-Bili ste u posjeti SAD-u i razgovarali ste s državnom tajnicom
Hillary Clinton. Koje poruke je poslala i što SAD očekuje od nas?
=Dvije su vrlo važne poruke. Prva je da smo pozvani na bilateralni
sastanak sa SAD-om svega tri mjeseca otkada je nova Vlada nastupila,
a druga je da je Vlada na tom sastanku dobila podršku za svoju vanjsku
i regionalnu politiku. Moja je ocjena da SAD smatra da je važno imati
partnera u regiji koji može poslužiti kao dokaz da je moguće provesti
reforme koje vas kvalificiraju za članstvo u NATO-u i EU-u. Dobro
je primljena i naša teza da je za nas proces pristupnih pregovora
bio proces izgradnje države i institucija i s toga stanovišta je zanimljiv
i za sve naše susjede. Jasno je i da razumijemo da je za stabilnost
svake zemlje u regiji, pa tako i Hrvatske, važna stabilnost cjelokupne
regije i razumijemo da zemlje u regiji, kao svoju bitnu dodanu vrijednost,
imaju mogućnost da preuzmu odgovornost za regiju i da je stabiliziraju.
Razgovarali smo i o sudjelovanju 345 hrvatskih vojnika u mirovnoj
misiji u Afganistanu i o sudbini te mirovne misije te našim idejama
da bi se uz vojnike, u toj i sličnim misijama, trebali jače angažirati
i civili, odnosno civilni tip pomoći. Hrvatska će zadržati isti broj
vojnika 2013, a 2014. se vjerojatno ide u smanjivanje. Sastavni dio
naše vanjske politike je da bi vojne mirovne misije trebalo kombinirati
sa snažnijom civilnom prisutnošću. Vidjeli smo i u Afganistanu da
vojne misije mogu prekinuti rat i vojne sukobe, ali vojne misije nisu
u stanju stabilizirati mir i civilno funkcioniranje društva.
-Može li Hrvatska iskoristiti činjenicu da je izašla iz rata
i taj know how prelaženja iz ratnog stanja u demokraciju?
=Afganistan bi možda bio malo prevelika zadaća za nas. Tu ima više
smisla koristiti transfer našeg iskustva u zemljama kao što su zemlje
južnog Mediterana - od Tunisa do Maroka. Ne mislimo da bismo u Afganistanu
naveliko mogli transferirati svoje znanje. Tamo trebamo izabrati jednu
temu gdje imamo argumente, a i snage. Možemo pomoći u najviše kod
obrazovanja žena i djevojčica, koje su u najtežoj situaciji u Afganistanu,
te nekim elementima zdravstvene zaštite. U Afganistanu postoji velika
opasnost da, kad se povuku mirovne snage iz Afganistana, žene nestanu
s dnevnog reda, propadnu kroz pukotine i nitko neće znati što se događa,
a ne želim ni misliti što bi to značilo. Važno je zadržati vidljivost
te teme na međunarodnoj razini i naći način da se ta tema održi.
-Jeste li pozvali državnu tajnicu Clinton na Croatia summit?
=Jesam, ali nije još rekla ni da ni ne. Nadam se da će doći. Uzela
je poziv i ostavlja otvorenu mogućnost da dođe i naravno da bi bilo
važno da dođe, naročito zato što su tema ove godine pristupni pregovori
kao način izgradnje države. U jednom dijelu to može koristiti našim
susjedima iz regije, a s druge strane neke elemente toga mogu koristiti
zemlje tzv. Arapskog proljeća, Tunis, Libija, Alžir, Maroko. Uz premijere
i ministre vanjskih poslova, pozvat ćemo i nekolicinu društvenih znanstvenika
ili analitičara iz think thankova da doprinesu dinamičnosti rasprava.
Neće biti problema s ratifikacijom
-Što Hrvatska kao partnerica očekuje od SAD-a? Investicije, pomoć
oko procesa ratifikacije ili nešto treće?
=Što se ratifikacije našega pristupnog ugovora tiče, ja se najtoplije
nadam da nam neće trebati nikakva pomoć. U stanju smo to završiti
s našim europskim partnerima.
-Uvijek se spominju Velika Britanija i Nizozemska kao zemlje
koje bi mogle raditi probleme?
=Vidjela sam u novinama, recimo, da je pisalo da je Nizozemska odgodila
ratifikaciju zbog nadzornog odbora Ine, što je flagrantna neistina.
Kada je to izišlo, dobila sam od nizozemske veleposlanice poruku:
'Što je ovo? To se sigurno ne odnosi na Nizozemsku i s nama nema veze.'
Bio je u Zagrebu nizozemski ministar vanjskih poslova baš zato što
ih zanimamo. Mi se samo trebamo angažirati i ne smijemo sami sebi
podmetati nogu niti očekivati da svi sve znaju i da nas detaljno prate.
