Unatoč snažnom rastu euroskepticizma i, prema ocjeni mnogih, sporim pristupnim pregovorima, glavni hrvatski pregovarač s Europskom unijom Vladimir Drobnjak zadovoljan je dosadašnjim rezultatima. U razgovoru objašnjava i zašto s optimizmom gleda na nadolazeće razdoblje.
- Kako ocjenjujete dosadašnji tijek pristupnih pregovora? Đ
= Pregovori teku dobro. Pritom valja voditi računa ne samo o statističkim pokazateljima, nego i o ukupnom ozračju u kojima se oni odvijaju. U listopadu prošle godine završili smo tehnički vrlo zahtjevan proces screeninga. Činjenica da smo dobro odradili screening ogleda se u podatku da se Hrvatska smatra dovoljno pripremljenom za otvaranje pregovora bez mjerila u dvije trećine poglavlja pravne stečevine EU. Do kraja travnja predali smo ukupno 14 pregovaračkih stajališta, otvorili pregovore u šest poglavlja, a privremeno ih zatvorili u dva. Cjelovito gledano, pregovori dobivaju na volumenu i sadržaju. Usporedo s tim, u tijeku je priprema pregovaračkih stajališta i za druga poglavlja, kao i ispunjavanje mjerila za otvaranje i zatvaranje pregovora. Nema ni jednog poglavlja u kojem do sada dobar dio posla već nije napravljen. No, jednako je važno da je Hrvatska tijekom screeninga izradila više od 20.000 stranica dokumenata i proučila na tisuće stranica zakona i smjernica, čime je u velikoj mjeri učinila iskorak prema članstvu u EU.
- Ipak, stav je mnogih da se pregovori odvijaju presporo, svakako sporije od očekivanja?
= Pregovori se odvijaju onom dinamikom koju dopuštaju pravila koja su sada na snazi, a ona se donekle razlikuju od pravila koja su vrijedila tijekom petog vala proširenja EU-a, kada je Uniji pristupalo 12 novih članica. U našem pregovaračkom procesu postoje novi mehanizmi, kao što su mjerila za otvaranje i zatvaranje. U poglavljima u kojima su određena, mjerila u ovoj fazi usporavaju otvaranje tj. zatvaranje pregovora. To ne znači da ona pregovore usporavaju u cjelini, jer u završnoj fazi procesa mogu biti dodatna vrijednost, te ubrzati proces ratifikacije Ugovora o pristupanju. Ipak, stvarna se brzina procesa ne može iščitavati samo iz statističkih pokazatelja. Koliko je proces brz, moći će se vidjeti tek u završnici.
- Koliko je, u takvim uvjetima, realno očekivati da ćemo pristupne pregovore zaključiti do kraja sljedeće godine, kako se najavljuje?
= To je realno moguće, ali, naravno, nitko ne može jamčiti da će se to i dogoditi, tim više što brzina procesa nije samo u rukama Hrvatske. Hrvatska je samo jedan od igrača u pregovaračkom procesu. Ostaje, dakle, činjenica da brzina pregovora nije samo u rukama Hrvatske, nego i zemalja članica EU-a. Nije, primjerice, dovoljno da Hrvatska ispuni neko od mjerila, nego je potrebno da to verificiraju i članice Unije. Nije dovoljno ni da Hrvatska usvoji i preda pregovaračko stajalište za pojedino poglavlje, nego to isto treba učiniti i druga strana, i to na način da ga usuglasi među svim državama članicama. Konačno, valja voditi računa i o tome da se EU danas sastoji od 27 članica što utječe na dinamiku usuglašavanja stavova.
- Koliko bi poglavlja pravne stečevine Hrvatska mogla otvoriti do kraja godine? Hoće li se među njima naći i neka od težih poglavlja, poput poljoprivrede ili zaštite okoliša?
