Hidajet Biščević (57) 1. siječnja preuzima dužnost glavnog
tajnika Vijeća za regionalnu suradnju, redefiniranog Pakta o stabilnosti. Biščević
tako postaje najviše rangirani hrvatski diplomat u međunarodnoj politici i seli
se u Sarajevo, grad u kojemu je i rođen. Siva eminencija Ministarstva vanjskih
poslova, Bišćević, omiljeni Sanaderov diplomat, vjerojatno bi bio jedan od najozbiljnijih
kandidata za preuzimanje Zrinjevca da ne odlazi u međunarodnu politiku. Dok
pakira stvari iz Ministarstva vanjskih postova, Biščevića prati rep ZERP-a,
odnosno sastanak iz 2004. na kojem je s Italijom i Slovenijom postignut dogovor
o Zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu. Biščević u razgovoru za Globus niječe
da je samovoljno potpisivao ikakve dokumente, tvrdeći da je radio temeljem odluka
Sabora, nikako po vlastitom nahođenju.
Pravo na ZERP
- U Hrvatskoj će, u vrijeme kada vi stupite na novu dužnost glavnog
tajnika Vijeća za regionalnu suradnju, 1. siječnja, ponovno biti aktualan ZERP.
Što mislite kako će Italija i Slovenija tada reagirati?
= Reći ću kratko: hrvatska odluka o ZERP-u utemeljena je na međunarodnom pravu.
Takve su odluke donijele sve članice Europske Unije koje imaju more. Sve ostalo
pitanje je politike i političkih prosudbi. Reakcije? Gledajte, talijanski stručnjaci
govore kako su pravila i mjere koje planiramo identične pravilima i mjerama
ribolovne politike EU. Slovenska diplomacija polazi od navodnog utjecaja na
razgraničenje na moru, što je posve netočno jer u odlukama Sabora jasno stoji
da to ne prejudicira buduću crtu u Savudrijskoj vali i, još preciznije, jer
je između zone ZERP-a i Savudrijske vale više od deset morskih milja udaljenosti,
pa se nikakve crte tu ne mogu ni dodirivati ni preklapati. Dakle, ponovno, sve
je pitanje politike i političkih prosudbi. Uključujući i naše političke prosudbe
povezane s našom strateškom potrebom da nastavimo i ubrzano dovršimo pregovore
s Unijom.
Saborska odluka
- Koja je bila vaša uloga u dogovorima s Italijom i Slovenijom? Kakve
ste to dokumente potpisali na koje se sad svi pozivaju? Kako je došlo do tog
sastanka i tko ga je inicirao?
= O ZERP-u i političkim prosudbama koje su dovele do njegova inicijalnog proglašenja
mogu imati svoje osobno mišljenje. I imam ga. Ali, kao državni tajnik dužan
sam i želim provoditi politiku Hrvatskog sabora, u svakom trenutku, istodobno
se trudeći da diplomacija osigura povoljne uvjete za provedbu tih odluka. Prolazi
kroz te škripce nisu uvijek jednostavni. Ali, ta vještina nema ništa s tajnovitošću
i nekakvim mojim "potpisima" zbog kojih mi, navodno, ne bi trebalo
davati olovku kad idem preko granice. Kad se želi stvoriti slučaj ili afera,
lako se zaboravlja ili namjerno zanemaruje da Biščević nije potpisao nikakav
tajni dokument, da Biščević nije ni s kim u Bruxellesu pregovarao pa potpisao
nekakvu predaju i da je Biščević izvijestio Komisiju, Sloveniju i Italiju kako
je dan prije tog sastanka naš Sabor, dakle nacionalni parlament, a ne premijer
i, još manje, neki Biščević, donio odluku o izuzeću članica EU iz primjene ZERP-a,
što je tog dana već bilo objavljeno na svim prvim stranicama svih tih medija
koji to danas recikliraju i što su tada dobro znali i svi političari koji time
danas manipuliraju. Baš kao što su znali da je ta odluka Sabora omogućila da
dobijemo status kandidata za pregovore s Unijom.
