Gospodine veleposlaniče,
kada će otpočeti konkretna provedba odrednica iz nedavno potpisane Povelje?
- Jadranska povelja potpisana
je početkom svibnja ove godine, samo je još treba početi provoditi u djelo.
U sklopu toga sada nastojimo pronaći načine suradnje. (...)
Riječ je o jednome političkom dokumentu podrške i međusobne suradnje
u smislu budućega savezništva u NATO-u. Taj sporazum odmah stupa na
snagu, dakle ne mora ga ratificirati parlament. Špekulacije koje su
postojale prije potpisivanja bile su nedobronamjerne. Riječ je jednostavno
bila o tom da je američki državni tajnik Colin Powell imao određenih
obveza, među ostalim posjet Siriji, te je potpisivanje te Povelje moralo biti odgođeno.
Što Jadranska povelja znači za Hrvatsku?
- Za Hrvatsku to prije svega znači da je američka strana potpisom američkoga
državnog tajnika pružila potporu hrvatskome priključivanju NATO savezništvu.
U jednom članku te Povelje navedeno je sljedeće: “Prvom sljedećom prigodom
kada zemlje pojedinačno ocijene da su spremne za ulazak u NATO...”.
Za nas je to dobro jamstvo da su nam vrata NATO-saveza otvorena kad
na redu bude prvi sljedeći krug proširenja. Dakle, riječ je o vrlo značajnome
dokumentu u kojemu se govori o otvorenosti vrata NATO-a za Hrvatsku
i o američkome preuzimanju obveze da državama koje to žele i pomogne na tome putu.
Jeste li upoznati s događanjima tijekom Hrvatskih dana na Capitol
Hillu Washingtonu gdje je Hrvatska delegacija pokušala lobirati za Hrvatsku?
- Naravno, bila je riječ o Hrvatsko-američkoj organizaciji (CAA) koja
svake godine održava svoje lobističke dane u američkome Kongresu i američkoj
vladi, te je to njihova redovna godišnja aktivnost.
Predsjednik CAA-e za Chicago Jerko Šumera kazao je kako će Amerika
na predstojećim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj podržati desnicu
i centar, te da će čak otvoreno podržati HDZ. Mislite li da će se to doista dogoditi?
- Svaka organizacija i svaki djelatnik u toj udruzi može iznositi svoje
političke stavove. Ta politička organizacija nastoji pomoći onoliko
koliko može. Političke procjene gospodina Šumere su njegove osobne procjene
i on stoji iza onoga što je rekao, no sumnjam da bi američka strana
to potvrdila. U hrvatskome veleposlanstvu takvo što nismo čuli od službenih američkih tijela.
Znači, hrvatsko veleposlanstvo u SAD-u nema takvih saznanja?
- Ne. Američki državni tajnik Colin Powell ne bi potpisao Jadransku
povelju da je smatrao kako ova vlada ne radi na gospodarskome razvoju
države, kako ne radi na razvoju turizma, te kako se ne približava europskim
standardima. (...) Oni i te kako dobro poznaju prilike u našoj državi
da bi se upustili u takvo što. S obzirom na to, takve izjave pojedinaca
mogu razumjeti kao pojedinac, ali kao veleposlanik, mislim da se takvo
što neće dogoditi. Do sada nisam dobio bilo kakav nagovještaj američkih
dužnosnika, niti imam saznanja kako bi se takvo što moglo dogoditi u budućnosti.
Koliko je uopće CAA utjecajna u SAD-u?
- Oni su jedna od najvećih organizacija američkih Hrvata. Dosta su utjecali
na neovisnost Hrvatske, tu su mnogo pomogli i politički i financijski.
(...) S njima sam iznimno dobro surađivao i ne zamjećujem razloge da
ne surađujemo i dalje. Uz političke razlike mi i dalje možemo raditi,
a to je prije svega gospodarska suradnja; gospodarski razvoj Hrvatske,
zatim približavanje EU i NATO savezništvu. S obzirom na političku promociju,
postoje područja gdje hrvatska vlada i hrvatski konzulati mogu dovoljno
dobro raditi, naravno, na njima je i na njihovoj organizaciji da odluče
s čime će se baviti, tj. hoće li se baviti gospodarskim interesima koji
su za dobrobit svih ili će se politizirati.
