Premda ne star po godinama, Joško Paro se ubraja u veterane hrvatske diplomacije, u kojoj je prisutan od njenih prvih dana. Višegodišnji pomoćnik hrvatskog ministra vanjskih poslova - a prije toga savjetnik u veleposlanstvu te šef analitike u MVP - Paro je nedavno imenovan za novog hrvatskog veleposlanika u Londonu. On je, dakle, šef jedne od najvažnijih, a vjerojatno i najzahtjevnijih naših diplomatskih misija u svijetu. Parov dolazak u London bio je povod za malu rekapitulaciju britansko-hrvatskih veza, te trenutačne hrvatske situacije u europskom kontekstu.
Hrvatsko-britanski odnosi na određeni su način evoluirali od ranih devedesetih do danas. Kako je to teklo?
- Jasno je da su evoluirali. Kao prvo, od proglašenja samostalnosti
i Hrvatska je postajala sve otvorenija te sposobnija za međunarodnu
komunikaciju, sazrela kao međunarodni partner. Kroz velike promjene
prije tri godine, Hrvatskoj su se otvorile perspektive članstva u EU
i NATO, pa je to ono što danas u najvećoj mjeri određuje narav odnosa
Hrvatske i Velike Britanije. To je odnos mlađeg i starijeg partnera.
Velika Britanija jedan je od najvažnijih čimbenika europske i međunarodne
politike. Iz svoga diplomatskog iskustva mogu reći da je od priznanja
Hrvatske do danas, dakle kontinuirano, Britanija vrlo načelno zagovarala
vladavinu prava. U nekim razdobljima naših odnosa pojavljivali su se,
doduše, problemi, uglavnom onda kada bismo mi na svoju štetu posrnuli
kao pravna država. Nakon 2000. godine bilježimo razvoj sve tješnjeg
partnerstva. U cjelini se može kazati da su ti odnosi - baš kao i mi
sami - išli uzlaznom linijom.
Ne znam da je danas i jedna članica EU-a aktivnije angažirana na pomoći
Hrvatskoj vladi u njezinim reformskim naporima. Nije mala stvar da je
Velika Britanija od svih zemalja obuhvaćenih procesom stabilizacije
i pridruživanja EU-u lani jedino za Hrvatsku izradila poseban strategijski
program pomoći pristupanju EU-u, kakav se inače izrađuje samo za zemlje-kandidatkinje.
Isto tako, usporedno s prigovorima vezanim uz slučaj Bobetko, nije otkazan
ni jedan od programa pomoći. U našoj se javnosti o tome premalo zna.
Predstojeći susret premijera Račana s britanskim premijerom Tonyjem
Blaireom u Londonu, u ožujku, bit će prilika za potvrdu čvrstine kako
hrvatske vlade u suočavanju s tranzicijskim poteškoćama, tako i kontinuiteta
britanske podrške.
Beskorisno je živjeti u mitovima
Prema nekim hrvatskim ispitivanjima mišljenja izlazi
međutim da Hrvati doživljavaju Britaniju kao prepreku svojim težnjama
da uđu u Europu. Koji bi razlog bio takvom raskoraku u percepciji?
- U nas se godinama njegovala (posebno usmenom predajom) povijesna kontroverza
o ulozi Velike Britanije u odnosu na hrvatske državotvorne težnje. To
je stvorilo mit da nas »Britanci ne vole«, a živjeti u mitovima potpuno
je beskorisno. Danas je hrvatska država jednostavna i neupitna činjenica,
koju Britanija prihvaća na osobito partnerski i prijateljski način,
podupirući nas, trošeći štoviše novac svojih građana ne bismo li mi
sami stvorili uvjete za priključenje europskoj obitelji demokracije
i vladavine prava. No možda bismo i jedni i drugi mogli nešto više i
češće isticati pozitivne činjenice o našim odnosima. Tvrdnja, dakle,
da je Velika Britanija glavna prepreka za ulazak Hrvatske u EU apsolutno
ne stoji. Glavna prepreka je težina našeg vlastitog prilagođavanja europskoj
obitelji, ili, možda, nedostatak odlučnosti da se prilagodimo, jer prilagodba
nije nimalo laka. Velika Britanija, a posebice vlada Tonyja Blaira,
stavljaju posebno snažni naglasak na pravni poredak, na vladavinu prava,
i na tome se doista insistira. Odnos britanske vlade prema nama u načelu
se nije promijenio, mi smo se promijenili.
Ipak, određena promjena se zbila kada su u Britaniji
1997. na vlast, nakon konzervativaca, došli laburisti. Klima u odnosima
Zagreba i Londona od tada se čini nekako boljom.
