Novi hrvatski ministar vanjskih poslova Miomir Žužul ohrabruje kupovinu nekretnina od strane Mađara.
-Integriranje u EU i NATO za Hrvatsku je unutarnjo-
i vanjskopolitički prioritet; za dva mjeseca većina okolnih zemalja
bit će članice NATO-a odnosno Europske unije. Što dvije organizacije
očekuju od Hrvatske u ime priključenja?
=Postavili su nam tri politička uvjeta. Prvi: reforma pravosuđa. Ispunjenje
toga relativno je lagano. Drugi: povratak izbjeglica i rješavanje manjinskih
pitanja uopće. U dva mjeseca protekla od sastavljanja nove vlade napravili
smo puno toga, a vidljivi su i prvi rezultati. Manjinski zastupnici
u parlamentu imaju osam zajamčenih mjesta, svi su oni podržali novu
vladu. Sa srpskom smo manjinom sklopili poseban sporazum, u smislu kojeg
ćemo postepeno nastojati stvoriti uvjete za povratak izbjeglica. Jedan
od glavnih problema je što su na mnogim mjestima u napuštene kuće Srba
uselili izbjegli Hrvati. Njih se ne može izbaciti na ulicu. Stoga prvo
za njih moramo naći mjesto za stanovanje, a zatim će se srpski vlasnici
moći vratiti u te kuće. Treći uvjet: suradnja s haaškim Međunarodnim
sudom za ratne zločine počinjene u ratu na području bivše Jugoslavije.
Trenutno je to najkompliciranije pitanje. Ta je tema proteklih godina
imala veliki odjek i u medijima, što nije pomoglo. Stoga je nova vlada,
odmah nakon formiranja, nastojala uspostaviti radne odnose sa sudom,
koji su, prema našim prvim iskustvima, uspješni. Neriješeno pitanje
je predmet odbjeglog umirovljenog generala Ante Gotovine, optuženog
za ratne zločine. Vjerodostojno nitko ne zna reći, gdje se on trenutno
nalazi. Ali to je jedan jedini slučaj, koji ne bi smio staviti pod upitnik
našu odlučnost za suradnju.
-Kakvi su dojmovi u Zagrebu: kako se Europa odnosi
prema vama?
=U Europi se osjeća neka vrsta apatije glede proširenja. Nekolicina
odlučujućih u EU zemalja smatra kako bi bilo bolje zastati neko vrijeme.
No takvo razmišljanje nosi rizik ne samo za Hrvatsku i za regiju, nego
i za cijelu EU. Proces proširenja mora se proširiti i na članice bivše
Jugoslavije. Zahvaljujem mađarskoj vladi što nedvosmisleno zastupa naše
priključenje Europskoj uniji i NATO-u. To se odnosi i na druga dva susjeda,
Austriju i Sloveniju, oni su, naime, također zainteresirani za naše
priključenje. Ta podrška može biti jamstvo da proširenje ne bi stalo
i da ni ubuduće ne budu zatvorena vrata EU.
-Može li se, po Vašem mišljenju, povezati priključenje
Hrvatske, Bugarske i Rumunjske Europskoj uniji?
=U stupnju pripremljenosti ima sličnosti i razlika. Mi ćemo sve poduzeti
kako bismo uvjerili Europsku komisiju: mogli bismo imati mjesta makar
i u sljedećem krugu proširenja, 2007. godine. No važnije od konkretnog
datuma je kako bi se pregovori o priključenju uopće započeli.
-Jeste li u boljoj situaciji što se tiče priključenja
NATO-u?
=Nemam dvojbe: Hrvatska će još prije stjecanja članstva u EU postati
članicom NATO-a. Politički su kriteriji isti, no pregovarački i adaptacijski
proces je lakši. I u ovom slučaju visoko cijenimo podršku Mađarske,
računamo na njena iskustva. Posebno stoga, što organizaciju – a unutar
nje Mađarsku – uz naš što skoriji primitak vezuju geostrateški interesi.
To bi, naime, pridonijelo jačanju teritorijalnog kontinuiteta između
Italije, Slovenije i Mađarske. A nudi rješenje i za problem prirodnog
izlaza na more. Mislim da ćemo se, nakon summita u Istanbulu, u roku
od dvije godine moći priključiti.
-U kojoj mjeri Tuđmanova era baca sjenu na odnose
sadašnje vlade i Europe?
=To je sada već prošlost. Ne govori se o tome. Ali ukoliko mene pitate,
Tuđman je bio povijesna ličnost velikog formata, koji ne samo da je
stvorio slobodnu i demokratsku hrvatsku državu, nego ju je u obrambenom
ratu i zaštitio. Odlučujući je lik, čak iako je o njemu u inozemstvu
stvorena prilično diferencirana slika. Ne isključujem da je za vrijeme
njegova upravljanja bilo nezgodnih pojava, koje su državu, odnosno stranku,
kojoj i sam pripadam, predstavile u negativnom svjetlu. Unatoč tome,
danas već i skeptici priznaju: bivši pokret, kojeg je Tuđman utemeljio,
a danas vladajuća Hrvatska demokratska zajednica sada je već umjerena,
konzervativna stranka, s jasnim programom i vizijom. Imamo status promatrača
u organizaciji Europske narodne stranke. Oni, koji su imali različite
političke zamisli, napustili su naše redove ili su isključeni.
-Skoro sa svim susjednim zemljama imate sporove
teritorijalnog, gospodarskog, ekološkog ili etničkog karaktera. To vas
ne prikazuje u dobrom svjetlu.
