- Je li točno da ste u jednom trenutku bili blizu ostavke, ne samo zbog vanjskih okolnosti i stanja u resoru nego i zbog obiteljskih obveza, fizičke iscrpljenosti...
= To su bile dezinformacije. Priznajem da sam tada rekla da mi je postalo puno teže otkad sam, uz europske integracije, preuzela i resor vanjskih poslova. Ali, bilo mi je teško i kad sam postala ministrica europskih integracija jer sam u to doba imala malu bebu, dojila sam je i noću. U proširenom resoru trebalo je brzo pohvatati konce i realizirati putovanja koja je dogovorio bivši ministar, povući projekte kao što je bio Crans Montana forum. Ali apsolutno nikad nisam razmišljala o ostavci, niti o tome da od premijera tražim da razdvoji dva resora, što je bila usporedna priča u medijskim napisima. Točno je da sam imala i zdravstvenih problema. Zapravo, već dulji niz godina imam problema sa želucem, ali to nije ništa strašno.
Razlog zbog kojega sam prošli put bila u bolnici bilo je jednostavno to da streptokoknu anginu izliječim u tri, a ne u deset dana zato što sam već idućeg ponedjeljka morala biti u Newportu, potom u Bruxellesu. Ali i u bolnici sam, iako sam teško govorila i gutala, stalno bila u telefonskoj vezi s kolegama ministrima iz Europske unije i s premijerom. Ležala sam u bolnici i najnormalnije nastavila raditi. Bila sam fizički oslabljena jer jedna viroza vuče za sobom drugu kad oslabi imunitet. Psihički se sad osjećam dobro i jako sam optimistična. Mislim da to i fizički jako dobro podnosim.
- Oni koji su vam skloni smatraju da su vaši aduti američko obrazovanje, dobro znanje stranih jezika, taktičnost i pojavnost. Što biste vi rekli, koje su vam osobine pomogle da se snađete kao šefica diplomacije u kritičnim mjesecima u vezi s pregovorima s EU?
= Pomogla mi je prije svega upornost. Moj je moto Winners never quit and quitters never win. Dakle, pobjednici nikad ne odustaju i oni koji odustaju nikad ne pobjeđuju. Možda to i jesam naučila u Americi, ali toga se držim cijelog života. Pomogla mi je i jednostavnost. Doista nastojim ne promijeniti se u odnosu na vrijeme kad sam preuzela ministarsku funkciju jer sam svjesna da ću jednog dana opet raditi neki drugi posao. Držim se pravila da nastup ne smije nikad i ni za koga biti uvredljiv iako me, zato što ne napadam ljude i ne povlačim svađe, često optužuju da sam bezličan birokrat.
- Opažanje je da ste možda previše podložni Sanaderovu autoritetu. Jeste li mu se ikad suprotstavili? Izložite li šefu mišljenje ako je suprotno od njegova?
= Normalno da sam rekla svoje mišljenje pa ako je bilo i drukčije od premijerova. No smatram da je sasvim normalno poštovati autoritet predsjednika Vlade i predsjednika stranke, odnosno poštovati hijerarhiju. Mislim da za sve postoji i mjesto i vrijeme, pa i za razmjenu mišljenja. Svađa pred javnošću ili izmjena mišljenja pred javnošću u to, mislim, ne ulazi. Ali to ne znači da se ne dogovaramo, da ne razmjenjujemo mišljenja i da nemam autonomiju u poslu.
- Kako premijer Sanader reagira kad mu se iznese drukčiji stav?
= Premijer na to reagira kao lider, političar, državnik. Možda biste se iznenadili koliko on stvarno poštuje drugo mišljenje.
- U kojim su se to situacijama vaša mišljenja razilazila?
= Ma to su bile svakodnevne situacije. Primjerice, ako u Predsjedništvu stranke ne možemo o nečemu postići konsenzus, odluka se često donosi glasovanjem.
- Kakav je to bio put koji vas je iz riječkog zaleđa, iz Grobnika, kao tinejdžericu odveo na školovanje u Ameriku?
= Moja srednja škola u Rijeci, koja se tada zvala Centar za obrazovanje kadrova u kulturi, a danas je to Prva riječka hrvatska gimnazija, sudjelovala je u programu razmjene učenika srednjih škola. Čim sam upisala prvi razred, odlučila sam uključiti se u tu razmjenu. Ne samo zato što me privlačila Amerika nego i zato što sam se htjela malo osamostaliti i naučiti engleski. A već sam u osnovnoj školi odlučila da ću studirati engleski jezik.
