Vladimir Drobnjak, glavni pregovarač Republike Hrvatske za
pregovore s Europskom unijom i ugledni hrvatski diplomat, za Vjesnik objašnjava
zašto Hrvatska u pregovorima dobro napreduje, što nas čeka u 2008. i zašto ne
treba birati između Sjedinjenih Država i Unije.
-Političari u Hrvatskoj uglavnom su izvješće Europske komisije o Hrvatskoj
za ovu godinu ocijenili pozitivnim. Što o njemu misli glavni pregovarač?
=Tri najvažnija elementa u izvješću zbog kojih sam zadovoljan odnose se na uistinu
pozitivne ocjene ispunjavanja kopenhagenskih kriterija. Izvješće navodi da je
Hrvatska funkcionirajuće tržišno gospodarstvo, što je iznimno bitan element.
Ističe se da Hrvatska ispunjava sve političke kriterije, te kao treće da nastavlja
poboljšavati sposobnosti za preuzimanje obveza iz članstva. To pokazuje da smo
na dobrom putu i da prepreka za nastavak pregovora nema.
-Nakon tog izvješća čak su i neki europski dužnosnici prvi put progovorili
o nekim datumima. Je li prevladao osjećaj da se sada o datumima može komotnije
govoriti?
=Da će 2008. biti važna godina, nema nikakve sumnje, to uostalom potvrđuje i
Komisija u svom izvješću. Za konkretne datume pristupanja još je prerano, ali
razvidno je da se tijekom 2008. može obaviti veliki posao. Ohrabrujuće je da
se izvješće Komisije temelji i na njezinu uvidu u ono što je Hrvatska dosad
odradila u poglavljima u kojima ima mjerila i koja još nisu otvorena. Posao
obavljen u tim poglavljima također je velik, ali u ovom trenutku još nije izražen
kroz formalnu fazu otvaranja, tj. privremenog zatvaranja poglavlja. Dakle, riječ
je o onome, metaforički rečeno, što se već priprema u pećnici, ali još nije
stavljeno na stol. Mislim da je Komisija svjesna da smo velik dio posla već
odradili i u onom dijelu koji još nije formalno verificiran. Riječ je o stvarima
koje će tijekom 2008. biti i formalno »proknjižene«. Komisija je tu bitan čimbenik,
ona je naš partner u pregovorima. Ona ne samo da ocjenjuje naša postignuća,
već nam pomaže u ispunjavanju naših zadataka. Komisija je ta koja procesuira
naše dokumente, a njih je doista mnogo. Govorimo o tisućama stranica.
Vraćam se na temeljnu ocjenu, a ta je da će 2008. biti odlučujuća za uspješni
nastavak pregovora i veseli nas da bi mogla biti godinom proboja i dodatne dinamike.
-Je li sada razriješeno loptanje između Hrvatske i Europske komisije
o tome tko usporava ili ubrzava proces?
=U Europskoj komisiji ističu da je brzina pregovora u hrvatskim rukama. To u
velikoj mjeri doista jest tako. Međutim, brzina pregovora nije samo i jedino
u našim rukama, ona je u određenoj mjeri i u rukama Europske komisije, i to
u kontekstu procesuiranja i obrađivanja svih dokumenata. Imamo velik broj mjerila
koje ne treba samo ispuniti nego i verificirati.
Treba voditi računa da je s novom metodologijom pregovora proces tehnički zahtjevniji
i logistički kompliciraniji. Nije dovoljna samo sposobnost države kandidata,
već postoji formatirana pravno-operativna dimenzija procesa koja traži vremena
i jaku administrativnu sposobnost obiju strana. Mi smo Komisiji zahvalni na
svoj pomoći koju nam pruža.
- Mogu li parlamentarni izbori usporiti ritam pregovora budući da dosad
u političkom smislu u kampanji problema nije bilo?
= Problema nije bilo, izbori uistinu nisu utjecali na pregovarački proces. Dobro
ozračje iz rada Nacionalnog odbora u Hrvatskom saboru osjeća se u pregovorima.
