Poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, gospodine Jarnjak, poštovani predsjedniče
skupštine Zapadnoeuropske unije gospodine Walter, poštovani gospodine Franić
voditelju hrvatskog izaslanstva, poštovani zastupnici u skupštini Zapadnoeuropske
unije, predstavnici nacionalnih parlamenata država članica i promatrača, poštovani
gospodine Arlović bivši voditelju hrvatskog izaslanstva pri skupštini Zapadnoeuropske
unije i današnji ustavni suče.
Izuzetno mi je zadovoljstvo govoriti na današnjem kolokviju, koji je organiziran
u vrlo simbolično vrijeme za zemlje jugoistoka Europe, kao i za samu Skupštinu
zapadnoeuropske unije. Imao sam prigodu biti u Parizu proteklih pet godina,
i pratiti vaših zadnjih deset plenarnih zasjedanja, te stoga imam dobar osobni
uvid u kvalitetu rasprava nacionalnih zastupnika koji se dva puta godišnje
sastaju na skupnom zasjedanju ove Skupštine čija je zadaća raspravljati europsku
Zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku EU. Posebno cijenim vrlo kvalitetna
izvješća koje je Skupština proteklih godina redovito pripremala i usvajala,
a koja su uvijek bila sadržajna, pertinentna i kreativna u davanju doprinosa
jačanju europske Zajedničke sigurnosne i obrambene politike.
Nakon 55 godina rada ove značajne Skupštine, utemeljene Bruxelleskim ugovorom,
vidjeli smo da su države članice prije otprilike 45 dana donijele odluku da
je, s obzirom na nove okolnosti stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, došlo
vrijeme da se otkaže njihovo članstvu u Bruxelleskom ugovoru i da dođe do postupnog
gašenja Zapadnoeuropske unije. Rekao bih da nije riječ o gašenju Skupštine
nego o njenoj transformaciji, prije svega zbog uloga nacionalnih parlamenata
u nadzoru i usvajanju
nacionalnih proračuna u pitanjima obrane temeljem kojih EU financira i svoje
vojne i policijske misije. Posredno, Lisabonski ugovor, koji je uistinu velika
prekretnica za pravnu i institucionalnu arhitekturu EU, dodatno naglašava značaj
uloge nacionalnih parlamenata u procesu donošenja odluka na europskoj razini.
Stoga sam uvjeren da će se u razdoblju koje je pred nama kroz rasprave svih
zainteresiranih aktera i na poticaj zastupnika u Skupštini Zapadnoeuropske
unije, pronaći modalitet koji će na odgovarajući način i u budućnosti omogućiti
nacionalnim parlamentima da imaju uvid i mogućnost praćenja, pa i nadzora Zajedničke
sigurnosne i obrambene politike.
Današnja tema je stanje na području jugoistočne Europe i trenutni razvoj zbivanja.
Na zajedničkom putu svih država jugoistoka Europe prema EU, 2010. godina označena
je kao izuzetno bitna za svaku od država pojedinačno.
