Državni tajnik u Ministarstvu vanjskih
poslova i europskih integracija Hidajet Biščević bio je zadužen za koordinaciju
provedbe Akcijskog plana. Budući da su ministri vanjskih poslova EU
nedavno u Luxembourgu zaključili da je odluka o početku pregovora donesena
temeljem dosljedne provedbe tog plana, s državnim tajnikom Biščevićem
razgovarali smo o nastavku hrvatskih diplomatskih aktivnosti.
-Nakon Unijine odluke o početku pregovora, Hrvatska je pojačala diplomatske
aktivnosti. Koji je cilj takvog, još snažnijeg vanjskopolitičkog angažmana?
=Moramo poći od činjenice da je odlukom Vijeća ministara EU
i održavanjem međuvladine konferencije nesporno učinjen najveći korak
u međunarodnoj afirmaciji Hrvatske, vjerojatno najveći nakon proglašenja
neovisnosti. Sama ta činjenica, osobito kad se vrednuje na pozadini
poteškoća kroz koje smo prolazili svih ovih godina upravo zbog prijepora
u međunarodnoj zajednici o Hrvatskoj u sklopu širih razlika u pogledima
i interesima glede »željene« i »neželjene« slike ovog dijela Europe
nakon raspada bivše države, duboko obvezuje. Obvezuje stoga što ovaj
»novi početak « definitivno znači da je Hrvatska ucrtana u političku
kartu nove ujedinjujuće Europe kao individualna činjenica, kao subjekt
s posve drukčijim profilom u odnosu na mnoge dosadašnje, ili još tinjajuće,
ideje o tome kako bi »trebala« izgledati sigurnosna arhitektura ovog
dijela Europe. Time, naravno, samo ističem i novu razinu naše odgovornosti
prema dostizanju trajnog mira i stabilnosti na europskom jugoistoku,
dakle u našem susjedstvu. Naglašavam da je riječ o našem susjedstvu
kako bih naglasio da je to i naš nacionalni interes, interes nacionalne
sigurnosti - mir sa svijetom počinje mirom u kući i mirom sa susjedima.
Ciljevi snažnijeg vanjskopolitičkog angažmana sada, prirodno, proizlaze
iz te nove, više razine vanjskopolitičkog položaja.
Pokušat ću ići redom. Prvo i vjerojatno najvažnije: ukupan vanjskopolitički
aparat zemlje u idućem će razdoblju imati dvostranu i usporednu zadaću.
Golema energija bit će usmjerena spram Bruxellesa i angažirana na samim
pregovorima, dok će istodobno biti potrebno veliku energiju posvetiti
odnosima sa zemljama našeg susjedstva koje su, u različitoj mjeri, uključene
u proces institucionalizacije svojih odnosa s Unijom.
-U kojoj mjeri javnost mora znati sve što se radi u diplomaciji, na
vanjskopolitičkom planu?
=Mislim da je iznimno važno da i naša javnost bude u potpunosti
upoznata s tom zadaćom diplomacije. Zašto? Da se u društvu koje u znatnoj
mjeri polazi od »hrvatskih prednosti u odnosu na Balkan« prihvati nedvojbena
činjenica: od zemljopisa i susjeda ne može se pobjeći. Put u EU nije
bijeg od regije, već put ka napretku Hrvatske i put u europeizaciju
regije.
No, put u EU ne smije se shvaćati kao stjecanje prednosti pred susjedima
koji slijede za nama. Pogledajte kako se ovih dana u Bruxellesu vrednuju
pojedini paternalistički istupi iz Ljubljane koji upravo na trenutnoj
razlici u statusu Hrvatske i Slovenije pokušavaju steći neke prednosti.
Ni nama, dakle, jednog dana, Unija ne smije biti instrument odnosa sa
susjedima. Naravno, diplomacija se neće zaustaviti samo na ta dva »kraka«.
U vrhu prioriteta bit će unapređenje odnosa sa svakom zemljom članicom
i odmjeravanje pojedinih pitanja u kontekstu pregovora: ne treba se
iznenađivati kad pojedini partneri kroz pregovore o šećeru ili zaštiti
okoliša budu nastojali riješiti neka svoja očekivanja. Sve su članice
Unije prošle kroz to. Sve ostalo je pregovaračka vještina: zaštititi
vitalne nacionalne interese i osigurati kvalitetan rezultat pregovora
u optimalnom vremenskom roku.
-Prije luksemburškog sastanka, i premijer i Vi naglašavali ste da Akcijski
plan ima širu dimenziju od slučaja Gotovina. Što će se sada događati
s tim planom?
