BOSNA I HERCEGOVINA I EUROPSKA UNIJA – ISKUSTVA REPUBLIKE HRVATSKE NA PUTU PREMA ČLANSTVU U EUROPSKOJ UNIJI

Poštovani gospodine Inzko, gospodine Radmanović, gospođo Pack, gospodine Lajčak, gospođo Savić, gospodine Iarochevitch, poštovani zastupnici, dame i gospodo,

Zahvaljujem na pozivu na današnju sesiju „Parliament for Europe-“Evaluating BiH progress towards the EU – key priorities for 2011’’ i čestitam domaćinima na uspješnoj organizaciji. Govorit ću o iskustvu Hrvatske u procesu pristupanja u EU koje je korisno za put pred kojim se nalazi Bosna i Hercegovina.

Od samih početaka Europske unije, politika proširenja ostala je jedna od najuspješnijih politika Unije i stalni motor integracije novih država članica. Nove države članice poimale su politiku proširenja kao ostvarenje vlastitih političkih i ekonomskih interesa, a stupanjem u punopravno članstvo pozitivni učinci pristupanja, poput povećanja investicija, rasta standarda njihovih građana, pada stope nezaposlenosti te niz drugih učinaka opravdali su njihova očekivanja.

Kriteriji iz Kopenhagena iz 1993. uključivali su postojanje stabilnog demokratskog sustava, tržišnog gospodarstva i prihvaćanje pravne stečevine Unije. Četvrti kriterij za članstvo je vlastita integracijska sposobnost Unije za primanje novih članica. Na sastanku Europskog vijeća u Madridu 1995. godine zaključeno je da provedbu političkih, gospodarskih i pravnih reformi mora pratiti odgovarajuće administrativno ustrojstvo te je, sukladno tome, navedenim kriterijima dodan još jedan tzv. madridski kriterij za prilagodbu administrativne strukture. Početkom 90-ih godina na djelu je bila europska solidarnost te je postojao politički imperativ da se zemlje bivšeg istočnog bloka prime u Europsku uniju. U takvom kontekstu primjena kopenhagenskih i madridskih kriterija je bila ponešto fleksibilnija. To znači da se nije uvijek inzistiralo na striktnom ispunjavanju kriterija u različitim područjima, jer je smatrano da je samo proširenje značajnije od toga.
Poučena iskustvima prethodnih proširenja, danas ista pravila Unija primjenjuje na stroži način i zadržava puno pravo odlučivanja o tome kada će biti spremna prihvatiti nove članice.

Primjerice, Europska unija uvela je Bugarskoj i Rumunjskoj, iako su punopravne članice, posebne procedure nadzora u području političkih kriterija kako bi se osigurala puna učinkovitost pravosuđa, borba protiv korupcije i organiziranog kriminala. S vremenom su uvedeni i mehanizmi dvostruke provjere prilagođenosti zakonodavstva stečevini Europske unije, pa se svaka nova zemlja kandidat suočava sa sve složenijim zadaćama u pristupnim pregovorima.

U pregovarački proces s Turskom i Hrvatskom uvedena su nova poglavlja i određena precizno definirana mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, kojima se povećava učinkovitost pregovaranja i osigurava provedba usvojenih zakona. Zaključno, integracija u EU više se ne vezuje toliko uz samu sposobnost Unije da integrira nove članice već je za članstvo ključno da zemlja kandidatkinja u potpunosti ispuni sve kriterije za ulazak u EU. Budući da se u dva posljednja proširenja, broj zemalja Unije gotovo udvostručio, a broj stanovnika porastao za četvrtinu, javila se potreba za novim institucionalnim okvirom koji bi omogućio efikasnije donošenje odluka i bio poticaj, a ne prepreka funkcioniranju Unije.

Nova institucionalna arhitektura koju donosi Lisabonski ugovor trebala bi doprinijeti boljem funkcioniranju europskih institucija u smislu lakšeg donošenja odluka i omogućiti da Unija govori „jednim glasom“ u svijetu. Iznad svega, Lisabonski ugovor ujedinjuje sve dosadašnje Ugovore o EU te priprema institucije EU za buduća proširenja. Uz Lisabonski ugovor procesi integracije Europske unije i dalje će se moći razvijati ne samo prema unutra već i prema van u obliku daljnjeg proširenja. Na taj način politika proširenja i nadalje ostaje jedan od prioriteta za Uniju.

