(...)
Rast uzajamnog povjerenja
-Koje promjene primjećujete i izdvajate tijekom dosadašnjeg
procesa normalizacije odnosa dviju država, od kada ste veleposlanik?
=Ukoliko se vratimo dvije godine unazad, možemo vidjeti da je put koji
smo prešli u normaliziranju odnosa između dviju država bilježio permanentno
uzlazan trend, tako da je i točka s koje danas ocjenjujemo te odnose
najviša dosad. Pozitivne promjene su vidljive u gotovo svim oblicima
uzajamnih relacija. S druge strane, nezahvalno je izdvajati pojedine
događaje, jer su se i oni s takvom simbolikom, kao što su primjerice
povrat Bauerove zbirke u Vukovar ili postizanje privremenog režima uz
južnu granicu, »prelamali« u dugotrajnim razgovorima u kojima je trebalo
prevladati barijere koje je u hrvatsko-srpskim odnosima ostavilo nasljeđe
na samo prošlog traumatičnog desetljeća već i ono iz prijašnjih razdoblja.
U ovih nekoliko godina pokazali smo da smo sposobni zatvarati pojedina
poglavlja iz prošlosti i u tome ostati dostojanstveni te mi, stoga,
dopustite da izdvajanju pojedinačnih promjena pretpostavim tendenciju
rasta uzajamnog povjerenja što se potvrdila jamstvom konkretnih učinaka
na području razvitka ukupnih bilateralnih odnosa.
Liberalizacija viznog režima
-Da li i koliko i Vama osobno liberalizacija viznog režima
olakšava posao veleposlanika RH u Beogradu?
=S obzirom da suspenzija viznog režima na svojevrstan način odražava
i stanje odnosa između država, ne bježim od činjenice da to mogu biti
razlozi za zadovoljstvo, a to svakako olakšava posao i daje nove motive.
Ovdje mi se čini važnim napomenuti da je smisao obavljanja konzularnih
funkcija u pružanju neposredne pomoći svojim državljanima i fizičkim
i pravnim osobama u zemlji u kojoj se diplomatska misija nalazi. Izdavanje
viza je samo jedna od tih funkcija, a ovih šest mjeseci iskoristit ćemo
da kvalitetnije obavimo neke druge poslove u rješavanju statusnih, imovinskih,
obiteljskih, radno-pravnih i drugih socijalnih pitanja na zahtjev naših
stranaka.
-Što konkretno Hrvatska očekuje od liberalizacije viza i
može li se i pod kojim uvjetima dogoditi da sadašnji režim bude produžen
i nakon predviđenog roka?
=To bih stavio u kontekst bilateralnih pitanja koja, kao što je poznato,
ni jedna strana ne može rješavati sama. Dakle, za svako rješenje potrebno
je naći uzajamni dogovor. Tako promatrana, odluka hrvatske Vlade višestruko
je poticajna, ona treba potaknuti na lakše povlačenje poteza što se
očekuju, prije svega u kompleksu pitanja vezanih uz državnu granicu.
Kvaliteta i dinamika rješavanja tih pitanja, na što gledam sa sve većim
optimizmom, odredit će i eventualno nove vremenske okvire u kojima će
se primjenjivati rješenja iz te odluke.
Unapređenje prometa
-Pozvali ste prijevoznike da uvedu više autobusnih linija
u oba smjera. Očekujete li da će za to imati i tržišne razloge i kad
se mogu očekivati prve informacije o učincima – protoku putnika, robe,
intenzivnijim gospodarstvenim kontaktima?
=Nastojao sam, što je također dio posla, biti tumač interesa i zahtjeva
prijevoznika koji su me prije nekoliko dana informirali da je postojećih
57 linija malo i da treba uvesti nove, nadam se ekonomski isplative,
za koje već postoji izražen interes poduzeća. Taj su zahtjev podržala
strukovna udruženja dviju gospodarskih komora, a o opravdanosti svjedoči
činjenica da upravo u tom segmentu egzistira prijevoz u tzv. sivoj zoni,
čime se ne poštuje zakonska regulativa, a putnici se izlažu riziku.
No, nije samo cestovni prijevoz taj koji treba unaprijediti. Nedavno
su i ministri prometa Hrvatske i Srbije imali vrlo sadržajan sastanak
na kojem je dogovoreno potpisivanje niza temeljnih sporazuma iz gotovo
svih područja prometa: cestovnog, željezničkog, riječnog, kombiniranog
i zračnog. Time očekujemo da ćemo na jesen vjerojatno imati zaokruženu
ugovornu regulativu kao osnovicu za dostizanje one razine prometne povezanosti
koja nam je potrebna. Tu ćemo morati uložiti i dodatne napore u modernizaciji
postojeće i izgradnji nove infrastrukture te pokušati vratiti Koridoru
10 nekadašnji intenzitet. Možda je tome sljedeća godina, u kojoj će
se održati Olimpijada u Grčkoj, dobar dodatni lajtmotiv.
Gospodarstva se još »propituju«
-Kako ocjenjujete dosadašnji razvoj gospodarskih odnosa
između Republike Hrvatske i SiCG i što bi trebali poduzeti privrednici,
a što političari radi njihovog daljnjeg unapređivanja?
=Prvo bih istaknuo da su aktivnosti gospodarstvenika bile svojevrsni
katalizator procesa normalizacije ne samo gospodarskih odnosa između
dviju država. To se vidi i u stalnom rastu robne razmjene od 2000. godine.