Prije svega stoga što ćemo ove godine obilježiti desetu godišnjicu održavanja
Zagrebačkog sastanka na vrhu koji je održan 24. studenoga 2000. godine. Taj
sastanak održao se na inicijativu tadašnjeg francuskog predsjednika Chiraca
i tadašnjeg hrvatskog predsjednika Mesića i označio je prvu ključnu prekretnicu
u europskoj perspektivi država jugoistoka Europe. On je otvorio novu perspektivu
pridruživanja ovih zemalja Europskoj uniji. Premda je proces Stabilizacije
i pridruživanja pokrenut u lipnju 1999. godine, na Sastanku na vrhu u Zagrebu,
prvi i jedini puta do sada u potpunom sastavu šefova država i vlada zemalja
EU, dana je vrlo jasna, čvrsta, nedvojbena perspektiva integracije svih država
jugoistoka Europe u EU. Nakon Zagreba održan je još jedan Sastanak na vrhu
u Solunu u lipnju 2003. godine kada je usvojena "Solunska agenda",
svojevrsni Akcijski plan koji je trebao omogućiti i svim državama da se kvalitetno
pripremaju i ostvaruju institucionalne korake prema EU. Kakva je bilanca tog
puta, 10 godina nakon Zagreba i 7 godina nakon Soluna, a samo 2 tjedna prije
ministarskog sastanka koji se na inicijativu španjolskog Predsjedništva, ali
rekao bih isto tako uz potporu niza drugih ključnih članica EU, organizira
u Sarajevu 2. lipnja, o.g. Da nas je netko, posebice nas u Hrvatskoj prije
10 godina pitao da li će 2010. Hrvatska i dalje biti van EU, vjerojatno bih
i ja, kao jedan od ljudi koji su pripremali Sastanak na vrhu, rekao - nemoguće
je - 10 godina bit će nam dovoljno da ostvarimo sve reforme, da riješimo sva
pitanja koja nam predstoje, da ispunimo kopenhagenske kriterije - i političke
i gospodarske i administrativne. Također, rekao bih da niti EU ne bi trebala
nakon 10 godina sa svoje strane imati problema u smislu apsorpcijske sposobnosti
država naše veličine, gospodarske snage, i u krajnjoj liniji, lako definirane
proračunske računice troškova članstva. Međutim, 10 godina je proteklo, taj
strateški cilj Hrvatska dosada još nije ostvarila, ali je došla u fazu u kojoj
je taj cilj vrlo blizu. On je posebno blizu stoga, kao što je jako dobro kazao
i potpredsjednik Jarnjak, a i voditelj izaslanstva Hrvatskog sabora dr. Franić,
što je Hrvatska prošle godine ostvarila svoj drugi strateški cilj, a to je
članstvo u NATO-u. Dakako da je naš međunarodni položaj bitno ojačan i drugačiji
ostvarenjem tog strateškog cilja. Ipak, nekoliko je kontekstualnih odrednica
koje prate EU proteklih nekoliko godina, a koje su zahvatile i naš proces pridruživanja.
Prije svega mislim na institucionalnu krizu EU koja je trajala praktički od
2005. pa do stupanja na snagu Lisabonskog ugovora 1. prosinca 2009. i koja
je bila rezimirana u simplificiranoj rečenici: „bez institucionalne reforme
nema daljnjeg proširenja“. To je bilo ozračje s kojim smo mi, zemlja koja
je počela pregovore 2005., morali živjeti do momenta kada i posljednja ratifikacija
Lisabonskog ugovora na nacionalnoj razini nije bila dovršena. I stoga je hrvatski
bio prilično zahtjevniji nego što bi bio da tog složenog institucionalnog konteksta
EU tada nije bilo.
Drugi element koji nam je također otežao put prema EU jest globalna, prije
svega financijska, a potom i realna gospodarska kriza čije posljedice osjećamo
i danas. Ona također na vrlo jasan način ukazuje zemljama EU da je potrebno
„najprije ugasiti požar u svojoj kući“ pa zatim vidjeti što se zbiva kod susjeda.
Prioritetno usmjerenje država članica EU u protekle dvije godine bilo je konsolidiranje
i reguliranje financijskih tržišta i pronalaženje rješenja za gospodarski oporavak
same Unije. Situacija koja se nedavno događala s eurom, kao i opća situacija
u Grčkoj također nije pridonijela daljnjem poboljšanju ozračja za proces proširenja
EU.
Osim tog, rekao bih vanjskog konteksta, za sve zemlje regije bilo je izuzetno
važno provesti značajne reforme. Te reforme odnosile su se na ispunjavanje
ključnih političkih kriterija, a kao što znate jedan od glavnih uvjeta, ne
samo za Hrvatsku već i za ostale zemlje regije, sve ove godine bila je, i jest,
kvalitetna suradnja sa Haaškim sudom. Hrvatska je kroz niz razdoblja svog približavanja
Europskoj uniji imala određenih zadrški na tom putu, te smo unatoč brojnim
aktivnostima koje su na tom području bile poduzete kontinuirano bili pod povećalom
i iščekivanjem procjene kvalitete te suradnje od strane glavnog tužitelja.
