S nekadašnjim dopisnikom hrvatskih medija iz Pariza, a danas veleposlanikom
Republike Hrvatske u Francuskoj Mirkom Galićem razgovaramo o francusko-hrvatskim
političkim, gospodarskim i kulturnim odnosima, o ugledu Hrvatske u
Francuskoj i povećanom interesu francuskih gostiju za našu zemlju,
mogućnostima francuskoga konzorcija za dobivanje gradnje i upravljanja
zagrebačkom zračnom lukom, francuskim reakcijama na presudu Anti Gotovini
te ulozi te zemlje u završetku hrvatskih pristupnih pregovora o članstvu
u Europskoj uniji.
-Kakav ugled Hrvatska danas ima u Francuskoj?
=U odnosu na stanje kakvo je bilo prije 20 godina - a spominjem to
jer smo u razdoblju obilježavanja 20. obljetnice neovisnosti Hrvatske
i spominjem, jer sam tada bio dopisnik hrvatskih medija u Parizu -
današnje je neusporedivo. Tada je Hrvatska bila zemlja u koju se sumnjalo,
kojoj se nije vjerovalo. Smatralo se da u njoj prevladava politički
primitivizam, nekakav balkanski sindrom kojemu je do toga da se »tuče«
i da ratuje. Ništa od ovoga pozitivnoga što je danas na djelu nije
postojalo prije 20 godina. U ta dva desetljeća napravljen je dug put
od nepovjerenja prema povjerenju, od sumnji do poštovanja, od poniženja
do izrazitog vrednovanja. Danas je Hrvatska na dobrom glasu i zbog
toga što daje primjer političke stabilnosti u regiji. Hrvatska je
na dobrom glasu zbog svojih prirodnih ljepota te povijesne i kulturne
baštine i bogatstva. Nije slučajno da Francuzi »tuku« po Hrvatskoj,
dakle idu na dulji ili kraći izlet, i da se poslije toga natječu u
dokazivanju kome je bilo ljepše. Hrvatska je zemlja u modi i Francuzima
nešto znači. Vrlo je sretna okolnost za veleposlanika koji predstavlja
svoju državu da je njegova država jako dobro viđena u zemlji gdje
obavlja svoju diplomatsku dužnost.
Prije 20 godina Hrvatska je bila zemlja u koju se sumnjalo, kojoj
se nije vjerovalo. Smatralo se da u njoj prevladava politički primitivizam,
nekakav balkanski sindrom kojem je do toga da se »tuče« i da ratuje.
Međutim, u ta dva desetljeća napravljen je dug put od nepovjerenja
prema povjerenju, od sumnji do poštovanja, od poniženja do izrazitog
vrednovanja
-Što se promijenilo u Francuskoj i Hrvatskoj da su danas odnosi
dviju država bitno drukčiji, bolji nego prije 20 godina?
=Najprije, promijenile su se okolnosti. Prije dva desetljeća europski
je kontinent bio izložen silnoj tektonici koja je mijenjala poredak
proizašao iz Drugog svjetskog rata. Tadašnja Jugoslavija, odnosno
Hrvatska kao jedna od njezinih republika, bila je u epicentru tektonskih
promjena u Europi. Glavne europske države nisi imale ni iste interese
ni iste analize tadašnje situacije: Mitterandova je Francuska bila
bliža Beogradu nego Zagrebu u ime nekih prenaglašenih i prolaznih
povijesnih savezništava. To više nije tako, današnja Francuska vodi
realističnu politiku prema regiji i tretira nove države u skladu s
njihovim vrijednostima i opredjeljenjima. Promijenili su se, zatim,
protagonisti, s političke su scene otišle ličnosti koje su formirane
u II. svjetskom ratu ili pod njegovim utjecajem i opterećenjima. Novi
lideri u Francuskoj, kao i šire u Europi, nemaju opterećenja prošlosti
te u proširenoj ujedinjenoj Europi gledaju na Hrvatsku kao na partnera
i saveznika.
-Poznato je da je Francuska pokušavala svojedobno »pritisnuti«
Sloveniju da prekine blokadu hrvatskih pristupnih pregovora. Kakvu
je ulogu prema vašim saznanjima Francuska odigrala u završnici pregovora?
