Ministarstvo vanjskih i europskih poslova

O uspješnosti i stručnosti pregovarača ovise milijarde dolara za Hrvatsku u budućnosti


O hrvatskim izgledima za što skoriji ulazak u EU, te o novim okolnostima nakon rata u Iraku govori zamjenik ministra vanjskih poslova RH dr. Ivan Šimonović.

Vijeće ministara dalo je mandat Europskoj komisiji za izradu mišljenja o mogućnosti Hrvatske da postane kandidat za članstvo. Što sada Hrvatskoj predstoji?
- Prva stvar koja predstoji je - nestrpljivo čekanje. Europska komisija treba sastaviti kroz iduća dva mjeseca, nema tu preciznog roka, bateriju pitanja. Procjenjuje se na 4.000 pitanja, koja će onda biti dostavljena hrvatskim državnim organima. Oni trebaju ozbiljno proučiti ta pitanja i odgovoriti na njih. Odgovore na pitanja EK analizira i, nadamo se do petog mjeseca, pripravlja mišljenje o hrvatskoj aplikaciji. Zašto do svibnja? Bilo bi vrlo važno da to bude do svibnja, jer se tada mijenja sastav Komisije. Uz stari sastav ulaze i novoprimljeni članovi, a nama je iznimno stalo, zbog brzog procesuiranja aplikacije, da naša aplikacija bude ocijenjena od strane Komisije do svibnja. To je moguće - u situacijama dobro pripremljenih aplikanata taj je proces trajao godinu dana. Uz dobru volju Komisije i zalaganje hrvatske državne uprave, mislim da je to ostvarivo.

Smatrate da je važno vrlo brzo oformiti tim stručnjaka za pregovore s EU?
- Sve države, kada su pregovarale s EU oko prijema, imale su tim pregovarača, na čelu s glavnim pregovaračem. Kada sam govorio o tome da je važno imati stabilan i profesionalan tim, mislio sam da bi nakon saborske Deklaracije o pristupanju Republike Hrvatske EU, u kojoj se praktički sabor jednoglasno odlučio da je hrvatski nacionalni prioritet napredovanje u europskoj integraciji, trebalo otići korak dalje i odlučiti da se neovisno od političkih stranaka kao hrvatski nacionalni prioritet postavi i pregovaranje o hrvatskom članstvu u EU. Hoćemo li u tim pregovorima mi biti uspješni i stručni ili ne, o tome ovisi hoće li Hrvatska dobiti ili izgubiti milijarde dolara u budućnosti. Prema tome, mislim da će prevladati svijest o općim interesima Hrvatske i da će biti moguće postići odgovarajući konsenzus ključnih političkih snaga u Hrvatskoj.

Zbog rata u Iraku, EU je u novoj situaciji. Bonn i Pariz bolje se razumiju s Moskvom nego s nekim zemljama Unije. Kakve bi posljedice te situacije mogle biti za prijem Hrvatske?
- Doista, trenutno ima podjela u Uniji. Međutim, interesi kohezije jači su od onih interesa koji sada razdiru Uniju. Već sada se, po zadnjim izjavama čelnika Unije, moglo naslutiti, s obzirom na interes svih da se razlike u Uniji prevladaju, da je zaista to nešto što možemo očekivati u budućnosti. Dakle, smirivanjem tenzija Unija će u svakom slučaju imati određene ožiljke izazvane podjelama oko Iraka, ali mislim da je u stanju prevladati takve podjele.
Glede hrvatske kandidature mislim da se određene podjele unutar Unije neće na nju negativno odraziti. Stav Hrvatske je bio istodobno i principijelan i uravnotežen i poštovan je od strane svih članica Unije, čak i od onih koje nisu u svim pitanjima mislile isto kao mi.

Čini se da prevladava stajalište da UN trebaju imati ključnu ulogu nakon rata u Iraku. Kako Hrvatska misli tome pridonijeti?
- Upravo poslijeratna obnova Iraka je prilika za reafirmaciju uloge UN-a. Glede postkonfliktne obnove Iraka, UN su favorit Europske unije. O tome još uvijek nema punog međunarodnog konsenzusa, međutim Hrvatskoj odgovara da u tom pitanju u punoj mjeri dijeli stavove EU-a. Ono što UN može pružiti obnovi Iraka jest, prije svega, povjerenje samih Iračana u UN kao nepristranu instituciju, i kao organizaciju koja će težiti što bržoj uspostavi punog suvereniteta Iraka kao države i preuzimanju gospodarenja i svojom sudbinom i svojim ljudskim resursima od strane samih Iračana. UN ujedno može pružiti koordinaciju pomoći od strane multilateralnih organizacija, poput Svjetske banke i MMF-a, raznih bilateralnih donatora, i aktivnosti koje poduzimaju pojedine agencije na terenu. Dakle, mislim da su i u političkom i u organizacijskom smislu Ujedinjeni narodi idealni za vođenje postkonfliktne obnove Iraka.
Hrvatska se već iskazala humanitarnom pomoći – 20 milijuna kuna humanitarne pomoći za zemlju veličine i BDP Hrvatske nije malo. Time je Hrvatska pokazala da suosjeća s Irakom, odnosno s iračkim narodom koji je ni kriv ni dužan trpio prvo pod Sadamom Huseinom, a onda i od posljedica vezanih uz njegovo rušenje. Hrvatska je, osim humanitarne pomoći, spremna aktivno se uključiti u obnovu Iraka. U tu svrhu su organizirani sastanci hrvatskih poduzećima. Vlada je nedavno uspostavila konzulat u susjednoj Siriji, na čelu s počasnim konzulom, što će isto tako doprinijeti boljoj koordinaciji između gospodarskih subjekata u Hrvatskoj i same situacije na terenu i ocjene potreba i mogućnosti angažiranja hrvatskih tvrtki.