Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić uopće ne krije koliko je veseli novi
posao. Još se nije pravo ni uselila u kabinet na Zrinjevcu, a već je morala
udarnički odraditi europski referendum. Putuje, pokreće inicijative, puna je
ideja i planova, s oduševljenjem govori o svojim mladim i pametnim suradnicima.
Profesorski je sistematična, ali ni politička strast joj nije strana. Razgovarale
smo dugo, za njen ukus i vrijeme možda i predugo. Djeluje sigurno i samouvjereno,
s decentnim, ali vrlo efektnim brošem na tamnoj vestici. Ne mogu a da ga ženski
glasno ne registriram. Pusić otkriva da je to poklon koji je za nedavnog posjeta
Americi dobila od svoje sugovornice Hillary Clinton. Američkoj državnoj tajnici
naša je ministrica darovala dio tradicionalnog dubrovačkog nakita.
- Što kažete na recentne tvrdnje bivše premijerke Jadranke Kosor da Kukuriku-Vlada
odustaje od projekta Europske Unije?
= Iskreno rečeno, nisam primijetila taj komentar. Naravno da mi realiziramo
projekt EU. Ali, Hrvatska se sada uhodava u status zemlje članice, što prošla
Vlada, koja nije bila u toj fazi, možda ne može razumjeti. Osim toga, za nas
je članstvo u Europskoj Uniji vrlo samosvjestan projekt. Na neki način bonus
temeljnog nacionalnog projekta izgradnje vlastite pristojne države, pri čemu
nam sistematizirano iskustvo barem dvadesetak zemalja, sadržano u pravnoj stečevini
EU, može biti od velike pomoći.
- Jadranka Kosor doslovce tvrdi da je Kukuriku-Vlada već počela poništavati
neke rezultate pregovora i da se, sve u svemu, odnosi s Bruxellesom dramatiziraju?
= Upravo obrnuto. Evo, naprimjer, prvi put se dogodilo da neka zemlja u statusu
promatrača smije sjediti na sastancima Vijeća ministara kad se raspravlja o
njezinim susjedima. Do ožujka ove godine ni Hrvatska to nije mogla. Kad sam
kao ministrica prvi put došla u
Bruxelles, morala sam izaći iz dvorane dok se debatiralo o Srbiji i Kosovu.
Sada to više nije slučaj. Za Hrvatsku je to ograničenje ukinuto, što jasno
govori o tome kakvi su nam odnosi s Bruxellesom.
- Je li izraz samosvijesti kad ministar Čaćić, upitan o nekim briselskim
primjedbama, kaže da se već trese? Ili će to možda u Europskoj komisiji biti
shvaćeno kao izraz omalovažavanja?
= Potpredsjednik Čačić ima osebujan način izražavanja. Ali posao se odvija
najnormalnije. Istina je da odnos Hrvatske s Europskom Unijom ne vidimo kao
sluganski položaj niti se itko prema nama postavlja kao naredbodavac. Više
se ne može govoriti "mi" i "oni". U partnerskom smo odnosu.
Mi smo Europska Unija, i mi smo taj Bruxelles. Još, doduše, nismo punopravna
članica, ne možemo glasati, ali unutra smo, o svemu razgovaramo, ravnopravno,
kao i druge zemlje. To da bismo mi bili jedna mala, provincijalna država kojoj
se diktiraju zadaće - to nije naša uloga. Nismo zato išli prema Europskoj Uniji.
Obrnuto, išli smo zato što smo sami tako odlučili i zato što nam članstvo u
EU može pomoći u realizaciji naše vlastite želje da postanemo funkcionirajuća
i uređena država.
- Što se u odnosu na briselske standarde može smatrati najslabijom karikom
u radu Kukuriku-Vlade? Što bi u izvještaju o monitoringu mogao biti najveći
problem?
