U posljednjih nekoliko dana, zamjenik hrvatskog ministra vanjskih poslova Ivan Šimonović intenzivno je razgovarao s predstavnicima američke administracije o zahtjevu SAD-a za neizručenje američkih vojnika stalnom Međunarodnom kaznenom sudu. Na upit misli li da je moguć kompromis, odnosno hoće li SAD u slučaju Hrvatske napraviti iznimku, Šimonović kaže:
O: SAD je Hrvatskoj predočio svoj zahtjev. Hrvatska
vlada svoj formalni odgovor još nije dala i ne bih prejudicirao odluku
Vlade. No, u razgovorima sam upozorio na probleme koje bi Hrvatska imala
u vezi sa zaključenjem tog sporazuma. To su problemi međunarodnopravne
naravi vezani uz naš status stranke Međunarodnog kaznenog suda, zatim,
tu je odluka Vijeća ministara Europske unije kojom se obeshrabruje zaključivanje
takvih sporazuma. Tu se, naravno, navode neki uvjeti pod kojima bi se
takvi sporazumi mogli zaključiti, no ti se uvjeti ne podudaraju s onime
što bi SAD htio da mi zaključimo. Najveći je problem obveza koja za
Hrvatsku kao državu u mandatu Haaškog suda proizlazi iz suradnje s tim
sudom. Te su obveze zapravo mnogo šire i zahtjevnije nego obveze koje
proizlaze iz statusa stranke Međunarodnog kaznenog suda. Zato je Hrvatskoj
naročito teško da, s jedne strane, u punoj mjeri preuzme sve svoje obveze
i suradnju s Haaškim sudom, a da s druge strane omogućava izuzeće bilo
kome glede stalnog Međunarodnog kaznenog suda.
P: Američki veleposlanik za pitanja ratnih zločina Pierre Richard
Prosper ustvrdio je, međutim, da su to dva sasvim odvojena pitanja koja
se ne mogu uspoređivati. Što kažete na to?
O: Sasvim je točno da se radi o dvjema različitim stvarima. Suradnja
s Haaškim sudom je još zahtjevnija nego sa stalnim Međunarodnim kaznenim
sudom. Naravno, radi se i o razlikama između Hrvatske i SAD-a. SAD je
supersila koja, prisutnošću na kriznim žarištima širom svijeta i svojom
specifičnom ulogom u globalnim odnosima, ima i određene, sasvim legitimne
zahtjeve za sigurnost svojih trupa. S druge strane, Hrvatska je mala
zemlja koja je izašla iz rata. Međutim, ako se i jedno i drugo uzme
u obzir, u svijesti ljudi postoji određeni otpor prema tome da se bezuvjetno
surađuje s jednim još zahtjevnijim međunarodnim tribunalom, a da se
s druge strane, zbog potencijala zloupotrebe, za sve državljane SAD-a,
traži izuzeće.
P: Hrvatska u posljednje vrijeme ima problema u artikuliranju svojih
stavova prema SAD-u koji su počeli zbog krize i rata u Iraku. Smatrate
li da bi to, zajedno s ovim posljednjim problemom, moglo dovesti do
zahladnjenja odnosa između Hrvatske i SAD-a?
O: Mislim da ne bi smjelo. Hrvatskoj dobar odnos sa SAD-om itekako treba.
Mislim da je i SAD, potpisom na jadransku povelju, pokazao da mu je
do Hrvatske stalo i da je želi što prije vidjeti kao članicu NATO-a.
Bila bi velika šteta što se tiče Hrvatske, ali i nekih drugih zemalja,
da se linije podjele koje su nastale u vezi s intervencijom u Iraku
prodube kroz pitanje potpisivanja odgovarajućih sporazuma sa SAD-om.
Upravo se zato nadam da još ima mjesta za kompromise i da američka vojna
pomoć neće biti obustavljena.
P: Je li činjenica da je Bosna i Hercegovina potpisala američki
zahtjev dodatni uteg zemljama koje žele biti izuzete iz američkog zahtjeva?