Potpora Nacionalnog odbora procesu pregovora osjeća se i izvan njegovih prostorija.
Ono što nam trenutno nedostaje jest zakonodavni kapacitet Sabora u posljednjem
kvartalu ove godine. Sabor trenutno ne zasjeda i određeni zakoni koje bismo
mogli dati u postupak, jednostavno ne možemo.
- U odlučnoj 2008. godini logično je očekivati pojačani ritam. Može
li taj ritam izdržati javna uprava jer izvješće Komisije navodi nekoliko manjkavosti?
=Pregovarački proces stavlja na test sposobnost i kapacitete javne uprave. Hrvatska
u tome nije nikakav specifikum. Svaka država koja je pregovarala, našla se u
situaciji da mora tražiti najbolje i najviše od svoje javne uprave. Za preuzimanje
obveza iz članstva potrebna je jaka i moderna javna uprava. Stoga nema sumnje
da će nam Europska komisija na to nastaviti skretati pozornost. Unija će sve
do našeg ulaska upozoravati i poticati da moramo učiniti maksimum. Svaki djelatnik
državne uprave koji je u većoj ili manjoj mjeri uključen u proces pregovora,
danas zna o njemu mnogo više nego prije dvije ili tri godine.
Također, državna uprava mora se nositi s konkurentnošću privatnog sektora. Nema
ni najmanje sumnje da će s velikim rastom stranih ulaganja, privatnog sektora,
rastućim gospodarstvom, dio ljudi odlaziti na bolje plaćena mjesta u privatni
sektor. Državna uprava se s privatnim sektorom ne može nositi u pogledu radnih
uvjeta i plaća. To je nešto što su i druge države prije nas prošle. No, mislim
da Hrvatska mora voditi dodatno računa o stručnosti koja je stečena kroz proces
pregovora i to je velika vrijednost koju treba znati zadržati.
- U ovom izvješću najsnažnije se dosad naglasila razlika između Hrvatske
i ostalih zemalja u regiji. U kojoj je mjeri to Hrvatskoj dodatna obveza?
= Izvješće je potvrdilo ono što svi znamo, a to je da su razlike u pojedinim
državama velike, a kako proces protječe, one se u pojedinim parametrima i produbljuju.
Zbog toga je važno da Europska unija poštuje načela individualnog pristupa.
Bilo je godina kad smo razmišljali funkcionira li taj individualni pristup,
ali sada to više nije slučaj. Ovo izvješće to potvrđuje na način da ni pesimisti
više ne dovode u pitanje da individualni pristup jest na djelu.
Na Hrvatskoj je da svoje iskustvo podijeli sa svojim istočnim susjedima isto
onako kako to neke države članice svoja iskustva dijele s nama. Pritom treba
voditi računa da je svaki proces pristupanja specifičan.
Pregovori koje mi prolazimo, nisu identični onima koje su države članice prošle
prije nas, te su neka njihova iskustva na nas slabo primjenjiva.
- Hoće li potreba koordiniranja zajedničke vanjske i sigurnosne politike
Europske unije za Hrvatsku biti dodatna poteškoća, posebice sad kad je ušla
u Vijeće sigurnosti. Što ako se takva politika ne poklopi sa željama najveće
svjetske sile?
=Hrvatska se unatrag nekoliko godina sustavno svrstala biti vrijednom investicijom
za ukupne hrvatsko-slovenske odnose.uz sve službene izjave Europske unije koje
se daju u sklopu Ujedinjenih naroda. Svrstavanje Hrvatske uz zajedničku vanjsku
i sigurnosnu politiku Europske unije nije samo stvar načela i priklanjanja vrijednostima
Unije, nego i praktičnog obnašanja našeg statusa države kandidata i države koja
s Unijom ima sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. To činimo, rekao bih,
na dnevnoj osnovi tijekom zasjedanja Opće skupštine.
