Nova ministrica vanjskih i europskih poslova dr. Vesna Pusić žestokim tempom
počela je karijeru u izvršnoj vlasti. Točno mjesec dana nakon što je u Saboru
prisegla za ministricu održat će se "povijesni" referendum o pristupanju
Hrvatske Europskoj uniji - za provedbu kojeg je najodgovorniji upravo njezin
resor. Uz to, dr. Pusić krenula je u "veliko pospremanje" Zrinjevca,
odnosno palače Ministarstva u kome, kako kaže, od početka uočava tko je spreman
za posao, a tko nije. Jedan od zadataka koje je sebi postavila je i otvaranje
vrata Ministarstva prema javnosti, i to ne samo preko medija, nego i izravno,
posjetima učenika i studenata koji će moći pohoditi "hram" hrvatske
diplomacije i razgovarati s djelatnicima.
- Kampanja u korist uspjeha referenduma za pristup Europskoj uniji vrlo je
kratka, traje još petnaestak dana. Jeste li sigurni da ćete dovoljan broj ljudi
uvjeriti da je dobro da izađu na referendum 22. siječnja?
- Ako sada moramo ljude uvjeravati da izađu na referendum i podrže članstvo
Hrvatske u EU-u, to vrijeme nije dovoljno. Za tako nešto ne bi bilo dovoljno
ni godinu dana. Međutim, ta tema i pristup Hrvatske EU-u ne počinje danas,
nego je počela 2001. godine, kada smo u Hrvatskom saboru ratificirali Sporazum
o stabilizaciji i pridruživanju, te nakon toga, kada smo 2002. predali zahtjev
za kandidaturu i članstvo u Uniji. Godine 2003. odgovarali smo na upitnik s
četiri tisuće pitanja o kandidaturi, te možemo reći da proces teče još od tada.
Javnost dosta toga zna, iako su i moji prigovori bili da je dio pregovaračkog
procesa zatvoren za javnost te se o njemu malo znalo. No, sve što je bilo bitno
još je tada "iscurilo" u medije, a kako u tome nema ništa ni strašno,
ni tajno, bilo bi lakše da je cijeli proces bio stalno pred očima javnosti.
- Pred kraj pregovora malo je tko u javnosti znao o čemu se pregovara, i to
još u tajnosti?
- Da, očito je ta nepotrebna tajnost iritirala dio javnosti i pojavio se otpor
prema tome. Stoga danas, u ovoj kampanji za provedbu referenduma, želimo istaknuti
da su sve informacije dostupne i to u probavljivom obliku. Na web stranicama
Ministarstva vanjskih i europskih poslova nalaze se, uz sve ostalo, završena
pregovaračka stajališta u dvije verzije. Objavili smo kompletna stajališta,
koja su opširna, te sažetak od pola stranice po svakom poglavlju. Najhitnije
je objašnjeno, što se mijenja članstvom u Uniji i kada promjene stupaju na
snagu. Objavljen je i pristupni ugovor, koji ima oko 300 stranica, te njegov
sažetak na 27 stranica. U ovom trenutku sve informacije su javne i dostupne,
svatko ih može pročitati.
- U javnosti se čuje da "nema sumnje" da će referendum proći, ali
da se njegov uspjeh mjeri u postocima. Ako 52 posto građana bude "za" Uniju,
to je, navodno, slab rezultat, dok bi dvije trećine bio velik uspjeh proeuropske
politike?
- Naravno, što više, to bolje. I što se tiče izlaznosti i što se tiče podrške
priključivanju EU-u. Ali, na referendumu se ne odlučuje o specifičnim, trenutačnim
europskim politikama, nego o temeljnoj stvari - pripada li Hrvatska politički
Europi ili ne. Jasno, bilo bi fantastično da dobijemo dvije trećine glasova
za EU, ali Finci su odlučili s 52 posto za EU, dok je sada podrška 70 posto!
Nama treba većina i to je dobar rezultat, ali na neki način treba očekivati
da dio ljudi želi "dokaze" pa će potom podržavati EU-projekt u Hrvatskoj.
- U javnosti nisu osobito glasne kritike euroskeptika, odnosno protivnika priključenja
EU-u. Ali, brojne su kritike iz intelektualnih krugova, gdje novoj liberalnoj
i demokratskoj Vladi predbacuju žurbu oko referenduma, nedostatak rasprave,
kažu da treba odgoditi referendumsko izjašnjavanje?
- Raspravu o ovoj temi vodimo već 20-ak godina, u različitim krugovima i oblicima.
