Okrugli stol
na temu:
“Europski sustav ljudskih prava“
8. prosinca 2010. godine
Poštovane dame i gospodo,
Zaključcima Europskog vijeća iz Kopenhagena 1993. godine (koji su dopunjeni zaključcima iz Madrida 1995. godine) precizno su definirani kriteriji za članstvo u Europskoj uniji. Oni se kao što znate dijele na političke, gospodarske, pravne i administrativne te su glavno mjerilo i preduvjet uspješnog završetka pregovora o pristupanju Uniji.
Jedan od ključnih uvjeta za članstvo, sadržan u kriterijima iz Kopenhagena, su stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, poštivanje ljudskih prava i zaštitu manjina.
U kontekstu europskih integracija i pristupanja Europskoj uniji Republika Hrvatska je nastavila proces institucionalnih i zakonodavnih reformi kojima ispunjava svoje obveze na području zaštite ljudskih prava potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2001. godine, a u kojem se slijedom članka 2. Sporazuma jasno obvezala na poštivanje ljudskih prava.
Sami pregovori započeli su temeljem članka 49. Ugovora o Europskoj uniji koji je propisivao da zahtjev za članstvo u Uniji mogu podnijeti one europske države koje poštuju načela propisana u čl. 6. (1) ( sada čl. 2. ) Ugovora.
Radi se o načelima slobode, demokracije, poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, vladavini prava, načelima koja su zajednička državama članicama, a na kojima je osnovana i sama Unija.
Lisabonski ugovor u članku 2. uzdiže temeljna ljudska prava na još višu razinu odnosno proglašava ih vrednotama Unije - „Unija se temelji na vrijednostima poštivanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštivanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladava pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i ravnopravnost žena i muškaraca.“
U okviru pristupnih pregovora pojedine segmente zaštite ljudskih prava možemo naći u nekoliko poglavlja - poglavlju 19. Socijalna politika i zapošljavanje (anti-diskriminacijska politika, ravnopravnost spolova, prava osoba s invaliditetom), poglavlju 24. Pravda, sloboda i sigurnost (azil, migracijska politika), poglavlju 28. Zaštita potrošača i zdravlja i poglavlju 27. Okoliš.
Ali matično poglavlje za tematiku ljudskih prava je zasigurno poglavlje 23. Pravosuđe i temeljna prava.
Radi se o novom poglavlju koje nije postojalo u prethodnim krugovima proširenja, već se njegov sadržaj razmatrao u okviru poglavlja 24. Pravosuđe i unutarnji poslovi (danas Pravda, sloboda i sigurnost) i Političkih kriterija.
Sadržajno se ovo poglavlje može podijeliti na 4 područja: reformu pravosuđa, borbu protiv korupcije, zaštitu ljudskih prava – u okviru koje je i zaštita osobnih podataka i prava građana EU.
Osim što se radi o novom poglavlju, Poglavlje 23. je specifično po tome što
se pravna stečevina u manjem dijelu sastoji od propisa donesenih na razini
EU, a u većem dijelu od međunarodnopravnih instrumenata Vijeća Europe i Ujedinjenih
naroda.
Pored pravno obvezujućih instrumenata u ovom poglavlju, veliki dio spada u
tzv. soft acquis (preporuke, deklaracije, rezolucije).
Navedeno proizlazi iz mehanizma i načina odlučivanja na razini Europske unije, koji nije jedinstven na svim područjima suradnje, a razlike postoje ovisno o tome radi li se o području isključive ili podijeljene nadležnosti između Unije i država članica, ili o području u kojemu i dalje prevladava međuvladin oblik suradnje i odlučivanja - tzv. komplementarna nadležnost.
Područje ljudskih prava se ne ubraja u jednu od isključivih nadležnosti Unije (one su po prvi put izrijekom utvrđene u Lisabonskom ugovoru), već se radi o svojevrsnoj podijeljenoj nadležnosti za koju je ključno načelo supsidijarnosti, što znači da su u ovom području tijela Unija ovlaštena postupati samo ako države članice ne mogu na zadovoljavajući način ostvariti ciljeve predloženog djelovanja, već ih zbog njihova razmjera i učinka Unija može ostvariti bolje.
Važan iskorak u zaštiti ljudskih prava na razini Unije je Lisabonski ugovor
koji daje obvezujuću pravnu snagu Povelji o temeljnim pravima.
Povelja o temeljnim pravima, prihvaćena je na Europskom vijeću u Nici u prosincu
2000. godine, međutim nije uključena u osnivačke Ugovore i kao takva nije predstavljala
pravno obvezujući dokument.
Temeljem članka 51. Povelje, prava navedena u Povelji moraju poštivati institucije Unije kada predlažu ili provode svoje propise, ali i države članice kada primjenjuju zakonodavstvo Unije. Ispravnu primjenu Povelje nadzirat će Europski sud.
Prava sadržana u Povelji uključuju zaštitu osobnih podataka, pravo na azil, ravnopravnost pred zakonom i zaštitu od diskriminacije, ravnopravnost spolova, prava djece i starijih osoba, te važna socijalna prava kao što su zaštita od nezakonitog otkaza i pristup socijalnom osiguranju i socijalnoj pomoći.
Lisabonski ugovor će također omogućiti Uniji da pristupi Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Ta Konvencija, zajedno s Europskim sudom za ljudska prava koji je nadzire, temelji su zaštite ljudskih prava u Europi.
Prva faza pregovora u poglavlju 23. odnosno analitički pregled i ocjena usklađenosti nacionalnoga zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije započeo je u rujnu/listopadu 2006. godine (multilateralni screening je održan u rujnu, a bilateralni u listopadu). To je ujedno bilo i posljednje poglavlje u postupku screeninga.
