Europska komisija ovoga je tjedna objavila sveobuhvatno izvješće o monitoringu
nad Hrvatskom u kojem je pobrojila deset konkretnih zadaća koje Zagreb mora
ispuniti do sljedećeg proljeća, odnosno najkasnije do 1. srpnja 2013. godine,
kako bi zemlja, prema mišljenju Bruxellesa, bila u potpunosti spremna za članstvo
u Europskoj uniji. Izvješće se zasigurno pozorno iščitava u zemljama članicama
koje još nisu ratificirale hrvatski pristupni ugovor, ali i u hrvatskoj Vladi
pred kojom stoje ozbiljni zadaci. U Sloveniji – koja također još nije ratificirala
ugovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji – pozornije se, pak, prati razvoj
događaja oko hrvatsko-slovenskog spora o tzv. prenesenoj štednji Ljubljanske
banke. Rješavanje tog problema slovenska Vlada postavlja kao uvjet za potvrđivanje
hrvatskog ugovora. O tom problemu te o ocjenama Komisije razgovarali smo ovoga
tjedna s ministricom vanjskih i europskih poslova Vesnom Pusić.
-Sjećate li se, možda, koja je zemlja članica EU-a zadnja ratificirala hrvatski
SSP? Ja se nisam mogla sjetiti.
=Ni ja. Trebalo bi pogledati.
-Pitam to jer je i Vaša poruka i poruka premijera i predsjednika Republike
da bi bilo važno da Slovenija ne bude zadnja koja će ratificirati naš ugovor
o pristupanju Europskoj uniji. Zašto bi to uopće bilo važno?
=Zato što su te ratifikacije– općenito, a naročito kad se radi o susjedima,
u prvom redu poruke društvima, a ne toliko vladama ili parlamentima. To su
poruke temeljnog pozitivnog stava od društva društvu, a mislim da i javnosti
to tako percipiraju, pa je s tog stanovišta važno da i društva, naročito susjednih
država, primaju i šalju te pozitivne poruke.
Drugi važan razlog je što mi se čini da je proširenje EU-a na Hrvatsku prvo
proširenje koje bi se moglo nazvati »proširenje sa zadatkom«. Prvi val proširenja
na istočnu Europu, 2004. godine, bio je zapravo definitivni kraj Hladnog rata.
Drugi, 2007. godine, bio je neka vrsta označavanja ili zauzimanja teritorija,
poruka da je Europska unija ovdje, da su tu njezine granice, barem privremeno.
Međutim, dosad se nije govorilo o zadaćama koje zemlja na koju se EU proširuje
ima u odnosu na svoje susjede. A kad je u pitanju Hrvatska, najviše se govorilo
upravo i o tome – da preuzimamo odgovornost za doprinos europskoj perspektivi
zemalja jugoistočne Europe, a i mi sami to tako razumijemo.
U tom poslu logičan partner za regiju bila bi nam Slovenija. No, ako se odnosi
toliko pokvare, bit će vrlo teško zajednički raditi. I iz tog razloga mi se
čini važnim da se to europsko partnerstvo Hrvatske i Slovenije izdvoji od ostalih
pitanja koje imamo i s tog stanovišta je važno da Slovenija ne bude zadnja.
Šumovi u kanalu
-Mislite da bi to narušilo odnose?
=To je jedna poruka koja nije dobra. Nije dobra kad dolazi od susjeda. Druga
je stvar ako je neka velika zemlja zadnja ili neka zemlja koja nije u našem
susjedstvu. U ovom trenutku, međutim, osim Slovenije, nema niti jedne zemlje
članice čiji bi mi ministar vanjskih poslova rekao da postoji neka ozbiljna
sumnja ili politička prepreka za ratifikaciju. Objektivno govoreći, mi ćemo
do kraja godine imati 20 ratifikacija.
-Bilo bi vam manje razočaravajuće da zadnja bude, primjerice, Njemačka iako
je većina ljudi percipira kao našeg tradicionalnog saveznika?
=Svakako bi važnije bilo da Slovenija ne bude zadnja. Slovenija je tu do nas
i mi imamo praktičnog, zajedničkog posla u regiji. Što se Njemačke tiče, nitko
iz njihove vlade nije nikada dovodio u pitanje ratifikaciju. Naravno, pod uvjetom
da su odrađene sve zadaće.
