Bivša ministrica vanjskih poslova i europskih integracija i veleposlanica
RH u Washingtonu od ožujka 2008. Kolinda Grabar-Kitarović 4. srpnja preuzima
novu dužnost u sjedištu NATO-a u Bruxellesu. Imenovana je pomoćnicom glavnog
tajnika NATO-a Andersa Pogha Rasmussena za javnu diplomaciju. Prije odlaska
iz SAD-a za Večernji list ekskluzivno govori o razdoblju suradnje s predsjednicima
Georgom Bushom i Barackom Obamom, službenim posjetima hrvatskih lidera Washingtonu
i suradnji s hrvatskim iseljeništvom.
- Veleposlanice, jesu li točne tvrdnje da su odnosi Hrvatske i Amerike najbolji
od međunarodnog priznanja naše zemlje?
= Od washingtonskih sporazuma do danas američko-hrvatski odnosi neprestano
se izgrađuju u pravcu jačanja bilateralnih odnosa i partnerstva u rješavanju
pitanja u području jugoistoka Europe. U posljednjih nekoliko godina hrvatsko-američke
odnose karakterizira čvrsto partnerstvo i suradnja. Posebno od primanja Hrvatske
u NATO možemo otvoreno reći da su prijateljske, poslovne i osobne veze hrvatskog
i američkog državnog vrha, poslovnih ljudi i građana na visokom stupnju međusobnog
uvažavanja i suradnje. U Washingtonu imamo iskrene prijatelje, a to redovito
naglašavaju i svi američki dužnosnici tijekom čestih susreta s hrvatskim političkim
vrhom.
-Ima li u tome i vaših zasluga?
= Pa ne mogu sama komentirati svoj diplomatski rad, all trudila sam se da u
ulozi hrvatske veleposlanice u protekle tri i pol godine dogradim sve ono kvalitetno
u našim odnosima te da pridonesem jačanju suradnje i partnerstva. Mogu otvoreno
kazati da sam dala sve od sebe i da s ponosom gledam na razdoblje provedeno
u Washingtonu jer je bilo odgovorno i časno zastupati Hrvatsku.
- Vaš mali diplomatski tim i vi osobno potpuno ste se angažirali da iz Bijele
kuće stigne službeni poziv, ali i tijekom pripreme bogatog programa boravka
premijerke Kosor a nedavno i predsjednika Josipovića u Washingtonu?
= Za svakog veleposlanika, bez obzira na to koju zemlju predstavlja, poseban
je motiv, ali i uspjeh, dobiti službeni poziv za posjet državnog vrha Bijeloj
kući, State Departmentu i drugim visokim američkim državnim institucijama.
Prošlogodišnji službeni boravak premijerke Kosor pripreman je pažljivo i došao
je u pravom trenutku jer je, podsjećam, potpredsjednik Biden s tog susreta
u Bijeloj kući poručio Hrvatskoj i svijetu, a posebno i Bruxellesu, da Zagreb
u Washingtonu ima čvrstog partnera kojem je iskreno stalo da Hrvatska postane
članicom EU te prevlada gospodarsku krizu i nastavi biti predvodnicom pozitivnih
trendova na jugoistoku Europe. To je svakako dalo vjetra u leđa i pregovorima
s EU. Premijerka je tada dobila čvrstu potporu i u Kongresu, a nakon njezina
posjeta uslijedili su i posjeti petorice hrvatskih ministara. Nedavni posjet
predsjednika Josipovića dodatno je učvrstio dobre, strateški važne odnose između
naših dviju zemalja. Američki su partneri spoznali da hrvatski državni vrh
ima iste ciljeve oko ulaska u EU, u jačanju demokracije, borbi protiv korupcije
i međunarodnog terorizma, te rješavanju otvorenih pitanja u regiji, posebno
u BiH. Hrvatska je u Washingtonu percipirana kao zemlja velike perspektive
koja promiče toleranciju i pomirbu te je spremna svojim iskustvom pomoći drugima,
što smo potvrdili i kroz mirovne misije u Afganistanu i širom svijeta. Solidarnost
je jedno od temeljnih načela NATO saveza.
- Bili ste uz predsjednicu Vlade i uz predsjednika na susretu s Joeom Bidenom
u Bijeloj kući. Sigurno je bilo i detalja o kojima se ne govori u javnosti?