I danas se nalazimo u toj situaciji. Aktualni glavni tužitelj gospodin Brammertz
posjetit će Hrvatsku kroz nekoliko dana, potom će uslijediti njegovo pismeno,
a zatim i usmeno Izvješće prema obvezi koju ima prema Vijeću sigurnosti Ujedinjenih
naroda, a potom će ministri članica Europske unije pažljivo evaluirati svaku
nijansu njegove ocjene kvalitete naše suradnje.
Republika Hrvatska danas ima 30 otvorenih i 18 privremeno zatvorenih poglavlja
od ukupno 35 pregovaračkih poglavlja. Do kraja španjolskog predsjedanja EU
predstoji nam otvaranje dodatna tri poglavlja i zatvaranje 6 ili 7 poglavlja.
Ukoliko Hrvatska dovrši prvo polugodište ove godine s rezultatom 33 otvorenih
i 24 zatvorenih, mi ćemo imati snažne argumente da našim prijateljima i partnerima
unutar Europske unije kažemo da smo došli u fazu kada za vrijeme Belgijskog
predsjedanja možemo pristupiti zatvaranju onih ključnih, završnih poglavlja
i nadamo se da bismo otprilike u proljeće iduće godine za vrijeme mađarskog
predsjedanja Europskom unijom mogli završiti pregovore i potom potpisati Ugovor
o pristupanju i usporedno raspisati referendum u Hrvatskoj o pristupanju Europskoj
uniji. Ti koraci važni su za Hrvatsku, ali su važni i kao poticajan primjer
za naše susjede kojima također želimo kvalitetne reforme i ispunjavanje kriterija.
Ono što smo mi naučili jest da na putu prema Europskoj uniji nema popusta.
Hrvatska je zemlja koja je svojim primjerom zadnjih dva desetljeća to doživjela.
Nije ih bilo niti u jednom trenutku. Niti jednu fazu nismo preskočili, dapače
svaki od institucionalnih koraka prema Europskoj uniji bio je teško zarađen.
Hrvatska je kao primjer svoje posvećenosti regionalnoj suradnji i kao gestu
dobrosusjedskih odnosa, prije dva mjeseca na sastanku koji je održan na Brdu
kod Kranja gdje smo zajedno s našim susjedima i prijateljima Slovencima organizirali
susret svih premijera iz regije, uručila svim susjedima prijevod acquisa.
Današnja pravna stečevina koja se kumulira proteklih šest desetljeća sastoji
od preko 100 tisuća stranica primarnog sekundarnog zakonodavstva Europske unije.
Proteklih osam godina iz sredstava hrvatskog proračuna, a ne financijskim sredstvima
bilo koje druge države ili bilo koje institucije, izdvojeno je 8 milijuna eura
za postupak koji je zahtijevao jezično prevođenje, stručnu te pravnu redakturu.
Hrvatski jezik vrlo je blizak jezicima nekih naših susjeda. Taj prijevod, taj
CD-rom koji vrijedi 8 milijuna eura uručen je našim susjedima koji su sudjelovali
u radu Sastanka na Brdu kod Kranja. Prošlog tjedna, na godišnjoj skupštini
Europske banke za obnovu i razvoj u Zagrebu predsjednica Vlade Jadranka Kosor
uručila je kopiju i predsjedniku srpske Vlade gospodinu Cvetkoviću. Vjerujemo
da će im hrvatski prijevod bitno olakšati pripremu prevođenja pravne stečevine.
Hrvatski primjer vođenja pregovora, stjecanja reformskog, institucionalnog
iskustva bavljenjem europskih poslova bit će više nego koristan svim našim
susjedima, kao što je i Hrvatska profitirala od iskustva svojih susjeda. U
ovoj dvorani ima ljudi koji će se sjetiti da je aktualni slovenski član Europske
komisije gospodin Janez Potočnik, nekadašnji glavni pregovarač i ministar u
slovenskoj Vladi, još krajem 90-tih dolazio u Zagreb i održavao prezentacije
hrvatskim kolegama o procesu pregovora i o slovenskim iskustvima. Takva potpora
i ta vrsta suradnje onaj je model dobrosusjedskih odnosa kojeg Hrvatska želi
vidjeti i kao aktivna članica Europske unije.