Oko konkretnog članstva raspravljamo deset godina, a pregovori s EU-om trajali
su šest godina. Dakle, ne možemo reći da su rasprave upravo počele. Vidim logiku
u primjedbi "ne tri tjedna, nego šest mjeseci", ali mislim da to
nije prihvatljivo zbog negativnih efekata koje bi to izazvalo u procesu ratifikacije
i dostizanja 1. srpnja 2013. kao datuma članstva. No, raspravljamo li tri ili
pet tjedana, svejedno je. Napokon, referendum nije završetak rasprave, jer
ćemo nakon njega sjediti u različitim tijelima EU-a, bit ćemo i u Europskom
parlamentu i princip "otvorene vlasti" morat ćemo trajno primjenjivati.
Nećemo moći funkcionirati a da javnost ne zna sve što se događa i koje se politike
mijenjaju i primjenjuju.
Svaka nova stvar je rizik, pa tako i ulazak u EU
- Kako gledate na univerzalnu hrvatsku primjedbu o "guskama u magli",
koja se sada koristi za opis referenduma o pristupu Uniji?
- To je povijesni citat koji svaki put kada se netko protivi promjenama izađe
na scenu. Tu su dva moguća pristupa: prvi je - ne mijenjaj ništa ma koliko
da je loše, a drugi - pokušavaj ići naprijed i razvijati se. Naravno, svaka
nova stvar je rizik, tu nema sumnje, i jasno je da je i članstvo u EU-u rizik.
Uspjeh članstva u Uniji ovisi o nama i našoj sposobnosti, koliko smo u stanju
stvoriti nove projekte i stabilniju ekonomiju. S obzirom na našu povijest,
koja pokazuje da se u posljednjih 150 godina niti jedna država nije održala
duže od trajanja prosječnog ljudskog vijeka, onda je EU sigurno povećana razina
sigurnosti i stabilnosti države i njenih institucija. Kod nas se kroz pet generacija
nije moglo ostaviti nasljeđe djeci, jer su građane različiti režimi "nacionalizirali", "eksproprirali" i
slično.
- Antieuropske skupine, kojih doduše nema u parlamentu, traže da imaju jednaka
prava na svoju kampanju kao i Vlada koja podupire ulazak u EU. Kako to komentirate?
- Uz našu informacijsku i motivacijsku kampanju, koju predvodi Vlada, ne može
se očekivati da mi okrenemo naše izjave, politiku koja je podržana na izborima
i ono što zaista mislimo. Međutim, spremni smo za dijalog s euroskepticima
u medijima i u javnosti, iako je bitno reći da ne postoji niti jedna stranka
u Hrvatskom saboru koja je protiv ulaska u EU. Jedina koja je to zastupala,
HSR nije ušla u parlament.
- Što će se dogoditi ako referendum ne uspije?
- Tada se ne nastavlja proces eurointergracija. Planovi oko potvrđivanja našeg
pristupnog ugovora u parlamentima zemalja članica stavljaju se na čekanje,
kao i financijski planovi vezani za korištenje fondova za pomoć u prilagodbi,
predviđeni za 2013. Štoviše, vjerujem da bi odgoda našeg članstva bila tolika
da bismo morali pričekati više zemalja iz jugoistočne Europe da budu spremne
za ulazak, poput Srbije i Crne Gore, pa da uđemo u "paketu".
- Koliki je financijski gubitak propadne li referendum?
- To sve piše u pristupnom ugovoru. Mi 2013. i 2014. godine dobivamo 180 milijuna
eura bez obzira na projekte. To je za prilagodbu državnog proračuna, šengenske
uvjete, ribarski fond i slične troškove. U 2013. godini za šest mjeseci imamo
na raspolaganju 449 milijuna eura iz strukturnih i kohezijskih fondova EU-a.
Za 2014. godinu predviđeno je milijardu i 47 milijuna eura iz istih fondova.
Istovremeno, naši troškovi su sljedeći - 275 milijuna eura za članstvo u drugoj
polovici 2013. te 550 milijuna eura u 2014. godini. Dakle, "dobit" se
može lako izračunati, za 2013. godinu to je 360 milijuna eura, ako smo u stanju
iskoristiti sredstva iz fondova.
Sa Slovenijom smo iscrpili potencijal za sukobe
- Očito je da se uglavnom bavite dovršetkom poslova oko pristupanja Uniji.
No, koje su druge važne, strateške aktivnosti Ministarstva vanjskih i europskih
poslova?