= Javnost je potpuno obaviještena o tim susretima, doista se nema što skrivati.
Kao simpatičnu diplomatsku pikanteriju mogu otkriti da je potpredsjednik Biden
prepričavao anegdote sa svojih posjeta Hrvatskoj još u vrijeme Josipa Broza
Tita, ali je i više puta naglasio da treba poticati gospodarske veze, a to
nama znači više američkih ulaganja u Hrvatsku. U tome imamo potporu američke
politike, napose u promjenama poslovne i ulagačke klime i otklanjanju svih
prepreka stranim, posebno američkim ulaganjima.
- Snažno ste lobirali u Kongresu, povezani ste s Klubom prijatelja Hrvatske.
Koliko je važno njegovati ta prijateljstva i kakvi su odjeci posjeta naših
političara Capitol Hillu?
= Važno je, jako je bitno imati dobre kontakte i prijatelje u američkom Kongresu.
Organiziravši primanje za predsjednicu Vlade Jadranku Kosor i potom za predsjednika
Josipovića oni su pokazali koliko im je zaista stalo do kvalitetnih veza s
Hrvatskom. Zna se da smo upravo u Kongresu imali veliko uporište pri lobiranju
za ulazak u NATO savez. Klub prijatelja Hrvatske u Zastupničkom domu puno je
učinio na promicanju naših interesa, a danas u Senatu imamo i senatora Marka
Begicha, jednog od iznimno perspektivnih američkih političara i, usudila bih
se kazati, jednu od novih uzdanica Demokratske stranke, koji je iznimno zainteresiran
za sve što se događa u Hrvatskoj, susretljiv je i spreman pomoći u svakom trenutku.
- Washington i Zagreb su složni da treba pojačati gospodarsku suradnju. Od
službene delegacije ministra Browna koji je tragično poginuo nad Dubrovnikom
1996. godine nismo imali značajniji iskorak. Može li se povećati hrvatski izvoz
u Ameriku?
= To je prioritet hrvatske gospodarske diplomacije i strateški interes Hrvatske
jer često naglašavam da dobro političko prijateljstvo s Amerikom treba pratiti
i slično gospodarsko dopunjavanje. Hrvatska će se sada nakon završetka pregovora
s EU sigurno više posvetiti jačanju gospodarstva i izvoza. Svjedočila sam dobrom
plasmanu Podravkinih proizvoda u Americi, čak su pokrenuli i proizvodnju i
za to smo primili pohvale. U veleposlanstvo stižu brojni upiti poslovnih ljudi
i optimistična sam, vjerujem da će upravo zbog ozračja skorašnjeg članstva
Hrvatske u EU svi oni koji su bili nepovjerljivi za trgovanje s našom zemljom
i ulaganje sada biti opušteniji i odlučniji. Američki kapital zainteresiran
je za energetiku, turizam i promet i na tim područjima treba otvoriti vrata
za partnerstvo.
- Pratili ste i jednu od najzanimljivijih američkih predsjedničkih kampanja
i inauguraciju Baracka Obame. Kakvo je bilo to iskustvo i zapažate li promjene
u odnosu republikanske i demokratske administracije prema Hrvatskoj?
= U svakom slučaju, to je bilo iznimno korisno iskustvo i kampanja iz koje
se može puno naučiti. Obamina predizborna kampanja bila je zaista novost na
političkoj i PR sceni Amerike jer je koristila maksimalno internet, medije
i mlade. Čak sam i ja na svoj mobitel nakon njegove pobjede dobila poruku zahvale
biračima što su glasovali za njega koja je bila potpisana jednostavno s ,,Barack" jer
sam na stadionu u Denveru kupila majicu iz kampanje te sam tom prigodom morala
dati svoje podatke. Euforija koja je zahvatila njegove birače, iako to nije
do kraja usporedivo, podsjetila me na situaciju početkom devedesetih u Hrvatskoj
kad su naši ljudi željeli radikalne promjene. Očekivanja od predsjednika Obame
bila su ogromna. Nisam primijetila da je bilo političkih razlika u odnosu Bushove
i Obamine administracije prema Hrvatskoj. Kod Amerikanaca i njihovih stranaka
cijenim zajednički cilj kad su nacionalni interesi u pitanju. Naravno da je
ulazak Hrvatske u NATO i mir koji donosimo u našem dijelu svijeta bio i nacionalni
interes Amerike jer njoj sigurno ne trebaju u Europi novi nemiri ili ratovi
kojima su svjedočili početkom devedesetih. Američki političari prepoznaju postojanost
u prijateljstvu, iskrenost onih drugih i to su imali i Bushovi i Obamini ljudi
u hrvatskom državnom vrhu i diplomaciji.