- Došlo je do sretne koincidencije. Britanci su dobili vladu koju možda
više nego li njenu prethodnicu pokreću moralna načela. Time možemo protumačiti
gorljivu odlučnost britanske laburističke vlade da se suprotstavi nacionalističkoj
diktaturi Slobodana Miloševića. No i Hrvatska je dobila novu vlast.
Kada smo se mi našom promjenom približili modelu demokratske pravne
države, London je to prepoznao i podržao. Ono što je nakon prošlih hrvatskih
izbora prepoznala vlada u Londonu, bila je sposobnost građana Hrvatske
da demokratskim putem proizvedu tako velike promjene. Veća se dakle
promjena dogodila u Zagrebu nego li u Londonu. Standardi, međutim, te
očekivanja prijašnje i sadašnje britanske vlade, koji se odnose na poštivanje
ljudskih, manjinskih, vlasničkih i drugih prava građana ostali su isti.
Nema pridruživanja bez stabiliziranja
Lijepo je da nam netko hoće pomoći da uđemo u EU,
no svejedno ostaje činjenica da smo pri kraju repa za europski klub,
u društvu zemalja koje su manje razvijene od nas.
- U političkom se smislu Hrvatska nalazi u skupini zemalja koje donedavno
nisu imale regulirane odnose s EU-om. Službena politika EU-a nije politika
skupnog, nego pojedinačnog pristupa, kako je to više puta potvrđeno
na europskim summitima. Nas dakle na repu drži zakašnjenje; kao ni druge
države iz regije zahvaćene sukobom, nismo imali regulirane ugovorne
odnose s EU. Premda smo bili žrtva a ne agresor, ono što se gledalo
jest prisutnost sukoba. Postoji niz stvari koje je Hrvatska morala rješavati
da bi stabilizirala odnose sa svojim susjedima. U tome smo po općem
sudu veoma uspješni. U našem ugovornom odnosu s EU-om, proces stabilizacije
(odnosa sa susjedima te odnosa između većine i manjina u samoj Hrvatskoj)
te proces pridruživanja nisu odvojeni. Nema pridruživanja bez stabiliziranja,
kao što će, s druge strane, tek pridruživanje unijeti u Hrvatsku i regiju potpunu stabilnost.
Hrvatska ima potencijal da najbrže od svih zemalja svoje regije ispuni
postavljene joj uvjete. Britanija je zato prepoznala njenu veću sposobnost
pozitivna djelovanja i utjecaja unutar regije. Spremnost Hrvatske da
poštuje ljudska prava, manjinska prava, te vlastite ustavne okvire,
govore u prilog toga da bi vrlo lako mogla postati članicom EU-a. Hrvatska
svjetli kao svjetionik drugim zemljama u regiji. Zbog toga je naša zemlja
zanimljiva i zato su Britanci možda i ponešto oštriji prema nama nego
prema drugima. To je kao u školi, gdje uvijek više tražite i očekujete
od dobrog đaka, nego od lošeg, makar na lošeg trošite više vremena i snage.
Je li Haag potencijalni kamen spoticanja u odnosima
Hrvatske i svijeta? Većinu zločinstava na tlu Hrvatske počinila je srpska
strana. Odražava li se adekvatno ta činjenica u broju za to podignutih
optužnica u Haagu - uz dužnu ogradu da takvo vaganje može biti osjetljiva stvar.
- Što se ravnoteže tiče, mogu reći da je važan zločin, a ne tko ga je
počinio - to je središnji postulat. Hrvatska se jasno opredijelila za
suradnju sa sudom u Haagu. Nisam ja branitelj Haaškoga suda. Za mene
je on jednostavno dio našeg pravnog sustava i međunarodnog poretka kojemu
Hrvatska pripada. No mogu sasvim sigurno reći da, kada se gledaju etnički
razmjeri, daleko najveći broj okrivljenih pripada srpskoj strani, što
očito odražava i razmjere zločina.
Hrvatska ima prilično visok rejting
Da, za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, te
na Kosovu. Što je s Hrvatskom?
- U Hrvatskoj je do sada bilo četiri-pet takvih optužnica, od kojih
se Šljivančanin, optužen za Vukovar, nalazi u bijegu i nedostupan je
Haaškom sudu. Optuženi Mrkšić, Babić i Martić su u Haagu. Dokmanović
je preminuo u Haagu. Mladić je optužen za zločine u BiH i nije dostupan
sudu. Neki koji su bili optuženi, došli su u Haag i vraćeni su. To je
proces koji traje. Nemojmo zaboraviti da i hrvatsko pravosuđe obrađuje
stotine slučajeva zločina nad hrvatskim stanovništvom. Ohrabrujuće je
da ono počinje djelovati neovisno i da obrađuje zločine nad hrvatskim
građanima, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.
