Jedan od temeljnih ciljeva Europske Unije je veća ujednačenost razvijenosti
različitih zemalja Europe i pojedinih regija unutar tih zemalja. Uz
ekonomske razloge, ujednačavanje razvijenosti je i u funkciji glavnog
razloga postojanja EU - trajnog sprečavanja ratnih sukoba unutar EU.
S obzirom na to da prevelike razlike između bogatih i siromašnih unutar
tako malog prostora kao što je Europa povećavaju, i kroz povijest
su uvijek povećavali,opasnost od sukoba, ujednačeniji razvoj smanjuje
taj rizik.
Za potrebe praćenja ekonomske razvijenosti i demografskih kretanja
promjena u broju i sastavu stanovništva, zemlje EU podijeljene su
u statističke regije. Skraćenica za te regije je NUTS. NUTS regije
postoje na tri razine, i određuju se u prvom redu prema broju stanovnika:
NUTS 1 - 3,000.000 do 7,000.000 stanovnika
NUTS 2 - 800.000 do 3,000.000 stanovnika
NUTS 3 - 150.000 do 800.000 stanovnika
Za Hrvatsku su u ovom trenutku zanimljive u prvom redu NUTS 2 regije,
u kojima je došlo do promjene u odnosu na ranije rješenje. 2007. godine
Hrvatska je podijeljena na tri statističke regije (NUTS 2). Već u
pregovorima o članstvu u EU u okviru poglavlja Regionalna politika
i koordinacija strukturnih instrumenata bilo je očito da ta podjela
nije najsretnija, da Hrvatskoj smanjuje ukupne izglede za iskorištavanje
sredstava iz EU strukturnih fondova i da snažno diskriminira stanovnike
Međimurske, Krapinsko-zagorske, Varaždinske, Koprivničko-križevačke
i Zagrebačke županije. Upravo zato u pregovaračkom stajalištu je osigurana
mogućnost da se do 2013., a na temelju popisa stanovništva iz 2011.,
promijeni ova podjela na statističke regije. Tada je takav stav inicirao
i odobrio Nacionalni odbor Hrvatskog sabora i potvrdio sam Hrvatske
sabor.
Ova podjela na statističke regije posebno je značajna jer se za svaku
takvu regiju računa BDP prema stanovniku. Na temelju tog BDP-a regije
i svi projekti vezani na tu regiju ostvaruju pravo na korištenje sredstava
iz EU strukturnih fondova. Sve regije - i bogatije i siromašnije -
imaju pravo koristiti sredstva iz EU fondova. Razlika je jedino u
uvjetima pod kojima mogu koristiti ta sredstva.
Bogatije regije su one u kojima je BDP po stanovniku iznad 75% prosjeka
BDP-a po stanovniku u EU. Osim što je njima namijenjena manja količina
sredstava, one za svoje projekte moraju same osigurati 40% financiranja.
To znači da od svakih 1000 kuna koje ulože u dječji vrtić ili navodnjavanje
poljoprivrednih površina iz domaćih, hrvatskih sredstava ide 400 kuna,
a iz EU fondova ide 600 kuna.
Siromašnije regije su one u kojima je BDP po stanovniku iznad 75%
prosjeka BDP-a po stanovniku u EU. Imaju pravo na više ukupnih sredstava
iz EU fondova, a za svoje projekte same moraju osigurati od 15% do
25% sredstava. To znači da od svakih 1000 kuna koje ulože u dječji
vrtić ili navodnjavanje poljoprivrednih površina iz hrvatskih sredstava
ide 150 kuna, a iz EU fondova ide 850 kuna.
Prema staroj podjeli na tri statističke regije stanovnici Međimurja,
Krapinsko-zagorske, Varaždinske, Koprivničko-križevačke i Zagrebačke
županije, te grada Zagreba, od svakih 1000 kuna uloženih u svoj vrtić
izgrađen uz pomoć EU fondova od svojih poreza bi plaćali 400 kuna
već od 2013. godine. U svim ostalim dijelovima Hrvatske za isti takav
vrtić plaćali bi 150 kuna barem do 2027.
Prema novoj podjeli na dvije statističke regije, građani cijele Hrvatske,
bez obzira na to gdje živjeli, plaćat će za takav vrtić 150 kuna za
svakih 850 kuna iz EU barem do 2027.godine.
U proračunu EU za sedmogodišnje razdoblje od 2014. do 2020. godine,
za Hrvatsku je predviđeno 13,7 milijardi eura. Veći dio tih sredstava
predviđen je u okviru strukturnih fondova. Ta sredstva neće biti dodijeljena
Hrvatskoj automatski. Ona će biti dodijeljena za pojedine projekte
za koje će Hrvatska kandidirati za financiranje. Da bi se dobio novac
iz EU fondova projekti moraju biti kvalitetni i pripremljeni prema
propisanim pravilima, uključujući i osiguravanje svih potrebnih dozvola.
Ocjenu projekata po posebnoj proceduri provodi Europska komisija.
Ukoliko Hrvatska ne osigura dovoljno kvalitetnih projekata, novac
će za nas propasti, odnosno novac namijenjen Hrvatskoj u EU fondovima
otići će nekim drugim zemljama članicama EU.