=Francuska je prva dala ideju da se uvede neka vrsta monitoringa,
što je izazivalo različite komentare, pa i u Hrvatskoj, o tome vraća
li se opet stari francuski sindrom sumnje u Hrvatsku, stara francuska
politička praksa podržavanja Srbije nauštrb sviju drugih. Ništa od
toga nije točno. Francuska danas nije prohrvatska da bismo smatrali
da nije istodobno i za druge države i narode u toj regiji. Francuska
nije ništa više prosrpska, štoviše, onaj stari solunski refleks više
ne postoji. Danas se na sve zemlje u regiji, i na Hrvatsku, gleda
prema tome kakve su one, što one znače, kakve su vrijednosti koje
brane i zastupaju te kakvi su ciljevi prema kojima se kreću. Hrvatska
je pokazala da ide prema europskim ciljevima. Francuska je to honorirala
procjenjujući da među 27 zemalja članica postoje zemlje koje mogu
postavljati pitanje je li Hrvatska u svemu spremna i može li se još
jednom odgoditi datum završetka pregovora. Francuska je izašla s idejom
i inicijativom monitoringa koja se pokazala kao dobra kompromisna
formula. Na toj su se formuli našli svi, i zemlje koje u Hrvatsku
sumnjaju i nemaju baš pozitivno mišljenje o njoj, a možda nemaju interese
kakve ima Francuska, i one zemlje koje su Hrvatsku podržavale s obje
ruke. Našlo se srednje i sretno rješenje, monitoring. On Hrvatsku
ne stoji ništa, a čak je u određenom smislu i dobar, jer ne prejudicira
ništa, ne zaustavlja i ne koči te čini hrvatske vlasti odgovornim
da nastave postupak i proces reformi, jer Hrvatska nije to činila
da se svidi nekoj europskoj državi već svojim građanima, da se njima
osigura da žive slobodno i dobro te da sutra mogu biti ne samo dobri
Hrvati već i dobri Europljani. To je smisao europske politike. Francuska
je od početka pregovaranja strastveno podržavala hrvatski europski
cilj. U vrijeme slovenske blokade predsjedavala je EU-om i učinila
sve što je mogla, davala je nekoliko inicijativa, pravila nevidljivi
pritisak na Sloveniju da ne »guši« svojeg susjeda zbog otvorenih međusobnih
problema, ali Slovenija je bila u prednosti, jer je bila u EU, a Hrvatska
nije. Francuska nije uspjela »slomiti« Sloveniju, ali je pokušavala
na različite načine, a to znam iz prve ruke, da Slovenija odustane
od blokade. Na kraju je pronađeno rješenje u sinergiji s više vanjskih
i domaćih čimbenika, prije svega hrvatskih i slovenskih.
Danas je Hrvatska na dobrom glasu i zato što daje primjer političke
stabilnosti u regiji. Hrvatska je na dobrom glasu zbog svojih prirodnih
ljepota te povijesne i kulturne baštine i bogatstva. Hrvatska je danas
zemlja u modi
-Kako danas možemo ukratko opisati gospodarsku suradnju Francuske
i Hrvatske? Gdje su naglasci i ima li mogućnosti njezina širenja?
=Možemo reći da se gospodarska suradnja u posljednjih deset godina
širi kao i svi drugi oblici suradnje. U Hrvatsku je došao Societe
Generale, jedna od vodećih banaka, zatim Lactalis, mliječna industrija
koja je u Dukatu, a kasnije u KIM-u, formirala novi koncern važan
ne samo za hrvatsko tržište nego za šire tržište jugoistoka Europe.
Ušlo je i mnogo manjih francuski tvrtki i postoji veliki interes,
ali gospodarska suradnja nije na razini dobrih političkih odnosa.
Politički odnosi su prijateljski, saveznički i vrlo plodni. Gospodarska
suradnja ima svoj zastoj, kriza je u svijetu, u Francuskoj i Hrvatskoj.
Ta je kriza zastoj učinila trajnijim, ali siguran sam da će se otvaranjem
europskih granica i ulaskom Hrvatske u EU otvoriti ne samo prostor
nego i interes, ne samo s hrvatske nego i s francuske strane. U Francuskoj
postoji veliki interes za uvoz te izvoz iz Hrvatske u Francusku, ne
samo za izvoz robe kapitala, usluga i projekata. Postoji teren koji
još nije dovoljno iskorišten. Nadajmo se da će se to u idućim godinama
više iskoristiti, kada će Hrvatska djelovati pod istim uvjetima kao
i Francuska.
-Koju ulogu može odigrati francuska ponuda za zagrebačku zračnu
luku i što bi značilo kada bi francuska tvrtka dobila posao u Hrvatskoj?