= Naredno izvješće, koje bi trebalo biti objavljeno ovog mjeseca, još nisam
vidjela, ali mislim da će jedna od tema biti brodogradnja. To je velika i važna
tema, ali problem je de facto riješen, samo je Vlada uzela 90 dana kako bi
mogla odraditi svoj plan i za preostala dva brodogradilišta. Vidim da Bruxelles
to još percipira kao problem, jer definitivne odluke o Brodotrogiru i 3. maju
još nisu donesene, ali iz pozicije Vlade mislim da problema više nema, barem
ne u onom obliku u kojem su postojali do prije mjesec dana. Očekujem da će
u izvješću o monitoringu biti spomenuto i pitanje zakona o sukobu interesa.
Nacrt novog zakona proslijeđen je Bruxellesu na usuglašavanje, ali još nemamo
povratnih informacija. Vjerojatno će se problematizirati i stanje u pravosuđu.
Prošla je Vlada među neriješene predmete izostavila ubrojiti i slučajeve koji
su s nižih sudova bili upućeni na vise instance, što znači da na prvima više
nisu bili registrirani, a na drugima ih još nisu zaprimili.
- Znači, fabriciranje podataka kao i u slučaju Vladina lažiranja rasta BDP-a
u prošloj godini?
= Najblaže rečeno, to je podatak s figom u džepu. Naša Vlada to neće raditi.
Jer nam cilj nije lažno produciranje, nego stvarno rješavanje problema.
- Nedavno ste u Washingtonu imali susret s američkom državnom tajnicom Hillary
Clinton. Vaša ocjena tih razgovora?
= Izuzetno zanimljivo i, mislim, izrazito važno. Velika je stvar da smo unutar
tri mjeseca od formiranja Vlade dobili mogućnost bilateralnog razgovora na
razini prvog ministra, odnosno ministra vanjskih poslova. Razloge našeg interesa
za suradnju s Amerikom valjda ne treba objašnjavati. Zašto je Hrvatska zanimljiva
SAD-u? Washington, po mom mišljenju, pokušava utvrditi može li se Hrvatska,
koja završava proceduru približavanja Europskoj Uniji, pretvoriti u jezgru
pozitivnih utjecaja u svojoj regiji.
- Mediji to vole nazivati liderstvom u regiji. Vidi li Amerika Hrvatsku zaista
kao regionalnog lidera?
= Radije bih to nazvala pozitivnom ulogom. Sve su države u regiji podjednakih
veličina i svaka bi se u nečemu mogla smatrati liderom. Nikoga mi ne možemo
voditi, pogotovo ne one koji ne žele ići našim putem. Najviše možemo učiniti
vlastitim primjerom. Ako pokažemo da smo transformacijom kroz koju prolazimo
postali bolja i uspješnija država, logično je da druge zemlje u regiji, usporedive
s nama povijesno i institucionalno, požele slijediti isti obrazac. Mislim da
Hrvatska za takvu ulogu ima potencijala. Međutim, glavna je kontraindikacija
- bahatost. Nema razloga da se pravimo važni, da se bahatimo, da bilo koga
pozivamo na red ili dajemo instrukcije... Sami smo još daleko od savršenstva,
pa i od razine koju bih osobno smatrala poželjnom. Ali, naše je iskustvo razumljivo,
blisko i zato vjerojatno vrlo upotrebljivo drugim, kontekstualno usporedivim
državama u regiji: Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji. Hrvatska
je iz sigurnosnih i razvojnih razloga zainteresirana da i ostale zemlje idu
u istom, europskom pravcu. Za nas kao turističku državu stabilnost regije životni
je interes.
- Što u tom kontekstu mogu značiti predstojeći izbori u Srbiji? Kako će se
Hrvatska postaviti ako se pokažu točnim prognoze da radikalna desnica osvaja
vlast?
= Izbori su unutarnja stvar svake države, pa tako i Srbije. Hrvatska mora biti
spremna surađivati sa svakom legalno izabranom vlašću u bilo kojoj od susjednih
zemalja. Naravno, za suradnju je potrebna dobra volja s obje strane.
- Kako reagirati službeno, s pozicije hrvatske države, na rehabilitaciju četničkog
vođe Draže Mihailovića?
