Indonezija, zemlja s više od 240 milijuna stanovnika
i 18 tisuća otoka koja se nakon više desetljeća autokratske vladavine
danas bori sa siromaštvom, korupcijom i prirodnim katastrofama, proteklih
je dana u središtu pozornosti hrvatske javnosti. Od početka prošlog tjedna,
kada su 17 članova posade hrvatskog broda "Mirna" i njihova
zapovjednika
zatočili naoružani indonezijski vojnici, hrvatska diplomacija pokušava
riješiti taj problem. Hrvatski veleposlanik u Indoneziji, Aleksandar Broz,
u razgovoru za Nacional objašnjava zašto se u tome još nije uspjelo, što
se proteklih godinu dana događalo s "Mirnom" te kakvi su odnosi
između Hrvatske i Indonezije.
- Kako su uopće počeli problemi s brodom "Mirna", koji zapravo
traju već godinu dana?
= Brod "Mirna" riječke tvrtke Lošinjska plovidbe bio
je u čarteru malezijske tvrtke koja ga je pak dala u podčarter jednoj
indonezijskoj kompaniji za koju se tek sad ustvrdilo da je radila iz prostorija
ureda državne uprave lokalne administracije na otoku Papuu. Kada je brod
prije godinu dana došao na Papuu, utovarili su teret - drvene trupce,
a kapetan je dobio nalog da isplovi te mu je javljeno da će potrebne dokumente
dobiti svakog časa. No s agentom koji je kapetanu donio dokumente, na
brod je došla i mornarica radi provjere dokumenata.
Kako ih je tek bio dobio, kapetan dotad nije pregledao deklaracije pa
kada je to pred njim učinila mornarička inspekcija, ispostavilo se da
je riječ o pogrešnoj deklaraciji u kojoj se Mirna deklarira kao indonezijski
brod. Zbog tog je prekršaja brod sproveden u luku Surabayu. Potom je pokrenut
sudski postupak. Traženo je da kapetan plati kaznu a da se brod zaplijeni,
što je prvostupanjski sud i odobrio. Ipak, viši sud ukinuo je tu odluku
jer zbog takva prekršaja ne postoji zakonska mogućnost oduzimanja broda.
Ta presuda postala je pravomoćna 6. svibnja 2005., nakon što je kapetan
platio kaznu od 2200 američkih dolara i "Mirna" je bila spremna
isploviti.
No onda su počeli problemi: mornarica bez obrazloženja zabranjuje isplovljenje
i na kraju zauzima brod. Ali treba reći da je brod sada zaplijenjen upravo
kao dokazni materijal u istrazi i kaznenom postupku, ali ne protiv posade
nego protiv administracije državne uprave u Papui koja je odgovorna za
organiziranje ilegalnog logginga i falsificiranja dokumenata.
- Je li spomenuta istraga dala neke konkretne rezultate?
= Istraga traje oko tri mjeseca, a potkraj tjedna policija je
navodno dostavila svoj izvještaj predsjedniku države, vrhovnom sudu i
državnom tužiteljstvu. Situacija bi se stoga sad napokon mogla rasvijetliti,
pogotovo jer je navodno otkriven velik broj kaznenih djela, od korupcija
preko prijetnji i maltretiranja do krivotvorenja dokumenata. Uz to, doznalo
se da brod "Mirna" mjerodavna tijela nikad nisu ni prijavila
da je stigao u luku pa su u lučkoj kapetaniji objasnili da ne mogu dati
suglasnost za isplovljenje broda koji službeno nije ni došao u luku. Brod
po svemu sudeći ni dandanas nije upisan u lučki registar luke u Surabayi,
pa je i to jedna prepreka koju će trebati riješiti.
- Kakav vam manevarski prostor za oslobađanje posade i broda trenutačno
preostaje?
= U ponedjeljak se nastavljaju pregovori i pokušat ćemo napraviti
sve da riješimo problem, bez obzira na spomenutu istragu i odnose unutar
središnje i lokalne vlasti. Proteklih sam dana razgovarao sa članovima
Komisije za vanjsku politiku i obranu indonezijskog parlamenta, s ministrima
vanjskih poslova i transporta, vrhovnim tužiteljem, predsjednikom ustavnog
suda, i svi su oni izrazili razumijevanje i spremnost da ubrzaju rješavanje
nastale situacije. Jedini je problem stav indonezijskog ministarstva šumarstva,
zaduženo za sprječavanje ilegalne sječe šuma, koje se protivi oslobađanju
broda.
Nažalost, treba reći da su glavni organizatori ilegalnih sječa
navodno povezani upravo s ljudima iz tog ministarstva. Ta vrsta ilegalnog
posla u Indoneziji je izvor bogatstva za mnoge i oni ga se ne žele odreći.
Mnogo je onih koji su na nezakonitom pustošenju tropskih šuma izgradili
čitave karijere.
- No i novac je jedan od bitnih problema u pregovorima?
= Da, problem je financijske naravi jer se zauzvrat za puštanje
broda od nas traži jamčevina od milijun dolara u gotovini, a toliku svotu
nije jednostavno odmah osigurati.
- Može se zaključiti da su naša posada i brod žrtve unutarnjih problema
u Indoneziji, za koju se zna da se nakon tridesetogodišnje autokratske
vladavine i danas bori s korupcijom.
= To je vjerojatno točno. Ipak, teško mi je sa sigurnošću to tvrditi
jer ne poznajem slučaj od samog početka. Naime, mi smo o zapljeni broda
lani doznali iz novina i istog smo trena tražili objašnjenje od indonezijskog
ministarstva vanjskih poslova, no nismo ga dobili nego smo tek nakon tri
mjeseca obaviješteni da se podnosi optužba protiv kapetana "Mirne".