- Nedavno je u State Departmentu ministra Jandrokovića primila državna tajnica
Hillary Clinton i taj je susret iskoristila da pošalje pozdrave i podršku premijerki
Jadranki Kosor. Je li to bilo diplomatsko kurtoazno ponašanje, ženska solidarnost
ili se u tome može politički iščitati i nešto više?
= Hillary Clinton je doista i snažno podržala našu premijerku iz vise razloga.
Sigurno tu i ženska dimenzija igra određenu ulogu jer je državna tajnica poznata
kao velika zagovornica ženskih prava i voli vidjeti žene u politici. No, uza
sve to, Clinton je u J. Kosor prepoznala iskrenu političarku koja stoji iza
svojih najava o borbi protiv korupcije i kriminala jer je to jedino područje
za koje su nam Amerikanci često naglašavali da ga moramo radikalno riješiti.
Za svaki napredak u tom dijelu, dobije njihove pohvale. Državna tajnica Clinton
inače izvrsno poznaje stanje u Hrvatskoj i našem susjedstvu. Računa na našu
pomoć i suradnju te visoko cijeni uloga Hrvatske, što je pokazala i nedavno
na iznimno srdačnom i otvorenom susretu s predsjednikom Josipovićem.
- Brojni su komentari bili na troškove vaših prethodnika za lobiranje u Washingtonu.
Koristite li usluge lobističkih tvrtki i koliko je to potrebno u diplomatskom
radu te kakva su iskustva drugih zemalja?
= Ne bi bilo korektno komentirati rad svojih prethodnika jer svaki veleposlanik
ima svoj stil, a i svaki veleposlanik djeluje u drukčijim okolnostima. Držim
da je u svemu najbitnija dobra suradnja sa Zagrebom i dogovaranje svih koraka
pa tako i angažman lobističkih tvrtki. Istina je da lobisti mogu biti vrlo
korisni, da je washingtonska politička scena premrežena onima koji mogu pomoći
u ostvarivanju interesa u Bijeloj kući ili Kongresu. Mnoge zemlje ne štede
na lobistima. Mi smo, u veleposlanstvu, veliki dio posla sami obavljali i time
se ponosim.
- Kakva je percepcija o Hrvatskoj kod američkih političara, a kakva u medijima
i u javnosti?
= Vrlo pozitivna, sve se više zna o nama, sve više se piše i komentira Hrvatsku.
Nismo nepoznanica Amerikancima, naši su sporttaši i znanstvenici ostavili trag,
o našim se turističkim ljepotama glasno govori, sve više njihovih turista želi
nas posjetiti. Hrvatska je lijepa priča od koje se očekuju i nova, još pozitivnija
iznenađenja. Žao mi je kad u Hrvatskoj ponekad vidim komentare ili predrasude
o Amerikancima, da su potpuno nezainteresirani za nas i slično, jer to nije
točno. Voljela bih kad bi se hrvatska javnost mogla uvjeriti u to koliko nas
Amerikanci cijene i u iskrenu naklonost američke administracije i građana prema
našoj zemlji.
- Kad stupate na novu dužnost u NATO savezu i kako se osjećate?
= U ponedjeljak 4. srpnja ulazim u novi ured u središtu NATO-a u Bruxellesu.
Osjećam se motivirano, te se veselim novim izazovima u promociji tog saveza
koji se često krivo percipira, pa i u državama članicama. Sretna sam što sam
dobila tu priliku i ponosna jer sam prva hrvatska diplomatkinja na toj dužnosti.
- Kako je izgledao vaš diplomatski život u Washingtonu?
