S Miomirom Žužulom, ministrom vanjskih poslova Republke Hrvatske, razgovarali smo o proteklih sto dana Vlade, i o planovima za idućih sto dana.
Što ste Vi, kao ministar vanjskih poslova, napravili
za Hrvatsku u ovih prvih 100 dana Vlade?
- Mislim da je učinjen golemi napredak, pogotovo kad se uzme u obzir
kakve su bile prognoze što će se događati ako HDZ dođe na vlast. Da
podsjetim, pričalo se da "HDZ vodi državu u izolaciju", "da
će pokvariti odnose sa svijetom", da će nam, ako HDZ dođe na vlast,
oko Hrvatske staviti sanitarni kordon. Pokazalo se upravo suprotno:
ubrzali smo proces primanja u Europsku uniju, što ne može osporiti ni jedan analitičar.
Taj je smjer uspostavila bivša vlada.
- Smjer je isti, međutim, dinamika zbivanja je potpuno različita. To
je prva stvar. Drugo, kada je riječ o NATO-u, na početku ove godine
Hrvatska nije ni slovila kao ozbiljni kandidat. Spominjala se kao mogući
kandidat "jednog dana". Mi smo to doveli u realne okvire u
kojima rezolucija američkog Kongresa govori da bi do 2007. godine Hrvatska
trebala postati punopravna članica NATO-a. Treća stvar koju svakako
treba spomenuti je ta da smo kroz intenzivnu diplomatsku aktivnost -
i ovoga ministarstva, i premijera i Predsjednika države, a i mene osobno,
učvrstili kontakte s bitnim državama u Europi i izvan nje. Znači, naše
aktivnosti su dominatno išle u ta tri smjera i u tom pogledu možemo
biti zadovoljni. Ne želim se žaliti, ali mi se čini da refleksija toga
u Hrvatskoj nije uvijek takva. Ja sam se sastao gotovo sa svim europskim
ministrima vanjskih poslova i s nekoliko ministara izvan Europe, u različitim
prigodama. Dao sam više od 200 izjava u inozemstvu i 50 različitih intervjua
u svijetu, a mnogo toga su napravili i ostali, jer ovo ministarstvo
ne funkcionira po jednom čovjeku, nego kao cjelina, pa jednako tako
možemo govoriti i o aktivnostima državnih tajnika i pomoćnika ministra.
Vodimo balansiranu politiku
Izazvali ste veliko nezadovoljstvo javnosti svojim
izjavama u Izraelu. Hoće li nas zbog Vas početi mrziti u arapskom svijetu?
- Interpretacije onoga što sam činio ili ne dobile su dimenziju koja
je neprimjerena sadržaju. Najprije, moji odnosi s arapskim svijetom
su posve dobri, a mogu reći da mi je dolazak najavio i predstavnik palestinskog
naroda, ali ne u negativnom, nego u pozitivnom kontekstu. Imam dogovoreno
putovanje u Egipat, i naravno, odražavamo komunikacije. Nije bilo nikakvih
reakcija arapskog i islamskog svijeta, niti je bilo potrebe za reakcijama.
Više sam puta ponovio što sam rekao u Izraelu, a meni je osobno žao
što je stavljanjem težišta na marginalna pitanja zanemarena činjenica
da smo imali najuspješniji službeni posjet Izraelu od osnutka hrvatske
države, da je naš cilj učvršćivanje dobrih odnosa s državom Izrael,
i da to ne znači miješanje u njihovu politiku niti u njihove odnose
sa susjedima. Vodimo balansiranu politiku, i tako ćemo i nastaviti.
Zaboravlja se da to nije bio samo moj posjet - bilo je nas troje ministara
i svi smo se vratili s dojmom da smo dobro odradili posao. Uostalom,
Izrael je najavio otvaranje veleposlanstva u Hrvatskoj, a to je, budimo
realni, bilo nešto što je ranije spadalo u sferu nemogućeg. Ja sam,
dakle, zadovoljan onim što smo postigli.
Drugi gaf koji Vam se stavlja na teret je intervju
koji ste dali BBC-ju, a u kojem "niste bili na visini"?
- Kada je riječ o tom često spominjanom intervjuu BBC-ju, budimo i tu
otvoreni: do sada nitko nije dobio priliku pojaviti se na nečemu takvome.
Znao sam na što idem, međutim, nisam osoba koja se skriva od bilo čega.
Kad ste preživjeli gostovanje u "Noćnoj mori
Željka Malnara" - ničega se više ne trebate bojati.
- Zapravo, i tako se može reći. Što se BBC-ja tiče, znao sam kakva će
biti pitanja. Međutim, što god odgovorio, opet bih bio izložen kritikama.
Ni danas ne bih odgovorio drukčije. Uostalom, procjena moga intervjua
drastično se razlikuje u inozemstvu od one u Hrvatskoj. Mislim da je
BBC bio u jednoj stvari korektan, korektniji nego domaći mediji: dvadeset
puta je kao uvod tom intervjuu na BBC-ju emitiran jedan isječak iz moga
razgovora za koji držim da predstavlja srž - to je rečenica: "Konkretno
pitanje je: Je li Hrvatska spremna ispuniti svoje međunarodne obveze?
Na to konkretno pitanje imam kratak, jasan i vrlo konkretan odgovor:
DA." Tu rečenicu je BBC ponovio dvadeset puta i mislim da je to
bila srž intervjua. Hrvatska televizija je nije objavila ni jednom.
Možda nije ni trebala, ali stvorena je potpuno drukčija slika.