= Prvo je pitanje hoće li do toga uopće doći. Koliko ja znam, rehabilitacije
Mihailovića ipak na koncu neće biti. S druge strane, činjenica da se o tome
u Srbiji razgovara u predizborno vrijeme u prvom redu govori o poteškoćama
s kojima seta zemlja suočava: očito je da tamo postoje relevantne političke
snage koje misle da od takve retorike mogu izborno profitirati. Vidim to kao
problem koji će Srbija sama sa sobom morati riješiti. Mi se u njihovu predizbornu
kampanju nećemo uključivati. Vjerojatno će se tamo do izbora svašta još čuti,
što ni nama nije nepoznato. Slično se događalo i kod nas, pogotovo je tako
bilo prije desetak ili više godina. Mislim da međusobno moramo prestati reagirati
na predizbornu retoriku. U suprotnom stalno će nam se ponavljati situacija
da sa susjedima dvije-tri godine gradimo nekakve normalne odnose, a onda izborna
kampanja sve sruši i vrati na početak.
- Treba li Hrvatska to doživljavati kao prijetnju?
= Ne, mislim da to Srbija mora doživljavati kao prijetnju. Zato što je koketiranje
s rehabilitacijom četništva simptom opasne vrste političkog nazadnjaštva. Zemlja
bi se morala modernizirati i razvijati prema europskim standardima, a retrogradne
joj tendencije pokušavaju diktirati političku agendu. Iz pozicije Hrvatske
nema razloga za brigu, ali da živim u Srbiji, jako bih se zabrinula.
- Što Hrvatska može napraviti prema Bosni i Hercegovini, koja je, očito, u
dubokoj krizi, koja ne funkcionira i u kojoj se ne vidi rješenje?
= Bosna i Hercegovina suverena je država koja mora preuzeti odgovornost za
vlastito funkcioniranje. Glavne inicijative i odluke moraju doći iznutra, iz
te zemlje. Na što se moraju navići i međunarodna zajednica, i susjedi, i ljudi
u samoj BiH. Što se Hrvatske tiče, vidim barem tri područja za pomake u suradnji
i partnerstvo. Prvo je prenošenje znanja i iskustava vezanih na reforme, dakle
na izgradnju institucija države. Ne moraju to biti neki frontalni politički
projekti. Moguće je započeti, primjerice, s organizacijom gospodarenja otpadom,
fitosanitarnim standardima ili uspostavljanjem nekih segmenata funkcioniranja
države kao uslužne djelatnosti. Drugo su prekogranični projekti koji se djelomično
financiraju iz europskih fondova. Već radimo na cijelom nizu takvih ideja.
Treće su veliki infrastrukturni, uglavnom cestovni i energetski projekti. Upravo
smo s potpredsjednikom bosanskohercegovačke Vlade Zlatkom Lagumdžijom razgovarali
o mogućnosti da Hrvatska i BiH naprave međudržavni sporazum o europskom partnerstvu
unutar kojeg bi bila i posebna grupa za rješavanje otvorenih pitanja. Jer,
puno je otvorenih pitanja vezano na činjenicu da će Hrvatska uskoro postati
članica EU, BiH još ne. U Europskoj komisiji već smo pokrenuli razgovor o olakšavanju
trgovine sa zemljama Cefte, gdje nam članstvo prestaje istodobno s ulaskom
u EU.
- Kako će rezultat velikih korupcijskih procesa, suđenja Ivi Sanaderu u prvom
redu, utjecati na poziciju Hrvatske u Bruxellesu?
= Odlično pitanje. Odlično zato što bi čovjek na prvu loptu, naravno, rekao
da će rezultati biti pozitivni. Konačno se rješava ono na čemu su u EU uvijek
inzistirali. Dobro se sjećam kako su i u međunarodnim institucijama svojedobno
pokazivali dosta ciničan stav, tvrdeći da će u lovu na korupciju nastradati
samo sitnije ribe te da nikad nećemo imati snage otvoriti slučajeve u vrhu
vlasti. Kad se to ipak dogodilo, sad u Bruxellesu a i drugdje znam slušati
komentare o groznim razmjerima korupcije u Hrvatskoj. Svejedno, to se mora
raščistiti. Nije ugodno, bolno je, osobno me sram što su u mojoj zemlji ljudi
na najvišim mjestima osumnjičeni za užasne lopovluke, ali istodobno smatram
da se procesi moraju dovesti do kraja. Nema dragog načina za generalno ozdravljenje
društva.
