(...)
Hoće li u Vašem vanjskopolitičkom djelovanju na prvom mjestu biti
odnos sa SAD-om?
- U HDZ-u nema soliranja i naši su stavovi zajednički, bez obzira tko
ih inicira. Ne postoje Žužulovi stavovi u vanjskoj politici ih Biškupićevi
u kulturi, niti Vukelićevi u gospodarstvu, nego postoje stavovi vlade
HDZ-a i DC-a.
No, neki bi mogli reći da je to jednopartijsko razmišljanje?
- Ne, nije tako, nego smo mi usklađeni tim. Tako je i u vanjskoj politici
gdje zajedno definiramo ciljeve, Nema razlike u stavovima o vanjskoj
politici. a ako ih je i bilo, dogovorili smo ih medu sobom. Definitivno
opredjeljenje ove vlade jest ulazak Hrvatske u EU i NATO. Tu nema velikih
razlika u odnosu na bivšu vladu, ali mi ne vjerujemo u podjelu između
Europske unije i SAD-a na način da bismo se morali opredijeliti za Uniju
ili za NATO. Želimo dobru suradnju i s Europskom unijom i sa SAD-om.
Vama osobno pripisuje se da imate dobre odnose samo sa SAD-om,
no kako stojite s kontaktima prema europskim državama?
- Nije točno da imam dobre kontakte samo sa SAD-om. Radio sam u velikoj
američkoj firmi, ali sam bio direktor za Europu i poznajem većinu europskih
premijera i ministara vanjskih poslova. Zato je krivo mene prikazivati
kao jednostranog igrača. Nastojat ćemo imati balansiranu politiku i
prema SAD-u i prema Uniji.
U dijelu javnosti postoji uvjerenje da HDZ podržavaju jedino konzervativne
europske stranke ili Bushova republikanska administracija. Nije li to
ipak svođenje HDZ-a u preuske okvire?
- Pitate kako HDZ zapravo kotira u svijetu. Ali, mi više nismo HDZ u
tom kontekstu, već smo prije svega hrvatska vlada. Nastojat ćemo imati
dobre odnose i s Velikom Britanijom i s Njemačkom i sa SAD-om, bez obzira
tko je tamo na vlasti. U stranačkim odnosima činjenica je da se stranke
sličnog svjetonazora drže čvrsto zajedno, i to je pogotovo tako u Europi.
No, kad se to prenese na razinu vlade, onda se takva percepcija bitno
mijenja. Osobno poznajem podjednako mnogo ljudi i medu republikancima
i među demokratima u SAD-u, a surađivao sam dobro i s jednima i s drugima.
Javnost je prilično skeptično primila i činjenicu da premijer
Sanader ima dobre odnose i s talijanskim premijerom Silviom Berlusconijem
kojeg se smatra vrlo kontroverznim, a pripisuju mu se i neke neofašističke
izjave?
- Za nas je gospodin Berlusconi premijer susjedne prijateljske i nama
izrazito važne države. S druge strane, on je bio predsjedatelj Unije
i nama je bilo itekako stalo dobiti njegovu podršku koju i imamo. Slažemo
se u mnogim pitanjima, poput onoga o transatlantskoj suradnji ili viziji
buduće Europe, kao i o nekim specifičnim pitanjima ulaska Hrvatske u
EU,
Kako je zapravo HDZ uspio vratiti srušeni ugled od 2000. do danas
kad je relevantan međunarodni faktor?
- Dr. Sanader i ljudi oko njega imaju čvrstu viziju o čvrstini HDZ-Nije
odustajao od toga i nije se pokolebao, a to se s vremenom sve više prepoznavalo.
Još sam do prije šest mjeseci znao čuti u komunikaciji s ljudima u svijetu
da su oni prepoznali što misli i govori Sanader, ali ne znaju je li
to i stav HDZ-a. U zadnje vrijeme to se pitanje sve manje čuje i počelo
se vjerovati da je HDZ doživio tranziciju u normalnu umjerenu konzervativnu
stranku koja ima svoja ishodišta, ali i svoju čvrstu viziju budućnosti.
Ne bih htio da me kolege iz drugih stranaka krivo shvate, ali HDZ u
ovom trenutku možda ima najjasniju viziju i najjasnije je definirana
stranka u državi.
Kakav je ugled premijera Sanadera u svijetu i HDZ-a?
- Izrazito dobar i kad je riječ o Sanaderu i o HDZ-u. Naravno da će
se budno promatrati što će HDZ provesti. Dr. Sanader je čovjek koji
izrazito lako komunicira sa svijetom. Dvije su osnovne stvari najvažnije:
prvo, koliko vam se može vjerovati, i drugo, koliko lagano komunicirate
i to znate prenijeti. Sanader ima obje te karakteristike.