= Nikad ne spekuliram o tome koliko bi poglavlja moglo biti otvoreno, nego baratam konkretnim brojkama kada se pregovori u nekom poglavlju otvore. No, mogu reći kako očekujemo da bi do kraja godine mogli biti otvoreni i pregovori o nekim kompleksnijim poglavljima.
- Hoće li nadolazeći izbori utjecati na brzinu pregovaračkog procesa? Neovisni analitičari, primjerice, već upozoravaju na usporavanje reformi.
= Poznato je iz iskustva drugih zemalja da izborne godine nisu najbolja razdoblja za provedbu reformi potrebnih za ulazak u EU. Nije neuobičajeno da se tijekom izbornih godina pomalo gubi reformski zamah. No, mislim da u ovom trenutku to nije slučaj u Hrvatskoj. Suradnja pregovaračkog tima sa saborskim Nacionalnim odborom jako je dobra i na pregovaračkom procesu se ne osjeća utjecaj izborne godine.
- Kako gledate na rezoluciju Europskog parlamenta o Hrvatskoj?
= To je dobar i vrijedan dokument za Hrvatsku, koji potvrđuje da Hrvatska u procesu pristupanja EU može računati na potporu Europskog parlamenta, koji je jedno od ključnih tijela u cijelom procesu, jer mora ratificirati naš budući ugovor o pristupanju i jer njegovi stavovi imaju posebnu težinu u Bruxellesu. Činjenica da je, među ostalim, u tom dokumentu 2009. zacrtana kao godina u kojoj bi se mogao ratificirati naš ugovor o pristupanju ima posebnu težinu, jer se prvi put spominje konkretna godina. Mislim da ta rezolucija najbolje potvrđuje evoluciju naših odnosa s EU-om i pokazuje da se krećemo u pravom smjeru. Do prije godinu dana bilo je nezamislivo da se u nekom dokumentu EU-a nađe i godina mogućeg ratificiranja našeg ugovora o pristupanju. S druge strane, neke od tema koje su se ranije spominjale u rezolucijama Europskog parlamenta o Hrvatskoj više se ni ne spominju.
- Ipak, iskustva drugih zemalja pokazuju da je za ratifikaciju pristupnog ugovora potrebno oko dvije godine. Ako bi se, dakle, 2009. godine tek odlučivalo o ratifikaciji našeg pristupnog ugovora, kada bismo se točno mogli naći u sastavu Unije?
= U ovom trenutku nije moguće precizno odgovoriti na to pitanje. Moj odgovor je uvijek isti i načelan: nadam se da će to biti što prije. Činjenica je da još uvijek nemamo konkretan datum ulaska u EU, ali u ovom je trenutku od licitiranja datumima važnije da ispunimo što više mjerila i otvorimo pregovore u što više poglavlja, a tada će na dnevni red doći i razgovor o datumima. Praksa EU-a pokazuje da se datum pristupanja uobičajeno daje u završnici pregovora. No, nije nevažno da je rezolucijom Europskog parlamenta već sada na neki način u EU otvorena ta tema.
- Hoće li EU prije našeg ulaska uspjeti razriješiti svoju institucionalnu krizu, izazvanu odbacivanjem Ustava na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj? Kako će se ona odraziti na naše ambicije ulaska u EU?
= Institucionalna kriza u EU u ovom trenutku nema nikakvih posljedica na sadržaj naših pregovora i ne odražava se na njihov tijek, ali postoje psihološke posljedice na ukupno ozračje koje prati naše pregovore. EU je na dobrom putu da izađe iz te krize, jer napor dijela članica, a posebno njemačko- francuske osovine, počinje davati rezultate. Stoga vjerujem da se vidi izlaz iz tunela. Za Hrvatsku je bitno da jednom kada ta kriza bude gotova na stolu ima što više odrađenog posla. Hrvatska je prva sljedeća država koja će ući u EU i njen ulazak bit će dodatna vrijednost za EU, i to kao dokaz da je institucionalna kriza gotova i da nitko ne dovodi u pitanje daljnja proširenja.