= Doista mogu kazati da sam u Washingtonu provela uspješne tri i pol godine
i profesionalno i osobno. Biti veleposlanica u Wahhingtonu velika je čast i
odgovornost. Posao je vrlo intenzivan, a brojni su sastanci s administracijom,
Kongresom, akademskom zajednicom, studentima... Brojna su javna događanja,
a često mi je teško bilo uskladiti raspored kako bih ispunila sve obveze te
bih ponekad poželjela da se mogu klonirati kako bih u istom trenutku bila na
više mjesta. Morate shvatiti da je u Washingtonu akreditirano 186 veleposlanika
i svi se ti ljudi i veleposlanstva natječu za pozornost. Morate stalno biti
prisutni, aktivni, drukčiji... Morate biti otvoreni, odgovorni i pristupačni.
No, htjela bih demistificirati i neke predrasude koje se stječu u javnosti
o životu diplomata. Svakako, velika je to čast, koja uključuje brojne protokolarne
obveze koje vam omogućuju pristup Bijeloj kući i brojnim primanjima. No, te
prijame treba shvatiti kao posao i iskoristiti ih za lobiranje i stvaranje
mreže poznanstava, a ne kao prigodu za ispijanje šampanjca. I također, svjesna
sam da diplomati žive puno bolje od većine hrvatskih građana danas i to jest
činjenica. Međutim, kao veleposlanica nisam prezala ni od kakvog rada, pa ni
fizičkog. Za službene večere u rezidenciji u većini slučajeva kuhala sam sama,
što je bilo šarmantno mojim gostima, no meni svakako prilično naporno uza sav
ostali posao. U nedostatku novca zbog štednje, obavljala sam mnoge poslove
u rezidenciji i veleposlanstvu za koje većina ljudi ne percipira da su u domeni
veleposlaničkog posla, pa sam tako redovito čistila i zalijevala vrt, ličila
zidove, nosila namještaj, obavljala manje popravke, u čemu sam postala pravi
majstor... Nemojte ovo shvatiti kao da se žalim, jer doista nije tako. Nijedan
mi posao nije pretežak, no željela bih da nas ljudi ne doživljavaju kao državne
službenike koji samo troše državni novae, jer se zaista jako trudimo.
Moram kazati da sam u svemu tome imala iznimnu potporu i pomoć obitelji. Oni
su svakako bili i bitan dio mojega diplomatskog rada i života jer to je u Americi
ne samo uobičajeno već se to od vas i očekuje. Moja su djeca, koliko god mlada
bila, u svakom trenutku bila svjesna da predstavljaju ne samo sebe već i Hrvatsku.
A u svemu tome, svoje sam obveze nastojala balansirati s vremenom koje sam
posvećivala njima, jer u svemu tome, uvijek i prije svega, trebate ostati majka.
- Znate li vi zašto je otišao Ivo Sanader i postavljaju li vam to pitanje u
Washingtonu?
= Ne znam zašto je otišao Ivo Sanader, bila sam iznenađena kao i tisuće drugih
Hrvata.
Mnogi iseljenici ne žele glasovati
- Zašto u Americi malo Hrvata glasuje i koliko ih godišnje zatraži u diplomatsko-konzularnoj
mreži hrvatske dokumente, državljanstvo za djecu i putovnice?
= Ne radi se o nekim političkim porukama ili preprekama. Mnogima su konzularna
mjesta udaljena, brojni su i oni koji zbog raznih razloga još nemaju hrvatske
dokumente a nije mali broj ni onih koji drže da kao američki državljani koji
ne plaćaju porez u Hrvatskoj nemaju pravo krojiti političku scenu u domovini.
Demokratsko pravo svakog hrvatskog državljanina jest pravo izbora, a dužnost
je hrvatske diplomacije da ih redovito informira o stanju u državi i kako mogu
ostvariti sva svoja prava.
- Očekujete li brojniji dolazak američkih turista ove godine u Hrvatsku i bi
li trebalo Ministarstvo turizma i HTZ više novca izdvojiti za promidžbu u Americi?
= Vlada ulaže velike napore za promidžbu hrvatskog turizma. SAD je doista ogromno
tržište na kojem postoji velika konkurencija u turističkoj ponudi. Svakako
moramo pozornost posvetiti brendiranju Hrvatske u odnosu na konkurenciju, po
čemu smo različiti i bolji od onih turističkih destinacija koje djeluju u sličnim
geografskim i kulturnim uvjetima. Prema mojim informacijama, već se u predsezoni
bilježi više Amerikanaca na Jadranu i uvjerena sam da će oni biti brojni gosti
ove godine.