- Podrazumijeva li to raščišćavanje i ovu tek otvorenu priču o bivšem predsjedniku
Mesiću i kupovini oklopnjaka od finske Patrije?
= Ako ima bilo kakvih sumnji u nepravilnosti, neka se istraže. Uostalom, to
je vjerojatno jedna od najpoznatijih rečenica predsjednika Mesića.
- Upravo je obilježeno prvih sto dana Kukuriku-Vlade. Kao insajder, kako biste
ocijenili njezino funkcioniranje? Izgleda da su se pojavile već neke, možda
još ne pukotine, ali svakako slabe točke: iz Vlade je već otišao jedan ministar,
izbio je javni spor između SDP-a i IDS-a vezano na lokalne izbore u Istri,
između HNS-a i SDP-a osjeća se značajan disbalans.
= U svojih 13-14 godina praktičnog bavljenja politikom još nisam vidjela koaliciju
koja tako radno praktično funkcionira i u kojoj ima tako malo momačkog nadmetanja
a toliko puno koncentracije na rješavanje problema i postizanje rezultata.
Mislim da koalicija funkcionira dobro. Velika je odgovornost na ljudima koji
vode ministarstva. Ministri u svom radu imaju veliku autonomiju. A što se tiče
lokalnih izbora dogodine, to je utakmica i svatko će pokušati maksimalizirati
vlastite rezultate.
- Hoće li ta utakmica pokvariti odnose u koaliciji?
= Neće, sigurno neće. Ne mislim da sve mora biti uniformno, da se koalicija
s državne razine mora preslikati u svakoj općini. Neka cvjeta tisuću cvjetova!
- Mediji premijeru Milanoviću zamjeraju nedostatak liderskog stava...
= Je li? Uopće nemam taj dojam. Mislim da Milanović nije lider na kakve smo
dosad navikli. Hrvatska je navikla na starinski koncept svemoćnog i autoritarnog
vođe, koji o svemu odlučuje i kojemu nema pogovora, koji nije izložen kritičkom
diskursu i pred kojim svi strepe. Premijer je lider drugačijeg, modernijeg
kova. On svoj autoritet i poziciju bazira na znanju, a ne na divljanju. Pokazuje
silnu zainteresiranost za teme kojima se Vlada bavi, što ministre zna staviti
na ozbiljnu kušnju: nikad ne mogu biti sigurni da o njihovu resoru
premijer neće znati više od njih samih.
- Zoran Milanović svoju je profesionalnu karijeru počeo u Ministarstvu vanjskih
poslova. Stvara li vam to kakve probleme? Pokušava li premijer funkcionirati
i kao ministar vanjskih poslova, što je u Hrvatskoj dosad često bio slučaj?
= Na prvom našem dogovoru Milanovićeva je prva rečenica glasila: Kad preuzmeš
resor, to je tvoja odgovornost, meni ne pada na pamet da se na bilo koji način
petljam u tvoj posao. Sama sam postavila koncept vanjske politike, utroje smo
- predsjednik Republike, premijer i ja - o tome razgovarali, bazično se slažemo
što treba raditi... Dogovaramo se kad treba, inače svatko radi svoj posao.
Zloguki proroci koji su me plašili da će premijer zapravo voditi Ministarstvo
ovoga su puta omanuli. Zoran Milanović nema namjeru biti ministar, nego ima
namjeru biti premijer.
- Izgleda da strani diplomat! Premijera Milanovića ne vole baš previše, i to,
čini se, prije svega zato što im je teško dostupan...
= Premijer je premijer. Zoran Milanović je predsjednik hrvatske Vlade. Ali
ova je kuća stranim diplomatima uvijek otvorena. Kao ministrica ja sam im dostupna,
mislim, više nego većina ministara vanjskih poslova bilo
gdje u svijetu.