=To bi značilo puno za prisutnost Francuske u Hrvatskoj, jer to nije
samo gospodarski projekt nego pomalo i socijalni i kulturni. Tu se
natječu arhitekti i projektanti. To nije obična zgrada, to je zgrada
koja se ponekad prva vidi u jednoj zemlji. Bilo bi to za francuski
ugled i odnose Francuske i Hrvatske te za francusku poziciju u Hrvatskoj
»pun pogodak«. Ali moja profesionalna distanca i odgovornost tjeraju
me i vežu da budem oprezan. Osim toga, ne poznajem nijedan projekt,
ali možemo samo sportskim riječima poželjeti da najbolji pobijedi.
Što se mene tiče, kao veleposlanika, volio bih da ta ponuda dođe iz
Francuske i da najbolja pobijedi.
-Pred nama je i turistička sezona. Kakav je interes Francuza
za ovogodišnju turističku ponudu u Hrvatskoj i kakav ugled ima Hrvatska
kao turističko odredište?
=Kriza se odražava i na francuski turizam. Ove će godine prema projekcijama
gospodarskih i turističkih vlasti tri milijuna Francuza manje ljetovati
izvan Francuske. Dijelom zbog krize, a dijelom zbog krize u sjevernoj
Africi, prije svega u Tunisu koji je bio tradicionalno francusko odredište.
U situaciji kada tri milijuna Francuza ide manje u inozemstvo, računa
se da će ih oko 15 posto više ljetovati u Hrvatskoj, a u Hrvatskoj
ih je bilo 400.000. Hrvatska je u modi i tražena je. Ova će sezona
potvrditi da je to tržište za francuske goste vrlo zanimljivo i motivirajuće.
Treba pohvaliti tu činjenicu, jer francuski su turisti najbolji prijenosnici
prave slike o Hrvatskoj. Oni su vidjeli ljepote i gostoprimstvo, oni
svjedoče o stabilnosti zemlje i nasuprot onoj slici iz devedesetih,
kada se mislilo da su to divljaci, primitivci i horde, sada se vidi
da je to civiliziran i kulturan narod koji prima i daje te jamči sigurnost
svojim gostima. Zato kažem, turizam je najbolji promotor države.
-Vratimo se dva i pol mjeseca unatrag. Je li bilo kakvih reakcija,
i ako da kojih, na presudu generalu Gotovini koji je, ako se ne varam,
i francuski državljanin?
=Da, general Gotovina bio je u Legiji stranaca i ima francusko državljanstvo.
Reakcije su bile vrlo umjerene. Vlasti su blago istaknule činjenicu
da je u Haagu izrečena presuda dvojici generala, a treći je oslobođen.
Nisu ulazile u velike komentare, a najmanje moguće spekulacije. U
medijima nije bilo ni velikih jubileja ni rizika. Istaknuo bih komentar
u Le Mondeu koji je odudarao od prosjeka ostalih komentara. Ostale
su reakcije bile vrlo smirene te su hvalile i isticale smirenost hrvatskih
službenih reakcija: »Smireno, možete biti nezadovoljni, ali sud je
sud, posebice sud koji ostavlja drugu šansu da se presuda korigira
novim činjenicama i novim argumentima tužiteljstva i obrane«.
-Francuska je na početku predsjedničke kampanje. Kakvu kampanju
očekujete i može li se dogoditi da se ponovi situacija iz 2002. kada
su u drugom krugu imali jednoga kandidata iz tabora ekstremne desnice,
a drugoga s desnog centra?
=Moje su procjene dvostruko oprezne, jer sam se jednom opekao kada
sam šest mjeseci prije izbora proglasio pobjednika. Moj mi status
ne dopušta prognozu. Načelno, izbori su kao i sportska utakmica, neizvjesni
bez obzira tko je prvi, a tko na začelju. Ni favoriti uvijek ne pobjeđuju.
Još se i ne zna tko su favoriti, jer nije završila ni kandidacijska
procedura. Pretpostavlja se da će se aktualni predsjednik Nicolas
Sarkozy ponovo natjecati, ali službeno još nije kandidat. Socijalistička
stranka ulazi u prethodne izbore u kojima će članovi i simpatizeri
stranke glasovanjem odrediti tko će zastupati stranku nakon već sigurnoga
kandidata i pobjednika Dominiquea Strauss-Kahna koji se »nasukao«
na nekim svojim drugim slabostima koje nisu političke prirode. Izbori
su neizvjesni, potvrdit će se tradicija Pete republike da čak ni favoriti
ne pobjeđuju. U Francuskoj nikad nitko nije pobijedio u prvom krugu,
čak ni De Gaulle protiv Mitteranda 1965. De Gaulle je dobio u prvom
krugu tek 40 posto. Svi kasniji predsjednici pobjeđuju u drugom krugu.