Ovo je posebice značajno za Hrvatsku i ostale zemlje kandidatkinje, ali i za sve potencijalne zemlje kandidatkinje, poput Bosne i Hercegovine.

Hrvatski put u Europsku uniju intenzivirao se nakon zagrebačkog Sastanka na vrhu 2000. g. te nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2001. godine. Sporazumom je uspostavljen prvi ugovorni odnos Hrvatske s EU, te je preuzeta obveza prilagodbe institucionalnog, gospodarskog i pravnog sustava pravnoj stečevini. Zahvaljujući pravovremenoj organizaciji, Hrvatska je bila prva država koja je već u fazi podnošenja zahtjeva za članstvo imala sveobuhvatan program prilagodbe EU standardima. Radi se o Nacionalnom planu za pridruživanje RH EU, koji se donosi na godišnjoj razini, a osim potrebnih zakonodavnih reformi sadržava i one administrativnog karaktera. Iz našeg iskustva ta odluka se pokazala vrlo dobrom i znatno je pomogla u daljnjem procesu približavanja EU.

Zahtjev za članstvo u EU Hrvatska je podnijela u Ateni u veljači 2003. godine. Dva mjeseca kasnije, nakon što je Vijeće ministara EU dalo Europskoj komisiji mandat da izradi mišljenje o zahtjevu Hrvatske za članstvom, zaprimili smo Upitnik EK sa više od 4560 pitanja iz svih područja pravne stečevine te ukupne socio-gospodarske situacije u državi. Temeljem naših odgovora, uvjerena u sposobnost hrvatske administracije da uspješno odradi opsežan i zahtjevan posao pristupnih pregovora, EK je u travnju 2004. godine donijela pozitivno mišljenje o zahtjevu Hrvatske za punopravno članstvo u EU te predložila otvaranje pristupnih pregovora. Na summitu u Bruxellesu u lipnju 2004. godine, Hrvatska je dobila status države kandidatkinje za članstvo u EU. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, tijela državne uprave i svi sudionici ovog procesa započeli su pripreme za početak pregovora o članstvu. K

ako bi bili spremni za početak pregovora, odlukom Vlade RH osnovana su tijela za vođenje pregovora o punopravnom članstvu. Pregovarački tim i radne skupine za pregovore uspostavljene su na načelima stručnosti i inkluzivnosti. One obuhvaćaju sve segmente društva i uključuju više od 1500 stručnjaka iz više od 400 državnih i nedržavnih ustanova, iz javnog i privatnog sektora, različitih organizacija i poduzeća. Njihov osnovni zadatak je da svojim znanjem u konkretnom segmentu pregovora daju stručnu potporu voditeljima radnih skupina i pregovaračima te da prenesu iskustva i znanja stečena tijekom pregovora na ustanove (udruge, organizacije) koje predstavljaju. Namjera ovako široke pregovaračke strukture bila je osigurati društvenu suglasnost o pristupanju EU, transparentnost tog procesa i dakako odgovorno vođenje pregovora o članstvu.

Pored značaja društvene suglasnosti važno je naglasiti da u Hrvatskoj isto tako postoji suglasje svih parlamentarnih stranaka o punopravnom članstvu Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Ono je potvrđeno izjavama i deklaracijama Hrvatskog sabora te aktivnim sudjelovanjem zastupnika u pregovorima kroz rad Nacionalnog odbora - radnog tijela Hrvatskog sabora čija je uloga nadgledanje i ocjenjivanje tijeka pregovora o pristupanju te davanje smjernica i mišljenja o pregovaračkim stajalištima Hrvatske.

Pregovori o pristupanju ne vode se o sadržaju same pravne stečevine, nego o uvjetima i načinu njenog preuzimanja i primjene. Cilj je Hrvatske ući potpuno pripremljena u EU, te je stoga u onim sektorima koji se tiču vitalnih nacionalnih interesa zatražila prijelazna razdoblja. Hrvatska je u procesu pristupanja Europskoj uniji ispunila glavninu obveza koje se odnose na usklađivanje nacionalnog zakonodavstva s važećom pravnom stečevinom Europske unije te je s optimizmom krenula u 2011. godinu koju vidimo kao godinu dovršetka pristupnih pregovora i potpisivanja Ugovora o pristupanju i održavanju referenduma. Puna spremnost Hrvatske u trenutku ulaska u članstvo bit će najbolji pokazatelj uspjeha politike proširenja Europske unije i europskog projekta u cjelini, ali i motiv zemljama regije da još odlučnije nastave s reformama na svom integracijskom putu. Proces europskih integracija u Republici Hrvatskoj pokrenuo je dosad najobuhvatnije reforme u svim segmentima društva. Te su reforme nužne i kroz njih smo prolazili kako bi se prilagodili europskim standardima, te ispunili političke, gospodarske, pravne i administrativne kriterije za članstvo.

