Na proteklom zagrebačkom skupu država članica Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP) za prvog glavnog tajnika novouspostavljenoga Vijeća za regionalnu suradnju sa sjedištem u Sarajevu izabran je Hidajet Biščević, državni tajnik za politička pitanja u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija. Hidajet Biščević (Sarajevo, 1951.) poznati je dugogodišnji novinar i glavni urednik Vjesnika, koji je nastankom neovisne Republike Hrvatske ubrzo krenuo u diplomatske vode. Među ostalim bio je veleposlanik RH u Turskoj, Kazahstanu, Uzbekistanu i Rusiji, pomoćnik ministra vanjskih poslova, a od 2003. je državni tajnik u MVPEI-ju. Autor je nekoliko zapaženih knjiga.
- Kada odlazite u svoj rodni grad Sarajevo?
= Fizički vjerojatno odlazim krajem siječnja ili početkom veljače iduće godine, jer će tada otprilike formalno završiti mandat dr. Erharda Buseka kao specijalnoga koordinatora Pakta stabilnosti za jugoistočnu Europu i kada de facto ovo Vijeće za suradnju nasljeđuje posao koji je do sada od 1999. obavljao Pakt stabilnosti i dr. Busek.
- Koliko vi očekujete od SEECP-a?
= Puno. Mislim da je riječ o vrlo važnom procesu za jačanje suradnje u jugoistočnoj Europi na konceptu ujedinjene zajedničke nepodijeljene Europe. Naglašavam ovo na konceptu vizije nove Europe da bi na neki način odgovorio na očigledno još i u dijelu naše javnosti, prisutne dvojbe oko karaktera suradnje u jugoistočnoj Europi.
- Vi mislite drukčije?
= Mislim da je nastupilo vrijeme, gotovo 20 godina nakon raspada bivše države, i dvanaestak godina nakon završetka rata i agresije na Hrvatsku, da otvorimo jedan novi i širi pogled na ukupna zbivanja u Europi. Prije svega da sve što se zbiva u Hrvatskoj, oko nje i na jugoistoku Europe, napokon promatramo iz konteksta te nove, ujedinjene, nastajuće Europe. Ako uzmemo to kao osnovni kriterij i onda nam to može dobrano pomoći da na neki način prevladamo i iskoračimo u novo doba. U povijesti država nikad nije dobro kad stvari stoje na mjestu, kad se ne prepoznaju širi društveni povijesni procesi.
- Zašto je baš Sarajevo izabrano za sjedište SEECP-a? Ima li tu neke simbolike?
= Osim simbolike to je i dogovor svih država članica da sjedište bude u jednoj od država koje još nisu u EU i da se time na neki način dâ određeno usmjerenje i dodatna težina. Iskreno govoreći, po tim kriterijima taj SEECP je, kako ja to kažem, dosta "miješano društvo". "Miješano" zato jer u njemu ima i članica EU, i članica NATO-a, pa onih koji su u pregovorima oko ulaska poput nas, kao i onih koji se tek nadaju početi pregovore itd.
- Prava šarolikost?
= Da. Ta šarolikost je na neki način poticaj, jer imamo unutarnju dinamiku. S druge strane, ono što je zapravo još važnije, riječ je o državama čija povijest njihovih ili međusobnih odnosa nije uvijek bila razvijena i nije uvijek bila dobra. Tu je kroz povijest bilo puno "zanimljivih" odnosa, od neriješenih grčko-turskih odnosa, pa do spora između Srbije i Kosova, Makedonije i Bugarske, Hrvatske i Srbije itd. Zato je i to jedan od motiva zašto je baš Sarajevo postalo sjedište SEECP-a.
- Je li bio koji drugi izlaz? Je li bilo moguće reći ne ili je bilo "uzmi ili ostavi"?
= Ne znam zašto?
- Zato jer se u javnosti govori da je SEECP jedan novi oblik druge ili treće Jugoslavije?