=S malo šale, moglo bi se reći da sada Akcijski postaje dio
Plana. Naime, Akcijski plan je po svojem sadržaju, naravi i ciljevima
bio i ostao dijelom šireg i obuhvatnijeg projekta. Polazio je od neposrednog
hrvatskog interesa da se Uniju uvjeri u potpunost, neupitnost i iskrenost
suradnje s Međunarodnim sudom, ali je već u pripremi tog plana postalo
jasno da slučaj Gotovina postaje ishodištem potrebnih opsežnijih reformskih
zahvata u mnogim područjima političkog i društvenog života. Riječ je
i o učinkovitosti institucija radi njihovih priprema za promjene i prilagodbe
koje će tek u potpunosti slijediti kroz pregovore.
Za kratko vrijeme preuzet ćemo brojne odgovornosti unutar Unije,
kao što su zaštita granica i tajnosti, te borba protiv organiziranog
kriminala. Evo primjera gdje se već sada, radi primjene Akcijskog plana,
otvorio prostor širim reformskim zahvatima koji tek slijede. Dodajte
tomu pravosuđe: preuzimanje slučajeva iz Haaga iziskuje pripravu i osposobljenost
sudstva, što je opet naznaka kako je Akcijski plan dio šireg mozaika.
Dodajte još, na primjer, ulogu medija u kreiranju slike ovog društva
ili pak u oblikovanju javne svijesti - opet će biti jasno da je širenje
svijesti o potrebi potpune vladavine prava, u slučaju Akcijskog plana
povezano s Antom Gotovinom, zapravo i otvaranje dubljih pitanja o ulozi
medija na društvenoj i političkoj sceni u poratnom i posttranzicijskom
razdoblju Hrvatske. Jesu li mediji sredstvo podzemnog i netransparentnog
političkog agitiranja? Koliki su prostori manipulacije? Koliko je to
spojivo s neovisnošću i slobodom novinarstva, koliko pak s odgovornošću...
Treba naglasiti i potrebne zakonske promjene radi unapređenja učinkovitosti
sustava na svim razinama. Sve su to jasne potvrde da je riječ o neposrednom
i konkretnom interesu, suradnji s Haagom, ali i o mnogo zamašnijim ciljevima.
Upravo zbog tih dalekosežnih ciljeva i neprijepornih dugoročnih interesa
Hrvatske, dopustite da dodam i ovo: upoznali smo političke okolnosti
u kojima je provođen Akcijski plan, i kod kuće i u Europi. Jasno je
da obveze treba poštovati, jer je sada, s pregovorima, i naša odgovornost
veća. Ali, treba itekako voditi računa o činjenici i da s tim Velikim
Ponedjeljkom kad su otvoreni pregovori ništa ne završava, da treba raditi
i dalje, da se spomenute političke okolnosti ne mijenjaju preko noći.
Uostalom, valja stalno imati na umu da, kad je riječ o odnosu Hrvatske
i Unije, dakle o pozicioniranju Hrvatske na europskoj karti, mnogima
i dalje odgovara da slučaj Gotovina ostane neriješen. Mnogima izvan
Hrvatske i mnogima u Hrvatskoj. Interesa je mnogo, ali u konačnici ostao
bi samo jedan krivac i jedna žrtva: Hrvatska.
-Kako tumačite dramatičnu promjenu raspoloženja hrvatskih građana prema
Europskoj uniji u afirmativnom smjeru nakon odluke o početku pregovora?
=Jednostavno. Dosadašnji su postoci bili odraz frustracija,
sadašnji su rezultat očekivanja. Istodobno, valja reći da smo mi još
uvijek društvo u formiranju, što, naravno, nije ništa negativno, jer
i tzv. razvijenija europska društva imaju svoje podjele i eurotraume,
za što su referendumski porazi ili proračunski neuspjesi Unije posve
jasna potvrda. Naše je društvo u tom pogledu u procesu preobrazbe, prihvaćanja
novih vrijednosti i standarda, a istodobno još natopljeno svojevrsnom
mješavinom ostataka iz prethodnog društvenopolitičkog i vrijednosnog
sustava kojima su, neizbježno, prilijepljeni i samonikli »standardi«,
obrasci, vrijednosti iz ratnog razdoblja.
No, uvjeren sam da porast proeuropskih postotaka odražava i jednu dublju
želju hrvatskog društva. Riječ je o potrebi da se sudjeluje u oblikovanju
nove Europe upravo da bi se u hrvatskom društvenom tkivu, u javnoj svijesti
i podsvijesti prevladale one naše duboke unutarnje podjele koje su rođene
svim dosadašnjim ideološkim i političkim podjelama europskog kontinenta.
Povijest podijeljene Europe razderala je i povijest Hrvatske. Kao malo
koji narod Europe, bili smo žrtve europskog nejedinstva. I najnovija
povijest je to potvrdila. Nitko, dakle, ne može imati većeg interesa
za jačanje zajedničke nepodijeljene nove Europe od nas. Čini mi se da
naš čovjek to gotovo intuitivno osjeća. Uostalom, te su podjele lomile
obitelji, ljudi pamte. Zbog toga ne vjerujem ni u istinitost niti u
iskrenost onih anketa koje nas nastoje uvjeriti kako narod ne želi Uniju,
kako su mladi protiv... Jedno je suočavati se s legitimnim strahovima
seoskog domaćinstva pred promjenama u poljoprivredi, drugo je pak manipulirati
zbog partikularnih političkih interesa ili zadržavanja stečenih privilegija.
