Autorski članak Davora Božinovića, hrvatskog veleposlanika pri Misiji NATO-a u Bruxellesu
Ovih su dana skeptici (prema nužnosti hrvatskog pridruživanja organizacijama razvijenog svijeta) kritiku usmjerili na planiranu nabavu nove vojne opreme. Notorna je neistina da NATO članicama ili kandidatima nameće kupnju skupe opreme koja bi mogla ugroziti njihove proračune. Za Hrvatsku nije ni poželjno da kupuje sredstva koja si ne može priuštiti jer je prvi interes NATO-a da članica bude u svakom smislu, pa i financijskom, stabilna.
Modernizacija je naš izbor, za koji se odlučio Hrvatski sabor, a prošao je neovisnu analizu Ekonomskog instituta iz Zagreba. Hrvatska ne želi i ne može biti jedna od 24 zemlje u svijetu koje nemaju vojsku jer niti je tzv. "mini državica" kao većina njih, niti je smještena u najmirnijoj regiji na svijetu, niti želi da joj neka druga zemlja jamči obranu teritorija.
Jedno od temeljnih načela NATO-a jest da vojske njegovih članica trebaju težiti modernoj opremljenosti, ali onoliko koliko si je mogu priuštiti. Pogotovo su kod nas još živa sjećanja na vojsku koja je, zbog zaštite tadašnjeg poretka i specifične vanjske i unutarnje politike, čiji je akter i sama bila, usisavala golem novac, stvorila veliku kastu zaslužnih korisnika državnih beneficija, da bi na kraju, nestankom zamišljenog vanjskog neprijatelja, isporučila svoje oskudno znanje i nerazmjerno razornu oružanu moć po glavama vlastitih građana.
Danas nestaje obveze da svoj "dug državi" odrađuju i oni kojima opredjeljenje za vojni poziv nije osobni izbor. Nema ni ideološke matrice koja bi osiguravala prevelik dio proračunskog kolača njezinim korisnicima. Međutim, to će u perspektivi biti moguće samo ako vojsku budemo izgrađivali kao profesionalnu instituciju, a to znači i modernizaciju. Hrvatski vojnici u 21. stoljeću bit će oni koji se budu opredijelili za vojnički poziv, prestižno školovani, koji će razvijati svoje sposobnosti u suradnji s kolegama iz najrazvijenijih zemalja s kojima će se susretati u znanstvenim institucijama diljem svijeta, na vojnim vježbama, ali i u mirovnim operacijama. Takav se vojnik ne bavi politikom i potpuno je podređen zapovijedima državnog vodstva.
Ali, on mora imati sve životne i profesionalne uvjete. Vojska ni sutra neće biti jeftina, ali bit će jeftinija jer će Hrvatska biti saveznica najjačih sila svijeta. Pojednostavnjeno, za vojsku ne smije vrijediti pravilo da ćemo je, ako smo siromašniji, jeftinije opremiti, nego nam treba oružana sila opremljena koliko je to nužno i koliko naš proračun može podnijeti. NATO nam sa svojim kapacitetima, koji će uskoro biti i u funkciji obrane Hrvatske, daje mogućnost da postupno razvijemo upravo takvu vojsku. Alternativa je tom procesu već viđena