U prosincu 2007. godine Predsjedništvo EU uputilo je RH pismo s mjerilima za otvaranje Poglavlja 23., prema kojima je Hrvatska trebala usvojiti četiri Akcijska plana, od čega se dva izravno odnose na područje ljudskih prava.
Vlada RH je 25. lipnja 2008. godine donijela Akcijski plan za provedbu Ustavnog
zakona o pravima nacionalnih manjina te Akcijski plan za ubrzanu provedbu Programa
stambenog zbrinjavanja.
U lipnju 2008. godine mjerila su službeno poslana u EU na verifikaciju, slijedom
čega je Europska komisija u prosincu predstavila pozitivnu ocjenu ispunjenosti
mjerila u Vijeću EU.
Uslijedila je blokada poglavlja zbog nezadovoljstva pojedinih država članica suradnjom RH s Haškim sudom, koja je otklonjena 18. veljače 2010.
Hrvatska je isti dan usvojila Pregovaračko stajalište za poglavlje 23., koje je konačno i otvoreno na Međuvladinoj konferenciji 30. lipnja 2010. godine, kada su otvaranjem posljednja tri pregovaračka poglavlja pristupni pregovori ušli u svoju završnu fazu.
Europska unija je u svojem Zajedničkom stajalištu, kao uvjet za zatvaranje
poglavlja 23., odredila 10 mjerila.
Većina tih mjerila su očekivana i odnose se na punu provedu Akcijskih planova
koji su bili uvjet za otvaranje poglavlja. Mjerila su podijeljena na sljedeća
tematska područja: reformu pravosuđa, nacionalna suđenja za ratne zločine,
antikorupcijsku politiku, temeljna i manjinska prava, povratak izbjeglica i
stambeno zbrinjavanje.
U području temeljnih prava od Hrvatske se očekuje jačanje zaštite prava manjina,
i učinkovita provedba Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina te rješavanje
preostalih pitanja na području povratka izbjeglica.
Nadalje, potrebno je poboljšati pristup pravosudnoj zaštiti, uspostaviti evidencije
rezultata u provedbi Zakona o suzbijanju diskriminacije i ojačati institucionalne
kapacitete tijela koja su zadužena za provedbu Zakona. (donošenje Zakona o
suzbijanju diskriminacije bilo je i mjerilo za zatvaranje poglavlja 19. Socijalna
politika i zapošljavanje).
S ciljem ispunjavanja svih uvjeta određenih za zatvaranje poglavlja, intenzivirane su aktivnosti svih tijela državne uprave u čiju nadležnost ulazi ispunjavanje preostalih obveza. Ujedno poduzete su mjere radi unapređenja postojeće strukture za ispunjavanje mjera koje proizlaze iz poglavlja 23.
Tako su na razini svih relevantnih tijela imenovani koordinatori za ispunjavanje mjerila za zatvaranje poglavlja te je uvedena obveza mjesečnog izvješćivanja Vlade RH o postignutom napretku u provedbi zacrtanih aktivnosti (prvo Izvješće je usvojeno u srpnju 2010.).
Privremeno izvješće o ispunjavanju obveza iz poglavlja 23. Europska komisija izradit će u ožujku 2011. godine, slijedom čega zatvaranje poglavlja očekujemo do kraja prve polovice slijedeće godine.
Radi se o ključnom poglavlju u pregovaračkom procesu, a njegov uspješan dovršetak odnosno ispunjavanje svih preduvjeta za zatvaranje, najbolji je dokaz hrvatske predanosti procesu i pune spremnosti za članstvo (bez potrebe uvođenja post-monitoring mehanizama kao u slučaju Bugarske i Rumunjske).
Zaključno želim naglasiti obujam i značaj institucionalnih i zakonodavnih reformi koje je RH poduzela na području ljudskih prava. One su prepoznate samim otvaranjem poglavlja 23., ali i zatvaranjem svih ostalih poglavlja koja u sebi sadržavaju pojedine elemente zaštite ljudskih prava.
Ono što je karakteristično za područje ljudskih prava je da pravna stečevina često ne propisuje način i oblik pojedinih institucionalnih reformi već je državama članicama ostavljeno na izbor način njihova provođenja, vodeći računa o načelima na kojima se temelji EU.
Postojeća ustavna i zakonska rješenja u Hrvatskoj, kao i procedure i institucije u najvećoj su mjeri usklađene s odgovarajućim međunarodnim standardima i pravnom stečevinom Europske unije.
Na globalnoj i regionalnoj razini Hrvatska je stranka gotovo svih međunarodnih instrumenata s područja zaštite ljudskih prava. Ujedno je prihvatila i većinu nadzornih mehanizama predviđenih međunarodnim ugovorima kao i sve novousvojene dodatne protokole kojima se širi područje zaštite ovih ugovora.
No uz puno uvažavanje dosadašnjih napora i rezultata, Hrvatska se i dalje suočava sa određenim problemima i obzirom na to postojanjem prioritetnih područja koja iziskuju posebno promicanje i zaštitu ljudskih prava, posebice kada se radi o osjetljivim društvenim skupinama poput primjerice djece ili nacionalnih manjina.
Pretpostavka učinkovite zaštite ljudskih prava nije samo usklađivanje sa međunarodnim instrumentima i pravnim normama usvojenim na razini Europske unije. Glavni izazov prilagodbe nije usvajanje zakonodavstva već spremnost javne uprave, pravosuđa i društva u cjelini na njegovu provedbu.
Stoga osim obveze usklađivanja i ispunjavanja kriterija u pristupnom procesu,
moramo imati na umu da su ljudska prava jedan od temelja svakog demokratskog
društva, a provedba i pravilna primjena jednom usvojenih standarda osnovni
kriterij djelotvorne zaštite.
Hvala na pažnji !