Budimo realni, unatoč našim priželjkivanjima da Hrvatska ude u
EU i NATO, kada Vi kao ministar očekujete da bi se to moglo ostvariti?
- Danas više nije toliko bitan datum jer šest mjeseci prije ili kasnije
neće ništa promijeniti. Za nas je važna činjenica da se priključimo
u grupu s Rumunjskom i Bugarskom zato što do sada nije bilo proširenja
na individualnoj osnovi, a osobno mislim da će proširenje i dalje ići
po grupama. Ako propustimo ući u Europsku uniju s Bugarskom i Rumunjskom,
sljedeća grupa su tek države nastale raspadom Jugoslavije, a njima treba
još vremena da postanu članice Unije. Mi bismo i dalje ostali u čekaonici,
a to znači zaostajanje u razvoju. Sve države koje su ušle u EU, brzo
su se razvile dok su sve ostale stagnirale.
Drugo bitno pitanje je ulazak u NATO i mislim da ćemo u pogledu toga
biti puno aktivniji od prethodne vlade. Teoretski je moguće da Hrvatska
postane članica Europske unije a da nije prije toga ušla u NATO, ali
ja u to ne vjerujem. Sve države koje ulaze u EU, prije toga ušle su
u NATO i nema ni jedne iznimke među tranzicijskim zemljama. Trebali
bismo učiniti sve da do summita NATO-a 2006. godine dobijemo pozivnicu
za punopravno članstvo u EU. Je li to realno? Rekao bih da je moguće,
ali nije jednostavno.
Ne čini li se Vama, kao i mnogim građanima, da Hrvatska mora zadovoljiti
mnogo više uvjeta za ulazak u Europsku uniju nego neka druga država?
- I meni se samom ponekad tako čini iako sam svjestan da je to ponekad
takva percepcija te da se puno uvjeta traži i od drugih država. Mi imamo
specifičnu situaciju i mislimo da je mnogim državama bilo mnogo lakše.
Često nam je puta nedostajala podrška, kriteriji su nam ponekad bili
viši ili su nam se ponekad takvima činili. Imamo snage i odlučnosti
prijeći taj put.
Jeste li razgovarali s bivšim ministrom Piculom o aferi koja se
dogodila u Ministarstvu vanjskih poslova gdje je čak i nakon provedenih
izbora u diplomaciju poslano nekoliko osoba?
- Ne, s Piculom sam napravio korektnu primopredaju i o tome nismo razgovarali,
ali na Predsjedništvu stranke zaključili smo da smatramo nekorektnim
bilo kakve odluke donesene nakon izbora. Ne vidim da je nešto bilo tako
hitno da se u mjesec dana neke ljude trebalo slati u diplomaciju. Ako
je bilo takvih odluka, mi ćemo ih preispitati i poništiti.
Jesu li takvi potezi nakon izbora zapravo bili svojevrsno podmetanje
klipova HDZ-OVO) vladi?
- Ne bih to tako nazvao. Mnogi nisu očekivali da ćemo pobijediti, a
onda kad su ipak vidjeli da nisu pobijedili, mislili su da se još mogu
pobrinuti za svoje kadrove. Neće biti nikakvih sječa ni revanšizma,
ali isto tako neće mi biti nimalo neugodno zahvaliti se nekima koji
su tražili političko sklanjanje u diplomaciju. Diplomacija nije azil
već ozbiljan posao, i mislim da bismo bili neodgovorni i prema svojim
biračima i prema državi kad bismo se ponašali drukčije.
Tko će biti državni tajnik, dakle Vaš zamjenik?
- Mislim da će druga osoba u Ministarstvu biti osoba s dugogodišnjim
diplomatskim iskustvom i postignućima, ali i dugogodišnjim novinarskim
stažom.
Nećete mi reći o kome je riječ?
- Ne bih još izišao s imenom dok se definitivno ne dogovorimo. Razgovarao
sam o tome s premijerom, a riječ je o osobi koja je i uspješan diplomat
ali i uspješan novinar, a svi čitatelji vaših novina lako mogu pogoditi
o komu je riječ.
Hoćete li mijenjati pomoćnike koji su stručne osobe?
- U ovom trenutku još ne znam, ali bit će preraspodjela u Ministarstvu.
Koji će biti vaši prvi potezi u odnosu sa Slovenijom i BiH?
- Pokušat ćemo spustiti loptu na zemlju u odnosima sa Slovenijom, jer
imamo mnogo više onoga što nam je zajedničko, nego onoga što nas razdvaja.
