Sastanak Međuvladine konferencije o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj
uniji, koji je 30. lipnja održan u Bruxellesu, predstavlja prekretnicu u procesu
hrvatskih pregovora s EU-om. Ministri Jandroković i Moratinos te član Europske
komisije Füle tog su dana formalno otvorili poglavlja 8. Tržišno natjecanje,
23. Pravosuđe i temeljna prava i 31. Vanjska, sigurnosna i obrambena politika
te su privremeno zatvorili poglavlja 5. Javne nabave i 16. Porezi. Ovime je
otvoreno 33, a privremeno zatvoreno 20 od ukupno 35 pregovaračkih poglavlja.
Poglavlja 34. Institucije i 35. Ostala pitanja, o kojima nije provedeno analitičko
ispitivanje zakonodavstva (tzv. screening), doći će na dnevni red
na samom kraju procesa.
Na ovaj način Hrvatska s optimizmom ulazi u sljedećih šest mjeseci kada će
Unijom predsjedavati Belgija te se stvaraju preduvjeti za dovršetak pristupnih
pregovora i potpisivanje Ugovora o pristupanju tijekom mađarskog predsjedanja
EU-om u prvoj polovici 2011. godine.
Nakon skoro petogodišnjeg pregovaračkog procesa može se konstatirati da Hrvatska
pregovara s EU-om u novim i bitno složenijim okolnostima. Slijedom naučenih
lekcija iz prethodnih krugova proširenja, članice EU usvojile su krajem 2004.
godine novu vrstu pregovaračkog okvira s izmijenjenom metodologijom pregovora.
Cilj te nove metodologije je da članice EU žele imati snažniju političku i
tehničku kontrolu pregovaračkog procesa u svim njegovim fazama. Istodobno,
od budućih država članica se zahtijeva da pripremljenije pristupe Uniji kako
bi bile sposobne suočiti se sa svim izazovima članstva.
Također, potrebno je imati na umu da je kroz proteklih pet godina Unija prošla
kroz tri ozbiljne krize. Sredinom 2005. godine došlo je do duboke institucionalne
krize nakon negativnih referenduma o Ustavnom ugovoru u Francuskoj i Nizozemskoj.
Članicama Unije bile su potrebne dvije godine da dođu do kompromisnog rješenja
koje je utjelovljeno u Lisabonskom ugovoru. Potom je 2008. globalna financijska
kriza ozbiljno pogodila i ekonomije država članica EU te se prelila u krizu
realnog sektora. Protekli mjeseci, nakon izbijanja krize u Grčkoj, bili su
obilježeni i krizom eura na koju su države članice reagirale postizanjem ključnog
dogovora ministara financija 9. svibnja 2010. o cjelovitom paketu mjera za
očuvanje financijske stabilnosti u Europi, uključujući i Europski financijski
stabilizacijski mehanizam ukupnog obujma do 500 milijardi eura.
Navedeni širi kontekst kao i brojni unutarnji razlozi utjecali su na tendenciju
jačanja suzdržanosti u pojedinim članicama prema daljnjem procesu proširenja
EU. Raspoloženje javnosti u nizu članica Unije već dulje vrijeme pokazuje naznake
da se Unija prebrzo proširila na novih 12 članica te se pitanja kao što je
slobodno kretanje radnika, pitanje migracija, pitanje troškova proširenja,
kao i učinkovitost funkcioniranja sustava od 27 članica, nerijetko stavljaju
u prvi plan.
Istodobno, proces proširenja Unije je, s aspekta recentnih članica, pa tako
i RH i njenih susjeda na jugoistoku Europe, jamstvo priključivanja povijesnom
projektu europskog ujedinjenja i služi kao snažan generator reformskih procesa.
Stoga se Hrvatska, deset godina nakon Zagrebačkog sastanka na vrhu, principijelno
zalaže za nastavak procesa proširenja Unije na države jugoistoka Europe. Hrvatska
će, na temelju svog iskustva i već razrađenog modela integriranja, i nadalje
pomagati svojim susjedima na konkretan i nesebičan način kako bi se što kvalitetnije
pripremili za buduće članstvo u EU. Ilustrativan primjer takve potpore zbio
se krajem ožujka na Brdu kod Kranja kada je predsjednica Vlade Jadranka Kosor
svojim kolegama iz regije uručila prijevod pravne stečevine na hrvatski jezik.
U razdoblju koje predstoji, pored ustrajnog rada na ispunjavanju mjerila za
zatvaranje niza poglavlja, Hrvatskoj se nameću i dvije dodatne krupne zadaće.
Prva je daljnje intenziviranje provedbe komunikacijske strategije informiranja
građana o prednostima članstva u EU na nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj
razini, a u svjetlu organiziranja referenduma slijedom recentnih izmjena Ustava
RH. Posljednja anketa provedena u lipnju, ukazuje da bi na referendum izašlo
77 % birača, od čega bi 52 % glasalo za, a 40 % bilo bi protiv, dok je 8 %
neodlučnih. Druga je jačanje ukupnih administrativnih sposobnosti za djelotvorno
funkcioniranje kao punopravne članice EU. U tom kontekstu smatram da je učinkovita
horizontalna koordinacija europskih poslova od iznimnog značaja. Dodatno, nužna
je i kvalitetna priprema za korištenje financijskih sredstava iz strukturnih
fondova i Kohezijskog fonda, s obzirom da su ona predviđena za Hrvatsku već
tijekom 2012. i 2013. godine, a u okviru tekuće Financijske perspektive EU.
Analizirajući ostvarenje hrvatskih ambicija u pristupnom procesu, mišljenja
sam da će najosjetljivije poglavlje do kraja pregovora biti poglavlje 23. Pravosuđe
i temeljna prava jer, uz reformu pravosuđa, u sebi sadrži i ključne političke
kriterije koji Hrvatsku prate na putu u EU već petnaestak godina.
Premda se u javnosti često spominje da brzina pristupanja ovisi o Hrvatskoj,
potrebno je istaknuti kako su pregovori vrlo zahtjevan dvosmjeran proces u
kojem članice EU ocjenjuju kada je država koja pregovara doista ispunila sve
potrebne kriterije. U tom kontekstu, Hrvatska će nastaviti s aktivnim političkim
i diplomatskim djelovanjem kako bi zadržala snažnu potporu svih partnera i
prijatelja u članicama Unije, u Europskoj komisiji i Europskom parlamentu.
Ovogodišnji Croatia Summit koji se tradicionalno početkom srpnja održava
u Dubrovniku izvrsna je prigoda za nastavak važnih međunarodnih kontakata na
najvišoj razini koji će pridonije jačanju vanjskopolitičkog položaja Hrvatske
i njenom pristupanju EU.