Imajući u vidu ova pravila, glavni ciljevi Hrvatske u odnosu na EU
fondove su:
Osigurati da svi građani i dijelovi Hrvatske mogu koristiti EU sredstva
po najpovoljnijim uvjetima (15% domaće participacije) dok ne dosegnu
stupanj razvijenosti od 75% BDP-a po stanovniku od prosjeka EU;
Iskoristiti u sljedećih sedam godina što više od predviđenog iznosa
za Hrvatsku, a po mogućnosti i cijeli iznos od 13,7 milijardi eura,
kako bi u sljedećih deset do 15 godina cijela Hrvatska i svi njezini
dijelovi dosegli i prešli stupanj razvijenosti od 75% EU prosjeka.
Ova dva glavna cilja međusobno su usko povezana. Kako bismo iskoristili
sva predviđena sredstva do 2020., moramo osigurati što veći broj kvalitetnih
projekata. Ti projekti mogu biti iz područja ruralnog i regionalnog
razvoja, energetike, prometa, razvoja ljudskih resursa i zaštite okoliša.
Postoji veća vjerojatnost da ćemo imati dovoljno projekata i iskoristiti
taj novac ako ga svi dijelovi Hrvatske i stanovnici svih njezinih
dijelova mogu koristiti u sljedećih 15 godina pod najpovoljnijim uvjetima,
odnosno uz domaću participaciju od 15%. Kad bi se samo nekim dijelovima
Hrvatske osigurala ta mogućnost, povećala bi se i vjerojatnost da
Hrvatska nikada ne dobije glavninu od tih 13,7 milijardi eura, i da
veći dio tog novca završi u drugim, racionalnijim zemljama članicama.
U reakcijama na novu podjelu na dvije statističke regije, bilo je
u javnosti i različitih kritičkih primjedbi. Primjerice:
Zašto je nova podjela bolja za Međimurce, Zagorce, Varaždince i cijeli
sjeverozapadni dio Hrvatske od stare?
Odgovor: Sjeverozapadni dio Hrvatske je po razvijenosti - BDP-u po
stanovniku, na razini Dalmacije i ne odskače bitno od Slavonije. Po
tome bi se kvalificirao za najpovoljnija sredstva iz fondova barem
do 2027. godine. Međutim, spajajući ga, u staroj podjeli na tri regije,
s gradom Zagrebom - dvostruko jačim po BDP-u po stanovniku od prosjeka
ostatka Hrvatske, sjeverozapad bi izgubio tu mogućnost već 2013. godine.
Slavonija je zakinuta u novoj podjeli u odnosu na staru podjelu na
tri regije.
Odgovor: I u staroj i u novoj podjeli na statističke regije Slavonija
će imati pravo koristiti EU sredstva pod najpovoljnijim uvjetima barem
do 2027. godine. Uvjeti su identični i u jednoj i u drugoj podjeli.
Ukoliko kontinentalna Hrvatska i nakon 2027. bude ispod 75% razvijenosti
EU prosjeka, imat će na to pravo i kasnije. Međutim, planirati zadržati
Slavoniju ispod EU prosjeka u sljedećih 15 godina, značilo bi u Slavoniji
planirati ne samo nesposobnu, već i direktno štetnu lokalnu i županijsku
vlast, koju bi pratila ista takva vlast na razini države. Takvoj vlasti
EU fondovi ne bi pomogli ni do 3000. godine.
U predizbornom programu Vlade govorilo se o pet regija, a sada je
izvršena podjela na dvije statističke regije.
Odgovor: Smisao podjele na regije nije broj regija, već maksimalno
iskorištavanje EU sredstava pod najpovoljnijim uvjetima. I podjelom
na pet i podjelom na dvije regije može se udovoljiti ovom zahtjevu.
Međutim, podjelom na dvije regije udovoljava se i drugom kriteriju
- a to je poštovanje granica postojećih administrativnih jedinica.
Zašto Zagreb nije posebna regija?
Odgovor: Donja granica za NUTS 2 regiju je 800.000 stanovnika. Prema
popisu stanovništva iz 2011. godine, grad Zagreb ima manje od 800.000
stanovnika.
Slavonija je na temelju ranije podjele morala participirati samo sa
5% domaćih sredstava u projektima financiranim iz EU fondova.
Odgovor: Prema pravilima EU, najmanja moguća domaća participacija
u projektima financiranim iz strukturnih fondova iznosi 15%. Podjela
na statističke regije povezana je samo s tom vrstom projekata.
Mogućnost da, punopravnim članstvom u EU, u sljedećih sedam godina
uložimo u svoj razvoj dodatnih preko 13 milijardi eura, otvara nam
do sada neviđene izglede za napredak. Možemo riješiti navodnjavanje
poljoprivrednih površina, teritorijalno povezivanje Dubrovnika s ostatkom
Hrvatske, brze i sigurne željeznice, alternativne i obnovljive izvore
energije, zbrinjavanje otpada,podizanje broja visokoobrazovanih ljudi...
Praktično gledano: svatko tko čeka na vrtić, školu ili starački dom,
moći će ga dočekati za dvije, a na deset godina; neće se više trebati
bojati suše ili poplave; neće postojati problemi kao što je Jakuševec
i zatrpanost smećem; moći će se voziti od Splita do Dubrovnika bez
zaustavljanja i bez prelaska granice.
Je li sigurno da će biti tako? Nije sigurno, ali od sada nadalje,
to ovisi o našoj pameti i sposobnosti u osmišljavanju i izradi projekata.
U tom kontekstu podjela na dvije statističke regije bolje je i razumnije
pozicioniranje za Hrvatsku i sve njezine dijelove. To nije jamstvo,
ali veći su izgledi.«