Hrvati i Slovenci žive tisuću godina jedni pokraj drugih a da nikad
nisu imali sukobe. Imamo istu viziju budućnosti, Slovenija ulazi u EU,
a mi isto tako želimo biti njezin član. Ponekad su neka pitanja nepotrebno
zaoštrena, a mi želimo međusobni dijalog, ali ako nećemo moći doći do
zajedničkog rješenja, ići ćemo i na međunarodnu arbitražu. Nećemo insistirati
odmah na arbitraži, ali nećemo niti bježati od nje. Jer ako nema drugog
načina, onda je arbitraža konačno rješenje. Što se tiče odnosa s BiH,
nastavit ćemo graditi dobre odnose s njom vodeći brigu o sudbini Hrvata
u toj državi. Uostalom, mi smo i supotpisnici Daytonskog sporazuma.
Imamo visok stupanj odgovornosti za sudbinu Hrvata u BiH, vodeći računa
da je riječ o suverenoj državi s kojom želimo imati prijateljske odnose.
Pomagat ćemo Hrvatima u BiH, ali oni se za svoju budućnost prvenstveno
trebaju boriti u Sarajevu i Mostaru. Napokon, Hrvatska i BiH dijele
jednu od najdužih granica u Europi, naša su gospodarstva povezana, a
vjerujem da će i proces stabiliziranja BiH ići u tom smjeru, da će i
BiH biti što bliže europskim integracijama. Onog trenutka kad i mi i
oni budemo u NATO-u i u Europskoj uniji, nikakvih problema više neće biti.
Besmisleno je smjenjivati dobre karijerne diplomate što se radilo 2000.
Što je s pričom o »sječi« u diplomaciji? Kojim ćete se kriterijima
voditi u vezi s tim pitanjem?
- Ovdje je stvoren misterij o tome. Diplomacije svih država podložne
su promjenama nakon izbora. Dok sam bio četiri i pol godine u Washingtonu,
nekoliko država promijenilo je po dva, tri veleposlanika. Neke države
imaju potpuno karijernu diplomaciju koja je nepodložna promjenama, ali
većina ima kombinaciju karijerne i političke diplomacije. Sa svakom
promjenom vlasti slijede i promjene u diplomaciji pa tako i u našoj.
Zašto se to u Hrvatskoj shvaća kao revanšizam?
- To nije nikakav revanšizam i neka mi kad prođe vrijeme netko pokaže
koga smo mi to smijenili zato da mu se osvetimo. Primjerice, 2000. godine
smijenjeno je 25 veleposlanika i 10 generalnih konzula, a neki od njih
bili su karijerni diplomati. Sebe ne stavljam u tu kategoriju. Rekao
sam da je mene na to mjesto dovela jedna politička opcija i kad je došlo
do smjene vlasti, sam sam potražio rješenje negdje drugdje. Ali mi smo
država koja je još u nastajanju struktura, i tvrdim vam da nam politički
kriteriji neće biti dominantni. Ako je netko samo na temelju političkih
kriterija otišao u diplomaciju, a i to je normalno, kad dođe do promjene
vlasti, normalno je da slijedi smjena. Ali ako je netko otišao karijerno
i profesionalno, bilo bi besmisleno takvog čovjeka vraćati ako dobro radi svoj posao.
Sanaderova izjava o Haagu jednostrano shvaćena
Smatrate li da je tvrdnja i premijera Sanadera kako će Haag ubuduće
biti pravno, a ne i političko pitanje realna? Kako bi to bilo moguće
odvojiti od političkog pitanja?
- Mislim da je ta premijerova izjava jednostrano shvaćena. Bilo bi naivno
misliti da će Haag odjednom postati samo pravno, a ne i političko pitanje.
Jasno je da će i Haag i dalje imati političke konotacije i u Hrvatskoj
i izvan nje, uostalom suradnja s Haaškim sudom jedan nam je od uvjeta
za ulazak u EU. Kad je Sanader to rekao, prije svega je mislio na operativnu
razinu suradnje. Dakle, operativno surađivat će se putem Ministarstva
pravosuđa. To jest prvenstveno pravno pitanje s političkim implikacijama,
ali i dalje će postojati Savjet za suradnju s Haaškim sudom. Naravno
da će biti političkih konotacija, no na radnoj razini za suradnju će
biti zaduženo Ministarstvo pravosuđa.
Jesu 11 bile istinite kalkulacije da ćete VI biti zaduženi za odnose
s Haagom?
- Ne, već smo davno odlučili da to nećemo raditi preko Ministarstva
vanjskih poslova već preko Ministarstva pravosuđa.
Znači li to da će ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt biti
zadužena za Haag?
- Ministarstvo će biti glavno tijelo, ali to ne znači da se i neke druge
osobe u Vladi neće baviti tim pitanjem.
Hoćete li mijenjati članove Savjeta za suradnju s Haagom?
- U ovom trenutku to još ne znam.