Ministar vanjskih poslova Miomir Žužul u razgovoru za Vjesnik u Strasbourgu, netom nakon objave pozitivnog mišljenja Europske komisije o Hrvatskoj, pojasnio je okolnosti u kojima je došlo do pozitivnog mišljenja i kako će ubuduće djelovati hrvatska diplomacija.
Mnogi komentiraju da je došlo do velikog preokreta
u europskoj i britanskog politici prema Hrvatskoj. Dennis MacShane je
spomenuo da je začuđujuće dobar razvoj događaja i da je impresioniran
hrvatskom vladom, rezultatima posljednjih nekoliko tjedana. Možete li
pobliže objasniti o čemu se radi? Što se zapravo dogodilo u tako kratkom
vremenu?
- Mislim da se nije radilo samo o posljednjih nekoliko tjedana, nego
od početka otkad je ova vlada prihvatila taj početak kretanja prema
EU. Konzistentno smo išli smjerom u kojemu se intenzitet aktivnosti
mijenjao što se više približavao travanj. S druge strane i objektivni
razvoj situacije, prvenstveno u komunikaciji s Haaškim sudom, intenzivirao
se. Zato to ne bih nazvao preokretom u odnosima. Nazvao bih to gradnjom
odnosa.
EU ima svoje ocjene o tome što je bilo ključno.
Kao insider, što mislite da je bilo najvažnije da je vaša vlada napravila
da bi došla do pozitivnog mišljenja Europske komisije?
- Dvije stvari: prvo, odlučnost u provedbi svih kriterija. Vlada je
tu pokazala jasnu odlučnost da to napravi ne samo na riječima nego i
na djelu. To je vjerojatno i najvažnije. Drugo, uspjeli smo u prošlih
nekoliko mjeseci intenzivirati odnose s nizom ključnih država u EU da
možemo reći da postoji cijeli niz država koje podržavaju Hrvatsku. Izdvojio
bih te dvije stvari i, konačno, ukupan rad s Komisijom. To je nastavak
rada od prije, a dvije ključne stvari su bile ispunjavanje kriterija
i pronalaženje podrške, odnosno partnera.
Mnogi mediji su nastup Dennisa MacShanea, odnosno
britanske vlade tretirali kao velik preokret. Mislite li da je uopće
riječ o preokretu ili se također radi o procesu?
- Mislim da se radi o ukupnom građenju odnosa. Mi smo cijelo vrijeme
- a vi ciljate očito na to, što je i razumljivo - tvrdili da se ne može
izolirati jedan slučaj i na temelju tog slučaja procjenjivati rad ili
ispunjavanje kriterija Vlade. Postoji niz činjenica koje treba uzeti
u obzir u prosudbi ispunjavanja svakog kriterija, pa i suradnje s Haaškim
sudom. Vjerujem da je prevladala u Velikoj Britaniji, kao i u drugim
zemljama, ukupna slika što je hrvatska država učinila, što Vlada čini
i što je Vlada odlučna učiniti. Kad se te tri stvari zbroje, odnosno
uzmu zajedno, mislim da je logično da su zaključili da Hrvatska ispunjava
svoje kriterije. Mislim da se radi o toj razlici, a ne o tome da su
oni odjednom promijenili stav. Naprosto je došlo do promjene, jer se
počela sagledavati ukupna slika suradnje. Uostalom, kad smo bili u Londonu,
znači prije dva mjeseca, inzistirali smo na tome da procjena Hrvatske
treba biti na temelju ukupne slike. Da me se ne bi pogrešno shvatilo:
ukupna slika znači uistinu ukupnu sliku. Ne znači ni izbaciti neke dijelove
niti znači fokusirati se samo na neke dijelove.
Koje su to sad stvari koje bi naša diplomacija
trebala pokazati, odnosno uvjeriti neke članice da bi sve one digle
ruku?
- Mogu reći na temelju koje četiri točke ili stupa se gradila strategija
koju smo razvili prije, a potvrdili smo je na sastanku koji smo imali
na Plitvicama i u zadnjim danima ove intenzivne diplomatske aktivnosti
mi smo zapravo inzistirali na ova četiri faktora na temelju kojih treba
Hrvatsku prosuditi. Nastavit ćemo na tome. Prvi faktor je da je Hrvatska
zemlja dokazane zrele demokracije, jer su tri izbora u Hrvatskoj provedena,
a nikakvih primjedbi nije bilo. To je vrlo bitno, ako želite naprijed.