U okviru spomenutih reforma najznačajnije mjesto svakako zauzima usklađivanje zakonodavstva s pravnom stečevinom EU. Radi se o pristupnom preduvjetu koji nema alternative i oko kojeg nema kompromisa, a koji zahtjeva transformaciju gotovo cjelokupnog pravnog sustava države kandidatkinje.

Radi ilustracije opsežnosti ovog procesa iznijet ću statističke podatke o broju usklađenih zakona i podzakonskih akata u razdoblju od 2001. godine, odnosno od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, do danas. U tom razdoblju Republika Hrvatska donijela je 519 zakona i 1285 podzakonska akta, a sve s ciljem usklađivanja s pravnom stečevinom EU.

Želio bih naglasiti značaj provedbe novih zakonodavnih rješenja, uspostave sustava novih i jačanje starih institucija koje će svojim djelovanjem jamčiti da će svaku zakonsku odredbu u provedbi osjetiti i koristiti svaki pojedinac.

Naime, iako je važno da se zakonodavstvo Europske unije prenese u nacionalno zakonodavstvo, još je važnije da se provodi na učinkovit način za što su potrebni odgovarajući institucionalni i administrativni kapaciteti. Jačanje administrativne sposobnosti i stvaranje učinkovitog sustava državne uprave postaju conditio sine qua non integracije svake zemlje kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji.

Hrvatska je u proteklih pet godina bila posebno usredotočena na stalni napredak u ključnim područjima kao što su reforma pravosuđa, državne uprave, borba protiv korupcije i organiziranog kriminala te razvoj gospodarstva.

Iako specifične u svom statusu prema Europskoj uniji, složit ćete se da je gotovo svim zemljama zajednički imperativ reforma pravosuđa i stvaranje učinkovitog i nepristranog pravosudnog sustava.
Stoga vođena ne samo zahtjevima Europske unije već primarno zaštitom interesa i prava vlastitih građana, Hrvatska je u sklopu reforme pravosuđa poduzela čitav niz aktivnosti na zakonodavnom i na institucionalnom planu.
U sklopu reforme naglasak je stavljen na postupke imenovanja i ocjenjivanje rada pravosudnih dužnosnika, njihovu izobrazbu kao i praćenje poštivanja etičkih kodeksa sudaca i državnih odvjetnika te sankcioniranje njihova kršenja.
Učinjeni su veliki napori radi smanjenja zaostataka neriješenih predmeta, kao ključnog pitanja reforme pravosudnog sustava. Isto tako s ciljem povećanja učinkovitosti povećana, su kapitalna ulaganja u pravosuđe, te su poduzete mjere radi skraćivanja trajanja sudskih postupaka i racionalizacije mreže sudova.

Neizostavni i osobito važan dio primjene vladavine prava na području čitave jugoistočne Europe, pa tako i Republike Hrvatske predstavlja borba protiv korupcije te svih oblika organiziranog kriminala.

Antikorupcijska politika Vlade RH usmjerena je na jačanje pravnog okvira za borbu protiv korupcije, prevenciju i represiju korupcije, međuagencijsku i međunarodnu suradnju te jačanje uloge civilnog društva.
U posljednjih godinu dana sveobuhvatne reformske aktivnosti i dobra koordinacija nadležnih institucija uz snažnu političku potporu rezultirali su ubrzanim procesuiranjem korupcije i organiziranog kriminala i značajnim povećanjem broja antikorupcijskih kaznenih postupaka, a procesuiran je i niz slučajeva korupcije visoke razine.

Moram napomenuti da je obujam i sadržaj institucionalnih i administrativnih reformi koje je RH poduzela te planira poduzeti vrlo različit za pojedina poglavlja pregovora, te isto tako nije moguće strogo označiti i definirati aktivnosti koje su poduzete isključivo u kontekstu pristupnih pregovora.
Također, niti sama pravna stečevina najčešće ne propisuje način i oblik pojedinih institucionalnih reformi već je državama članicama ostavljeno na izbor način njihova provođenja, pri tome vodeći računa o načelima na kojima se temelji EU.