Gospodin Šumera rekao je i to kako su lobirali i u svezi odbacivanja
optužnice protiv generala Gotovine. Iznio je stav kako nitko u Americi
ne želi da on bude uhićen, te da će Amerika intervenirati u slučaju
da general Ante Gotovina ipak bude uhićen.
- Od početka rada Suda u Haagu, stav je Amerike i Europske unije da
se s Haagom mora bezuvjetno surađivati. Hrvatska vlada nastoji, koliko
god je to moguće, tu suradnju održati na što višoj razini i ni pri jednome
kontaktu s američkom stranom, a s njom sam svakoga dana, to vam najiskrenije
kažem, nije bilo nikakvih naznaka da bi u pogledu Haaga bilo bilo kakvih
popusta ili nagodba. Dakle, suradnja s Haagom je s američke strane neupitna,
i o tome se ne može raspravljati.
Međutim, kako objašnjavate činjenicu što Amerika ne želi ratificirati
novoosnovani stalni Međunarodni kazneni sud (ICC)?
- Sud će otpočeti s radom jer ima većinu država koje su ga prihvatile
i ratificirale u svojim parlamentima. Nedavno su izabrani i suci toga
suda i očekuje se da će Sud otpočeti s radom kada za to budu osposobljena
međunarodno-pravna djelovanja. Amerika nije članica toga suda, ali veliki
broj drugih država prihvatili su sporazum.
Da se vratimo na Hrvatske dane, treća točka dnevnoga reda bio
je i ulazak Hrvatske u EU. Mislite li da bi Hrvatska saveznike trebala
tražiti u EU. Mislite li da bi Hrvatska saveznike trebala tražiti u Europi ili SAD-u?
- Nijedna europska država, pogotovo tranzicijska kao što je Hrvatska,
ne može birati između europske budućnosti i američkoga savezništva.
To je lažna dvojba formulirana kao političko pitanje kako bi se dovelo
do političkih rascjepa. Ni Hrvatska, ni Estonija, ni Češka, pa rekao
bih čak i Francuska i Španjolska, nisu u takvoj situaciji da mogu birati
između Europe i Amerike. To pitanje postavljeno tako kako bi izazvalo
političku rascjepkanost, neprimjereno je i s neprihvatljivim ciljevima.
Hrvatska ne bira između ta dva svijeta, mi vidimo svoju budućnost u
Europi jer i jesmo dio Europe, ali jednako tako želimo američko partnerstvo
i američko prijateljstvo na različitim razinama. Riječ je o lažnoj dvojbi
koja je potpuno neprihvatljiva za bilo koga, a pogotovo za Hrvatsku kao državu u tranziciji.
Znači, slažete se s hrvatskim premijerom Ivicom Račanom kada kaže:
“S Amerikom surađujemo, a u Europi živimo”?
- Naravno. Ne samo da je to rekao Račan, to govore predstavnici svih
država s kojima ovdje kontaktiram. To je vrlo teško pitanje jer postoje
različiti interesi i sukobi između Europe i Amerike, ali u tome rascijepu
hrvatska i sve ostale europske tranzicijske države moraju izdržati pritisak
i to afirmirajući ta dva načela: Europa jesmo, a s Amerikom želimo biti partneri.
Kakvo je aktualno raspoloženje u američkim diplomatskim krugovima
prema Hrvatskoj?
- Raspoloženje je takvo kakvo je bilo i tijekom protekloga vremena.
Razumljivo je da su oni nezadovoljni što nismo bili članovi koalicije
koja je sudjelovala u napadima na Irak. Ali jednako tako s odobravanjem
su prihvatili pomoć koju je Hrvatska poslala u Irak, i mi očekujemo
kako će tako biti i u budućnosti. Želio bih podsjetiti kako je posljednji
sastanak između hrvatskih i američkih diplomata, dakle pri potpisivanju
Jadranske povelje između Powella i Picule, protekao u iznimno dobrome
ozračju. Američki državni tajnik zahvalio se na suradnji Hrvatske u
rekonstrukciji Iraka, ali Amerikanci su, kao što bi trebali biti i Hrvati,
orijentirani ka budućnosti. Problemi postoje, no idemo dalje kako bismo
ih zajednički riješili. Tamo gdje je to moguće, mi ćemo to i učiniti.