Očekivanja regije od sastanka u Sarajevu su velika. On bi trebao pozitivno
sankcionirati postignuća i otvoriti novu EU perspektivu. Nažalost on neće biti
na najvišoj razini, već je riječ o ministarskom sastanku. Šteta je da se nije
održao kontinuitet trogodišnjeg ciklusa susreta na razini šefova država i vlada,
ali objektivne okolnosti u regiji jugoistoka Europe nisu dopustile da se na
tako visokoj razini i u takvoj frekvenciji susreću državnici Europske unije
i regije. Uvjereni smo da je recentno relaksiranje politike viznog režime od
strane zemalja Europske unije bitan korak za sve građane svih država jugoistoka
Europe u smislu njihovog senzibiliziranja u procesu približavanja Europskoj
uniji. Na sastanku će se ponoviti snažna europska perspektiva, kao i jačanje
institucionalnih odnosa (mi smo sada u situaciji da su praktički gotovo sve
zemlje podnijele zahtjev za članstvo te imaju puno viši stupanj ugovornih odnosa
s EU), te poticati regionalna suradnja kroz mehanizme u okviru Europske unije.
Pri tome su važne različite regionalne inicijative kao što je Proces suradnje
na jugoistoku Europe (SEECP), Vijeće za regionalnu suradnju kao nastavak Pakta
o stabilnosti na čijem je čelu hrvatski diplomat gospodin Biščević, kao i drugi
oblici regionalne suradnje koja je potaknuta od samih zemalja kao što je to
Jadransko-jonska inicijativa koja je prije nekoliko dana u Anconi obilježila
desetu godišnjicu svog postojanja. Sve su to oblici suradnje koji zemljama
Jugoistoka Europe pomažu pri njihovom pripremanju za članstvo u Europskoj uniji.
Današnji dnevni red omogućuje da na nekoliko okruglih stolova puno detaljnije
raspravimo kakva je trenutna situacija s aspekta sigurnosne i obrambene politike,
prije svega mislim na brojne vojne i policijske misije Europske unije koje
se trenutno odvijaju u regiji i o kojima se nerijetko razgovara i u okviru
Skupštine Zapadnoeuropske unije. Pri tom htio bih spomenuti da je Hrvatska
angažirana i u civilnoj misiji EULEX na Kosovu, da je već godinama izuzetno
konstruktivna dajući potporu EUFOR-u operaciji "ALTHEA" u Bosni
i Hercegovini, da smo angažirani i u drugim EU misijama globalnog dometa, te
nastojimo svojim doprinosom pokazati kako i u ovoj fazi države kandidata, države
koja formalno ima status pridružene članice, prepoznajemo značaj Zajedničke
sigurnosne i obrambene politike EU. RH već nekoliko godina sudjeluje u vojnim,
policijskim i civilnim operacijama Europske unije, a trenutno smo u fazi da
se pripremamo biti dio borbenih skupina EU. Dakle, suradnja posebice kroz aktivnosti
Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, Ministarstva obrane
i Ministarstva unutarnjih poslova je solidno razvijena.
Uvjeren sam da će današnji kolokvij brojnim, a naročito hrvatskim sudionicima,
omogućiti dodatni uvid u značaj rasprava koje se vode između parlamenata država
članica Skupštine Zapadnoeuropske unije. Predstavnici Hrvatskog sabora zahvaljujući
različitim mehanizmima Europske unije imaju prigodu biti na takvim susretima,
ali njihovo održavanje je rijetko u Hrvatskoj. I stoga sam izuzetno zadovoljan
da je ovako veliki broj zastupnika upravo sada ovdje u Zagrebu i to u trenutku
koji je važan i za Zapadnoeuropsku uniju i za Hrvatsku, ali i za Europsku uniju
te za sve države Jugoistoka Europe.
Želim Vam uspješan rad i hvala na pažnji.