=Dio konflikata proizlazi iz nestabilnosti ovog prostora, a konsolidacijom
stanja znatan će se dio konflikata postepeno riješiti. Drugi je razlog,
što se ranije, prema dijelu stvari koji su se mogli relativno lako riješiti,
nismo odnosili na odgovarajući način iz diplomatskog aspekta, te su
dobili veću težinu od njihova značaja. To se odnosi na Sloveniju, Austriju
i Mađarsku. Spremni smo i otvoreni za rješavanje. Što se Srbije tiče,
probleme nam mogu stvarati u prvom redu tamošnji unutarnji odnosi. Ostali
smo otvoreni prema novom vodstvu, naš je interes održavanje prijateljskih
odnosa. Ali i tu postoji pouka: probleme cijele regije može riješiti
integriranje u NATO i EU. Srbija taj proces još nije niti započela,
ali prije ili kasnije će i do toga doći.
-Viktor Orban je svojevremeno, kao premijer, govorio
o hrvatsko-mađarskom strateškom partnerstvu. Kod nas baš i ne razumiju,
što bi to trebalo značiti. Vi možda znate?
=Ne baš. Sigurno je da su naši odnosi iz dana u dan tješnji, mišljenje
Zagreba i Budimpešte podudara se u ključnim pitanjima. Ako strateško
partnerstvo znači to, onda ga, naravno, podržavam. I u bilateralnim
odnosima na prvo mjesto stavljam europsko integriranje. Imamo dugu zajedničku
granicu, konkurentnu industriju, napokon su se i mađarski ulagači pojavili.
Mnogo toga možemo zajednički razvijati. U interesu nam je da Mađarska
koristi naše luke, da se povećava međusobni turizam. Ako obje zemlje
postanu članicama EU, taj odnos može biti još tješnji, dvije su države,
naime, neka vrsta nadopune jedna drugoj. To se odnosi i na buduću suradnju
u okvirima NATO-a. Nije floskula to, što ću reći: hrvatska vlada odnose
s Mađarskom ubraja među svoje najvažnije prioritete.
-Nakon proširenja EU – pretpostavljam – za Hrvatsku
će biti najvažnije da se nastavi regionalna suradnja.
=To je tako, to nije tajna. U Kvadrilaterali (talijansko, slovensko,
hrvatsko, mađarska suradnja) od svibnja ćemo mi biti jedina zemlja,
koja nije članica EU. No, prema našem iskustvu, regionalna je suradnja
važna za sve sudionike. Raspravljali smo, npr., o trima jadranskim lukama,
o hrvatskoj Rijeci, slovenskom Kopru, te talijanskom Trstu. Glavna točka
rasprave je sada, koja bi trebala biti “mađarska luka”. Paralelni je
razvoj iz ekološkog aspekta problematičan, a i iz gospodarskog i političkog
aspekta je besmisleno proširivati tri luke, koje međusobno konkuriraju.
Lansirali smo ideju kako bi ih, u interesu rasterećivanja i suvišnih
investicija, trebalo specijalizirati. Ili je tu europski koridor V.,
važan za obje zemlje, koji može povezati Budimpeštu s hrvatskom obalom.
Uskoro će se, inače, četvorka susresti upravo u Budimpešti. Premijer
Péter Medgyessy zadnji puta je predložio: organizirajmo nogometni turnir
uz sudjelovanje naših reprezentacija. Izvrsna ideja. Suradnja naših
zemalja korijeni se u povijesnoj prošlosti. To treba njegovati.
-Veliko je zanimanje u krugu Mađara za hrvatskim
nekretninama. Podržavate li, ili više želite ograničavati taj proces?
=Mi podržavamo kupnju nekretnina od strane Mađara, hrvatski ljudi poznaju
Mađare i simpatiziraju ih. Istina je da želimo izbjeći brzu, veliku
komercijalizaciju obale. Ne želimo ogromne, betonirane turističke komplekse,
budući da bi oni uništili prirodni okoliš, jedan od zadnjih zaštićenih
ekoloških područja Europe. Drukčije je s onim ljudima željnim odmora,
koji kupuju vile i brinu o svom vlasništvu. Za Mađare je, dakle, ta
mogućnost i ubuduće otvorena.
-Dolazeći ovamo doživio sam ugodno iznenađenje.
Od mađarske granice, od Letenye, sve do Zagreba, putovao sam autocestom.
Za razliku od mađarske “mode”, vi manje pričate, ali dobro napredujete
s radovima.
=Reći ću vam još jednu dobru vijest: najvjerojatnije će od lipnja ove
godine autocesta voditi sve do obale mora. Kada se i s mađarske strane
završi izgradnja, od Budimpešte do Jadrana moći ćete stići za pet sati.
-Bilateralne odnose već godinama opterećuje jedan
problem. Mađarska vlada ni dalje nije suglasna s hrvatskom izgradnjom
hidroelektrane na Dravi na području između Barcsa i Őrtilosa. Zbog naših
iskustava kod Bős-a, zaštitari okoliša bune se u obje zemlje. Vi ipak
niste skinuli izgradnju s dnevnog reda. Koje je stajalište nove vlade?
=Kabinet će uskoro odlučiti po tom pitanju. Trebamo imati u vidu tri
stvari: sigurnu opskrbu energijom, zaštitu okoliša u skladu s propisima
EU i prijateljske odnose koji nas vezuju s Mađarskom. Mogu vam sa sigurnošću
reći: prije donošenja odluke uskladit ćemo stajališta s mađarskom vladom.