Kakav je, po vašoj ocjeni, rejting Hrvatske u svijetu?
- On je prilično visok. Ne kažem to samo zato što sam hrvatski diplomat.
Upravo sam u Cityju sudjelovao na prezentaciji nove emisije hrvatskih
obveznica, takozvanom roadshowu, kojeg su vodili gospoda Linić i Crkvenac.
Bio je to iznimno moderan samopouzdan nastup. Na njemu su iznijete brojke
i podaci koji su strane sudionike naveli na jednodušni zaključak, da
je Hrvatskoj mjesto u čekaonici prvog razreda za Europsku uniju.
Da, navodno su hrvatski gospodarski pokazatelji jednako
dobri kao u zemalja koje su sada u prvom kontingentu za primanje u EU.
Nego, kakav je vaš osobni i diplomatski credo?
- Ja služim vladi koja me je ovamo poslala i hrvatskim građanima koji
me za to plaćaju. Moja zadaća pritom nije samo zastupati interese Republike
Hrvatske u Ujedinjenom Kraljevstvu. Diplomati se nalaze na privilegiranom
istaknutom mjestu, na udaljenosti odakle se domovina vidi iz drugačije
perspektive. Iz moje perspektive dužnost mi je, i moralna obveza, upozoriti
moju vladu na okolnosti u kojima se ostvaruju ili ne ostvaruju hrvatski
interesi u svijetu. Stoga nisam samo vjesnik dobrih vijesti. Držim svojom
dužnošću da utječem i prema unutra, da iz svoje perspektive zastupam
hrvatske interese i u samoj Hrvatskoj. Doista se priključujem onima
koji razumiju potrebu pune i potpune vladavine prava i pravnog poretka
- u odnosu na, recimo, pravnu sigurnost građana i pravnu sigurnost kapitala,
dakle ulagača. Mi smo zemlja koja treba strani kapital. Zemlja u kojoj
postoje dvojbe oko toga je li svaki građanin ravnopravan, neće privući stane ulagače.
Takvo što više ne bi trebalo uopće biti dvojbeno.
- To i nije dvojbeno kada je riječ o političkoj orijentaciji općenito.
Dvojbe nastaju u primjeni. Mi ćemo, kao zemlja kandidatkinja za EU,
biti pod povećalom. To može biti i neugodno, jer ono katkada stvara
lijepe, a katkada grozne slike. Mi zapravo već i jesmo pod povećalom.
Važno je da u najvećoj jasnoći vidimo sve što je dobro i sve što nije.
U tom je diplomatska komunikacija veoma važna.
Inače, mislim da moramo jačati prisutnost Hrvatske u medijima i javnosti
i na tome ćemo ovdje raditi. Zemlja takvih ljepota apsolutno je premalo
zastupljena na britanskom turističkom tržištu - koje se ubraja među
najsnažnije na svijetu. Mislim da smo tužno neprisutni u smislu promidžbe,
kao i privlačenja britanskog kapitala. Ako želimo razviti elitnu vrstu
turizma, onda je za to potrebno i elitno mnogo novaca. Mi ćemo kao diplomacija
pokušati što možemo. No, vi kao novinar dobro znate koliko je teško
dovesti u žižu nešto što je pozitivno - na to se onda mora uložiti dosta i energije i novca.
Upoznao sam nedavno u Londonu čovjeka koji kaže da bi htio kupiti jedan
rt u Hrvatskoj, uložiti u turizam. Suočeni s rašomonskim vlasničkim
odnosima, takvi ljudi lako odustaju. Zato je neobično važno da se reformira
pravosuđe i uprava, da se dovedu u red vlasnički odnosi i registri.
Postoje modeli kako se to rješava, ali trebat će vremena. No već sama
činjenica da stranci mogu stjecati kod nas nekretnine, kao u Europskoj
uniji, znači korak naprijed. Važno je da vlada na tome radi i da uživa
partnersku pomoć iz EU-a, a u tom segmentu posebno iz Velike Britanije.
Postoje li odgovarajuća sredstva za našu reprezentaciju u svijetu?
- Ona postoje, ali nisu dovoljna. Inače, kako se mi razvijamo kao država
tako sazrijeva i svijest da je javna diplomacija najvažniji element
opće diplomacije. Tajna diplomacija, ona koja se odvija bez znanja javnosti,
igra samo ulogu u promilima. U stručnom pogledu, danas je diplomacija
najvažnija u svom načinu informiranja te u svojoj otvorenosti medijima i javnosti.
