Kad je riječ o SAD-u, Hrvatska se u ove dvije godine pomakla s, recimo, prijateljskog u partnerski status / Hrvatska može partnerstvu sa SAD-om ponuditi svoju unutarnju stabilnost i aktivnu ulogu u uspostavi stabilnosti u regiji / NATO-u je zanimljiv naš položaj na sjevernoj maritimnoj fasadi Mediterana i križanju sjevera i juga, odnosno istoka i zapada / Hrvatska može NATO-u ponuditi specijalističke postrojbe za određene namjene, ali naša vlastita stabilnost i doprinos stabilnosti regije naš je najveći mogući doprinos NATO-u i borbi protiv terorizma
WASHINGTON,
9. lipnja (Od posebne izvjestiteljice Vjesnika) – Nakon trodnevnog službenog
posjeta hrvatske delegacije Washingtonu, predvođene premijerom Ivicom
Račanom i ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom, izaslanstvo nije
krilo zadovoljstvo brojnim susretima na izuznimno visokoj razini. U
washingtonskim diplomatskim krugovima nije ostalo nezamijećeno da nijedno
izaslanstvo zemalja iz naše regije nije imalo susrete s toliko najviših
američkih dužnosnika, počevši od razgovora s predsjsednikom Bushom u
Ovalnom uredu, preko susreta sa savjetnicom za nacionalnu sigurnost
Condoleezz Rice i državnim tajnikom Colinom Powellom do ministra pravosuđa
Johna Ashcrofta i ministra trgovine Donalda Evansa.
Stoga smo na kraju službenoge dijela posjeta hrvatske delegacije Washingtonu
razgovarali s dr. Ivanom Grdešićem, hrvatskim veleposlanikom u SAD-u.
Kako ocjenjujete rezultate ovih trodnevnih razgovora
za koje se u dijelu domaće javnosti prije putovanja nije vjerovalo da
će biti na tako visokoj razini?
- Ono što se dogodilo vrlo je slično onome što smo željeli.
Naravno, uvijek su moguća iznenađenja. Tehnički gledano, nismo imali
iznenađenja, a nismo ih imali ni politički. Partnerstvo SAD-a i Hrvatske
je ovdje ne samo potvrđeno nego i unaprijeđeno. To je kulminiralo u
razgovoru predsjednika Busha s premijerom Račanom, koji je u pripremi
bio držan, da tako kažem, u niskom profilu.
U Zagrebu se najavljivalo da će Bush samo navratiti
u ured Condoleezz Rice pozdraviti Račana?
- Da, diplomatskim rječnikom rečeno, u prvoj varijanti dogovora
bilo je riječi o susretu, a ne o razgovorima. No, nakon prvih konkretnih
razgovora i konzultacija neposredno uoči dolaska premijera te informacija
koje smo proslijedili Bijeloj kući, raspoloženje se na neki način promijenilo,
tako da je došlo do pravog bilateralnog susreta predsjednika i premijera
u formatu koji je rezerviran za saveznike, i to je jedino, naravno,
ugodno iznenađenje, ali ne i pravo iznenađenje.
Bilo je mnogo riječi o partnerstvu Hrvatske i
SAD-a. Taj izraz, partnerstvo, u velikom dijelu domaće javnosti izaziva
čuđenje, pa čak i podsmijeh i pitanje kako to jedna mala i siromašna
Hrvatska može biti strateški i snažan partner SAD-u, najmoćnijoj zemlji
na svijetu, kao što se u Washingtonu posljednjih dana moglo čuti. Što
taj pojam strateškog partnera točno znači?
- Kad je riječ o terminu partnerstvo, treba reći da postoji
skala odnosa među državama. Na jednoj strani je neprijatelj, a pozitivna
strana skale počinje s prijateljem, potom se postaje partnerom, a na
kraju i saveznikom. Kad je riječ o SAD-u, mi smo se u ove dvije godine
pomakli s, recimo, prijateljskog u partnerski status.
Kad sam predavao vjerodajnice predsjedniku Bushu, on mi je u prvoj rečenici
rekao: »Mi smatramo Hrvatsku važnim partnerom«. Dakle, to nije fraza
koju smo mi izmislili, nego je to fraza koju smo čuli od Amerikanaca.
Partnerstvo, kad je riječ o državama, funkcionira tako da obje države,
formalno-pravno gledano, imaju po jedan jednakopravni glas. U stvarnosti,
Hrvatska može partnerstvu sa SAD-om ponuditi svoju unutarnju stabilnost
i aktivnu ulogu u uspostavi stabilnosti u regiji. Amerika je trenutno
iznimno fokusirana na borbu protiv terorizma, za njih je to rat. Predsjednik
Bush je rekao: »Mi smo, gospodine premijeru, u ratu«. Hrvatska, jačajući
vlastitu stabilnost i pozitivnim djelovanjem u regiji može biti partner
koji neće odvlačiti američki interes s borbe protiv terorizma na neko drugo žarište, to je naš doprinos.
Kakav je mogući doprinos Hrvatske NATO-savezu s obzirom na stremljenja Hrvatske da u trećem krugu proširenja, nakon praškog summita, bude priznata kao svojevrsni predvodnik? - Sasvim praktično gledano, naš je geografski položaj zanimljiv NATO-u. To, što mi, realno gledajući, u Pragu nećemo biti pozvani u članstvo nije posljedica našeg nezanimljivog položaja ili naše nemogućnosti da budemo partneri, nego posljedica kašnjenja s potezima koje moramo povući u zemlji. Napravljeno je puno, ali ne i dovoljno. NATO-u je zanimljiv naš položaj na sjevernoj maritimnoj fasadi Mediterana i križanju sjevera i juga, odnosno istoka i zapada. Hrvatska kontrolira tu zadnju fasadu toplih voda, koja će biti zatvorena s Bugarskom, Rumunjskom, Turskom i Grčkom; ostaju još Hrvatska i Albanija. I kad se one priključe NATO-u, sve tople vode sjevera Mediterana bit će pod kontrolom saveznika. Hrvatska može NATO-u ponuditi specijalističke postrojbe za određene namjene, ali naša vlastita stabilnost i doprinos stabilnosti regije naš je najveći mogući doprinos NATO-u i borbi protiv terorizma.