(...)
-Hoćete li osobno sudjelovati na sastanku 16. rujna u Ljubljani?
=Na prijedlog Republike Hrvatske da se u sastav izaslanstava osim pravnih
stručnjaka uključe i stručnjaci za ribarstvo i ekološka pitanja, te
da se podigne razina izaslanstava, jer bi se na sastanku u takvom formatu
moglo uspješnije razmijeniti stajališta o reformi europske ribarske
politike, kao i prevladati probleme koji su se pojavili u komunikaciji
između dvije države, slovenska je strana 11. rujna službeno odgovorila
da "zbog depolitizacije spomenutih pitanja" i nadalje predlaže
da se "informativni sastanak" održi na razini stručnjaka,
predvođenih šefovima pravnih službi dvaju ministarstava. To konkretno
znači da će ispred Veleposlanstva RH u Ljubljani sastanak pratiti zamjenik
veleposlanika ili diplomat u čiji djelokrug poslova spada tema sastanka.
I Pogačnik je za arbitražu
-Da li ste nakon nepozivanja na briefing diplomatskog zbora u Ljubljani
normalno nastavili kontakte i suradnju sa slovenskim MVP-om? Jeste li
možda u međuvremenu imali susret s ministrom Rupelom?
=Stjecajem okolnosti u međuvremenu se nisam susreo s ministrom Rupelom
jer za to nije bilo ni prilike, ali sam se zato susreo sa šarmantomu
gospođom Idom Močivnik, njegovom bliskom suradnicom i državnom podtajnicom
u ministarstvu, zaduženu za susjedne zemlje. Susreo sam se i s premijerom
Ropom, bio sam domaćin na štandu Hrvatske obrtničke komore u Celju.
Premijer Rop je posjetio hrvatski štand na moj poziv. Susreo sam se
i s nekolicinom drugih ministara u slovenskoj vladi (Potočnik, Kovač
i dr.) i moram reći da su svi ti susreti bili otvoreni, srdačni i prijateljski.
Jučer sam proveo dan u prekrasnom Prekmurju, sudjelujući na simpoziju
o položaju Roma u Srednjoj Europi te otvaranju prvog muzeja Roma u Sloveniji,
u malom romskom selu Kamenci pored Lendave.
Tamo su bili bivši slovenski predsjednik g. Milan Kučan i aktualni predsjednik
Gornjeg doma slovenskog parlamenta, g. Janez Sušnik, s kojima sam ugodno
i prijateljski proveo vrijeme. U međuvremenu sam susreo i gđu Barbaru
Brezigar, kandidatkinju na proteklim predsjedničkim izborima, kao i
bivšeg premijera i predsjednika Nove Slovenije, dr. Andreja Bajuka,
s kojima sam se također srdačno pozdravio.
-Što očekujete od razgovora 16. rujna?
=Dobro je što ćemo sa slovenskom stranom sjesti za zajednički stol i
time nastaviti započeti proces informiranja i razmjene mišljenja o pitanjima
koja se tiču proširenja jurisdikcije nad Jadranskim morem. Međutim,
žao mi je što je slovenska strana i ovom prilikom odbila da s nama za
diplomatskim stolom uđe u bilateralni politički dijalog koji se i dalje
vodi samo preko medija, preko priopćenja i preko nota. Razgovor o pravnim,
ekološkim, ribolovnim i drugim pitanjima je svakako koristan, no stvari
su oko toga prilično jasne i dobro regulirane, pa ćemo se oko svega
toga lako sporazumjeti. Pitanja zbog kojih je Slovenija već krenula
u kampanju pune internacionalizacije su eminentno politička, zato će
Slovenija međunarodnoj zajednici teško moći objasniti zašto nije spremna
ta pitanja rješavati najprije u bilateralnom političkom dijalogu s Hrvatskom,
na što je izravno upućuje već danas Europska unija.
-Sve to, dakako, otvara pitanje kakva je uopće svrha takvog sastanka
ako on nije dio širih političkih konzultacija?