Mi se kao veleposlanstvo nismo mogli upletati dok je taj sudski postupak
bio u tijeku. Onoga trenutka kada je sudska presuda postala pravomoćna
a brod trebao isploviti, ali je zadržan, oštro smo intervenirali i tražili
odgovore.
- Ipak se čuju kritike da hrvatska diplomacija ne obavlja svoj posao dovoljno
odlučno.
= Takve kritike može dati samo netko tko o diplomaciji malo zna.
Mi kao zemlja nismo u mogućnosti poslati dva nosača aviona i reći ako
ne pustite naš brod, imat ćete posla s nama. Držimo se redovitih diplomatskih
procedura i pokušavamo argumentirano riješiti problem pozivajući se na
indonezijske zakone i međunarodne konvencije. Mislim da smo sa svoje strane
napravili maksimum. Puno su mi pomogli i moji stari dobri prijatelji,
još iz doba kada sam radeći u Ini često dolazio u ove krajeve.
- Kakva je trenutačno situacija na brodu i trebaju li se obitelji 17-člane
posade bojati za njihovu sigurnost?
=Posada je uplašena ali sve podnose mirno. Smiju napuštati brod
ako im je potrebna liječnička pomoć, no na brodu imaju sve što im treba.
Uvjeren sam da se obitelji članova posade ne trebaju brinuti za njihovu
sigurnost. Brod trenutno čuva 12 naoružanih vojnika, ali poznavajući ljude
i prilike u Indoneziji, siguran sam da vojnici neće dopustiti da se našoj
posadi išta dogodi.
- Kakvi su inače odnosi naše zemlje s Indonezijom?
= Odnosi su sasvim solidni. Zanimljivo je da je indonezijski predsjednik
Susilo Bambang Yudhoyono kao general indonezijske vojske bio supervizor
Unprofora u sjedištu u Zagrebu i u Banjoj Luci, gdje je boravio oko godinu
dana. Također je sa suprugom ljetovao na Jadranu i zbog svega toga vrlo
je naklonjen našoj zemlji. Problema između Indonezije i Hrvatske nema
no, nažalost, nema ni dovoljne gospodarske suradnje. Činjenica je da se
razmjena mjeri u stotinama tisuća do eventualno dva milijuna dolara, što
je tragedija jer je potencijal za gospodarsku suradnju velik.
Hrvatska treba znati da ne postoji važnija svjetska tvrtka koja u Indoneziji
nema svoje sjedište. Za studeni su sazvani sastanci komiteta dviju vlada
za gospodarsku suradnji i očekuje se dolazak tridesetak hrvatskih gospodarstvenika,
što je idealna prilika za konkretne planove da se poboljša gospodarska
razmjena.
- Što bi u gospodarskom smislu Indonezija mogla ponuditi Hrvatskoj, a
što bi hrvatsko bilo interesantno Indonežanima?
= Pogledajte bilo koju marku odjeće i obuće pa ćete vidjeti da
se proizvodi u Indoneziji. Ista je stvar i s tehničkom robom i
automobilima te bogatim mineralnim resursima. A to je samo dio onoga što
Indonezija nudi. Hrvatska bi pak ponajprije mogla ponuditi svoju tehnologiju
brodogradnje jer je ona u Indoneziji vrlo slabo razvijena. Ovdje je i
farmaceutsko tržište vrlo živo tako da bi i zbog toga Hrvatska mogla biti
zanimljiva. No najatraktivniji hrvatski proizvod za kojim Indonezija luduje
je pijanist Maksim Mrvica.
- Američka CIA nedavno je prognozirala da će do 2020., uz Kinu, Indiju
i Brazil, Indonezija biti sljedeća velika gospodarska velesila. Jesu li
takva predviđanja utemeljena?
= Procjene su apsolutno utemeljene jer treba znati da u Indoneziji
živi više od 240 milijuna stanovnika. Ima iznimne mineralne resurse i
brojne druge gospodarske grane zbog čega je doista golem potencijal. On
bi se uistinu mogao iskoristiti, no to će se dogoditi tek kada se sredi
unutarnja situacija u zemlji, na čemu se i novoizabrani predsjednik republike
Yudhoyono od početka svog mandata i zauzima.
- Dužnost hrvatskog veleposlanika u Jakarti obnašate gotovo godinu i pol.
Što se od tada poboljšalo u odnosima dviju zemalja?
= Teško mi je reći, ali mislim da je uspjeh kada uspijemo organizirati
dolazak četrdesetak liječnika na znanstveni kongres u Hrvatsku. Uspjeh
je i dogovor da se indonežanske tvrtke predstave na Zagrebačkom velesajmu,
na kojem ih nije bilo dvadeset godina, i to pod pokroviteljstvom ovdašnjih
institucija zainteresiranih za suradnju s našom zemljom. Dolazi više od
40 gospodarstvenika iz dvadesetak tvrtki. Mislim da je to ipak nešto.
Osobno se uistinu trudim. U godinu i nekoliko mjeseci nisam bio ni na
Baliju niti na jednom sličnom mjestu "za uživanje", a na godišnjem
nisam bio više od dvije godine. Pokušavam uspostaviti jače veze, upoznati
ljude i poboljšati odnose. Neću reći da prije nije ništa napravljeno,
dapače, no meni je cilj sve to unaprijediti i konkretizirati.