Konferencija zaklade Hanns Seidel

Konferencija zaklade Hanns Seidel
Zagreb, Hotel Palace, 20. rujna 2010.

Hrvatska kao buduća članica EU – ciljevi, perspektive, poteškoće

Obraćanje Nj. E. Gordana Jandrokovića, ministra vanjskih poslova
i europskih integracija RH na konferenciji zaklade Hanns Seidel

Poštovani gospodine Beckstein,
poštovani veleposlaniče Fischer,
cijenjeni zastupnici Bundestaga,
bavarskog parlamenta i Hrvatskog sabora,
dame i gospodo,


Dopustite mi da ponajprije izrazim veliko zadovoljstvo što sam danas ovdje i što vam se mogu obratiti.

Želim zahvaliti zakladi Hanns Seidel i gospodinu Mailingeru na organizaciji ove konferencije koja već svojim nazivom ukazuje gdje se Hrvatska nalazi kad je riječ o ostvarenju njezinog najvažnijeg strateškog vanjskopolitičkog cilja.

Punopravno članstvo Hrvatske u Europskoj uniji definitivno više nije daleka nego vrlo bliska budućnost.

Potvrđuju to i moji dojmovi s nedavnog neformalnog sastanka ministara vanjskih poslova Europske unije u Bruxellesu, na kojima Hrvatska sudjeluje u svojstvu zemlje kandidata.

Snažna potpora mojih kolega učvrstila me u uvjerenju kako će Hrvatska na tim sastancima vrlo skoro sudjelovati u svojstvu punopravne članice.

Ovdje bih posebno izdvojio riječi potpore njemačkog ministra vanjskih poslova Guida Westerwellea, koji je istaknuo kako Hrvatska doista prelazi zadnje metre prema punopravnom članstvu u Europskoj uniji.

Isto tako želim zahvaliti Njemačkoj, a posebno našim bavarskim prijateljima, na stalnoj potpori.

Sve nam je to dodatan poticaj da uspješno prevladamo završnu etapu puta.

Početak te završnice zasigurno je obilježilo otvaranje posljednja tri pregovaračka poglavlja u lipnju ove godine.

Dodatan pokazatelj da naše članstvo u Europskoj uniji dobiva vrlo jasne konture upravo je nedavni početak rasprave o poglavlju 34. Institucije, kojim će se definirati institucionalni aspekti hrvatskog članstva u Europskoj uniji.

Naš je cilj tehnički dio pregovora dovršiti do kraja 2010. godine, odnosno najkasnije u prvom kvartalu iduće godine, kako bismo za vrijeme mađarskog predsjedanja potpisali Ugovor o pristupanju.
Smatramo da je taj cilj realan i u potpunosti ostvariv.

U prilog tome govori statistika od 33 otvorena i 22 privremeno zatvorena pregovaračka poglavlja, činjenica da smo proveli potrebne izmjene Ustava, kao i činjenica da Radna skupina, imenovana još u siječnju, intenzivno priprema tekst Ugovora o pristupanju.

Istovremeno radimo na ispunjavanju svih preostalih obveza, posebno kada je riječ o dvama najzahtjevnijim poglavljima - 8. (Tržišno natjecanje) i 23. (Pravosuđe i temeljna prava).

I stoga će i u predstojećem razdoblju naš glavni naglasak biti na dovršetku reforme pravosuđa, borbi protiv korupcije na svim razinama i restrukturiranju sektora brodogradnje.

Pritom dakako ne ispuštamo iz vida potrebu daljnjeg jačanja naših administrativnih sposobnosti.

Znamo koliko je to važno kako bismo kao članica uspješno sudjelovali u formiranju i provedbi politika Europske unije, a jačanje naših administrativnih kapaciteta važno je i za učinkovito korištenje strukturnih i kohezijskih fondova.

Od izazova koji su pred nama svakako bih izdvojio provedbu Komunikacijske strategije i referenduma o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji.
Uzimajući u obzir iskustva koje su imale države iz prethodnog vala proširenja, i uspjeh koji smo polučili u provedbi kampanje za članstvo u NATO-u, uvjeren sam da ćemo i te izazove uspješno prevladati.

Iako ne dvojim u naš uspjeh, želim naglasiti kako su nam u završnici puta, itekako važne otvorena potpora i pozitivne poruke Europske unije.

Stoga očekujemo da će nam upravo takvu poruku poslati Europska komisija u sljedećem, a vjerujemo i posljednjem Izvješću o napretku, kao i Zaključci Europskog vijeća u prosincu.

Ono čemu se nadamo je dobivanje konkretnog vremenskog okvira, naravno uz jasno definirane uvjete.  

Dame i gospodo,

Razumijemo da u pogledu davanja vremenskog okvira za hrvatsko pristupanje još uvijek ima određenih zadrški, što je dijelom i posljedica iskustava iz prošlog kruga proširenja.

Ali napredak Hrvatske je neupitan.

Odlučnost da provedemo preostale reforme je neupitna.