Danas je Hrvatska pri kraju svog pregovaračkog procesa s EU - od 35 poglavlja 28 je privremeno zatvoreno. Preostalih sedam poglavlja nadamo se zatvoriti do kraja lipnja ove godine, budući je u većini poglavlja posao na ispunjavanju mjerila za zatvaranje u najvećoj mjeri dovršen. Hrvatska namjerava uložiti sve potrebne napore kako bi tehnički dovršila pregovore za vrijeme mađarskog predsjedanja EU nakon čega bi se pristupilo potpisivanju Ugovora o pristupanju. Na međuvladinoj konferenciji o pristupanju RH EU u travnju ove godine očekujemo privremeno zatvaranje poglavlja 11. Poljoprivreda i ruralni razvitak i 22. Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata. Z

a sam kraj procesa ostaju najzahtjevnija poglavlja: 8. Tržišno natjecanje i 23. Pravosuđe i temeljna prava. Upravo na ovim područjima biti će glavni naglasak u narednom razdoblju. P

oštovani zastupnici, dame i gospodo, proces pregovora EU s RH se u mnogočemu razlikuje od prethodnog vala proširenja, te se iz njega može iščitati kakav će biti tijek pregovora i kad Bosna i Hercegovina započne pristupne pregovore. U tom smislu, Hrvatska će podupirati sva vaša nastojanja i stajati na raspolaganju radi prenošenja naših iskustava iz pregovaračkog procesa. Svoju predanost potpori Bosne i Hercegovine na njezinu europskom putu Hrvatska je demonstrirala u brojnim prigodama i kroz brojne inicijative, uključujući i uručivanje prijevoda europske pravne stečevine na hrvatski jezik, prošle godine.

U okviru bilateralne suradnje ostvarene s državama u regiji Bosna i Hercegovina je u 2009. godini bila najveći primatelj razvojne pomoći Republike Hrvatske. Pomoć Bosni i Hercegovini je iznosila 112.792.396,43 kuna, što čini 89 % ukupne službene razvojne pomoći Republike Hrvatske.
Provedeno je ukupno 449 projekata iz različitih sektora koji su najvećim dijelom bili fokusirani na prenošenje iskustava iz političke i ekonomske tranzicije, procesa pristupanja Europskoj uniji, reforme zdravstva, razvoja civilnog društva i procesa usklađivanja društva sa standardima Europske unije.

Koliko je BiH visoko na listi hrvatskih vanjskopolitičkih prioriteta govori i visoka dinamika uzajamnih posjeta i održavanja dijaloga na svim razinama između naših dviju zemalja. Veseli nas i činjenica da je za prvi inozemni posjet Predsjedništvo BiH odabralo Hrvatsku, kao što nas vesele i iskreno se radujemo svim vašim uspjesima bilo da ih ostvarujete kao nestalna članica VS UN-a ili na području filma i nogometa.

Kao što vam je poznato, Hrvatska se angažirano zauzimala u okviru NATO-a za dobivanje Akcijskog plana za članstvo za BiH. Naše će dvije zemlje zajednički surađivati u Afganistanu u okviru ISAF-a u treningu vojne policije u vojno-policijskoj školi pod vodstvom Hrvatske.

Napredak ne samo BiH nego i ostalih zemalja regije prema Europskoj uniji preduvjet je dugoročne stabilnosti cijele regije, potvrde konačnog izmještanja regije iz područja koje je predstavljalo sigurnosni izazov za svijet i EU na područje EU perspektive.

RH stoga pozdravlja odluku EU o liberalizaciji viznog režima kao prvog koraka u potvrdi takve perspektive. Nadam se da su učinci nedavne odluke o liberalizaciji vidljivi i mjerljivi s obzirom na činjenicu velikog broja građana BiH čija je sudbina povezana s Europom budući da ova odluka na izravan način približava građane BiH Europi i pridonosi stvarnom osjećaju europske perspektive i pripadnosti vaše zemlje europskoj matici. T

akođer smatram da je važno da budući angažman EU u BiH, a za što EU ima interes i mehanizme, dobije novu dinamiku te zadrži utjecaj na cjelokupan razvoj države i društva. Danas svjedočimo inicijativama u okviru EU koje bi trebale potaknuti potrebne reforme, i bez nametanja rješenja pomoći daljnjoj transformaciji Daytonske BiH u europsku BiH.