= Ne znam koja bi to bila Jugoslavija u kojoj bi Grčka i Turska bile nove "jugoslavenske republike". Ja ne vidim kako bi to moglo stajati. Osim toga, da budemo ozbiljni, tko danas nakon gotovo dvadeset godina od raspada bivše države može razmišljati na taj način da bi itko imao razloga razmišljati o obnovi Jugoslavije. Sjetite se koliko je bilo buke u našoj medijskoj javnosti o tomu da će nas ponovno svi utrpati u Jugoslaviju po načelu "Jugoslavija=-Slovenija+Albanija" i da je ta rasprava u našoj javnosti trajala do prije dvije-tri godine. Ono što se dogodilo s Hrvatskom je upravo ono što se i dogodilo. Mi ćemo individualno ići u Europsku uniju. Nema nikakve obnove Jugoslavije. Ja ne znam kome trebaju te tlapnje.
- Vi kažete da ćemo na proljeće najvjerojatnije ući u NATO savez?
= Na proljeće ćemo gotovo sigurno ući u NATO. Još samo moramo nastaviti neke reforme i dobiti pozitivnu ocjenu zemalja članica ovoga saveza, i u travnju ćemo, uvjeren sam, na skupu u Bukureštu dobiti pozivnicu za NATO savez, što praktično znači da ćemo šest do deset mjeseci kasnije (ovisi o ratifikacijskim postupcima u svim državama članicama) biti punopravna članica NATO-a.
- Koliko će nam ta činjenica olakšati cijeli posao da što prije uđemo u EU?
= Poznato je da su sve države koje su u zadnjem krugu proširenja desetorice ušle u Europsku uniju godinu dvije prije toga ušle u NATO savez. Pitanje NATO-a je zapravo jedno generalno pitanje sigurnosti države, a na temelju te sigurnosti dolazi na vidjelo ovaj tzv. europsko-gospodarski element koji se dobiva s ulaskom u EU kroz sigurnost ulaganja itd...
- Kako spriječiti svađu između tzv. Crvenih i crnih na sve uzavrelijoj hrvatskoj političkoj sceni?
= Na žalost, to je jedna od polemika i prijepora u hrvatskome društvu koji su se obnovili vjerojatno zato što su ljudi prebrzo zaboravili slogu, jedinstvo i paradigmu zajedništva tijekom rata. Osobno mislim da se nama dogodio jedan strašan, štetan i nepotreban pad, da smo u desetljeće i nešto godina nekako zagubili tu silinu, energiju i zajedništvo oko nacionalne ideje. Kao da se društvo nekako rastreslo, kao da je došlo do neke erozije i kao da su svi, recimo tako, negativni aspekti globalizacije (pada vrijednosti i nestanka moralne vertikale u društvu do nekog socijalnog cinizma, banalizacije, trivijalizacije i svega drugoga) preko noći ubrzalo i uhvatilo maha. Da smo od jedne točke visoke osviještenosti o nacionalnom identitetu i nacionalnoj ideji gotovo došli do točke nebrige o nacionalnoj ideji na općem planu, bez koje se teško može uključiti u tu istu globalizaciju.
- Njegovanje nacionalne ideje nije izolacija?
= Naravno da nije. Ali kada se ide ususret svijetu, mora se ići s nečim svojim. Čini mi se da je došlo do jednoga pada zato što je naše društvo ostalo bez neke idejne i misaone vertikale. I unutar toga odjednom se obnovila i ta crno-crvena podjela i polemika. Ljudi se ponašaju tako kao da ne žele biti svjesni činjenice da bi upravo ta duboka podjela po crti ideja - pa i podjela po crti obitelji - ponovno mogla biti najveća tragedija hrvatskoga naroda u povijesti.
- Kako spriječiti da dvojac ili tandem Pusić - Milanović ne razori Republiku Hrvatsku?