Mi se u Vijeću sigurnosti možemo samo dodatno potvrditi kao država koja djeluje
na području zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije. To ne znači,
naravno, da Hrvatska u Vijeću sigurnosti treba automatski i bez razmišljanja
djelovati po nekoj matrici, fotokopirati stavove Europske unije. Hrvatska kao
suverena država, članica UNa, ima artikulirane stavove vodeći primarno računa
o svom nacionalnom i državnom interesu, to je najvažnije. Naše usklađivanje
s Europskom unijom u Vijeću sigurnosti neće započeti s 1. siječnja, to je politika
koja je prisutna već nekoliko godina, a članstvo u Vijeću prigoda je za dodatnu
potvrdu i nadgradnju toga.
- Što onda kad EU sama nema zajednički stav?
= Teško je hipotetski odgovoriti na to pitanje, ovisi o konkretnoj situaciji,
poglavito radi li se o europskom ili nekom drugom širem pitanju. Naravno da
će Hrvatska u svakom takvom slučaju razmotriti sve okolnosti i zauzeti stav
na crti državnih interesa.
- Što ako treba izabrati između Sjedinjenih Država i Europske unije?
= Hrvatski je stav od samog početka da ne želi ultimativno birati između Sjedinjenih
Država i Europske unije. Hrvatska bira i Uniju i SAD. Hrvatska je europska zemlja,
pristupa Europskoj uniji, ali je isto tako na korak do članstva u NATO -savezu
i na Sjedinjene Države gleda kao na jednog od svojih strateških partnera. Ono
što je bitno jest da ćemo kao članica Vijeća sigurnosti imati priliku dobivati
dubinski uvid u sva pitanja međunarodne sigurnosti. Znat ćemo o nekim pitanjima
više nego što znamo danas. Tako ćemo biti u poziciji da na najbolji način artikuliramo
svoje stavove. To je dodana vrijednost ne samo za sjecanje iskustva već i za
formuliranje stavova naše vanjske politike, vodeći računa o naša dva primarna
nacionalna interesa, a to su ulazak u Europsku uniju i NATO. A za to nam trebaju
i Europska unija i SAD.
Novinari ne vole moj odgovor na ZERP
-Slika Hrvatske i Europske unije djeluje gotovo romantično ako se izuzme
ozbiljno upozorenje Bruxellesa i zemalja članica zbog ZERP_a. Riječ je o ozbiljnom
pitanju. Može li ono ugroziti pregovore?
=Moj odgovor na ZERP je uvijek isti i novinari ga ne vole jer iz njega ništa
ne saznaju. To je pitanje u toj mjeri kompleksno da svojoj izjavom ne želim
ni na koji način ugroziti njegovo uspješno rješavanje koje bi trebalo uslijediti.
Stoga se suzdržavam ikakvog komentara, osim naznake da mu poklanjamo maksimalnu
pažnju i da smo svjesni njegove važnosti.
Od Slovenije očekujem učinkovitost
-Što očekujete od slovenskog predsjedanja Unijom?
=Očekujem učinkovito predsjedništvo. Mislim da Slovenija ima prilika na najbolji
način potvrditi da i nove države članice mogu preuzimati obveze i teret članstva
u Europskoj uniji. To ima posebnu težinu u svjetlu činjenice da prvi put predsjedništvo
preuzima jedna nova članica. Na neki način kroz to predsjedništvo Slovenija
ne potvrđuje samo sebe, nego i druge države koje su istog dana zajedno s njom
ušle u Uniju. Zato mislim da će slovensko predsjedništvo biti pod posebnim povećalom,
u pozitivnom smislu, naravno. Slovenija se već pokazala kao država visokog stupnja
učinkovitosti, primjerice, prva je ušla u eurozonu što je uspjeh vrijedan svakog
komplimenta. Nas ohrabruje činjenica da je Slovenija kao jedan od prioriteta
u naznakama predsjedništva stavila države procesa stabilizacije i pridruživanja
i vjerujemo da će se to pokazati na djelu kroz zadržavanje dobre i dodavanje
dodatne dinamike pregovorima s Hrvatskom, što bi moglo biti vrijednom investicijom
za ukupne hrvatsko-slovenske odnose.
