Hrvatska će biti pozvana u NATO tek 2006. godine

Zoran Milanović je nacionalni koordinator za NATO i Akcijski plan za članstvo (MAP) i vjerojatno je najupućeniji čovjek u proces približavanja Hrvatske tom savezu. Kako se ovih dana s velikim rezervama govori o nedavnim najavama pomoćnika ministrice obrane Zlatka Gareljića da bi Hrvatska poziv za ulazak u NATO mogla dobiti već u svibnju na summitu u Istanbulu, pitali smo Milanovića jesu li procjene da će pozivnica ipak izostati opravdane.

=NATO u posljednjih nekoliko godina u svim strateškim dokumentima neprekidno ponavlja da se »politika otvorenih vrata« nastavlja. U zadnjem dokumentu s Praškog summita nema konkretnih informacija kada ćemo dobiti poziv. Hrvatska je upravo ušla u svoj drugi ciklus Akcijskog plana za članstvo (MAP) i spremni smo za poziv u svakom trenutku. Hoće li to biti iduće godine u Istanbulu ili na summitu nakon njega, bit će kapitalna politička odluka o kojoj u ovom trenutku nemam informacija. No, mi smo spremni već sada.

-U Hrvatskoj se i ranije izražavala spremnost za ulazak u NATO, no pitanje je kako nas ocjenjuju u samom NATO-u. Vi vjerojatno već imate neke informacije od vaših kolega u NATO-u, hoće li poziv stići u Istanbulu ili neće?
=Imamo intenzivne kontakte u NATO-u, no ovakve se odluke donose na najvišoj političkoj razini, između partnera euroatlantske zone. U ovom je trenutku vjerojatnije da će Hrvatska u NATO biti pozvana 2006.

Napredak u kratkom roku
-Zbog čega se taj poziv odgađa?
=Ne odgađa se. Nitko nikada nije govorio o konkretnim datumima. Takva je unutarnja politička dinamika NATO-a. Mi smo u svim ovim procesima kasnili ponajprije zbog političkih razloga, zbog rata i posljedica rata. Kasno smo ušli u Partnerstvo za mir i u zadnje tri godine napravili golem skok i smanjili razliku, ali smo još uvijek, formalno gledano, u određenom zaostatku. Vjerojatno će nam trebati još jedan do dva ciklusa MAP-a da bismo postali članica NATO-a. Što se nas tiče, obaveze iz članstva smo u velikoj mjeri spremni preuzeti prije toga.

-Koče li nas politička ili vojna pitanja?
=Ne bih govorio o kočenju. Kao što sam već rekao, napredak ostvaren u kratkom roku je velik. Drugima je trebalo znatno više. Politička pitanja su dominantna i ona predstavljaju prag na kojem se prolazi ili pada. Važno je i obrambeno poglavlje, ali test zrelosti administracije i društva polaže se na političkim pitanjima.

-Znači li to da je Ante Gotovina danas u Haagu da bi Hrvatska dobila poziv za članstvo na summitu u Istanbulu?
=Ne mogu to komentirati, a niti kompleks odnosa s NATO-om svoditi samo na generala Gotovinu...

Dva posto BDP-a za obranu
-Utječe li naš trenutni problem s Haagom i na proces ulaska u NATO?
=Naravno da utječe, ali to nije dominantno. Jedan manji broj članica EU smatra da imamo problema u suradnji s Haagom, no bitno veći broj zemalja EU je ratificirao SSP ili će to učiniti ovih dana. U percepciji tih administracija s Hrvatskom je, zaključilo bi se, sve u redu. Jasno smo rekli da general Gotovina nije u dosegu hrvatskih vlasti. Što se tiče spremnosti na suradnju i odnosa RH prema ratnim zločinima, mislim da je Hrvatska i u tom osjetljivom segmentu počela djelovati kao pravna država. To svima, pa i NATO-u, ponavljamo.

-Koliko bi Hrvatsku koštao ulazak u NATO?
=NATO je definitivno recept za racionalniju i jeftiniju obranu u kojoj se možete specijalizirati za pojedina područja. Mi kao mala država ne možemo sve rodove i službe razviti jednako kvalitetno. Izdvajanja za obranu bi za Hrvatsku bila ista kao i sada, dakle oko dva posto BDP-a. Uz racionalnije organiziran sustav oružanih snaga i uz očekivani rast BDP-a, radilo bi se o ukupno većem iznosu, ali o istom ili čak relativno manjem opterećenju.
Članarina u NATO-u je zanemariva jer je ta organizacija u birokratskom smislu mala. Godišnji proračun organizacije je oko 200 milijuna dolara, u kojem bi Hrvatska sudjelovala okvirno sa 0,5 posto, dakle milijun dolara.

O bazama zasad ni riječi
-Hoće li ulaskom u NATO za Hrvatsku početi bolno i teško razdoblje, kao što to neki predviđaju?
=To je možda vrijedilo za neke druge koji su u NATO ulazili nespremniji. Države koje trenutno ulaze, njih sedam, već su kroz MAP prošle malo jači dril. Najbolniji zahvati za Hrvatsku događaju se upravo sada i to ponajprije zbog MAP-a, no u reforme bismo išli i bez toga jer se prijašnji sustav nije mogao održati. Stoga će nam biti lakše kada uđemo u NATO. Pri tome neće biti, kao što se tvrdilo, pritisaka da se kupuju skupi vojni sustavi.

-Hoće li u Hrvatskoj niknuti NATO-ve baze?
=O tome za sada nema niti riječi, a budući da NATO svoj utjecaj širi na istoku i da se već angažirao u Afganistanu, vjerojatnije je da će baze, bude li ih, biti bliže tim žarištima, otprilike 500 do 1.000 kilometara istočno od Hrvatske. O bazama u Hrvatskoj nije, dakle, bilo niti riječi, a objektivnom analizom može se zaključiti da je vjerojatnost za takvo što nikakva.

U novom ciklusu MAP-a važni i dobrosusjedski odnosi
-Prije nekoliko dana Hrvatska je predala godišnji program za idući ciklus MAP-a. Na što on Hrvatsku obvezuje i koje su novosti u odnosu na prošlogodišnji?
=Od političkih kriterija korak naprijed je daljnja stabilizacija Hrvatske i njen pozitivan utjecaj na regiju, no ne kao regionalne sile, već kao partnera, koji napredujući vuče i druge naprijed. Važni su, dakle, dobrosusjedski odnosi, status manjina, pitanje povratka prognanika i izbjeglica i njihova reintegracija u društvo. Kao u dijalogu s EU. Naravno, važna je i suradnja s Haaškim tribunalom. U obrambenom segmentu obvezujemo se na nastavak reformi.