- Arbitraža sa Slovenijom, prije svega. To je druga zadaća kojom se već bavimo
jer rokovi arbitraže
teku od dana potpisivanja pristupnog ugovora. No, taj prvi rok je prošao i
sad imamo mali problem što od Europske komisije nismo dobili listu sudaca među
kojima, zajedno sa Slovencima, moramo izabrati po dva suca, te se dogovoriti
o predsjedniku sudišta. Ako se ne dogovorimo, odlučit će predsjednik Međunarodnog
suda pravde. Sljedeći tjedan sa slovenskim ministrom vanjskih poslova idem
u Europsku komisiju da bismo raspravili taj problem s povjerenikom za proširenje.
- Očekujete li nove probleme u odnosima sa Slovenijom, posebice ako tamošnju
novu vladu ipak sastavi desnica na čelu s Janšom?
- Mislim da neće biti dramatičnih problema, bez obzira kako se bude razvijala
situacija u Sloveniji. Iscrpili smo potencijal za nesuglasice i sukobe i ne
vjerujem da bi se oni mogli ponoviti na način kako se to događalo 2009. godine,
kada smo bili blokirani godinu dana.
- Nakon referenduma i početka arbitraže, koja bi mogla potrajati godinama,
redefinirat ćete hrvatsku vanjsku politiku?
- Referendum i arbitražni sporazum glavni su poslovi pred nama. Uz to, postoji
politika i postoje projekti. Politika je prepoznati dvije temeljne stvari -
etablirati Hrvatsku kao važnu zemlju u Europskoj uniji te potvrditi hrvatsku
ulogu u regiji, gdje možemo imati dobru ulogu. Ne treba imati iluziju da jedna
zemlja u regiji može biti vodeća u svim stvarima, no ipak treba znati da našim
susjedima možemo ponuditi najbolje iskustvo europskog pristupnog procesa za
reformu države i institucija. Njima je najkorisnije vidjeti kako treba raditi
i što treba izbjegavati na osnovu našeg iskustva. Prenošenje zadnje faze tranzicije
iz jednopartijskih u demokratske sustave dragocjeno je iskustvo i za regiju,
a u perspektivi i za zemlje južnog Mediterana koje bi ga mogle iskoristiti.
Sa Srbijom treba prekinuti razmjenu "udaraca"
- Kako procjenjujete odnose sa Srbijom u svjetlu mogućnosti da i tamo na izborima
u proljeće dođe do promjene vlasti te da proeuropske stranke nadmaše konzervativci
i nacionalisti?
- Kako će ispasti izbori, ne možemo znati i ne namjeravamo se miješati. No,
možemo predvidjeti, na osnovu iskustva, da će se retorika u predizbornoj kampanji
zaoštriti. Ali, nakon izbora to će se promijeniti, a i bitno je da netko napokon
prekine razmjenu "udaraca". Da kaže "ćosta" i da se ne
odgovara na oštre napade. Netko u regiji to mora prekinuti, i Hrvatska, kao
zemlja koja je praktički u EU-u i politički bi trebala biti najodgovornija,
to će učiniti. Mi ćemo poručiti - završite predizbornu kampanju i nakon toga
vidjet ćemo stvarna stajališta.
- Srbija očito ne može izabrati Kosovo ili Europska unija. Kako to komentirate?
- Nešto će se morati riješiti. Jedno od banalnih pitanja u famoznom upitniku
na početku pregovora s EU-om je - kolika je površina vaše zemlje. To morate
znati odgovoriti. Dakle, u nekoj formi Srbija će morati riješiti problem Kosova.
Ne želim biti zlurada i bahata na tu temu, to je teško pitanje. Većina ljudi
koja je danas u srbijanskoj politici nije odgovorna za politiku Slobodana Miloševića
prema Kosovu, međutim, od nekih stvari ne možeš pobjeći. Vođena je politika
koja ima svoje posljedice i od toga sadašnji vođe Srbije ne mogu pobjeći. Ne
može se misliti da se katastrofalna politika neće vratiti - uvijek se vrati
i posljedice su sada da djelu. Teritorijalne promjene uvijek snažno i emocionalno
utječu na stanovnike neke zemlje. Stoga rješenje u Srbiji neće biti lako i
jednostavno donijeti.
- Ne tako drastično, ali hrvatska politika još uvijek snosi posljedice svog
odnosa prema Bosni i Hercegovini u 90-ima?
- Hrvatska je snosila i snosi te konzekvence. Najjače posljedice snose Hrvati
u Bosni i Hercegovini, kojih je sada dvostruko manje nego prije, a unatoč ekonomskoj
uspješnosti, nemaju temelj na kojem bi mogli ostvarivati svoj realni politički
utjecaj. S druge strane, Hrvati u BiH ključni su za stabilnost te zemlje, a
zatim i cijele regije.
- Ponudili ste rješenje koje se od Vas nije očekivalo?
