Jedno od rijetkih vanjskopolitičkih iznenađenja koja je u posljednje vrijeme
doživjela Hrvatska predstavlja novi smjer slovenske politike. Otkako je na vlasti
vlada Janeza Janše, Slovenija je jedan od glavnih zagovornika primitka Republike
Hrvatske u EU. Nedavno je u Ljubljani održan i skup Hrvatska na putu u EU na
kojem se - prema izvješćima ovdašnjih medija - u središtu skandala našao hrvatski
veleposlanik Mario Nobilo.
Rješavanje pitanja na razini struke i prava
Nakon što je nezavisni analitičar Tomaž Šaunik izjavio da je kriminal duboko
infiltriran u vrhove hrvatske vlasti, Nobilo je zaprijetio da će napustiti konferenciju.
Optužio je Šaunika za govor mržnje i upozorio da je nedugo prije provaljeno
u njegovu rezidenciju u Ljubljani. Njegov istup mnoge je iznenadio jer je riječ
o jednom od najiskusnijih hrvatskih diplomata. U intervjuu za Nacional, Nobilo
opisuje incident i govori o odnosima između Hrvatske i Slovenije.
- Dojam je da su odnosi između Slovenije i Hrvatske posljednjih mjeseci poboljšani.
Odakle takav obrat?
= Ti odnosi nikad nisu bili loši, iako je katkad posebno dolazilo do
povećanih napetosti. Obje vlade sada ulažu napor da se otvorena pitanja ne dramatiziraju.
Ne treba biti toliko osjetljiv oko pitanja koja ne zaslužuju toliko medijske
i političke energije i njih treba rješavati na razini struke i prava.
Malogranični režim omekšava hrvatsko-slovensku granicu
- U Hrvatskoj se s priličnim iznenađenjem komentira činjenica da imamo potporu
vlade Janeza Janše koji zbog toga trpi kritike Antona Ropa i lijevog centra.
= To nije iznenađenje. Osim bliskih stranačkih i koalicijskih osobina
u odnosima naših država konačno je prevladao politički pragmatizam i regionalna
odgovornost. Očekujem nastavak tog konstruktivnog trenda koji zagovaraju i naši
europski partneri. To ne znači da će se otvorena pitanja riješiti preko noći,
ali trebalo je zaustaviti prenaglašavanje onih otvorenih pitanja koja nemaju
veliku životnu težinu. Neka pitanja, kao što je Nukleama elektrana Krško, potpuno
su ili uglavnom riješena. Malogranični režim omekšava našu granicu, a Slovenija
iz principijelnih i pragmatičkih razloga aktivno podržava pristupanje naše zemlje
euroatlantskim integracijama. Jedni drugima smo vrlo važni partneri u ekonomiji,
kulturi, turizmu, investicijama i brojnim drugim pitanjima. Jednom riječju,
život je mnogo jači od politike, što je i dobro jer on na neki način korigira
politiku.
Opet moramo dokazivati da nismo država s greškom
- Zašto vas je onda toliko iznervirao istup Šaunika i njegove kritike stanja
u Hrvatskoj?
= Slovenski mediji su taj navodni incident prenijeli korektno i nije
mi jasno zbog čega se u Hrvatskoj toj epizodi na inače vrlo uspjeloj konferenciji
o hrvatskom putu u EU da je toliki publicitet. Mislim da je posao svakog ambasadora
da brani svoju zemlju kada rječnik i teze nisu prihvatljivi. Problem je dublji
od osobnog stava jednog nezavisnog analitičara. U posljednje vrijeme Hrvatskoj
se postavljaju nedostižni ciljevi kao da stalno moramo dokazivati da nismo država
i narod s greškom.
- Šaunik je izjavio kako Hrvatska nije kredibilna pravna država i da postoji
snažan utjecaj kriminala na vlast. Nije li to bar djelomično točna ocjena?
= Mene ne brine mišljenje nezavisnog analitičara jer to nije službeni
stav slovenske vlade. Posljednjih tjedana učestalije se ponavlja teza da Hrvatska
nije zrela za Europu, da je kriminal duboko u državnim strukturama i da nismo
pravna država. To nije samo uvredljivo, nego približivanje Hrvatske prema EU
i NATO-u čini gotovo nemogućim ciljem. To nije stajalište službene Ljubljane
jer je slovenska vlada, pa i ovdašnja javnost, u posljednje vrijeme jedan od
naših najvećih saveznika na putu u EU. Oni dobro razumiju što se događalo na
ovim prostorima i kolika je čija krivnja za rat i njegove posljedice.
- Što Slovenci misle o Hrvatskoj?
= Slovenci su u privatnim kontaktima vrio korektni i srdačni ljudi.
Naravno da na obje strane postoje neke osjetljive političke teme, rekao bih
da se Hrvati previše opterećuju oblikom svog državnog teritorija, a Slovenci
veličinom. Mislim da na obje strane treba razmišljati o tome koliko je i naš
i njihov životni prostor veličanstven, a ne velik ili izdužen. Vjerujem da zajedno
više možemo pomoći jedni drugima, ali i stabilizaciji cijele ove regije. Slovenci
jako dobro poznaju Hrvatsku, gotovo da vole Jadran više od nas samih. Među običnim
ljudima nema dubljih animoziteta, a poznato je da nema ni povijesnih.
- Gledano iz slovenskog kuta, postavlja se pitanje zašto Hrvatska ne popusti
kad je riječ o Piranskom zaljevu, koji za susjednu državu ima izrazito emocionalno
značenje.