- Možemo li zaključiti da je najveći dio reformi već iza nas ili nas tek čeka?
= U nekim je poglavljima najveći dio posla već iza nas, a u drugima je pred nama. Valja voditi računa o tome da ulazak u EU ne znači da je posao gotov, jer reforme kontinuirano traju i u državama članicama EU-a. Čitav taj proces možemo usporediti s cjeloživotnim učenjem: posao nije gotov diplomiranjem. Ako želite biti uspješna članica EU-a, morate učiti cijeli život.
Ni jedna županija neće biti zakinuta
- Kažete da se izborna godina zasad ne reflektira na naš proces ulaska u EU. No, nije li i najnovija rasprava o podjeli zemlje na tri statističke regije, o čemu je Privredni vjesnik u više navrata pisao, već sada pod utjecajem izbornog raspoloženja u zemlji?
= Podjela na NUTS 2 regije primarno je pitanje statistike i provođenja politike regionalnog razvitka EU, ali može imati i političke konotacije. Mi u pregovaračkom timu imamo, što se toga tiče, vrlo jednostavan pristup struke i brojeva, te smo se držali znanstvenih procjena ljudi koji se smatraju našim najboljim stručnjacima u pitanjima regionalne politike EU i strukturnih fondova. Ne treba zaboraviti da o definiranju statističkih regija s nadležnom europskom institucijom, Eurostatom, raspravljamo već gotovo četiri godine. Riječ je, naime, o odluci koju Hrvatska ne može donijeti samostalno, već je mora prihvatiti i EU. Također, statistička podjela nije samo pitanje pregovora u užem smislu riječi, nego i provedbe naših obveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), te ukupnosti naših odnosa s EU-om. Pozitivan učinak rasprave, koju je otvorilo ovo pitanje, je taj da naš javni dijalog o Europskoj uniji konačno ulazi u područje promišljanja o konkretnim koristima koje imamo od EU-a. Što god tko mislio o podjeli na statističke regije i načinu upravljanja sredstvima iz strukturnih fondova, zajednički nazivnik svih tih rasprava je da smo svjesni vrijednosti strukturnih fondova, da ih želimo koristiti i da ozbiljno računamo na njih. To sve podcrtava imperativ brzog ulaska u EU. Naime, rasprava o statističkim regijama nema puno smisla bez našeg članstva u EU. I to je samo jedan u nizu argumenata zašto Hrvatska treba što prije ući u Uniju.
- Hoće li se na razini statističkih regija na NUTS 2 razini u Hrvatskoj osnivati pojedina zajednička tijela? U Irskoj, primjerice, takva tijela postoje na razini regija druge razine NUTS-a, ali ona se ne biraju izravno, nego ih delegiraju okruzi (counties) koji su u sastavu tih regija.
= To je odluka koju tek treba donijeti. U EU ne postoji univerzalan model koji bi se trebao primjenjivati u svim članicama. Nema, dakle, čvrstog acquisa, koji bi državama članicama propisivao kako postupiti u segmentu formiranja zajedničkih tijela, nego postoji prostor za različite modele. Trenutačno smo u fazi detaljnog proučavanja tih modela, a odluka o tome hoće li i kakva zajednička tijela imati hrvatske regije na NUTS 2 razini tek treba biti donesena.
- Stoje li primjedbe da će pojedine županije biti zakinute zbog spajanja sa Zagrebom u jednu statističku regiju?
= Prema postojećoj podjeli sasvim sigurno ni jedna županija, u razdoblju do kraja 2013. godine, do kada vrijedi sadašnja Financijska perspektiva EU-a, neće biti zakinuta za sredstva iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Sredstva se neće izgubiti ni u razdoblju do 2020. godine iako iznosi, zbog različite osnovice izračuna, vjerojatno neće biti isti. Važno je reći da, osim Europskog fonda za regionalni razvoj, postoje i drugi strukturni fondovi poput Kohezijskog fonda, Europskog socijalnog fonda ili Fonda za usmjeravanje i garancije u poljoprivredi, koji će Hrvatskoj biti dostupni neovisno o modelu statističke podjele. Dva najvažnija preduvjeta za povlačenje sredstava iz EU fondova jesu pripremanje kvalitetnih projekata, za što je potreban visok stupanj administrativne sposobnosti, te sposobnost sufinanciranja tih projekata.