Nova dužnost
- Za vas kažu da od Nove godine postajete "šef Zapadnog Balkana".
Je li ta definicija točna?
= Točno je jedino ovo s Novom godinom! Naime, niti ja postajem "šef' niti
je riječ o Zapadnom Balkanu. Dakle, da budemo precizni, odlazim u Sarajevo i
počinjem raditi na novoj dužnosti - glavnog tajnika Vijeća za regionalnu suradnju.
Imenovan sam odlukom šefova država i vlada zemalja jugoistočne Europe, u svibnju
prošle godine, na sastanku na vrhu u Zagrebu, kada su dalje jačanje tog Procesa
suradnje u jugoistočnoj Europi, SEECP-a, pozdravili i svojom prisutnošću poduprli
i predsjednik Europske komisije Barrosso, kancelarka Merkel, američki podtajnik
Burns i drugi visoki dužnosnici EU i NATO-a. U formalnom pogledu Vijeće će nastaviti
posao koji je dosad obavljao Pakt stabilnosti s dr. Erhardom Busekom na čelu.
I u tome je temeljna razlika i glavni cilj - Pakt stabilnosti bio je, u najvećem
dijelu, "proizvod" Europe, instrument smirivanja i uređenja stanja
u ovom dijelu Europe koji su osmislile vodeće europske države u ona poratna
vremena druge polovice 90-ih. U samim zemljama regije on je stoga, a svakako
i zbog činjenice što su države još bile dominantno zaokupljene dovršetkom stvaranja
svojih nacionalnih država, često bio doživljavan kao svojevrsni vanjski, paternalistički
instrument discipliniranja i prinude na suradnju. Danas, u okolnostima kad su
ratovi za nama, kad dolazi do jačanja demokratskih i reformskih potencijala
i kad sve države, a osobito glavnina političke javnosti u tim zemljama, dijele,
u načelu, iste ciljeve priključenja Europskoj Uniji, dolazi do promjene, i ovo
je Vijeće rezultat odluke svih članica SEECP-a da okrenu novu stranicu uzajamne
suradnje.
- Koja će biti vaša strategija rada na novoj funkciji?
= Strategija je, ako bih je trebao sažeti u jednostavnu formulu, u ubrzanoj
nadoknadi izgubljenih godina. U znatnom dijelu ovog prostora koje pokriva Vijeće,
prije svega mislim na prostor bivše Jugoslavije, tijekom sada već gotovo dva
desetljeća, ratovi su u načelu donijeli ogromno gospodarsko, socijalno, razvojno
zaostajanje. Usporedite potencijale i stupanj razvijenosti tog prostora s ostalim
postkomunističkim i tranzicijskim prostorima duž bivše europske razdjelnice,
od Baltika do srednje Europe u užem smislu, odmjerite kakvo je bilo stanje u
tim zemljama i regijama prije dvadeset godina i gdje su one danas, s onim gdje
se danas nalazi glavnina zemalja postjugoslavenskog prostora. S iznimkom Slovenije
i Hrvatske - osobito Hrvatske, jer je ona bila izložena teškim ratnim razaranjima
i jer je morala utrošiti više od pola desetljeća da osigura slobodu i teritorijalnu
cjelovitost - ostatak tog prostora u strašnom je zaostatku, čak i u strukturalnom
i funkcionalnom pogledu, da ne spominjem još otvorena pitanja glede trajne arhitekture
tog prostora, goleme društvene izazove i stresove... Zbog svega toga Vijeće
će, sa svojih tridesetak zaposlenih, konkretno provoditi upravo takve strateške
projekte koji će, u sinergiji razvojnih politika vlada ovog prostora i strategije
Unije, omogućiti ubrzan razvitak.