= Oni vode svoje stranke. Oni imaju svoju idejnu, ideološku ili neku drugu bazu, platformu, boje ili ciljeve. Na izborima u demokratskom društvu i demokratskom sustavu samo ljudi birači mogu pokazati kako se odnose prema takvim idejama. Jedini način su demokratski izbori.
- Kako tumačite to što Zoran Milanović govori da su mu uzori Tito, Tadić ili Komšić?
= Ljudi će na to reagirati na izborima. Ako netko misli da Hercegovcima treba zabraniti glasovanje na izborima, ljudi će to ocijeniti. Ako netko misli da mu je pametno u prvom javnom govoru govoriti nešto protiv navijača Dinama, to je onda pitanje njegove političke procjene ili političke zrelosti...
- Kakve imate spoznaje o radu slovenske obavještajne službe Sove?
= Više sam razočaran nego iznenađen radom Sove. Prateći premijera Ivu Sanadera zadnjih nekoliko godina bio sam iznimno angažiran u hrvatsko-slovenskim odnosima. Uvijek smo se kroz politiku ove Vlade trudili da nađemo izlaz iz nekih situacija koje su povremeno znale biti doista nemoguće. Ne zaboravimo, bilo je, otvoreno govoreći, i situacija u kojima je sa slovenske strane dolazilo do manifestacija, politika, zahtjeva i pritisaka koji doista nisu primjereni karakteru naših odnosa; koje su na neki način bile kratkoročne i kratkovidne. Nisu
bile primjerene činjenici da ćemo mi za vrlo kratko vrijeme biti za istim stolom u Europi. Retoričko pozivanje na neke europske vrijednosti i ideale, a drukčije djelovanje u praksi, prije svega to nije dio politike koju mi ovdje u Hrvatskoj zagovaramo. A svakako nije dio i moga osobnog političkog opredjeljenja.
- Jesu li stvarno vršena snimanja s hrvatskoga teritorija?
= To treba pitati stručnjake za takvu vrstu prisluškivanja. Ja ne mogu tvrditi je li to vršeno s hrvatskoga teritorija. Mogu samo reći to što su mi dosad stručnjaci rekli da je bilo zahvata u optičke kablove, kablove koji idu preko teritorija Republike Slovenije. To znači da su Slovencima pomogle međunarodne telefonske veze.
- Kada ćemo vratiti Svetu Ceru? Kada će se povući slovenski vojnici s ovoga okupiranog dijela hrvatskoga teritorija na Žumberku?
= Sveta Gera je dio paketa tzv. otvorenih pitanja sa Slovenijom, od razgraničenja u Savudrijskoj vali, preko definitivnog utvrđivanja odnosno identifikacije kopnene granice u svim dijelovima (dovršetka posla koji je već bio priveden kraju 1996. i 1997. godine). Još je ostalo neidentificirano samo nekoliko "spornih" kilometara u katastarskom smislu odnosno zbog katastarskih razlika. Dio je paketa i povrat duga Ljubljanske banke hrvatskim građanima/štedišama. Tu je i dug za neisporučenu struju Nuklearne elektrane Krško. I naravno, moramo naći neka rješenja u kontekstu odluke Hrvatskoga sabora, najkasnije krajem ove godine, kada će na snagu stupiti ZERP. Budući da se ZERP na neki način posredno tiče i razgraničenja na moru, tu je naša pozicija vrlo jasna. Uostalom zapisana je u spomenutoj saborskoj odluci, a to je da primjena ZERP-a ne prejudicira razgraničenje na moru između dviju država.
- Ali Sveta Cera nije i ne bi nikako trebala biti sporna, jer je nesporno da je to hrvatski teritorij, sto je svojedobno više puta javno priznao i bivši slovenski predsjednik Milan Kučan?
= To uopće nije sporno i mi o tome upozoravamo slovenske kolege. U posljednje vrijeme na vrlo jasan i izravan način naglašeno upozoravamo i u kontekstu našega skorog pristupa NATO savezu.