Svojim radom sam dokazao da sam prohrvatski
O Vama se govori da ste "američki čovjek",
odnosno da Hrvatsku vučete u zagrljaj Amerike, a na štetu Europe.
- To je apsurdna teza koja je prisutna od početka. I koja me neće pokolebati,
jer je interes Hrvatske imati dobre i partnerske odnose sa SAD-om. Činjenica
da imam mnogo poznanstava u Americi može samo pomoći ostvarenju toga
interesa. Međutim, imam mnogo poznanstava i u Europi. Kako se nitko
ne pita kako to da se ministar jedne male države, koji je tek došao
na mjesto ministra, u tjedan dana uspio sresti s pet europskih ministara?
Znači, da i oni imaju takav odnos prema meni. Ja sam u jednome danu
razgovarao s 12 ministara vanjskih poslova iz Europe. Imam privatne
brojeve desetak europskih ministara koje mogu nazvati u svako doba.
Kako to da oni ne smatraju da sam proamerički? Osim toga, u dobrim odnosima
sam i s Rusijom - išao sam i u Rusiju, a nakon izbora sam se čuo i s
njihovim ministarstvom. Da skratimo: ja sam svojim životom i svojim
radom dokazao da sam prohrvatski. E, sad, ima onih kojima to smeta.
Mi vodimo izbalansiranu politiku, politiku koja ima viziju gdje Hrvatska
želi ići i kako tamo stići. Ja sam igrač tima Ive Sanadera, nastojimo
se maksimalno koordinirati s Predsjednikom Republike i svaki ozbiljni
analitičar nam mora priznati da imamo viziju hrvatske vanjske politike,
da imamo viziju hrvatske budućnosti i da u skladu s tom vizijom efikasno djelujemo.
Što ćete raditi idućih sto dana?
- Idućih 100 dana očekuju nas bitni događaji. Naša pažnja usmjerena
je na EU i onaj famozni avis, kao i odluke Vijeća Europe u lipnju, paralelno
nastavljamo aktivnosti oko ulaska Hrvatske u NATO - pred summit u Istanbulu
i nakon toga, nadam se da ćemo u idućih 100 dana završiti jednu fazu
rada u vanjskoj politici. Paralelno s time, pokušavamo napraviti diplomaciju
efikasnijom - to će, naravno, trajati dulje od 100 dana, ali očekujemo
da ćemo jedan ciklus završiti u idućih 100 dana.
Pojačanja u Bruxellesu
U kojim svjetskim i europskim centrima trebate
"pojačanje" u diplomaciji?
- Najveća i najvažnija pojačanja moramo napraviti u Bruxellesu i to
u misiji pri EU i NATO-u. To ćemo napraviti unutar kadrovskih i financijskih
okvira koje imamo. Razvoj hrvatske diplomacije išao je tako da smo išli
u dosta veliku ekstenziju. To nije okrivljivanje nikoga, ali naprosto
imamo previše diplomatskih mjesta za našu objektivnu situaciju - i financijsku
i kadrovsku. Međutim, vrlo je nepopularno u međunarodnim odnosima zatvarati
diplomatska mjesta, jer riskirate pogoršanje odnosa, a to nam nije cilj.
Stoga nećemo zatvarati diplomatska mjesta, ali ćemo intenzivirati ona
koja su bitna. U ovom slučaju to su ove dvije misije u Bruxellesu. U
ovome trenutku države koje slično kao mi tek ulaze u EU i NATO, ili
su tek ušle, imaju desetak puta više zaposlenih u tim misijama nego što ih imamo mi.
Je li točno da se predsjednik Mesić neće suglasiti
s nekim razrješenjima i imenovanjima?
- To je očito potencirani imaginarni sukob. I jutros sam razgovarao
s predsjednikom Mesićem i naravno da ćemo nastaviti komunikaciju. Ustavnim
odredbama predodređeni smo da radimo zajedno i mi to maksimalno nastojimo
provesti. Ni jedno imenovanje, ni jedan prijedlog nije iz ovog ministarstva
otišao bez dogovora s Predsjednikom, ali kad novine počnu pisati kako
će se Predsjednik involvirati u određivanje konzula i drugih diplomatskih
predstavnika naprosto je smiješno. Gdje bismo došli kad bi do toga nivoa
odlučivao Predsjednik ili premijer? Postoje državne institucije, postoje
pravila igre i unutar tih pravila u kojima i ovo ministarstvo i ja aspolutno
uvažavamo ulogu i funkciju Predsjednika države.
Težak put Hrvatske
Sudeći prema onome što se kod nas govori i piše,
samo je “slučaj Gotovina” taj koji će nas zakočiti na putu k europskim integracijama. Je li doista tako?
- Sve ono što se percipira kao problem ili što se kreira kao problem
u odnosu prema Hrvatskoj može postati prepreka. Slučaj Gotovina sada
je najvidljiviji i zbog toga se on postavlja. Ali, svaki drugi slučaj
mogao je to postati – bilo iz Haaškoga suda, bilo iz drugih političkih
kriterija. To je ukupna slika u kojoj Hrvatska prolazi teži put nego
neke druge države. Uostalom, mi smo i 1990. godine prolazili teži put
kad smo tražili priznanje, prolazili smo teži put kad smo tražili primanje
u UN, kad smo ulazili u Vijeće Europe. Međutim, ni ja, a ni ova vlada,
nismo ljudi koji se jadaju, mi smo naprosto oni koji prihvaćaju situaciju
onakvu kakva je i bore se. Sve ove institucije koje sam prije spomenuo
bile su teže nego ova, i uvjeren sam da ćemo i ovu uspješno okončati.