- Predsjednik Republike?
= Predsjednik Republike vrlo je aktivan, puno putuje, što je dobro i važno.
Upravo smo se dogovorili da intenziviramo našu komunikaciju, koja je bila malo
zamrla...
- Pitam zato što su se pojavile informacije o neki m problemima u komunikaciji
između ministrice vanjskih poslova i zamjenika Joška Klisovića, koji je u MVP
došao s mjesta šefa Josipovićeva Ureda, pa valjda zato važi za predsjednikova
čovjeka. Iz toga se onda izvlači špekulacija da vam odnosi sa šefom države
nisu najbolji.
= Joško Klisović došao je na mjesto moga zamjenika mojim izborom. To je bila
moja odluka, o kojoj, naprimjer, premijer Milanović pojma nije imao. Prethodno
smo barem deset sati proveli razgovarajući 0 tome što bih ja htjela napraviti
u MVP-u i o njegovim idejama vezano uz postavljanje modela suvremene diplomacije.
Tvrdnja da su se u našoj komunikaciji pojavili neki problemi potpuna je izmišljotina.
Isto vrijedi i za odnose s predsjednikom Josipovićem.
- Htjela bih da malo razgovaramo i o HNS-u. Ponovno ste izabrani za potpredsjednicu
stranke, HNS je važan partner u Kukuriku-koaliciji. Međutim, rejting vam pada,
i to jako. Kako to objasniti?
= Istina je, to je naša pogreška. Nema drugog objašnjenja. Ali relativno se
često događa da mlađi partner u koaliciji gubi rejting, naročito kad je organizacijski
više fokusiran na to da nešto napravi nego da nešto bude.
- U čemu ste pogriješili?
= Nismo se bavili strankom. U ova tri mjeseca potpuno smo se posvetili poslovima
u Saboru i Vladi, nismo se dovoljno bavili komuniciranjem ni sa strankom ni
s javnošću. Nismo dovoljno prezentirali svoje projekte. Sami smo povukli neke
krive i potpuno brzoplete
poteze...
- Naprimjer?
= Pa, mislim na nekoliko odluka koje su donesene bez dovoljno razmišljanja
i konzultacija. U svakom slučaju, zapustili smo stranku, što je velika greška.
Jer, možeš ti imati fenomenalne uspjehe, ali ako izgubiš stranku, ništa ti
ne vrijedi. Stranke su jedini efikasan instrument za organizirano sudjelovanje
u politici.
- Postoji široko rasprostranjeno mišljenje da ste, zapravo, kažnjeni za bahatost,
što se dovodi u vezu s činjenicom da je predsjednik vaše stranke i potpredsjednik
Vlade Radimir Čačić uvjerljivo najnepopularnija ličnost Kukuriku-koalicije.
= Nemam osjećaj da se osobno bahato ponašam. Niti se bahato ponašaju drugi
ministri iz naše stranke. Istina, Čačić ima jedan, blago rečeno, specifičan
stil. Zna biti grub i pretjeran. Činjenica je da ne pazi na zauzdavanje svoje
nagle i eksplozivne prirode. Komuniciranje zaista nije njegova najjača strana.
Ali treba razlikovati njegov buršikozni nastup od faktičkih poteza koje vuče
i rezultata koje postiže. Gotovo da bi bilo bolje ne slušati što govori nego
samo gledati što radi. Puno smo o tome razgovarali. Mislim da je vlastitoj
političkoj popularnosti najviše naštetio. Netko tko je direktno zaslužan za
300 km izgrađenih autocesta u tri godine - što je najveći rezultat koji je
ova zemlja ikad imala - morao bi biti apsolutna zvijezda.
- Hoće li Čačićevi ispadi upropastiti stranku?