=Nedvojbeno, riječ je, ipak, o taktičkom manevru koji ne mijenja stratešku
suštinu slovenske pozicije. Volio bih da me događaji demantiraju, ali
čini se da je posrijedi sljedeća strategija slovenske strane: održati
"alibi-sastanak", kupovati vrijeme i pokušati odvratiti Hrvatsku
od njezina legitimnog prava da u skladu s Konvencijom UN-a o pravu mora,
zatim s "new Common Fishery Policy" Europske unije i nacionalnim
interesom, proširi što prije jurisdikciju na Jadranskom moru.
-Je li Hrvatska dostavila službeno slovenskoj diplomaciji prijedlog
da se pitanje granice riješi arbitražom? Kakve su reakcije slovenske
politike na mogućnost međunarodne arbitraže?
=Pismo premijera Račana upućeno tadašnjem premijeru Janezu Drnovšeku
2. rujna 2002. g. u osnovi sadrži taj prijedlog i to je prvi korak na
tome putu. Prve reakcije na ovaj naš prijedlog pokazuju da se ova zamisao
hrvatske strane deklarativno prihvaća, ali se istodobno nalaze brojne
"teškoće", ili "otegotne okolnosti" koje navodno
otežavaju provođenje procesa arbitraže (dugotrajnost, skupoća itd.),
a nažalost se odmah prihvaća i poznata maksimalistička teza Jelinčiča,
Jorasa, Civilnog društva za granicu u Istri i drugih, prema kojoj predmetom
arbitraže može biti samo cijela međudržavna granica, a ne samo njezin
dio na moru. Zbog toga bih želio podsjetiti na činjenicu da je upravo
dr. Miha Pogačnik, pravni stručnjak na kojega se često pozivaju slovenski
političari, prošle godine izjavio da se arbitraža može provesti u kratkom
roku od samo šest mjeseci.
Neobazrivost nam para uši
-Što po Vašem mišljenju slijedi nakon sastanka 16. rujna? Kojim
će pravcem ići slovensko-hrvatski odnosi?
=Slovensko-hrvatski odnosi mogu i trebaju ići samo u jednome smjeru
- u smjeru jačanja, produbljivanja i daljnjeg intenziviranja suradnje
na svim područjima. Naša je zajednička sudbina dobrosusjedstvo i članstvo
u euro-atlantskim integracijama. Želim pri tome naglasiti da su susjedi
zadani, dok se partneri međusobno biraju kako bi uspostavili partnerske
odnose.
No, ponekad mi se čini da se Slovenija nekako sporo i teško privikava
i prilagođava na novu Hrvatsku koja više nije "zemlja-slučaj",
na koju više nije dovoljno uprijeti prstom, pa da zbog svoje loše reputacije
doživi ponovnu osudu. Slovenija na sreću nije krvarila kao što smo krvarili
mi drugi, boreći se za biološko preživljavanje, zato nam "paraju
uši" izjave poput one da je njezin današnji međunarodni položaj
i blizina euro-atlantskim integracijama rezultat samo zalaganja i uspješnog
"prestizanja" drugih država nastalih nakon raspada bivše Jugoslavije.
Očekivali bismo barem malo više obazrivosti.
Jednako tako mislim i to da su sve zemlje u regiji iznimno osjetljive
na pokroviteljski i tutorski pristup kojega se neki slovenski političari
nikako ne mogu osloboditi. Kada se oslobodimo tih i sličnih pojava i
kada naše odnose budemo zasnivali na punoj ravnopravnosti i reciprocitetu,
bit će vrlo lako izgraditi i partnerske odnose od kojih će obje strane
imati koristi.
Pozdravljam povratak kolege Bekeša u Zagreb
=Osjećam potrebu da ovim putem pozdravim odluku slovenske strane o povratku
moga kolege, gospodina Andreja Petera Bekeša u Zagreb. Hrvatska i Slovenija
su, po mom dubokom uvjerenju, kao dvije tradicionalno prijateljske zemlje,
još daleko od takve razine odnosa zbog koje bi trebalo reducirati ili
jednostrano prekidati diplomatsku komunikaciju.