- Kada sam pitao jesu li slovenski obavještajci špijunirali hrvatske građane s hrvatskoga teritorija, prije svega sam upravo mislio na Svetu Ceru?
= Uopće nije sporno da je Sveta Gera hrvatski teritorij.
Europa je kontinent suradnje
- Politički gledano, kakva je današnja Europa?
= Današnja Europa je na neki način Europa koja živi upravo kroz tu mrežu suradnje u svojim pojedinim dijelovima, poput nordijske, baltičke, pirinejske ili crnomorske suradnje. Zato mislim da je suradnja u jugoistočnoj Europi posebno važna suradnja za Hrvatsku, posebno sada kada je naša država na neki način usidrena i usmjerena u euroatlantske integracije i procese. Ne zaboravimo, Republika Hrvatska je duboko u pregovorima s Europskom unijom i najvjerojatnije će u proljeće sljedeće godine dobiti pozivnicu za NATO savez. Nadalje, Hrvatska je država koja ima potpuno jasnu i sigurnu stratešku budućnost i perspektivu, jer mi, u relativno kratkom razdoblju od nekoliko godina, postajemo službeno i formalno punopravni članovi velike zajednice slobodnoga demokratskog svijeta. Dakle, naša strateška budućnost je potpuno jasna i potpuno sigurna. Iz toga usidrenja nas više nikada nitko neće moći izvući. Nikada nas nikada više nitko ne će moći negdje drugdje usmjeriti.
- Zašto?
= Zato što drugoga više neće ni biti. Jer će to usmjerenje biti svačije usmjerenje. To što to neki u našoj regiji još ne prepoznaju, to što neki misle da se još ili vječno može živjeti na nekom drugom svijetu, to je njihov problem. Ali te će promjene kad-tad zahvatiti i njih. Prema tome, upravo zato što je ta strateška budućnost Hrvatske sigurna, ulaskom u NATO savez mi potvrđujemo da je Domovinski rat bio zadnji rat u kojem smo se morali boriti za vlastitu slobodu i teritorijalni integritet. Zbog svih tih stvari mi ćemo ulaskom u Europsku uniju osigurati potpuno novu i drukčiju perspektivu da dovršimo reforme, uredimo zemlju itd. Zato imamo i veću slobodu ali i veću odgovornost za suradnju sa susjednom regijom, koju smo nekada morali zvati Balkan, a sada se ta regija naziva jugoistočna Europa. Osim toga to je i naš nacionalni interes, prije svega u smislu nacionalne sigurnosti.
Karakter društava i karakter država s kojima graničimo bitno i uvijek utječe i na karakter unutarnjih prilika.
Slovenija ima neke druge prioritete
- Kako gledate na ove nepregledne svakodnevne kolone automobila od Maribora do Maclja zbog neizgrađenoga dijela Pyrnske autoceste kroz Sloveniju?
= Na žalost, bio sam jučer pet sati u toj koloni i na toj cesti na putu od Beča do Zagreba. Imamo potpisani sporazum odnosno odluku Republike Slovenije 30 kojoj će ta cesta ući u prioritete i da će biti završena u razdoblju od 2009. do 2012. godine. Kao susjedna država ne možemo utjecati na određivanje infrastrukturnih prioriteta Slovenije. O tom smo problemu već više puta razgovarali sa Slovenijom. Razgovarala je i Austrija. I Bavarci su jako zainteresirani za završetak ove autoceste. Toplo se nadam da će Slovenija što prije pristupiti izgradnji te ceste, jer mi smo svoje učinili nakon što je izgrađena dionica Krapina - Macelj. I tijekom jučerašnjega boravka u Beču na taj su problem upozoravali austrijski ministar prometa i austrijski državni tajnik za promet.
- Jeste li vi kao zamjenik ministra vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske na slovenskoj strani granice kod Maclja čekali u koloni s ostalim "sretnicima" ili su vas "preko reda" pustili slovenski carinici?
= Čekao sam dulje od sat vremena.
