O hrvatskim izgledima za što skoriji ulazak u
EU, te o novim okolnostima nakon rata u Iraku govori zamjenik ministra vanjskih poslova
RH dr. Ivan Šimonović.
Vijeće ministara dalo je mandat Europskoj komisiji za izradu mišljenja
o mogućnosti Hrvatske da postane kandidat za članstvo. Što sada Hrvatskoj predstoji?
- Prva stvar koja predstoji je - nestrpljivo čekanje. Europska komisija
treba sastaviti kroz iduća dva mjeseca, nema tu preciznog roka, bateriju
pitanja. Procjenjuje se na 4.000 pitanja, koja će onda biti dostavljena
hrvatskim državnim organima. Oni trebaju ozbiljno proučiti ta pitanja
i odgovoriti na njih. Odgovore na pitanja EK analizira i, nadamo se
do petog mjeseca, pripravlja mišljenje o hrvatskoj aplikaciji. Zašto
do svibnja? Bilo bi vrlo važno da to bude do svibnja, jer se tada mijenja
sastav Komisije. Uz stari sastav ulaze i novoprimljeni članovi, a nama
je iznimno stalo, zbog brzog procesuiranja aplikacije, da naša aplikacija
bude ocijenjena od strane Komisije do svibnja. To je moguće - u situacijama
dobro pripremljenih aplikanata taj je proces trajao godinu dana. Uz
dobru volju Komisije i zalaganje hrvatske državne uprave, mislim da je to ostvarivo.
Smatrate da je važno vrlo brzo oformiti tim stručnjaka za pregovore s EU?
- Sve države, kada su pregovarale s EU oko prijema, imale su tim pregovarača,
na čelu s glavnim pregovaračem. Kada sam govorio o tome da je važno
imati stabilan i profesionalan tim, mislio sam da bi nakon saborske
Deklaracije o pristupanju Republike Hrvatske EU, u kojoj se praktički
sabor jednoglasno odlučio da je hrvatski nacionalni prioritet napredovanje
u europskoj integraciji, trebalo otići korak dalje i odlučiti da se
neovisno od političkih stranaka kao hrvatski nacionalni prioritet postavi
i pregovaranje o hrvatskom članstvu u EU. Hoćemo li u tim pregovorima
mi biti uspješni i stručni ili ne, o tome ovisi hoće li Hrvatska dobiti
ili izgubiti milijarde dolara u budućnosti. Prema tome, mislim da će
prevladati svijest o općim interesima Hrvatske i da će biti moguće postići
odgovarajući konsenzus ključnih političkih snaga u Hrvatskoj.
Zbog rata u Iraku, EU je u novoj situaciji. Bonn i Pariz bolje se razumiju
s Moskvom nego s nekim zemljama Unije. Kakve bi posljedice te situacije
mogle biti za prijem Hrvatske?
- Doista, trenutno ima podjela u Uniji. Međutim, interesi kohezije jači
su od onih interesa koji sada razdiru Uniju. Već sada se, po zadnjim
izjavama čelnika Unije, moglo naslutiti, s obzirom na interes svih da
se razlike u Uniji prevladaju, da je zaista to nešto što možemo očekivati
u budućnosti. Dakle, smirivanjem tenzija Unija će u svakom slučaju imati
određene ožiljke izazvane podjelama oko Iraka, ali mislim da je u stanju
prevladati takve podjele.
Glede hrvatske kandidature mislim da se određene podjele unutar Unije
neće na nju negativno odraziti. Stav Hrvatske je bio istodobno i principijelan
i uravnotežen i poštovan je od strane svih članica Unije, čak i od onih
koje nisu u svim pitanjima mislile isto kao mi.
Čini se da prevladava stajalište da UN trebaju imati ključnu ulogu
nakon rata u Iraku. Kako Hrvatska misli tome pridonijeti?
- Upravo poslijeratna
obnova Iraka je prilika za reafirmaciju uloge UN-a. Glede postkonfliktne
obnove Iraka, UN su favorit Europske unije. O tome još uvijek nema punog
međunarodnog konsenzusa, međutim Hrvatskoj odgovara da u tom pitanju
u punoj mjeri dijeli stavove EU-a. Ono što UN može pružiti obnovi Iraka
jest, prije svega, povjerenje samih Iračana u UN kao nepristranu instituciju,
i kao organizaciju koja će težiti što bržoj uspostavi punog suvereniteta
Iraka kao države i preuzimanju gospodarenja i svojom sudbinom i svojim
ljudskim resursima od strane samih Iračana. UN ujedno može pružiti koordinaciju
pomoći od strane multilateralnih organizacija, poput Svjetske banke
i MMF-a, raznih bilateralnih donatora, i aktivnosti koje poduzimaju
pojedine agencije na terenu. Dakle, mislim da su i u političkom i u
organizacijskom smislu Ujedinjeni narodi idealni za vođenje postkonfliktne obnove Iraka.
Hrvatska se već iskazala humanitarnom pomoći – 20 milijuna kuna humanitarne
pomoći za zemlju veličine i BDP Hrvatske nije malo. Time je Hrvatska
pokazala da suosjeća s Irakom, odnosno s iračkim narodom koji je ni
kriv ni dužan trpio prvo pod Sadamom Huseinom, a onda i od posljedica
vezanih uz njegovo rušenje. Hrvatska je, osim humanitarne pomoći, spremna
aktivno se uključiti u obnovu Iraka. U tu svrhu su organizirani sastanci
hrvatskih poduzećima. Vlada je nedavno uspostavila konzulat u susjednoj
Siriji, na čelu s počasnim konzulom, što će isto tako doprinijeti boljoj
koordinaciji između gospodarskih subjekata u Hrvatskoj i same situacije
na terenu i ocjene potreba i mogućnosti angažiranja hrvatskih tvrtki.