Osnovni kopenhagenski kriterij je zrelost demokracije. To često zaboravljamo,
ali to je činjenica. Druga, i ona na kojoj smo najviše morali raditi
kao Vlada, jest dokazati da je Hrvatska država koja ispunjava svoje
međunarodne obveze. To su i opći i specifični kopenhagenski kriteriji.
Treće je da je Hrvatska država koja može pomoći stabilizaciji u regiji.
I to na dva načina: indirektno, kroz to da Hrvatska može biti model
za regiju na temelju prva dva faktora, ali i da Hrvatska i direktno
može pomoći regiji i da smo mi to spremni činiti. Četvrto, da Hrvatska
ne donosi nikakve velike probleme u EU. Jer, u situciji u kojoj postoji
u dijelu država bivše ili sadašnjih članica EU, koje postoji, razumljivo,
bojazan da će se dolaskom novih članica gomilati problemi u nekim slučajevima.
Bilo je bitno razuvjeriti ih, jer je činjenica da ni u jednom od tri
velika pitanja, koja se uz to postavljaju, Hrvatska ne donosi komplikacije:
u pitanju ustava, pitanju financija i pitanju radne snage. Ni u jednom
slučaju Hrvatska ne komplicira sliku o Europi.
Koja bi točno bila uloga Hrvatske? Može li Hrvatska
biti važnija u održavanju institucionalnih odnosa s drugim zemljama
u ovoj regiji ili je važniji njezin doprinos kreiranju europske politike?
- I jedno i drugo je točno. Već dosta dugo, najmanje zadnjih mjesec
i pol, nisam imao nijedan bilateralni sastanak, ako dobar dio sastanka
nije bio posvećen razgovoru o regiji, o tome koja su naša razmišljanja,
koja su naša viđenja i koji su naši prijedlozi za regiju. Smatram sebe
relativno dobrim poznavateljem situacija u regiji. Na kraju krajeva,
sudjelovao sam od samih početaka mirovnih pregovora, više nego itko
drugi. Otvoreno govoreći, tek zadnjih mjesec i pol, kako se mijenjala
i percepcija uloge Hrvatske, sve nas se više počelo pitati i za naše
mišljenje o regiji. To je jedan dio vašeg pitanja ili konstatacije.
Hrvatsku se vidi kao nekoga tko može svojim specifičnim znanjem i iskustvom
ponuditi neke prijedloge. Drugo, Hrvatska može i pridonijeti rješenjima.
Razlika od danas u odnosu na prije u tome je što Hrvatska više ne nastupa
prema regiji unilateralno. Hrvatska nastupa kao budući član međunarodne
zajednice, odnosno EU. U tom kontekstu mislim da će se svaki nastup
Hrvatske gledati i procjenjivati, a to i olakšava.
Može li se reći da je to svojevrsna slovenizacija
Hrvatske u odnosu na regiju?
- Postoje sličnosti i razlike. Činjenica je da se Slovenija u prvoj
fazi uspjela odmaknuti od regije da bi se, u zadnjim fazama, primaknula
regiji. To je realnost i dio života. Hrvatska se nikad nije uspjela
odmaknuti od regije, ali uspjela je razjasniti pitanje što to znači
regija u odnosu na Europu.
Mislim da je to još jedan velik eksplicitni rezultat današnjeg dana,
da je jasno da će države regije pojedinačno pristupati EU. Jasno se
radi o principu regate, a ne toga da smo svi u istom brodu. To se sve
zadnjih mjeseci podrazumijevalo, ali nije bilo sasvim jasno.
Presudan je bio izvještaj glavne haaške tužiteljice o suradnji s Hrvatskom
Je li u posljednjem pozitivnom obratu na diplomatskoj
razini sudjelovao i SAD, kad je riječ o avisu?
- Mislim da su sudjelovale sve države s kojima smo komunicirali, ali
najviše u tome sudjelovala je Hrvatska, konzistentno postupajući. Hrvatska
diplomacija je odradila pristojno svoj posao, predstavljajući to na
adekvatan način. Pokazala seTo se, odgovarajući precizno na vaše pitanje,
pokazalo ispravnom naša strategija balansiranog pristupa Europi i SAD.
Prije dva dana nazvao me Collin Powel i čestitao na ovom, što je Hrvatska
odradila do sada i poželio mnogo uspjeha i daljnjeg napretka u pristupu
EU.
