Ministarstvo vanjskih i europskih poslova

Amerika želi da mi vodimo regiju i održavamo mir

Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić u pravoj je diplomatskoj ofenzivi. Prošle srijede u Parizu, ove u Washingtonu. Između toga danas joj u posjet dolazi slovenski kolega Karl Erjavec s kojim će, očekuje se, u duhu radikalno poboljšanih bilateralnih odnosa, koji su se intenzivno počeli popravljati nakon sklapanja arbitražnog sporazuma, razgovarati i o ratifikaciji hrvatskog pristupnog ugovora s Europskom Unijom.
Francusko obećanje
Sprema se posjet Austriji, dogovara termin razgovora s turskim ministrom vanjskih poslova s idejom o obnavljanju trilaterale između Turske, Bosne i Hercegovine te Hrvatske. S Vesnom Pusić razgovarali smo u subotu navečer, nakon sabora HNS-a na kojem je ponovno izabrana za potpredsjednicu stranke.
-U Francuskoj domaćin vam je bio ministar vanjskih poslova Alain Juppe. U SAD-U planiran je susret s američkom državnom tajnicom Hillary Clinton. Visoke adrese, važni razgovori. S kojim ciljem, s kojim porukama?
=Francuski su nas sugovornici izvijestili da će s obzirom na nadolazeće izborne procese u toj zemlji ratifikacija hrvatskog pristupnog ugovora započeti tijekom jeseni, ali da u njihovom parlamentu postoji konsenzualni pozitivan stav prema našem članstvu u EU. Činjenicu da je ministar Juppe imao potrebu da nam to kaže razumjela sam kao vrlo prijateljsku gestu.
Poziv za Hillary
-Razgovor s gospođom Clinton?
=Razgovor s američkom državnom tajnicom Clinton vrlo je značajan za Hrvatsku, posebno jer dolazi nepuna tri mjeseca od početka rada nove Vlade. Hrvatska Americi, naravno, nije ravnopravan partner niti se tako može ponašati. Ali postoje neke teme za koje su Sjedinjene Države zainteresirane i u kojima Hrvatska može ponuditi svoje partnerstvo. Riječ je u prvom redu o našoj regiji. Ameriku regija interesira, smatra je važnom i želi ovdje imati partnera koji bi to razumio, koji bi razumio američki stav i odnose u regiji i ne bi politiku vodio s figom u džepu. Posjet bi između ostalog trebao poslužiti našim domaćinima za procjenu jesu li njihova očekivanja od Hrvatske realna, može li Hrvatska u regiji odigrati ulogu stabilizatora. Mislim da smo mi u procesu pristupanja EU svladali neke elemente izgradnje države, što mi se čini dragocjenim iskustvom. Pogotovo s obzirom na tradicionalnu nestabilnost regije. Ako je Hrvatska uspjela da, unatoč svojoj prilično slabašnoj demokraciji, unutar sebe smogne dovoljno snage za izgradnju vlastitih institucija, i ako je svoje iskustvo spremna razvijati i prenijeti drugima, onda to može biti zanimljiv instrument za cijelu regiju, pa i šire.
Pozvat ću gospođu Clinton na naš ovogodišnji Croatia Summit koji planiramo posvetiti upravo prenošenju hrvatskih iskustava u izgradnji moderne države u postkonfliktnom razdoblju, što smatram iskoristivim ne samo u jugoistočnoj Europi nego i u zemljama južnog Mediterana, prije svega u zemljama Magreba. Očekujemo da će na Croatia Summit doći cijela sjeverna Afrika.
Nismo više mali đak
-Osim pozivnice, što još nosite američkoj državnoj tajnici Clinton?
=Osim ideje regionalne suradnje, za koju znam da je zainteresirana i koja nam je najavljena, izložit ću i jedan projekt civilne prisutnosti u zemljama u kojima su u okviru NATO-a već angažirane naše vojne, peacekeeping jedinice. Nešto smo već pokušavali napraviti u Afganistanu s obrazovanjem žena.