- Što se tiče ponude rješenja, razgovor o takvim modelima dolazi u obzir samo
pod uvjetom da je unaprijed potpuno jasno da ni Hrvatska, ni drugi susjedi
ne mogu i neće nametnuti svoje rješenje. Ali, mi polazimo od pretpostavke da
ako ne možeš pomoći, nemoj smetati, te da želiš respektirati službene institucije
jedne države. Napokon, treba biti spreman razmatrati ili promjenu broja entiteta
ili primijeniti razne reforme unutar postojećih entiteta. Ali, treba naglasiti
da ništa ne želimo nametati, jer odluke mogu donijeti samo ljudi i političke
elite u toj zemlji. Sve drugo ne može uspjeti, čak i ako se radi o utjecaju
snažnih zemalja na slabe države.
S obzirom na našu povijest, koja pokazuje da se u posljednjih 150 godina niti
jedna država nije održala duže od trajanja prosječnog ljudskog vijeka, onda
je EU sigurno povećana razina sigurnosti i stabilnosti države i njenih institucija
Predstavništvo u Kataru
- Kako ćete pokrenuti gospodarsku diplomaciju? Doznaje se da otvarate i jačate
diplomatska predstavništva u zemljama sa snažnim gospodarskim rastom?
- Otvorit ćemo predstavništvo u Kataru, naprimjer, jer bi to tržište moglo
postati važnim. Gospodarsku diplomaciju osmislit ćemo na dva načina. Prvo,
treba pripremiti domaće gospodarstvo za nastup na inozemnim tržištima, spojiti
ih u skupine ili klastere koje možemo zastupati. Drugo, trebamo pojednostaviti
propise u Hrvatskoj da bismo prezentirali Hrvatsku kao zemlju zanimljivu za
ulagače. Moramo jamčiti pravnu jednakost, ekonomsku sigurnost i prijateljsku
atmosferu prema ulagačima. Trebamo hrvatsko gospodarstvo i zakonodavstvo dovesti
u okvire da ga možemo prezentirati u inozemstvu, odnosno da privlačimo strane
investitore u zemlju.
Istranima će biti dostupne i bolnice u Sloveniji i Italiji
- Kako komentirate daljnji razvoj odnosa s Italijom s obzirom na inicijativu
predsjednika Hrvatske i Italije o zajedničkom obilježavanju spomena na žrtve
poraća?
- Riječ je o velikom političkom napretku koji nadmašuje i samu simboličku razinu
tog čina. Sada se omogućava rješavanje svih problema esulske imovine te raščišćavanje
odnosa u tom pogledu. Vjerujem da ćemo to brzo riješiti. Nakon toga, zanima
nas prekogranična suradnja u brojnim pitanjima, pa čak i u nekima o kojima
se do sada nije mnogo govorilo.
- Možete II nam dati neki primjer?
- Kako da ne. S obzirom na zemljopisni položaj Istre, u zdravstvu bi moglo
doći do značajne suradnje. Neke zdravstvene ustanove u Istri relativno su udaljene
od korisnika, ali nam Europska unija tu otvara mogućnost prekogranične suradnje
sa Slovenijom i Italijom. Iz nekih dijelova Istre dolazi se brže do Trsta nego
do Rijeke. To su pitanja kvalitete života i Unija nam otvara nove mogućnosti
koje trebamo iskoristiti.
Dvostruko pravo manjinama dok se ne iskorijeni diskriminacija
- Predstavnici talijanske nacionalne manjine bili su dosta glasni kad je Ustavni
sud ukinuo dodatno pravo glasa na izborima koje je Ustavnim zakonom predvidio
Sabor?
- O tome imam decidirani stav. No, najprije - problem je ispao oko nejednakog
tretmana svih nacionalnih manjina i na to je reagirao Ustavni sud. Srpska nacionalna
manjina imala je jednu vrstu izjašnjavanja na izborima, a svi ostali imali
su dvostruko pravo glasa. To se smatralo neustavnim. Moje mišljenje je da politička
reprezentacija manjina može biti samo privremena. Želite li eliminirati diskriminaciju
po etničkom kriteriju, imate političku reprezentaciju manjina dok je ona potrebna.
Inače, ne može se biti politički Hrvat ili Talijan, nego liberal, konzervativac
i slično. No, dok iskorjenjujete diskriminaciju trebate imati predstavnike
manjina te pravo da pripadnici manjina dvostruko glasaja I za svoje predstavnike
i za opće građanske stranke i liste.
Vesna Pusić: Na referendumu se ne odlučuje o specifičnim, trenutačnim, europskim,
politikama, nego o temeljnoj stvari - pripada li Hrvatska politički Europi
ili ne