-Je li ponašanje Slovenije u zadnja tri-četiri mjeseca dobrosusjedsko?
=Nije to pitanje dobrosusjedstva. Bilo je određenih šumova u kanalu, odnosno
raznolikih poruka koje su dovodile do određene zbunjenosti jer nisu bile istoznačne.
No, što se tiče rješavanja pitanja Ljubljanske banke, Hrvatska kontinuirano
stoji na jednoj te istoj poziciji: mi taj problem hoćemo riješiti i spremni
smo, kao što se vidi iz svega što radimo, razgovarati o različitim opcijama.
Predložili smo dva financijska stručnjaka, s čime se slovenska strana složila
i ti ljudi su počeli raditi. Po svemu što znam, rade dobro i konstruktivno.
Predložili smo i zajedničko, ponovno, obraćanje Banci za međunarodna poravnanja
u Baselu. Možda se, ako se zajednički obratimo BIS-u, može pronaći način na
koji bi oni ipak prihvatili posredovanje. To nije jednostavan posao, ali napredujemo
i postoji mogućnost da se pronađe rješenje koje bi bilo prihvatljivo i jednoj
i drugoj strani u datim okolnostima.
Tražimo alternativu
-Povlačenje Vladinih ovlasti PBZ-u i ZABA-i za tužbe protiv Ljubljanske banke
nije prihvatljivo za Hrvatsku?
=Samo ako nađemo neko drugo rješenje, a hoćemo li ga naći – znat ćemo kad ga
budemo imali ponuđeno. Mislim da je to logičan pristup, da najprije idemo tražiti
alternativno rješenje, a ako ga nađemo, tužbe postaju bespredmetne. Ali, taj
problem prenesene štednje nije nešto što se dogodilo jučer. To traje 18 godina
i 18 godina svi detaljno znaju o čemu se radi. Prema tome, ne vidim zašto se
prema tome odnosimo kao prema nečemu što se sad odjednom pojavilo jer zaista
i nije. I ne vidim razloga zašto se ne bi našlo rješenje. Međutim, važno je
da se razdvoji pitanje rješavanja prenesene štednje u slučaju Ljubljanska banka
i pitanje našeg europskog partnerstva, koje uključuje i ratifikaciju.
-Upravo je ta dva pitanja povezao vanjskopolitički odbor slovenskog parlamenta.
=Kao što sam vam rekla, dolaze različiti signali s različitih adresa i mislim
da bi bilo korisno za obje zemlje da se te dvije stvari razdvoje i da se riješi
i jedno i drugo.
-Je li hrvatska vlada u proljeće, kad je to pitanje aktualizirano, podcijenila
upornost i ustrajnost slovenske politike na tom pitanju?
=Iskreno rečeno, kada je ministar Erjavec u prvom vanjskopolitičkom posjetu
došao u Zagreb i spomenuo tu temu, bila sam malo zatečena utoliko što nisam
vidjela što se promijenilo, zašto je to sad drugačije nego prije godinu dana,
10 ili 15 godina. Ali, ne bih rekla da smo podcijenili, mi ništa ne podcjenjujemo.
Poučeni iskustvom, uzimamo sve krajnje ozbiljno, iako sam bila iznenađena da
je to najednom iskrsnulo kao tema. No, naš je posao da radimo pod zadanim okolnostima
i rješavamo probleme koji se jave.
-Hoće li nam za rješavanje tog problema ponovno trebati pomoć američke diplomacije
kao što je bio slučaj prilikom ulaska u NATO?
=Najtoplije se nadam da neće. Veliki sam zagovornik dobrih, intenzivnih međunarodnih
odnosa, ali istovremeno smatram da zemlje koje sebe žele uzimati ozbiljno i
koje žele da ih drugi uzimaju ozbiljno – a Hrvatska i Slovenija su takve zemlje
– moraju biti u stanju međusobne probleme riješiti samostalno. To je na neki
način i naša politička međunarodna legitimacija. Naravno da su međunarodne
institucije utemeljene da bi rješavale problem, ali nadam se da nećemo trebati
nikakve posebne pomoći.
-Europska komisija objavila je izvješće o monitoringu. Kako bi, prema vašem
mišljenju, u tako detaljnom nadzoru prošle, primjerice, Njemačka, Francuska
ili Italija?