U EU ćemo živjeti bolje, ali i sigurnije
- Koje će prednosti hrvatsko gospodarstvo i država u cjelini ostvariti članstvom u EU?
= Prednosti članstva u EU su brojne. Prije svega, ulazak u EU donijet će Hrvatskoj jačanje gospodarstva i povećanje kreditnog rejtinga. Već i u ovoj fazi vidimo da nam kreditni rejting kontinuirano raste, a samo je u prošloj godini porastao triput, što se nije dogodilo ni u jednoj drugoj državi kandidatu tijekom pristupnih pregovora. Raste i povjerenje ulagača, te Hrvatska postaje sve zanimljivija za strana ulaganja, čak i u greenfield segmentu. Ulaskom u EU jačat će i mogućnost Hrvatske da strateški štiti svoje gospodarske interese, i to ne samo u okviru EU, nego i na trećim tržištima, jer će u zaštiti svojih gospodarskih interesa Hrvatska na njima nastupati s autoritetom članice Unije, što ima svoju težinu. Drugu skupinu prednosti čine geopolitički razlozi, jer će pristupanjem EU Hrvatska postati dijelom jednog od najvećih globalnih igrača. U svijetu 21. stoljeća i velike i snažne države poput Velike Britanije, Francuske ili Njemačke, kako bi opstale na globalnoj sceni, nastupaju u sklopu EU-a, a ne samostalno. Ulaskom u EU, Hrvatska dobiva mjesto za stolom za kojim se donose odluke o budućnosti cijele Europe. Te će se odluke donositi s nama ili bez nas, i mi ćemo ih morati prihvaćati. Stoga je u našem interesu da sjedimo za stolom za kojim se odlučuje i o našoj sudbini, a to možemo jedino kao članica EU-a. Konačno, ulazak u EU važan je i zbog sigurnosnih razloga. Biti dijelom te oaze mira za Hrvatsku 21. stoljeća je kapitalna investicija. I ne samo to: biti članica EU-a je najbolji odgovor na strategijske izazove suvremenog svijeta, poput ilegalnih migracija, terorizma ili globalnog zatopljenja. Stoga članstvo u “tvrđavi Europi” za Hrvatsku nije samo pitanje boljeg životnog standarda, nego i pitanje sigurnosti. U EU nećemo živjeti samo bolje, nego i sigurnije.
- Kako onda objašnjavate tako snažan rast euroskepticizma u nas posljednjih godina?
=P Euroskepticizam postoji u svakoj državi, čak i u onima koje su osnivačice EU-a. U našem slučaju mislim da nije toliko riječ o pravom euroskepticizmu, koliko o sumnjičavosti prema EU, koja je rezultat težine i dugotrajnosti našega puta u EU, što frustrira dio javnosti i ostavlja je u neizvjesnosti glede konačnog ishoda našeg pristupanja toj integraciji. Nadalje, mnogi građani smatraju da je Hrvatska već trebala biti u EU, pa su razočarani činjenicom da drugi jesu unutra, a mi nismo. Konačno, euroskepticizam u Hrvatskoj dijelom je i rezultat nedovoljnog poznavanja prednosti članstva, o čemu će građani više čuti i naučiti kako proces pristupanja bude napredovao. No, valja reći da ni u jednoj od 27 članica EU-a ne postoje ozbiljni pokušaji izlaska iz te integracije. Čak i onaj dio stanovništva u tim zemljama koji nije oduševljen Unijom ne zagovara izlazak iz te integracije, jer su svjesni da nema bolje alternative.