= Neće. Nisu ni dosad pa neće ni ubuduće. U stranci ima nevjerojatno mnogo
radinih i sposobnih ljudi. Mislim da su naši kadrovski kapaciteti konačno postali
vidljivi, ali naši su potencijali mnogo veći. U usporedbi s mogućnostima -
ništa još nismo pokazali. HNS je u različitim razdobljima prolazio kroz razne
teške faze, pa smo se iz stranke, za koju koncem devedesetih gotovo nitko nije
vjerovao da će preživjeti, pretvorili u treću najjaču partiju u državi.
- Ali, niste više treća stranka...
= Rejtinzi variraju, ali izbori se broje. Na izborima smo kontinuirano, sve
od 2003., uvijek n a trećem mjestu.
- Koliko Kukuriku-koaliciji odgovara sadašnja situacija da u zemlji faktički
nema opozicije? HDZ se bavi svojim unutarnjim problemima, ne funkcionira kao
oporba, a veliko je pitanje mogu li uopće tako djelovati s obzirom na svoje
repove i sve što su | radili dok su bili na vlasti. Čak i kad bi imali što
reći, njihova je uvjerljivost nikakva.
- Za svaki su politički prostor važna suvisla vlast i suvisla opozicija. Činjenica
da je opozicija malo u neredu zasad ne smeta previše, ako ne potraje. Nepostojanje
artikulirane opozicije na duži rok može biti vrlo opasno. Pritom ne mislim
na opoziciju koja će samo udarati kontru, pa ako jedni kažu "bijelo",
drugi obavezno moraju red "crno". Ako jedni vele "da",
drugi neizostavno moraju tvrditi "ne". Ne treba nam konfrontacija
po svaku cijenu. Ali treba nam argumentirana rasprava s različitih političkih
pozicija. Za zdravlje svake zemlje i društva takve su debate važne i neophodne.
- Ima li Kukuriku-koalicija namjeru da s opozicijom ide u dogovor oko nekih
velikih nacionalnih tema, kao što je bio nacionalni konsenzus na projektu Europske
Unije?
= Mislim da je zasad prerano o tome govoriti jer prvo moramo vidjeti tko je
opozicija.
- Postoji, naime, mišljenje da se velike i teške, Hrvatskoj nužne reforme bez
velikog konsenzusa neće moći realizirati.
= Nikako se s tim ne slažem. Znam za takve tvrdnje, ali mislim da je to govor
slabosti. Politička opcija koja dobije izbore ima odgovornost provesti ono
što je obećala. Ako to ne može - nek se miče! Traži li vlast izliku u tome
da, navodno, zbog protivljenja opozicije ne može realizirati vlastitu politiku,
to znači samo jedno:da naprosto nije kadra raditi svoj posao.
- HDZ se svojedobno žalio da nije mogao riješiti, primjerice, problem brodogradilišta
zato što je opozicija uskratila podršku...
= To je sjajan primjer, koji otkriva o kakvoj se manipulaciji, zapravo, radi.
Zašto se provođenje određenih politika uvjetuje podrškom i opozicije? Ako si
dobio mandat, ako si vlast, preuzmi odgovornost i radi. Imaš li većinu u parlamentu?
Imaš! Imaš li Vladu? Imaš! Svi su instrumenti u tvojim rukama. Nije ti potrebna
suglasnost iz opozicijskih redova. Takve jadikovke pokazuju strah od batina.
Na konsenzusu se inzistira zato da se vlast sakrije od kritika i kazne za teške
i nepopularne poteze. Da podijeli odgovornost, odnosno da ne preuzme odgovornost.
A toga nema! Ni kućni savjet, a kamoli državu, ne možeš voditi bje- žeđ od
preuzimanja odgovornosti. Svaka vlast mora odlučiti što joj je prioritet: životariti
na poziciji, fokusirana na vlastiti rejting i strepeći od svake kritike, ili
je važnije krenuti s rješavanjem problema, bez obzira na to kako će se to odraziti
na krivulju popularnosti.
- Ima li Kukuriku-Vlada strah od batina?
= Mislim da tog straha u Vladi nema. Mi smo svoje prioritete odavno posložili.
Spremni smo na batine ako je to cijena politike koja će preokrenuti sada katastrofalno
loše trendove i konsolidirati Hrvatsku.