Moramo informirati ljude. Ako nešto radimo, za to treba imati argumente.
Ne se ponašati kao lažljivci koji se skrivaju i govore jedno, a rade
drugo, ali ni kao mali od palube koji ima argumente za to što radi,
ali ih se ne usudi braniti. Ako imamo argumente, mi njih najnormalnije
možemo braniti, samo je važno da gradimo svoju vjerodostojnost.
-Nakon izjave da 'nismo više mali đaci', uslijedile su pohvale
u medijima da je hrvatska vanjska politika konačno dobila viziju?
Godi li Vam to?
=To nisam vidjela jer sam bila na putu, ali je istina da nismo više
mali đaci. Naprosto, to nije nikakvo napuhavanje, nego je preuzimanje
odgovornosti za ono što kažeš, a to je puno lakše ako vodiš politiku
bez fige u džepu. Teško je voditi politiku s figom u džepu jer radiš
nešto što nije ono što misliš, ali radiš zato što se to od tebe očekuje.
To nije potrebno.
Rehabilitacija Draže Mihailovića vuče natrag i Srbiju i regiju
-Kako gledate na inicijativu u Srbiji za rehabilitaciju Draže Mihailovića?
=Pa nekako više, moram reći, s tugom. Kad se jedna zemlja počne baviti
opravdavanjem i rehabilitiranjem vlastitih kvislinga iz 2. svjetskog
rata i suradnika nacista i fašista, to nije dobro za regiju jer je
vuče natrag, ali i samu zemlju vuče natrag. Ako misliš da možeš dobiti
izbore ili si pojačati poziciju s takvom vrstom tema, to znači da
je dosta snažna retrogradna tendencija u zemlji i to je loše za sve.
Ali najgore je, naravno, za Srbiju. Dok se iz toga ne iščupa, nema
pravoga pomaka. Mi to znamo jer smo bili prije 15 godina na sličnoj
razini.
-Hoće li Ministarstvo prosvjedovati ako ga rehabilitiraju?
=Iskreno rečeno, meni se to čini tako nevjerojatnim. Protiv čega da
prosvjedujemo? Da se jednoga kvislinga, nacističkog i fašističkog
suradnika koji ima i svoje današnje odraze, evo jedan u Haagu, rehabilitira?
Što da mi kažemo na to? To je ono o čemu se ovdje radi i sad taj pokušaj
da se to prikrije ili reinterpretira ili pokrije ili na neki način
sakrije, čini mi se nadrealističkim. Iskreno rečeno, prije bih, da
sam srpska vlada, imala osjećaj da trebam protestirati, nego da to
treba činiti Hrvatska. To je grozno za srpsko društvo, da na taj način
drže sami sebe u šaci jedne užasne povijesti. Svaka država ima svoje
crne točke u prošlosti, ali nije to pitanje. Nije to problem, problem
je ako te crne točke pretvoriš i želiš pretvoriti u nešto s čim se
identificiraš. To je tragično.
-U Zagreb dolazi Lagumdžija koji je izbjegao susret s Milanovićem
dok je bio u BIH. Mislite li da tu postoji mjesta za suradnju?
=Naravno da ima mjesta za suradnju. Mislim da je to bila Lagumdžijina
loša procjena. Naš cilj je minimalizirati u budućnosti loše procjene
i bilo kakve temelje za loše odnose, a maksimalizirati mogućnost dobrih
procjena za dobre odnose. Hrvatska je pred vratima EU-a, završila
je pregovore i mislim da se treba ponašati kao odgovorna i ozbiljna
zemlja i razvijati odnose sa susjedima, pa čak i onda kada netko od
njih pogrešno procjeni. Moje je mišljenje da je to bila pogrešna procjena,
ali to ne znači da ja u mnogočemu ne cijenim ministra Lagumdžiju i
apsolutno smo zainteresirani za suradnju. Trebamo surađivati i graditi
odnose na tome da biramo što je moguće pozitivnije elemente, a ne
maksimalizirati ono što je bilo krivo ili loše procijenjeno.
-Kako u Bruxellesu gledaju na rad nove vlade i koje su njihove
reakcije, s obzirom na to da je bilo kritika u medijima, kao i na
to da ih je uputio veleposlanik Vandoren?