O: Bila bi velika šteta da se Hrvatska nađe na brisanom prostoru. Mislim
da za to postoji realna opasnost s obzirom na to da zakonodavni akt
SAD-a predviđa određene izuzetke za neke države. U to su uključene članice
NATO-a. S druge strane, u nekim drugim državama gdje je SAD fizički
prisutan, kao u BiH i Makedoniji, naravno da je u takvoj situaciji svim
zainteresiranim na neki način važnije potpisivanje odgovarajućih sporazuma.
Hrvatska je u specifičnoj situaciji i zbog suradnje s Haaškim sudom
i zbog našeg zahtjeva za punopravno članstvo u Europskoj uniji koji
se sad razmatra. Hrvatska je u teškoj situaciji i ja se nadam da će
dugoročni interesi Hrvatske, ali i SAD-a, odnijeti prevagu nad teškoćama
koje su se pokazale. Mislim da je za SAD važnija Hrvatska kao strateški
partner u regiji nego minimalni utjecaj koji smo mi potencijalno mogli
imati u Iraku ili minimalni utjecaj koji bismo imali da potpišemo presedanski
sporazum o izuzeću američkih državljana. Mislim da su interesi i Hrvatske
i SAD-a da se taj problem prevlada.
"Prije pregovora s EU-om a treba riješiti
pitanje izbjeglica"
P: Nedavno su predsjednici Hrvatske, BiH i Srbije i Crne Gore pokrenuli
inicijativu za što brže i učinkovitije rješavanje pitanja povratka izbjeglica.
O: Očekujemo deklaraciju trojice predsjednika o tom pitanju u Salzburgu.
Vrlo bi brzo na razini vlada trebao uslijediti sastanak triju partnera
da se porazgovara i o praktičnim modalitetima na razini vlada. Uputili
smo inicijativu da se takav sastanak održi u Zagrebu početkom lipnja.
P: Bi li ta inicijativa napokon mogla pridonijeti povratku izbjeglica
i njihove imovine što je jedan od glavnih političkih preduvjeta za EU?
O: Prvo je pitanje može li Hrvatska dobiti pozitivan avis, a drugo je
pitanje može li postati kandidat za EU. U svakom slučaju, nema šanse
da započnu pregovori s EUom a da se ne riješi pitanje izbjeglica. Ovo
je zapravo šansa da se kroz vlastitu aktivnost stvori okvir zadovoljavajućeg
rješenja povratka. Kada Hrvatska sama ne bi bila aktivna, onda bi morala
birati ili Europsku uniju ili nekog drugog tko će joj nuditi okvir,
ali i određivati timing.Mislim da se podcjenjuje potencijal međunarodne
podrške i pomoći ako se prvi put zajedno pojave Hrvatska, BiH i Srbija
i Crna Gora da bi se svima koji se žele vratiti omogućio povratak, odnosno
integracija u novu sredinu onima koji se ne žele vratiti. Međunarodna
je zajednica dosad mnogo investirala na ovom planu, a mislim da se dodatnim,
razmjerno manjim dijelom cijeli proces može ubrzati i poboljšati.
"Ako Hrvatska može postići ono što želi
na drugi način ne bi trebala inzistirati na tužbi"
P: Bili ste aktivno uključeni u hrvatsku tužbu protiv Jugoslavije
Međunarodnom sudu pravde. Kako sad stvari stoje, je li Hrvatska spremna
odustati od te tužbe?
O: Trenutno čekam poziv u Haag, jer će se održati sastanak zastupnika
o određivanju termina za usmenu raspravu glede prigovora Srbije i Crne
Gore o nadležnosti suda. Obje vlade o tom pitanju nisu artikulirale
svoj stav, no ja sam uvijek smatrao da Hrvatska treba inzistirati na
sadržaju, a ne na formi. Ako Hrvatska može postići ono što želi na drugi
način onda ne bi trebala inzistirati na tužbi. Ključno je, jasno, određenje
Srbije i Crne Gore prema samom ratu i odgovornosti za rat. Naravno,
uz to je potrebno da se postigne dogovor o konstituiranju tijela koje
bi se bavilo naknadom štete. Ta je šteta u ovoj tužbi specifično vezana
uz kazneno djelo genocida.