Dobre namjere
- Što je, po vašem mišljenju, prevagnulo da ste upravo vi imenovani
za glavnog tajnika Vijeća za regionalnu suradnju?
= Pa, vjerujem da su zemlje sudionice Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi,
odnosno njihove diplomacije, prepoznale dugogodišnji rad i, usudio bih se red,
predanost upravo odnosima između zemalja ovog dijela Europe. Bio sam veleposlanik
u Turskoj, dobro sam priman u svim prijestolnicama s ovih prostora, mogu bez
zapreka i zazora komunicirati s ljudima, držim do nacionalne pripadnosti, uz
ostalo i tako što držim i do nacionalne pripadnosti drugih, razumiju me podjednako
u Bruxellesu, Washingtonu, Moskvi... Naime, razumiju, prije svega dobre namjere.
Ja stvarno mislim kako god to zvučalo, da taj vražji Balkan treba debalkanizirati,
da treba razdvojiti te dvije spojene turske riječi i da Bal, dakle "med"
treba ostaviti i na tomu graditi, a u prošlost odbaciti drugi dio, taj "kan",
dakle "krv".
Pregovori s Unijom nisu ugroženi
- Postoji li objektivna opasnost da bi s verbalnih upozorenja dvije
zemlje mogle zaista krenuti na konkretne akcije, kako slovenski ministar Dimitrij
Rupet najavljuje?
= Uvjeren sam da ne samo u Rimu i Ljubljani nego i u Bruxellesu vrlo dobro prepoznaju
važnost zadržavanja Hrvatske kao vjerodostojnog i snažnog partnera i Italije
i Slovenije. ali prije svega Unije, u daljoj stabilizaciji jugoistočne Europe.
Taj je strateški interes nemjerljivo veći od pitanja dnevne politike.
- Može li ZERP ugroziti pregovore Hrvatske s EU?
= Ne vjerujem da bi moglo doći do situacije da zemlja koja pregovara s Europskom
Unijom, i koja u svoju ribolovnu politiku uvodi pravila i mjere usklađene s
europskom ribolovnom politikom, dakle da se ponaša kao da je već dio Unije,
na kraju zbog tih europskih pravila bude „kažnjena" ugrozom pregovora s
Unijom.
Ne želim biti ministar vanjskih poslova
- Da ne odlazite u Sarajevo, biste li prihvatili funkciju ministra vanjskih
poslova u novoj Vladi? Je li bilo i
takvih opcija?
= Da ne odlazim u Sarajevo, ne, nije bilo varijanti o kojoj govorite. Uvijek
sam držao da se jednako mnogo za
Hrvatsku i u hrvatskoj diplomaciji može učiniti i na drugim mjestima, pa sam
se od ovakvih pitanja najčešće
branio šalom o maratoncima i trkačima na kratke staze. A trčim već gotovo dvadeset
godina.
- Ministrica Kolinda Grabar-Kitarović kritizirana je da nije samostalno
vodila hrvatsku diplomaciju i da je
bespogovorno provodila samo ono što je od nje tražio premijer Ivo Sanader. Što
vi mislite o tome, je li to istina?
= Ne razumijem pitanje. Što znači provoditi politiku premijera i Vlade? Pa naravno
da smo svi mi provodili Vladinu politiku. Moram priznati, ne razumijem otkud
mjesecima i mjesecima traje ta silna potreba da se od svega radi intriga. Netko
zakotrlja grudu i eto ti lavine koja traje i traje.
- Kako ste vi osobno surađivali s ministricom Grabar-Kitarović, kakav
je bio vaš odnos?
= Odlično smo surađivali. Uostalom, znamo se već desetljeće i po, radili smo
i prije zajedno.
- Je li točno da ste vi, zapravo, "siva eminencija" Zrinjevca?
= Pa, ako uzmem u obzir da su gotovo sva moja odijela sive boje, da i na Zrinjevac
najčešće dolazim odjeven u sivo...