= Nema ni jednog životnog pitanja koje bi bilo kakvo povlačenje crte
u Piranskom zaljevu odmah unaprijedilo. Turizam, pomorstvo i cjelokupni život
tamo teku potpuno neometano. Možda je iznimka ribarstvo, ali ribe ionako ima
malo. Nije mi poznat ni jedan primjer da je neki brod koji je plovio prema Kopru
bio zaustavljen zato što Slovenci nemaju izravni pristup otvorenome moru. Pitanje
slobodne plovidbe u sjevernom Jadranu precizno je regulirano Konvencijom o pravu
na moru i Sporazumom između Hrvatske, Italije i Slovenije. Više se radi o pitanju
nacionalnog ponosa na moru. U Piranskom zaljevu i na cijelom Jadranu hitno su
nam potrebni mehanizmi suradnje u ekologiji, ribarstvu, turizmu i sigurnosti.
Upravo radimo na pragmatičnom sporazumu naših vlada, koji treba spriječiti ovakve
incidente i osigurati postizanje konačnog rješenja.
Političke i emocionalne turbulencije
- Kako ste kao dugogodišnji diplomat doživjeli nedavno proširenu optužnicu Carle
Del Ponte protiv hrvatskih generala?
= Ova proširena optužnica zaslužuje dublju političku i pravnu analizu
i treba je pobijati na sudu. Ona trenutačno u Hrvatskoj proizvodi velike političke
i emocionalne turbulencije koje su možda i pretjerane. Moj je dojam da je hrvatsko
društvo unutar sebe prošlo katarzu. Međunarodnim pritiscima stalno nas se vraća
na teme prošlosti i ideologije i iznova se svađa već pomirene. Tako je Hrvatska
stalno u napola izbezumljenom stanju i ako pogledate, u posljednje vrijeme najviše
energije trošimo na lobiranje za datum početka pregovora i potragu za jednim
čovjekom. Mislim da umjesto toga Hrvatsku treba pustiti da nastavi i završi
svoje reforme. Čak i predstavnici manjina i nevladinih organizacija za zaštitu
ljudskih prava mogu potvrditi da je stanje s ljudskim pravima u Hrvatskoj bolje
negoli u nekim državama koje su ušle ili uskoro ulaze u EU. Naravno da imamo
problema, ali pritisak na Hrvatsku je velik i nikad ne možemo biti sigurni da
je upravo ovo što sada radimo i ono konačno što moramo napraviti, da bismo počeli
živjeti normalno.
- Pitam vas to zato što ste za vrijeme "Oluje" bili hrvatski veleposlanik
pri UN-u u New Yorku. Jesu li vas diplomati s kojima ste kontaktirali upozoravali
da je "Oluja" nelegitimna vojna akcija?
= U Vijeću sigurnosti i Generalnoj skupštini UN-a uspjeli smo u to vrijeme
usvojili rezolucije UN-a koje su potvrdile da se nedvojbeno radi o hrvatskom
teritoriju pod okupacijom, što znači da je Republika Hrvatska imala legitimno
pravo reintegrirati te dijelove svoje države. Naravno da smo se u Ujedinjenim
narodima sporili o metodama reintegracije. Čini mi se da glavni problem proširene
optužnice nije legitimnost ili nelegitimnost "Oluje", nego je preširoko
zahvaćena odgovornost za zločine koji su tada počinjeni i na našoj strani, čime
su izvrnuti motivi "Oluje". Htio bih naglasiti da je u to vrijeme
u Vijeću sigurnosti bilo ključno ponašanje Amerike koja je tada preuzela vodstvo
nakon što se vidjelo da EU i UN ne mogu riješiti problem bivše Jugoslavije i
da se urušava kredibilitet tih organizacija. SAD je dopustio Hrvatskoj da uspostavi
vojni balans, što je bio uvjet za Dayton.
- Uputili ste Sloveniji svojevrsnu zamjerku jer vam je nedavno u Ljubljani opljačkana
rezidencija. Što su lopovi odnijeli?
= Nikome nisam ništa zamjerio nego sam to uzeo kao primjer da i u ovakvoj
zemlji, a ne samo Hrvatskoj, postoji kriminal. Ali to ne znači da bilo tko ima
pravo kvalificirati Sloveniju kao nepravnu državu. To samo dokazuje da su kriminal,
droge i sigurnost zajednički problemi koje ne treba politički kvalificirati.
Ljubljanska banka važnija
- Kakva je situacija sa štedišama Ljubljanske banke?
= Smatram da je pitanje štediša te banke mnogo važnije od relativno
malih spornih točaka na zajedničkoj granici koje treba definirati. Dug Ljubljanske
banke je složen problem jer pogađa mnogo ljudi, i tako se stvara negativna energija
u našim odnosima. U konačnici to je i pitanje ljudskih prava zbog čega su štediše
tužili Novu Ljubljansku banku Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Države se ne trebaju pogađati oko ovog duga jer je riječ o banci koja nije propala,
a najveći broj štediša ima relativno male uloge, što se može riješiti dosta
brzo. Rješenje ovog problema je i u interesu slovenskih bankara i privrede,
budući da će im tada biti olakšano vraćanje poslovnog povjerenja na prostorima
cijele bivše Jugoslavije. Mnogi u Sloveniji priznaju da je to bila pogreška,
ali još nema političke snage da se ona počne ispravljati. Za mene je to primjer
da i u Sloveniji postoje slučajevi iz kojih se vidi da pravna država ne funkcionira
savršeno.