I neupitno je da će Hrvatska zasluženo potpisati Ugovor o pristupanju  i postati 28-om članicom Europske unije.

A kada kažem zasluženo, ne mislim samo na sve što ćemo do tada ostvariti, već i na spremnost da preuzmemo punu odgovornost koju nosi članstvo u europskoj obitelji država i naroda.
 
Itekako smo svjesni da proces integracije ne prestaje s ostvarenjem članstva.

O tome već danas vodimo računa jer je naš cilj što prije postići punu integraciju – bilo da je riječ o monetarnoj uniji, Schengenskom prostoru ili ostvarivanju prava na puni opseg kako slobode kretanja kapitala, dobara i usluga, tako i slobode kretanja ljudi.

A kako će Hrvatska biti prva zemlja koja će članicom Europske unije postati nakon usvajanja Lisabonskog ugovora, aktivno se pripremamo i na sve promjene koje on donosi.

Jedna od važnijih promjena, jačanje je uloge nacionalnih parlamenata.

Za veću odgovornost i veći posao koji ih očekuje, zasigurno će biti vrijedna iskustva koja Hrvatski sabor i naši zastupnici stječu u suradnji s Europskim parlamentom, s nacionalnim parlamentima država članica EU, a posebno u okviru Zajedničkog parlamentarnog odbora RH-EU.
Novina Lisabonskog ugovora koja je u fokusu Ministarstva kojemu sam na čelu, svakako je i Europska služba za vanjsko djelovanje.

Izazov koji stoji pred hrvatskom, kao i ostalim nacionalnim diplomacijama zemalja članica EU-a jest osigurati bolju međusobnu koordinaciju i pridonijeti razvoju te nove službe.

U tom smislu već radimo na našoj institucionalnoj prilagodbi, što uključuje donošenje novog Zakona o vanjskim poslovima kao i pripremu naših diplomata za nove zadaće koje ih očekuju.

Isto tako, već duže vrijeme Hrvatska se pridružuje stajalištima Zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a.

No, uvjeren sam da ćemo kao buduća članica dati i vrijedan doprinos formiranju tih stajališta, posebno kada je riječ o politici Europske unije prema zemljama Jugoistočne Europe, ali i u nekim drugim područjima.

Pritom mislim na naše iskustvo u brojnim mirovnim misijama, ali i na razvijene odnose koje imamo s državama  diljem svijeta.

Ističem to imajući u vidu važnost koju Europska unija pridaje jačanju strateških partnerstava s novim rastućim silama Azije, Afrike i Južne Amerike.

Ona za Europsku uniju, kao i za nas, osim političkog, imaju i velik značaj u gospodarskom smislu.

Tako je i tijekom mojih nedavnih posjeta Kini, Japanu, Južnoj Koreji, zemljama Perzijskog zaljeva i Izraelu naglasak bio na produbljivanju gospodarskih veza.

Upravo je jačanje međunarodne gospodarske suradnje bitna sastavnica naše strategije prevladavanja ekonomske krize, kao i sveopćeg razvoja Republike Hrvatske.

Naravno, okosnica te strategije je dodatno učvrstiti temelje nacionalne ekonomije - jačanjem konkurentnosti, poduzetništva i izvoznih aktivnosti, kao i stvaranjem poticajnijeg okruženja za izravna strana ulaganja.

To postaje sve bitnija tema u javnosti. Pozivam i ovom prigodom njemačke ulagače da dođu u Hrvatsku.

Gospodarski potencijal Hrvatske počiva dobrim dijelom i na komparativnoj prednosti njenog geostrateškog položaja.

Stoga je jedan od nosećih stupova na kojem gradimo prosperitetniju budućnost Hrvatske, daljnji razvoj prometa i infrastrukture koji čine krvotok svakog gospodarstva.

Uz postojeću mrežu autocesta koja je na zavidnoj razini, težište stavljamo na razvoj riječnih plovnih putova te željezničkog, zračnog i morskog prometa s ciljem njihovog integriranja u regionalne i transeuropske prometne pravce.

Dame i gospodo,

Važna odrednica naše vanjske politike, jasno je opredjeljenje za regionalnu suradnju i odgovornost koju Hrvatska ima prema zemljama Jugoistočne Europe.

U tom kontekstu, Hrvatska nije samo predvodnik u procesu euroatlantskih integracija.

Pored toga što smo primjer, što dijelimo svoja znanja i iskustva i na taj način potičemo sve zemlje da ustraju u nastojanjima koje vode prema konačnom cilju, Hrvatska ulaže velike napore i u jačanje bilateralnih odnosa, kao i u regionalnu suradnju.