=Ne znam kako bi prošle. Hrvatska je prvi puta u povijesti EU-a zemlja koja
ima tu vrstu monitoringa. Imali smo ga i tijekom pregovora, a nastavio se i
od završetka pregovora pa do članstva. Ruku na srce, nisam bila oduševljena
što imamo tu vrstu monitoringa, ali gledajući iz današnje perspektive, mislim
da je više koristilo nego štetilo. Koristilo je u držanju tempa i koncentraciji
na zadaće. Uostalom, to nisu zadaće koje mi ne bismo htjeli, nego je samo pitanje
imamo li koncentracije i upornosti da sve to provedemo. Mislim da će Hrvatska
ući u EU kao jedna od najpripremljenijih zemalja ikad.
-Smatrate promašenim ocjene njemačkog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung
da je nakon Bugarske i Rumunjske još jedna katastrofa na pomolu?
=Pisanje FAZ-a iznenadilo me gotovo isto toliko koliko i njemačkog europarlamentarca
Berndta Posselta i slovenskog zastupnika Ivu Vajgla, pa i samog povjerenika
za proširenje Štefana Fuelea, koji su svi reagirali opovrgavajući takav stav.
Ali, svatko ima pravo slobodno pisati. Ne možemo očekivati da svaka reakcija
uvijek bude pozitivna, pa čak ako hoćete i pravedna i opravdana. To je pitanje
demokracije i slobodnog iznošenja stavova.
Ispregovarano i potpisano
-Jedna od zadaća koje je popisala EK je početak rada Povjerenstva za sprečavanje
sukoba interesa. Mogu li se smanjiti njegove ovlasti a da se ne stvore problemi
u odnosima s Bruxellesom?
=Povjerenstvo će sada biti onakvo kako je dogovoreno. Ovdje se ne radi toliko
o analizi kvalitete samog rješenja, nego se radi o tome da kad si nešto dogovorio
i prezentirao Komisiji a ona zemljama članicama, da se ta tema ne otvara ponovno
pred zaključenje procesa. Sama EU ima vrlo dinamičan razvoj zajedničke pravne
stečevine. Ona se nadopunjuje i popravlja na temelju pokazanog u praksi. U
slučaju Povjerenstva čak je i u proljetnom monitoringu bilo nekih dvojbi što
se tiče samog modela, ali je rečeno »to ste ispregovarali, tako ste potpisali
pristupni ugovor i idemo se sad držati toga«, neka se vidi kako funkcionira
u praksi. Ako se pokaže da se može poboljšati tako da Povjerenstvo efikasnije
ispunjava svoju zadaću, za to uvijek ima prostora.
-Ali tek nakon što pristupimo EU?
=Tako je.
-Komisija je notirala i namjeru Vlade da ratificira sporazum o granici s BiH
koji su 1999. potpisali predsjednici Tuđman i Izetbegović. Kada će sporazum
biti poslan u saborsku proceduru?
=Mislim da će svakako ići do kraja godine. To je tema na kojoj očekujem, a
mislim da je logično i apsolutno utemeljeno, da dobijemo – ako ne konsenzus,
onda visoki stupanj slaganja u parlamentu.
Badinterovo pravilo alfa i omega
-Očekujete da oporba podrži Vladu na tom pitanju?
=Ili barem glavna oporbena stranka.
-HDZ?
=Da.
-To vama izgleda moguće?
=Moguće mi izgleda, da.
-Kako to mislite?
=Ne samo da mi izgleda moguće, nego mi izgleda logično. To je sporazum koji
je predsjednik HDZ-a, koji je tada bio predsjednik države, potpisao; sporazum
koji je na snazi kao privremeni režim bez ikakvih poteškoća funkcionirao do
sada 13 godina; sporazum koji su predstavnici HDZ-ove Vlade 2010. godine dva
puta preporučili za ratifikaciju i kao što je rekao uvaženi zastupnik Stier
– 2010. ga nisu ratificirali jer nisu stigli. To je, osim toga, sporazum koji
se u potpunosti drži Badinterovog pravila koje je za Hrvatsku alfa i omega.