- Što su vam rekli roditelji?
= Nije im bilo lako, ali su me pustili. Imala sam njihovu suglasnost, ali sve tehničke detalje morala sam odraditi sama. Sama sam otišla u Zagreb i izvadila vizu tipkajući dvama prstima potrebne dokumente. Kad sam se vratila iz Amerike, otac mi je priznao da nije bio sretan što odlazim, ali da me nije htio zaustavljati kako mu ne bih poslije predbacivala da me u nečemu sprečavao. Kad je vidio koliko sam se promijenila i sazrela u tih godinu dana, bilo mu je drago što me pustio.
- Iz kakve obitelji potječete, što su po obrazovanju vaši roditelji?
= Ne volim puno govoriti o obitelji zato što želim zaštititi njihovu privatnost. Odrasla sam u težačkom kraju. Moji roditelji nikad nisu mogli ostvariti svoje ambicije o školovanju. Bez njihove potpore ne bih uspjela. Moja je mama pogotovo nastojala podržavati i poticati moje ambicije. Uvijek joj je bilo žao što nije uspjela završiti školu jer je morala raditi. No meni je mama uvijek htjela omogućiti dobro školovanje jer je shvaćala koliko je to važno te da to otvara mnoga vrata.
- Što vas je nagnalo da se uključite u politiku?
= Počela sam raditi u Ministarstvu znanosti, tehnologije i informatike. Sredinom 1992. dr. Ivo Sanader je imenovan ministrom znanosti. Tad je zapazio moj rad, a kad je postao zamjenik ministra vanjskih poslova, prešla sam u njegov ured. Oduvijek sam htjela raditi u diplomaciji, ali sam to zamišljala na drugi način. Bilo je to za bivše Jugoslavije pa nisam razmišljala o jugoslavenskoj diplomaciji, nego o radu u Ujedinjenim narodima. Namjeravala sam početi raditi u tom sustavu kao prevoditeljica i postupno se probijati.
- Je li vas Sanader pridobio i za stranku?
= Ne, u HDZ sam se učlanila prije, ali nisam bila stranački aktivna. Držala sam se toga da profesionalni diplomat ne treba biti stranački obojen. U ljeto 2003., kad sam bila na rodiljskom dopustu, dobila sam poziv dr. Sanadera i Miomira Žužula da dođem pripomoći u pripremama predizborne aktivnosti. Kako u to vrijeme nisam radil niti sam od Ministarstva primala plaću, odlučila sam se angažirati. Vjerovala sam u pobjedu HDZ-a i htjela sam tome pridonijeti.
- Kad ste se upisali u stranku?
= Ne znam točno kad sam potpisala pristupnicu. Počela sam još na Grobniku te poslije u Zagrebu angažiranjem u stranci i prije nego što sam formalno potpisala pristupnicu.
- Je li i vaš suprug član te stranke?
= On je član HDZ-a i ponosno ističe da je pristupnicu potpisao prije mene, još 1989. godine. Ja sam se učlanila početkom 90-ih, ali pravi politički angažman nastupio je 2003.
- Kakve su perspektive HDZ-a, koji je liberalniji, manje nacionalistički i bliže centru? Hoće li netko drugi zauzeti njegov prostor na desnoj skali?
= HDZ je stranka desnog centra, koja se profilira na modelu modernih europskih demokršćanskih stranaka. Nije došlo do odstupanja od izvornih načela stranke, ali HDZ je reformiran i kadrovski pročišćen naime, iz njega su istupili svi oni koji su 90-ih pridonijeli rušenju ugleda HDZ-a. Taj prostor desnog centra i dalje snažno ostaje HDZ-u.
- Pregovori s Europskom unijom postat će unutarnjopolitička tema. Mijenjaju li se s početkom pregovora težišta hrvatske vanjske politike?
= Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija ostaje u mjerodavnosti usklađivanje rada svih ministarstava, državnih agencija, lokalne uprave i samouprave u usklađivanju zakonodavstva, iskorištavanja pretpristupne pomoći itd. Vanjskopolitički prioriteti ostaju isti kao i prije: dakle, integracija u EU i NATO, ali i regionalna suradnja te odnosi sa susjedima. Svakako da će biti jača uloga Hrvatske u susjedstvu, ne samo zbog procesa stabilizacije i pridruživanja te članstva u EU nego i zato što želimo stabilnost u jugoistočnoj Europi. To utječe i na strana ulaganja i na broj turista u Hrvatskoj.