Tome svjedoči:
-    uručivanje hrvatskog prijevoda pravne stečevine svim zemljama regije,
-    naše ustrajno zalaganje za jačanje regionalne gospodarske suradnje u okviru CEFTE;
-    snažna potpora radu Vijeća za regionalnu suradnju,
-    ustrojavanje Energetske zajednice zemalja Jugoistočne Europe
-    pokretanje Brdskog procesa i iniciranje Transportne zajednice zemalja Jugoistočne Europe na nedavnom sastanku u Zagrebu,
-    dogovor Hrvatske, Slovenije i Srbije o jačanju suradnje u željezničkom prijevozu,
-    potpisivanje Sporazuma o obrambenoj, kao i Sporazuma o policijskoj suradnji između Hrvatske i Srbije,
-    upravo prošloga tjedna Hrvatska je Sporazum o policijskoj suradnji potpisala i s Bosnom i Hercegovinom,
-    i, ovdje bih svakako još izdvojio naš dogovor s Crnom Gorom o upućivanju pitanja razgraničenja na moru Međunarodnom sudu pravde.

Kada je riječ o otvorenim pitanjima proizašlih iz raspada bivše države, dokaz konstruktivnog pristupa Hrvatske, koji se uvijek temeljio na europskim vrijednostima i poštivanju međunarodnog prava, naš je dogovor sa Slovenijom.

Po prvi put u ovom dijelu svijeta jedno vrlo kompleksno, teško političko pitanje riješeno je dogovorom, kompromisom, a ne guranjem pod tepih, konfliktom ili ratom kako su se kroz povijest na ovim prostorima znala rješavati otvorena pitanja .

Zasluga je to ponajprije predsjednice Vlade RH gospođe Jadranke Kosor i slovenskog premijera Boruta Pahora.

I taj je dogovor, poruka ostalima.

Poruka, da ćemo jednako konstruktivno pristupiti i rješavanju preostalih otvorenih pitanja.

Naš stav je vrlo jasan: otvorena bilateralna pitanja treba rješavati. Ona, međutim, ne smiju biti sredstvo blokade i prepreka na integracijskom putu.

Ukratko, Hrvatska je bila i ostat će snažan zagovaratelj europske budućnosti svih zemalja regije.

Znamo da je to za pojedine zemlje još dug put, no njihov napredak jamstvo je jačanja stabilnosti u ovom dijelu Europe.

Zato nikako ne smijemo dopustiti da te zemlje posustanu na europskom putu kojim su krenule.

Stoga će u predstojećem razdoblju od najveće važnosti biti pojedinim zemljama regije pružiti potrebnu podršku te ih potaknuti na donošenje teških ali neizbježnih odluka, na ustrajnost u provedbi često bolnih reformi te na prevladavanje partikularnih interesa od kojih pojedini još uvijek bacaju dugu sjenu na stabilnost regije.

Dodatan poticaj i podrška važni su i zbog toga što u dostizanju konačnog cilja potrebnu upornost i entuzijazam teško mogu održati oslanjajući se isključivo na vlastite snage.

Hrvatska je dosad višestruko dokazala svoju spremnost da potiče pozitivne razvoje u regiji te svakoj pojedinoj zemlji bude oslonac i partner na integracijskom putu.

Svoju ulogu u Jugoistočnoj Europi i ubuduće vidimo u zalaganju za održanje njezine europske perspektive, u promicanju duha suradnje i međusobnog razumijevanja, kao i načela i vrijednosti na kojima je Europska unija sazdana.

Ostvarenje europske budućnosti svih zemalja Jugoistočne Europe smatramo jednom od svojih glavnih zadaća, a ujedno i najvećih izazova kao buduće članice Europske unije.

No, upravo zato što smo svjesni što zemlje Jugoistočne Europe očekuje, s kojim izazovima pa i poteškoćama će se na svom integracijskom putu suočavati, znamo da naša potpora i poticaj nisu dovoljni.

Ako je članstvo u Europskoj uniji krajnji cilj puta kojim su zemlje Jugoistočne Europe krenule, onda i Europska unija mora dokazati kako njezin angažman u regiji nadilazi okvire pukoga postavljanja signalizacije na integracijskom putu.
Jačim zalaganjem i prisutnošću u regiji Europska unija povećala bi ne samo svoju koherentnost i povjerenje u nastavak politike proširenje, nego bi ujedno ublažila dvojbe o tome kako je europska budućnost zemalja Jugoistočne Europe suviše neizvjesna i predaleka budućnost.

Zemlje regije, u skladu s jasno definiranim kriterijima, to ovdje želim posebno naglasiti, moraju nastaviti s ispunjavanjem svojih obveza.

No, ponavljam, ne smijemo dopustiti da u pomanjkanju upornosti i entuzijazma skrenu s europskoga puta i time dovedu u pitanje povijesni projekt koji smo započeli prije deset godina u Zagrebu.

Zato cilju njihove integracije u Europsku uniju moramo stremiti zajedničkim snagama.

Uvjeren sam da upravo na taj način, dakle zajedničkim snagama, možemo ukazati kako je integracija tog dijela Europe jednako važna za stabilnost Kontinenta kao što je to svojedobno bilo ujedinjenje Zapadne i Istočne Europe.

Na kraju još jednom želim zahvaliti na pozivu i poželjeti svim sudionicima konferencije uspješan rad.

Hvala vam na pozornosti!