U vezi s tim očekujemo puno od zaključaka koji bi trebali biti pripremljeni za slijedeći sastanak Vijeća za vanjske poslove 21. ožujka. Boravak visokog dužnosnika nove službe vanjskih poslova EU, Lajčaka, u BiH govori i o njegovom osobnom angažmanu na pronalaženju najprihvatljivijih rješenja kako bi se smanjilo zaostajanje BiH prema EU u odnosu na ostale zemlje regije.

To je zadaća na koju trebaju odgovoriti političke elite jer to od njih ne očekuje samo EU, nego i svi narodi i građani u BiH. Očekuju da zajedničkim dogovaranjem i usuglašavanjem stavova, jer konsenzus svih političkih stranaka oko približavanja EU postoji, odgovore na ove izazove i povedu BiH odlučnije putem euro-atlantskih integracija. Očekuju daljnje reforme i provođenje uvjeta iz SSP kako bi se ubrzalo podnošenje kandidature za članstvo u EU. N

a tom uistinu zahtjevnom reformskom i tranzicijskom putu niste sami, čitava regija danas prolazi kroz iste procese suočena dodatno i s globalnim te financijskim izazovima. Hrvatski put, isto tako mukotrpan i zahtjevan, može poslužiti kao primjer kako su bolni rezovi i reforme dio nužnih prilagodbi da bi se opstalo u današnjem svijetu, a dijalog i uvažavanje različitosti nužan dio funkcioniranja pravne države. Naši međunarodni partneri često od nas traže da im pomognemo u ispravnom sagledavanju situacije u BiH i mi to činimo, pri čemu uvijek ističemo da smo u tomu vođeni ustavnom obvezom brige za pripadnike hrvatskog naroda te kao jedna od država zaštitnica Daytonskih sporazuma. Mi ne pretendiramo biti lideri, mi želimo biti istinski partneri i graditi takve odnose sa svim zemljama u okruženju.

Pri tom nas kao susjednu zemlju zabrinjava činjenica da niti nakon gotovo pet mjeseci od proteka izbora dogovor oko formiranja vlasti nije postignut. Predsjednik Josipović i Predsjednica Vlade Kosor osobnim su primjerom pokazali koliko im je stalo do dobrobiti BiH i izgradnje iskrenih dobrosusjedskih odnosa promišljajući strateški i državnički i to pretočili u Zajedničku izjavu. U toj su izjavi ne samo iskazali potporu europskom putu BiH nego su i pružili nedvosmislenu podršku teritorijalnom integritetu i cjelovitosti zemlje. Ona je i odraz načelnog i konstruktivnog stava prema zemlji s kojom dijelimo i zajedničku prošlost ali i europsku vokaciju, te brigu za položaj hrvatskog naroda.

Hrvatska će podupirati ona rješenja koja će dovesti do uspostave učinkovite i funkcionalne vlasti koja je potrebna za provođenje nužnih reformi i rad na daljnjem približavanju EU.

Višekratno su najviši hrvatski dužnosnici ukazivali kako će podržati svako rješenje u BiH koje će biti rezultat dijaloga i konsenzusa sva tri konstitutivna naroda, bez nadglasavanja i majorizacije, ali i s pravom ukazivali na nezadovoljavajući institucionalni položaj Hrvata.

Uvjet budućeg stabilnog funkcioniranja BiH kao demokratske i europske države je postojanje minimalnog političkog konsenzusa tri konstitutivna naroda i svih građana BiH koji se mora graditi na načelu pune ravnopravnosti, što znači da bi vladajuća koalicija trebala biti sastavljena od vjerodostojnih predstavnika koji posjeduju politički legitimitet konstitutivnog naroda iz kojeg dolaze.

Hrvati kao najmalobrojniji konstitutivan narod ne smiju biti politički marginalizirani. Kao ravnopravan partner ostalim dvama narodima, Hrvati mogu odigrati ulogu katalizatora u EU procesima i biti odlučnom proeuropskom snagom, na što ih mi i potičemo. Nakon ulaska Republike Hrvatske u EU upravo će Hrvati u BiH biti spona svoje zemlje s EU i garancija produbljivanja europskog puta Bosne i Hercegovine. Mi i nadalje ostajemo predani daljnjoj suradnji s BiH.

Zahvaljujem na vašoj pozornosti.