Pitao sam to zato, jer je SAD-u iznimno važno pitanje
Haaškog suda, gotovo više nego Velikoj Britaniji...
- Važno je svima. Mislim da je presudan u tome bio izvještaj koji je
podnijela glavna tužiteljica u kojem je objektivno konstatirala kako
ona vidi suradnju Hrvatske i odnose s Hrvatskom.
Je li se u njenom zadnjem izvještaju dogodilo nešto
konkretno, osim onog što i javnost zna da je ministrica pravosuđa predala
još jedan izvještaj tužiteljstvu?
- U zadnja tri mjeseca, sve što se događalo, teško je izdvojiti samo
jednu činjenicu. Događala se intenzivna radna aktivnost između tribunala
i hrvatske vlade i mislim da smo mi uspjeli, o čemu smo govorili od
samog početka, izdvojiti političke konotacije od pravnih i konotacija
i obveza Hrvatske. Pravne obveze su neupitne. Mi kao država pravo moramo
ispunjavati. Ali, to ne znači da time eksplicitno ili implicitno prihvaćamo
političke formulacije. Mislim da smo mi to uspjeli razjasniti međunarodnoj
zajednici i svojim ponašanjem.
Kada postoje obveze, na Vladi je te obveze ispunjavati
U javnosti se prošlih mjeseci stjecao dojam da
je slučaj Gotovina nešto u vezi s čim se mora poduzeti nešto konkretno
da bi se dobio avis i nakon toga da bi se dobila kandidatura. Budući
da se radi o slučaju koji nije riješen, kako se namjeravate dalje nositi
s činjenicom da je Hrvatska jedna od zemalja s kojom međunarodna zajednica
računa i uvijek radi na tome?
- Upravo onako kako sam malo prije rekao, s jednim čvrstim stavom da
svoje obveze moramo ispunjavati. Onda kad imamo priliku pregovarati,
možemo pregovarati. To nam nitko neće zamjeriti. Ali, kad postoje obveze,
na Vladi je te obveze ispunjavati. Jednim tako čvrstim stavom mislim
da smo uklonili niz problema. Jer, slažem se s onim što se implicira
u vašem pitanju. Bilo bi vrlo naivno i vrlo pogrešno misliti da smo
sad završili fazu u kojoj smo trebali ispunjavati neke obveze. Upravo
obrnuto. To ostaje trajna obveza Hrvatske kao i svake druge države.
Ali, Hrvatsku će se i dalje promatrati u tom kontekstu. I, tu treba
biti vrlo realan.
Hrvatska, Slovenija i Italija prijateljske su zemlje
Avis i očekivana kandidatura donijet će jednu
sasvim novu dinamiku i nov pritisak u Hrvatsku? Bojite li se da će to
odvući previše pažnje od još otvorenih pitanja koja imamo u bilateralnim
odnosima sa Slovenijom i Italijom?
- Ja mislim upravo obrnuto. To će staviti sva naša bilateralna pitanja
u jedan realan kontekst u kojem ćemo ih rješavati onog trenutka, a je
jasno, to još nije sada ali ja se nadam se u lipnju, kad ćemo početi
pregovore i kad budemo imali neku viziju o tome kada ćemo ih i završiti.
Onda mi imamo i viziju konačnih odnosa između Hrvatske i Slovenije te
Hrvatske i Italije i mislim da će se svi pregovori voditi u kontekstu
te vizije budućih odnosa. Mislim da će nam biti olakšano rješavanje
svih bilateralnih odnosa. Stvarno je stanje da su Hrvatska i Slovenija
prijateljske države i da su Hrvatska i Italija prijateljske države.
Svako rješenje treba početi od konstatacije da smo prijateljske države
koje će u relativno skoroj budućnosti pripadati jednoj zajednici država.
Ako tako stvari postavimo, onda je nalaženje svakog rješenja lakše.
Hoće li u tom smjeru ići i rješenje pitanja ribolovne
zone na Jadranu s obzirom na to što je ponuđeno na radnom sastanku?
- Svako rješenje će ići u tom smjeru. Međutim, što će ono konkretno
sadržati, u ovom trenutku ne mogu odgovoriti. To bi bilo prejudiciranje.
Svako bilateralno rješenje polazit će od dviju činjenica: od prijateljskih
odnosa i našeg budućeg zajedništva u EU.