Ovo je vrijeme za nas presudno
Nedavno se Hrvatska očitovala, kao jedna od deset
zemalja istočne Europe koje su poduprle američki stav oko rata u Iraku.
Potom se, međutim, oglasio i premijer Račan, rekavši da će se Hrvatska
znati postaviti o Iraku kada to bude potrebno. Nekima se učinilo da
se, pristajanjem uz tzv. grupu iz Vilniusa, ona već postavila.
- Hrvatsku nitko nije natjerao da se pridruži grupi kandidata za NATO
- ona je to učinila od svoje volje, jednako kao i druge zemlje iz te
skupine. Nema kontroverze između sadržaja te deklaracije i kasnije premijerove
izjave. Stvar s Irakom nije još gotova. U tijeku su konzultacije unutar
UN-a. No mi se slažemo kako postoje snažne indikacije da režim u Bagdadu
djeluje u suprotnosti s onim na što ga obvezuje zadnja rezolucija Vijeća
sigurnosti o Iraku, koja mu čvrsto nalaže da se razoruža. Ako će sustav
UN-a ostati vjerodostojan, neispunjavanje obveza mora imati svoje posljedice.
Što će biti s planiranom hrvatskom prijavom za članstvo u EU?
- Obzirom da je europska perspektiva za hrvatske građane neobično važna,
za nas bi neuspjeh te prijave mogao biti veoma destimulativan u smislu
ustrajavanja na daljnjem jačanju demokratskoga poretka u zemlji.
Prijava sama po sebi ništa ne znači, prijaviti se može i Peru. Procedura
je da Vijeće ministara EU-a mora dati mandat, nalog komisiji za izradu
avisa, dakle ocjene o našoj sposobnosti za kandidatski status, odnosno
za početak pregovora o pristupanju EU-u. Uspješnom primjenom Sporazuma
o stabilizaciji i pridruživanju, možemo doći dalje od pola puta u pregovorima
koji vode članstvu. Horizont 2007. nije nerealan, pod uvjetom da sada
ne napravimo nijednu grešku i ne oklijevamo u odlučnosti da se provedu reforme.
EU i NATO ne mogu se baviti nijansama hrvatskih unutarnjih poteškoća
Kako se sadašnji potresi u koaliciji odražavaju na naše šanse približavanja EU?
- Ovo je vrijeme za nas presudno. Ne samo stoga što ćemo se prijaviti
za članstvo u EU, nego i stoga što to pada u trenutku najveće međunarodne
krize u posljednjih tridesetak godina. Ako mi u takvom trenutku kao
država i društvo potonemo u osamu svojih predizbornih i izbornih aktivnosti,
umjesto da se usredotočimo na precizno izvršenje naših obveza prema
EU, bojim se da će sav dosadašnji napor ispasti patetičan i uzaludan.
U našem dossieru u EU-u pretežu dobre ocjene, ali postoji i nekoliko
predmeta gdje one nisu najbolje. Imamo preduvjete da se i u predmetima
gdje zapinjemo možemo popraviti u svakom trenutku. Međutim, ako se okrenemo
od tih predmeta - onih u kojima smo jako dobri i onih u kojima nismo
- Europa će nas jednostavno staviti ad acta, prepustiti nas nama samima.
Jasno je da se oni u EU-u i NATO-u, koji donose važne odluke, danas
ne mogu baviti nijansama hrvatskih unutarnjih poteškoća, pa ih onda
dobrohotno razumjeti. To pak ne znači da će nas zbog iračke krize skinuti
s dnevnog reda. Ne - nego će odluke o nama prepustiti nižim činovnicima.
Ovi pak neće riskirati da donesu političku odluku koja bi bila povoljna
za Republiku Hrvatsku. Za svaku sigurnost insistirat će na nepogrešivosti,
našoj i svojoj. Nije vrijeme za greške. U ovom trenutku gubitak u tempu
reformi od nekoliko mjeseci, po posljedicama će se mjeriti desetljećima. Isto vrijedi i za dobitak.
Mi imamo svoju europsku sudbinu u vlastitim rukama. Nema te europske
sile koja nas ne voli ili koja bi provodila vrijeme u ljubavi ili ne-ljubavi
prema Republici Hrvatskoj. O tome hoćemo li mi 2007. postati članicom
Europske unije iznad svega ćemo odlučiti mi sami. Ako postojećem popisu
dobrih ocjena dodamo dobre ocjene iz još dva-tri predmeta, kao što su
pravosuđe, kao što je povratak izbjeglica, sigurnost vlasništva naših
i stranih građana, kao što je npr. reforma radnog zakonodavstva, ništa
nas i nitko neće zaustaviti da ojačamo europsku zajednicu demokracija.