-Povjerenik Europske komisije za proširenje Olli Rehn u Zagrebu je sada
izjavio kako mu se sviđa što je, umjesto velike ceremonije i pompe,
zatekao radnu atmosferu. Kako ćete u toj radnoj atmosferi poslagati
prioritete?
=Rekoh već da će glavnina energije biti posvećena pregovorima, jačanju
odnosa s državama članicama i doprinosu stabilizaciji prilika na jugoistoku
Europe. Na domaćem planu, u sklopu ovakvog vanjskopolitičkog angažmana
radi jačanja međunarodnog položaja zemlje i osiguranja kvalitetnih pregovora
s Unijom, čini mi se važnim održati suglasje o strategijskim ciljevima
i jamčiti radno, nepolitizirano djelovanje Nacionalnog odbora za praćenje
pregovora.
U širem smislu, budući da Hrvatska kreće u posve novu etapu svojeg razvitka,
čini mi se da će biti potrebno »srediti račune«, dakle vidjeti što je
sve još potrebno učiniti da bismo zatvorili preostala neriješena pitanja
naših dosadašnjih etapa razvitka - tranzicijskih, ratnih, poratnih,
kako bismo mogli »otvoriti prozor« novom vremenu, novoj kvaliteti i
novim ciljevima.
Moramo biti svjesni da je prošlo više od deset godina nakon što smo
pobjednički izašli iz rata. Moramo biti svjesni da nijedno društvo ne
može napredovati ako zaostane na jednoj točki svojeg razvitka, koliko
god ona slavna bila. Moramo biti svjesni i iznimne brzine razvitka svijeta
oko nas. Zaostajanje znači izolaciju, gubitak koraka. Neka vam svaki
naš menadžer prevede što to znači za njegovu tvrtku, za zaposlene, a
političari neka vam onda izračunaju koliko treba da se nazadovanje pretvori
u nezadovoljstvo i kolika je cijena.
Hoću, dakle reći, da ne mogu zamisliti prosperitetnu i zadovoljnu Hrvatsku
ako ćemo još deset godina raspravljati o tranzicijskim temama, ako već
sutra nećemo točno odrediti što država još treba učiniti da bi »zatvorila«
stara pitanja - bilo da je riječ o promjenama u zakonodavstvu radi završetka
tranzicije, bilo o povratku izbjeglica, o uravnoteženom regionalnom
razvoju kako bi se otvorio prostor novoj etapi strategijskog razvitka.
U nas se uvriježilo 'bad news' novinarstvo
-Prirodno je da se diplomacija sada usredotočuje na EU i da kroz te
naočale određuje prioritete, ali...
=Već sam vas razumio. Neću ni naglašavati važnost daljnjeg unapređenja
odnosa s Washingtonom ili pak s Rusijom, posebice u kontekstu stalnog
napretka odnosa Moskve i Unije. Držim da su odnosi sa Sjedinjenim Državama
u stalnom usponu i da su one u nama prepoznale iznimno važnog i vjerodostojnog
partnera i u procesima stabilizacije ovog dijela Europe.
Dopustite da u tom svjetlu ocjenjujem i nedavnu izjavu State Departmenta
neposredno nakon pozitivne odluke Unije o početku pregovora. Da, puna
suradnja s Haagom ostaje naša obveza. Ne možete težiti NATO-savezu,
na primjer, a okretati glavu u stranu kad je riječ o poštivanju zakona.
Tko će sutra s vama htjeti dijeliti podatke? Ali, s druge strane, ne
ocjenjujmo pojedine izjave pod pritiskom medijskih naslova.
U nas se već uvriježilo bad news novinarstvo. Kad bih danas pročitao
što se sve o perspektivama naših pregovora s Unijom pisalo prije godinu
ili pola godine, pa i što se sve izgovorilo, možda bih trebao provjeriti
što se to zapravo dogodilo u Luxembourgu. Na mojem je poslu najvažnije
što mi kaže američki veleposlanik Ralph Frank, a ne što pojedini novinski
naslovi tvrde da je veleposlanik rekao.
Konačno, ali iznimno važno, zbog političkih procesa koji slijede u ovom
dijelu Europe - jer, neizbježno, ulazimo u razdoblje kad će na dnevni
red međunarodne zajednice doći i trenutno otvorena ili neriješena pitanja
ključna za budući izgled ovog prostora - za nas je bitno održavati aktivne
odnose s najvažnijim čimbenicima međunarodnih odnosa i pridonositi jačanju
suglasja i između njih.