=Nije to istina, iskreno rečeno. Hrvatska je napravila veliki pomak
sa završetkom pregovora i ima još prostora za pomak, koji smo počeli
raditi i koji nam dobro ide, a to je uspostavljanje vjerodostojne
države. Naša vjerodostojnost je bila relativno niska iz niza razloga
i načina na koji se to radilo. Nema nikakve sumnje da, unutar pravila
oko kojih smo se dogovorili, treba funkcionirati te da treba niz stvari
i ubrzati i popraviti. Recimo, odjednom je skočio broj neriješenih
sudskih predmeta. Zašto je skočio broj neriješenih predmeta? Jer su
u zadnjem izvještaju određen broj predmeta, koji je bio na putu između
nižeg suda na viši sud, deregistrirali na nižim sudovima, a još ih
nisu registrirali na višim sudovima, pa se u brojkama nigdje nisu
pojavljivali. Međutim, mi takvu politiku ne želimo voditi - 'izvana
huj, iznutra fuj!' - da se pokazuješ ljepšim nego jesi. Trenutkom
potpisivanja pristupnog ugovora zadaće koje su pred ministarstvima
su se eksponencijalno povećale i ljudima treba neko vrijeme da shvate
da odlazak u Bruxelles na tjednoj bazi nije službeni put, nego odlazak
na posao. Uspostavili smo koordinaciju koju vodi moj pomoćnik za Europu
na razini pomoćnika ministara iz svih ministarstava.
-Kako komentirate kritike Bruxellesa zbog imenovanja političara
u nadzorne odbore državnih poduzeća?
=Što se tiče nadzornih odbora, rekla sam i nizozemskom ministru vanjskih
poslova da nećemo funkcionirati na toj razini da netko izađe iz političke
stranke i drugi dan je neutralni član nadzornog odbora. To je preglupo
i nećemo varati sami sebe. I nije to bio problem, već što su ljudi
krali i omogućavali da se krade. Država se treba maknuti iz što je
moguće veće količine vlasništva. Tamo gdje iz strateških ili bilo
kakvih drugih interesa država ostaje kao vlasnik, ona mora preuzeti
i odgovornost. Pa pogledajte što se dogodilo s Inom, danas je pola
bivše vlade u različitim sudskim procesima zbog toga što se ne zna
gdje su novci od upravljačkih prava ili gdje su uopće upravljačka
prava. Treba jedanput uvesti red. Nije poanta u tome da se praviš
da je forma OK, a de facto sadržaj nula. To nije cilj ove operacije.
Afera putovnice
-Kako Vam je surađivati s kolegama iz SDP-a, sukreatorima vanjske
politike Josipovićem, Milanovićem i Mimicom, budući da ste ministrica
iz manjeg partnera u vladajućoj koaliciji?
=Odlično! Na vanjskopolitičkim temama, kolega Mimica i ja se slažemo
i uvijek smo se slagali, iako se, nažalost, više ne vidimo i ne čujemo
puno jer imam puno posla i dvije vrste zadataka: jedno je artikulirati
vanjsku politiku, a drugo je postaviti Ministarstvo. I tu ima dosta
poteškoća i ovo ministarstvo sad izgleda drukčije nego od 90-ih naovamo.
-Česte su bile afere u Vašem ministarstvu u prošlosti, posljednji
je skandal je izbio prije neki dan oko prodaje putovnica mafijašima.
Kako to riješiti?
=Bogme će se riješiti! Nije to vezano samo uz Ministarstvo vanjskih,
nego u prvom redu uz Ministarstvo unutarnjih poslova jer oni izdaju
putovnice, a preko MVEP-a se predaju zahtjevi iz inozemstva i onda
na temelju tih zahtjeva MUP izdaje putovnice. To je nešto što ćemo
raščistiti u ovom ministarstvu i doći ću do dna problema jer ovo sigurno
nije jedini takav slučaj. I to sigurno neće biti nešto što će nestati
ispod tepiha. Otvorili smo to pitanje i raščistit ćemo funkcioniranje
samoga ministarstva i vidjeti otkuda to dolazi i što je s MUP-om.
Ono što ja neću sebi dopustiti je da me proguta birokracija jer imate
mašineriju koja je naviknuta funkcionirati na stari način. Zato je
za mene neobično važno da selekcioniram što je moguće kvalitetnije
ljude na ključnim pozicijama i da oni funkcioniraju kao odgovorni
ljudi. Nisam opterećena tko je iz koje stranke, ali svi moraju odgovarati
za svoj posao. Nema druge, ministarstvo nije mjesna zajednica. Ministarstvo
je institucija koju građani plaćaju da bi obavilo posao i unutar toga
mora postojati jasna linija odgovornosti i zato moram imati tim s
kojim mogu postići ciljeve koje sam prezentirala i Saboru i javnosti.
Odnosi u koaliciji
-Je li gospodarska diplomacija sad posve prepuštena u ruke prvoga
potpredsjednika Radimira Čačića. Evo, bio je u Azerbajdžanu, a sada
i u Rusiji?
=Gospodarska diplomacija je nešto što moramo raditi zajedno s Ministarstvom
gospodarstva. Što se tiče Ministra gospodarstva, on je otputovao u
Rusiju jer je po funkciji supredsjedatelj Međudržavne komisije Ruske
Federacije i RH i dobro je da je otišao to oživiti i staviti ponovno
u funkciju. Odnosi, naročito gospodarski odnosi, s Ruskom Federacijom
bili su prilično zapušteni.