Ako odustanemo od Badinterovog pravila, da se republičke granice iz 1991. pretvaraju
u državne granice onda je moguće dovoditi u pitanje apsolutno sve. Mi smo taj
sporazum potpisali i imamo samo dvije mogućnosti. Jednu – da ga u potpunosti
odbacimo i drugu, da ono što smo potpisali i potvrdimo. Dodatni argument je
to da Hrvatska više ne može svoja otvorena pitanja pometati pod tepih. Jedan
od razloga zašto se danas suočavamo sa cijelim spektrom problema u različitim
područjima je to što postoji niz stvari koje su započete, a nikad nisu dovedene
do kraja. Mi se moramo početi ponašati i biti uređena zemlja.
-Očekujete da HDZ kaže, oprostite, pogriješili smo, Tuđman ipak nije bio u
zabludi? Oni tvrde, naime, da je Tuđman bio u zabludi.
=Ne bih htjela to komentirati jer mi se takve izjave čine ispod razine. Ne
može se to reći kao opravdanje. Ali bez obzira na to što je bilo 1999. godine,
to je potvrđeno s njihove strane 2010. Što ćemo s tim? Ne možeš imati jedan
stav kad si na vlasti, a drugi kad si u opoziciji. To ne možeš ako želiš biti
ozbiljan.
-Imate li jamstva BiH da će i oni, paralelno s Hrvatskim saborom, ratificirati
taj sporazum?
=Bilo bi nam drago i to bismo pozdravili.
Odnosi Hrvatske i Mađarske su dobri
-Osjećate li mogućnost da se zatruju odnosi Mađarske i Hrvatske zbog MOL-a
i Ine? O toj je opasnosti nedavno govorio mađarski premijer Orban.
=Ne, odnosi se neće kvariti. Odnosi Hrvatske i Mađarske su dobri. Ovdje se
radi o poslovnom odnosu između nacionalno neizmjerno važnih tvrtki, ali to
neće ići ni na štetu tvrtki niti na štetu međusobnih odnosa.
Za rejting HNS-a bit će bitni uspjesi Vlade
-Jeste li se pomirili s gospodinom Čačićem?
=To je malo deplasirano, niti smo se svađali niti smo se mirili. Mi radimo
posao u istoj stranci. U istoj stranci smo zbog bliskih svjetonazora, međutim,
njegovo područje interesa je jedno, moje drugo i svatko radi svoj posao.
-Što ćete sa strankom? Rejting HNS-a je jako nizak, a lokalni izbori su uskoro.
=Svakako će za rejting stranke biti vrlo značajni uspjesi i rezultati Vlade,
pogotovo rezultati ministarstava koje vode članice i članovi HNS-a. Nadam se
da ćemo do parlamentarnih izbora to uspjeti pretvoriti u rejting stranke. A
lokalni izbori u velikoj mjeri reflektiraju status i rejtinge lokalnih čelnika.
Deset zadaća Europske komisije za Hrvatsku
1. Potpisivanje privatizacijskog ugovora za Brodosplit i poduzimanje potrebnih
mjera kako bi se pronašlo održivo rješenje za brodogradilište 3. maj i Brodotrogir
u cilju dovršenja restrukturiranje brodogradnje;
2. Provedba kratkoročnih mjera razrađenih u rujnu 2012. za jačanje učinkovitosti
pravosuđa i smanjivanje broja zaostalih sudskih predmeta;
3. Prihvaćanje zakona kako bi se osigurala provedba sudskih odluka i smanjenje
broja neprovedenih odluka;
4. Uspostava Povjerenstva za sukob interesa kako bi moglo započeti s radom;
5. Prihvaćanje novog zakona o pravu na pristup informacijama kako bi se pojačao
pravni i administrativni okvir u području pristupa informacijama;
6. Prihvaćanje zakonskih akata kako bi se osigurala provedba zakona o policiji;
7. Dovršenje izgradnje graničnih prijelaza na neumskom koridoru;
8. Zapošljavanje graničnih policajaca u skladu s ciljanim brojem za 2012.;
9. Dovršavanje i usvajanje strategije o migracijama s jasno definiranim mjerama
za integraciju najranjivijih skupina migranata;
10. Jačanje kapaciteta za prevođenje i reviziju pravne stečevine kako bi se
ta zadaća ispunila do dana ulaska u EU