Prošlu smo godinu završili sa 225,5 milijuna dolara s tim što je hrvatski
izvoz iznosio 172 milijuna USD. Ovogodišnji trendovi iznova ukazuju
na rast i stanovito smanjenje visokog debalansa što je dijelom i posljedica
određenog protekcionizma kod uvoza naftnih derivata i duhana za koje
mjere očekujemo da će slabiti s jačanjem tempa približavanja Srbije
europskim i svjetskim gospodarskim integracijama. Međutim, nije se teško
složiti s ocjenom kako ukupni obujam robne razmjene nije dostigao granicu
potreba i realnih mogućnosti dvaju gospodarstava. Rekao bih da se dva
gospodarstva još uvijek »propituju«, bilježi se revitalizacija starih
gospodarskih veza, ali i formiranje novih. No ne treba zaboraviti nekoliko
već ostvarenih i ozbiljnih projekata čiji su predvodnici Agrokor, Podravka,
Atlantic, Končar. Ipak, na ovom će području trebati uložiti još više
truda i iskoristiti činjenicu da se radi o dva susjedna tržišta koja
su više kompatibilna nego konkurentna i na kojima nema jezičnih barijera
što je sve motivirajuće za hrvatske gospodarstvenike kojih je svakim
danom sve i više u Srbiji i Crnoj Gori. U tom smislu, Sporazum o slobodnoj
trgovini što je u Hrvatskom saboru već ratificiran, a isto se očekuje
da će uskoro učiniti i parlament Državne zajednice SiCG, trebao bi označiti
novo razdoblje u bilateralnom poslovanju, što uključuje i potencijalne
nastupe na trećim tržištima.
Nema novih sporova
-Koji su ključni problemi kojima se ubuduće moraju posvetiti
dvije države u unapređenju međusobnih odnosa?
=Kad govorimo o problemima, naglasio bih da su otvorena pitanja između
dviju država nasljeđe prošlosti, odnosno da nema novih sporova koje
bi generirale političke elite koje su danas na čelu Hrvatske ili Srbije
i Crne Gore. Bavljenje pitanjima nasljeđa uglavnom nije lako, ali jest
izazov, jer mislim da na obje strane postoji svijest kako se upravo
sada fundira podloga za buduće odnose oslobođene novih trauma. Ima još
pitanja oko kojih moramo pronaći rješenje, prioritetno onih bolnih kao
što je rasvjetljavanje sudbine osoba nestalih u ratu koji se vodio na
teritoriju Republike Hrvatske. Međutim, samo u povoljnijem ozračju uzajamnih
odnosa možemo očekivati da se oslobodi ratio nužan za njihovo rješavanje.
Osobno sam svjedočio poruci ohrabrenja koju je Sveti Otac nedavno iz
Osijeka uputio okupljenom puku, a i šire, na tom izazovnom putu u budućnost.
To ozračje, povijesno iskustvo, susjedska predestinacija te europske
i euroatlantske ambicije suvremene Hrvatske i Srbije i Crne Gore trebaju
nas i nadalje voditi u rješavanju pitanja s kojim se susrećemo.
Položaj Hrvata u SiCG – znatno bolji
=Nakon tragičnih događaja u prošlom desetljeću i nakon što je više od
40 tisuća Hrvata pod pritiskom napustilo Srbiju i Crnu Goru danas je
situacija s hrvatskom manjinom znatno drugačija. Prvo, Hrvati su prvi
put službeno priznati kao nacionalna manjina. Drugo, hrvatski jezik
je postao službeni jezik u AP Vojvodini, a konstituirano je Hrvatsko
nacionalno vijeće kao legitimni predstavnik hrvatske manjine u Srbiji.
U protekle dvije godine mi smo vrlo intenzivno radili s manjinom i taj
strpljivi rad dao je rezultate. Potvrda isplativosti strpljivog rada
je i činjenica da smo nakon prošlogodišnjeg incidenta, kada je na novosadskoj
televiziji, u okviru programa namijenjenih manjinskim zajednicama, zabranjena
jedna emisija na hrvatskom jeziku, diplomatskim radom pridonijeli da
danas ne samo da se ne zabranjuju hrvatske emisije već Skupština AP
Vojvodine iz svog proračuna financira izdavačku kuću »Hrvatska riječ«.
Želja i potreba
-Europski dužnosnici u raznim forumima i institucijama potiču
suradnju u regiji i među bivšim republikama SFRJ. Što bi još sve Hrvatska
i SiCG trebale učiniti da se dodatno približe euroatlanskim integracijama?
=Mislim da na suradnju izmedu država regije više ne treba gledati kroz
interes medunarodne zajednice već kao izraz želje i potrebe, u ovom
slučaju Hrvatske i Srbije i Crne Gore, da suraduju u vlastitom interesu.
S druge strane, otvorenost europske perspektive što će biti naglašena
na predstojećem summitu u Solunu, svakako nam pomaže i u rješavanju
naših problema. Iz te dvije premise moguće je izvući i odgovor na vaše
pitanje – trebamo surađivati i rješavati pitanja koja nam stoje na putu
i istodobno se uzajamno podupirati da svaka zemlja, svojom vlastitom
dinamikom, čim prije zadovolji potrebne standarde i uđe u europsku i
euroatlantsku obitelj.