S 10 mjeseci preuranjenosti može se reći da će biti dva kruga predsjedničkih
izbora. Može li se ponoviti situacija iz 2002., koju i Jacques Chirac
u svojim nedavno objavljenim memoarima naziva udarom i porazom cijele
politike, ne može se isključiti. Ono što se zove nacionalna ekstremna
desnica koja se nastoji osloboditi etikete ekstremne desnice i sve
više funkcionirati kao nacionalna desnica, njezine pozicije rastu
kako rastu razmjeri krize. Radništvo koje je nekad tražilo mjesto
azila u Komunističkoj partiji sada to isto mjesto traži u Nacionalnoj
fronti koja je oslobođena nekih kompromitirajućih teza svoga osnivača
Jean Marie Le Pena o plinskim komorama kao detalja II. svjetskog rata,
nema više udvaranja toj nacističkoj ikonografiji, terminologiji i
retorici. Marine Le Pen želi se predstaviti kao respektabilna stranka
izrazitog desnog i nacionalnog profila. Sadašnje ankete daju joj 20
do 25 posto i nije isključeno da poremeti klasične odnose desnice
i ljevice i postavi se ne samo kao arbitar nego možda i kao akter.
Ne treba plesati prije muzike ili ići pred rudo. Nastala je velika
promjena od odlaska i odustajanja Dominiquea Strauss-Kahna. Možda
se u tom nepoznatom prostoru pojavi neka nova neočekivana činjenica
ili događaj i još jednom potrese i poremeti inače stresni i turbulentni
politički proces kakvi su izbori. Budimo realni, nema pobjednika unaprijed.
Moguća su iznenađenja premda su republikanske stranke, tu mislim na
UMP kao i socijalističku stranka, favoriti u parlamentarnim i predsjedničkim
izborima.
Kultura je presudila u promjeni slike
-Francuska je i velika europska zemlja sa snažnom kulturnom tradicijom.
Kakvi su planovi za buduće kulturne projekte i suradnju? Što bi Francuska
mogla ponuditi Hrvatskoj, a što Hrvatska Francuskoj?
=Kultura je onaj ambijent i medij koji je dosad presudno mijenjao
sliku Hrvatske kod Francuza. Oni su narod bogate kulturu, koji cijeni
bogatu kulturu kod drugih, a kod Hrvata su je otkrili. Iza te bogate
kulture mora stajati nekakva vrijednost današnje generacije, ponašanje
te civilizacijska i kulturna razina. Najbolji način da se Hrvatska
još više približi Francuskoj je da svoju baštinu i kulturu približi
onima koji još nisu bili u Hrvatskoj. Čini mi se da je to na pomolu
i da bi kulminacija trebala biti u posljednjoj četvrtini 2012. godine.
Predsjednici Mesić i Sarkozy su potkraj 2007. godine postigli politički
dogovor o održavanju kulturne sezone koje imaju samo izabrane zemlje
kao što su Indija, Rusija, Meksiko, SAD, a od europskih zemalja Finska
i Letonija, dakle članice EU-a. Hrvatska će biti prva zemlja koja
će imati taj privilegij predstaviti svoju kulturu i umjetnost, a da
još nije ušla u EU. Hrvatska je izuzetak i po prvom summitu koji je
EU održao izvan svojih granica. Jacques Chirac je 2000. godine sazvao
taj sastanak na vrhu u Zagrebu. Hrvatska je s francuskom dobila i
sporazum o strateškom partnerstvu - a potpisali su ga Fillon i Kosor
u Zagrebu. Osim toga, prije tri su tjedna ministri Juppe i Jandroković
potpisali deklaraciju namjere o održavaju kulturne sezone. U listopadu,
studenom i prosincu 2012. Hrvatska će u Parizu napraviti izlog svojega
kulturnog i umjetničkog stvaralaštva u najjačim institucijama Pariza
i drugih francuskih gradova. Ovih su dana trajali pregovori u Louvreu,
Clinyju, Centre Pompidou o ambicijama, a vidjet ćemo koje će se moći
realizirati, jer su ambicije u kulturi bez novca samo prazan balon.
Vjerujemo ipak da će Hrvatska na tom predstavljanju ostvariti svoj
interes i francuskoj se publici predstaviti u najboljem svjetlu.