- U Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija upravo ste proveli jedan krug rošada. Je li to sad gotovo ili planirate još neke promjene?
= Reorganizacija još nije konačna. Doći će do daljnjih promjena, koje nalažu proces europskih integracija i drugi prioriteti Hrvatske. Uprava za koordinaciju pomoći iz EU reformirat će se i velikim dijelom prijeći u Državni ured za razvojnu strategiju zato što će to biti centralna točka iz koje će se distribuirati IPA, odnosno pretpristupni program pomoći EU, koji će biti dostupan od 2007. do 2013. godine.
- Koliko ljudi će iz Ministarstva prijeći u Ured za strategiju?
= To vam u ovom trenutku ne mogu reći zato što će neki od tih ljudi prijeći u resore. Što se budemo više integrirali, to će resori sve više preuzimati izravnu komunikaciju s Unijom, a neće toliko posla ići preko Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija.
- Jeste li i dalje nezadovoljni gospodarskom diplomacijom?
= Nisam zadovoljna načinom rada, ulogom i vizijom gospodarske diplomacije. S obzirom na to da gospodarska diplomacija doista mora preuzeti jednu od vodećih uloga u diplomaciji, jer je u modernim državama promicanje gospodarskih interesa u prvim redovima diplomatske aktivnosti, sad ćemo se više posvetiti tom segmentu. Mora se redefinirati uloga gospodarske diplomacije. Čini se da još tapkamo u mraku kad je riječ o ulozi gospodarskih savjetnika.
- Planirate li akcije koje bi Hrvatskoj popravile imidž u zemljama članicama EU?
= Uskoro će biti prihvaćena komunikacijska strategija, ali bitan je zapravo akcijski plan za njezinu provedbu. Prvi je put osnovan Odjel za vanjsku komunikacijsku strategiju. Ono što nas čeka u idućih nekoliko godina je komuniciranje ne samo s institucijama EU nego i s građanima Unije kako bi se prihvatila Hrvatska kao buduća članica. Ograničene su nam materijalne mogućnosti, ali i u takvim se okolnostima može puno učiniti.
Počela kao referentica
Jedanaest je godina trajalo uspinjanje Kolinde Grabar-Kitarović u državnoj hijerarhiji, od mjesta stručne referentice do šefice hrvatske diplomacije. No ne bi se moglo reći da je ona unaprijed isplanirala takvu putanju svoje karijere.
Zapravo je htjela postati vrhunskom prevoditeljicom jer samo takvi prevoditelji mogu dobiti posao u UN-u. U dva je navrata njezino napredovanje povukao Sanader: 1993. godine kad ju je pozvao u ured zamjenika ministra vanjskih poslova i deset godina poslije, predloživši joj da se angažira u vezi s izborima na kojima je HDZ opet pobijedio.
Besprijekoran engleski
U dva je navrata Kolinda Grabar-Kitarović bila na školovanju u SAD-u. Godine 1986. maturirala je u srednjoj školi Los Alamos High School u Novom Meksiku. U SAD se vratila 16 godina poslije, tada već udana i majka dvoje djece, sa završenim magisterijem.
Posrećila joj se, naime, Fulbrightova stipendija pa je od rujna 2002. do lipnja 2003. bila na prijedoktorskom studiju iz međunarodnih odnosa i sigurnosne politike na Sveučilištu Georgea Washingtona. Odatle njezin besprijekoran engleski izgovor.
„Presvlačite barbiku, a ne šeficu diplomacije“
Iako su je razljutili medijski komentari o njezinu odjevnom stilu, Kolindi Grabar-Kitarović to nije pokvarilo uživanje u živopisnim kostimićima, pogotovo sad kad ima petnaestak kilograma manje nego prije godinu i pol. U njezinu je obranu najsnažnije stao književnik i novinar
Miljenko Jergović. Svima koji zabadaju nos u njezino odijevanje u jednom je članku poručio:
"Zašto si ne kupite barbiku pa je ne presvlačite triput dnevno i zamišljate da je to ministrica vanjskih poslova."