Slijedom tog iskustva koncentrirali bismo se na obrazovanje žena i djevojčica, zato što je ono u velikom dijelu tangiranih zemalja upitno, ali i zato što se pokazuje da u siromašnim zemljama žene koje imaju vlastiti prihod predstavljaju bitan faktor u stabiliziranju društva. Istraživanja govore da 90 posto njihovih prihoda ide familiji, naprema samo 40 posto prihoda muškaraca.
-Posljednjih dana Hrvatsku je posjetilo više raznih monitoring grupa, upravo ste u Bruxelles poslali posljednje podatke za monitoring tablice. Najave o sadržaju i intonaciji predstojećeg izvještaja o napretku, koji se očekuje idućeg mjeseca, dosta su kontradiktorne. Iz EU dolaze informacije da ima nekih problema, da neki potezi nove, Kukuriku vlade nisu baš dobro odjeknuli. Kako stvari zapravo stoje?
=Nadam se dobrom ishodu. Sigurno će biti i nekih primjedbi i manjkavosti. Ali presudan će biti izvještaj u listopadu. Bitno je da više nismo u ulozi malog đaka kojemu se nešto naređuje i kojega se vuče za uši ako pogriješi. Naša se situacija promijenila. Smatram da je Vladina temeljna pogreška ne u potezima koji bi, možda, bili krivi nego u izostanku dogovora o onome što kanimo napraviti.
-Znači, loša komunikacija?
=Dogovorena se pravila moraju poštovati, a ako se od njih odstupa - što nije nemoguće ni nedopustivo - onda je to partnerima u Bruxellesu nužno argumentirati i usuglasiti. Kad sam u razgovorima s ministrima pojedinih zemalja i s ukupnim diplomatskim korom EU u Zagrebu objasnila naša stajališta, naišla sam na puno razumijevanje. Ali sam čula i prigovor: Dajte, ljudi, samo recite, da se zna što radite! Izostanak objašnjenja u nekim je slučajevima doveo do nesporazuma. Naslijedili smo problem slabe vjerodostojnosti.
Konačno povjerenje
Moj angažman kao ministrice, svi ti razgovori i posjeti koje smo spomenuli, u velikoj su mjeri ciljani upravo na prevladavanje zatečene situacije. Jer kad imaš vjerodostojnost, onda nije problem ako i pogriješiš, donosiš bolje ili lošije odluke, ali partneri te ne gledaju kao nekoga tko iza svakog ugla nešto pokušava slagati, zamumuljiti i zakukuljiti. Mislim da smo u tom pogledu napravili ogroman pomak. Da nas danas ipak gledaju drugim očima, ne kao zemlju s figom u džepu nego kao državu kojoj se može vjerovati.«
Američka pomoć oko ratifikacije ugovora s EU
-Očekujete li i otvaranje teme ratifikacije našeg pristupnog ugovora s Europskom Unijom?
=Nije nemoguće da to bude spomenuto. Amerika nam je u okončanju pregovora u nekim kompliciranijim situacijama mnogo pomogla, najviše svojim inzistiranjem da se u općim ekonomskim i svim drugim problemima tema članstva Hrvatske u EU ne zagubi ili ne počne tretirati kao manje važna.
-Hoće li Amerika opet pomoći, bude li potrebe, ako neke zemlje budu razvlačile s ratifikacijom? Već se najavljuje da bi Velika Britanija i Nizozemska opet mogle nastupiti kao kočničari.
=Svoje probleme morali bismo sami rješavati. Nadam se da nam neka posebna pomoć neće trebati. Nizozemski ministar vanjskih poslova Rosenthal bio je početkom ožujka u Hrvatskoj, što je samo po sebi dobar znak jer pokazuje interes te zemlje za ono što radimo i kako napredujemo. Hoće li nas doživljavati kao ozbiljnu zemlju -to ovisi i o tome koliko ćemo se pokazati kadrima da probleme, kad se pojave, rješavamo bilateralno, u direktnoj komunikaciji