-U javnosti su se odmah pojavili negativni komentari uz mogućnost
prodaje Petrokemije Rusima. Kako to komentirate?
=Ovdje je riječ o temeljnoj obavezi ministra Čačića po funkciji, to
je ono što on treba raditi, a iskreno se nadam da ćemo početi normalno
gospodarski surađivati i s Ruskom Federacijom i to je naš veliki interes.
Gospodarska diplomacija ima dva segmenta. Jedno je prodavanje investicijske
klime u zemlji. Da bismo prodavali investicijsku klimu u zemlji, moramo
je prvo stvoriti. U ovom trenutku je nemamo. Naš problem je što netko
u ovom trenutku dođe investirati, susretne se sa svim preprekama i
prepriča to svima i više nitko iz te zemlje ne želi doći. Moramo kreirati
investicijsku klimu, a za to moramo razgovarati s Ministarstvom gospodarstva.
Kad je kreiramo, onda ćemo imati portfolio o načinu poslovanja u Hrvatskoj
koji će svaki veleposlanik moći prezentirati u zemlji u kojoj se nalazi.
Drugi su problem naše tvrtke. Moramo napraviti klastere tvrtki kako
bismo ih prezentirali na trećim tržištima. Gospodarska diplomacija,
kao sustavna djelatnost, u prvom redu ima smisla biti usmjerena u
one zemlje u kojima država ima još uvijek veliki utjecaj na odluku
o investiranju - od Ruske Federacije (posebno u velikim energetskim
projektima) pa do Kazahstana, Kine, zemalja sjeverne Afrike.
-Dosta se piše da postoje neslaganja između SDP-a i HNS u
vladajućoj koaliciji, a i sam Čačić je rekao da se SDP neće skrivati
iza projekata koje je pokrenuo HNS?
=HNS ima prepoznatljive ljude: Andreu Zlatar, Vrdoljaka, Čačića i
mene. Ono što mi vodimo i zastupamo je jasno vidljivo. SDP ima svoje
ljude poput Mimice, Linića, Milanovića koji pokreću neke stvari i
vidljivo je ono što rade. Izbori se gube zbog nerazumijevanja potrebe
za zajedničkim pozicioniranjem te iz podmetanja i pokušaja da se međusobno
unište koalicijski partneri. Tko radi na uništavanju funkcioniranja
ove koalicije i njezine snage, koja se temelji na sinergijskoj snazi,
oni koji nas pokušavaju potkopati, radi direktno protiv interesa ove
zemlje. Toga svi trebaju biti svjesni. Prema tome, ovo momačko nadmetanje
i nesposobnost ili odbijanje da se vidi šira slika i interes je zaista
štetočinstvo prema zemlji.
-Jeste li dogovorili rotacije veleposlanika?
=Jesmo nekih petnaestak.
-Pariz, London, Rim?
=Neke da, neke ne. Neki još nisu na redu.
-Pričalo se da tu niste bili na istoj liniji s premijerom
oko imenovanja?
=Nema tu problema. Moj je stav da trebamo imenovati što je moguće
više ljudi iz krugova koji se bave diplomacijom. Nama su to važne
destinacije, ali ima i dosta dobrih ljudi koji su izvan uobičajene
selekcije ljudi koji sudjeluju u diplomaciji. Sve ćemo se mi dogovoriti
i sve će biti u redu, ali vidim da je neke izvan vlasti to malo previše
zaokupilo, pa se pokušavaju tu upetljati i utjecati. No, to je samo
kontraproduktivno.
'Ključno je ispraviti nepravde'
-Koja su vaša očekivanja od prvoga izvješća o monitoringu koje bi
u travnju trebalo biti objavljeno?
=Očekujem da će biti nekih primjedbi na pravosuđe, na realizaciju
ili promjene Zakona o sukobu interesa. I sama imam neka pitanja vezana
uz ljudska prava, naročito vezana za ljude koji su stradali u tzv.
terorističkim aktima, dakle izvan područja ratnog djelovanja, ali
su im uništene kuće, pa su tužili po jednom zakonu, pa se promijenio
zakon, a oni su izgubili parnice i morali plaćati sudske troškove.
Dakle, cijeli je niz problema koje moramo riješiti bilo Europske unije
ili ne bilo. To su nepravde i loše stvari koje treba riješiti. Međutim,
činjenica je da će ovo monitoring izvješće biti neka vrsta upozorenja
na ključne točke na koje treba paziti i na kojima treba napraviti
pomak u pripremama za sveobuhvatno monitoring izvješće koje je na
dnevnog redu u listopadu, a mi ćemo još prije ljeta morati predati
većinu materijala i podataka temeljem kojih će se to izvješće raditi.