-Imali ste dinamičan tjedan u
Bruxellesu. Kakve su reakcije EU na hrvatski zahtjev za članstvo u EU?
=Dolazak u Bruxelles nakon predaje hrvatskog zahtjeva za članstvo
bio je važan da bi se osjetilo što se u epicentru europskih zbivanja
misli o tom potezu. Predaja aplikacije je jako važan korak i pokazalo
se da se isplatilo lobirati da u trenutku kad se ona realizira oko toga
u EU vlada pozitivna atmosfera.
Gdje je general Gotovina
-Trojka je vaše tumačenje da su rješavanje pitanja suradnje s Haagom
i povratka izbjeglica procesi primila prilično mirno.
=Papanddreou, Patten i Solana su odlično brifirani i iskusni
su političari. Oni bi nesumnjivo formulirali svoje ocjene oštrije kada
bi osjetili da to tako mora biti. Mi tek trebamo otkloniti dio političke
uvjetovanosti koju moramo poštovati da bismo otišli korak naprijed prema
članstvu. Ali u ovom trenutku se primjećuje stvarni rezultat, a ne samo
napor vlade da rješava ta pitanja i dominira osjećaj da Vlada stvarno
čini ono što može da ih riješi. Ima u Europskoj uniji i drukčijih, skeptičnijih
mišljenja prema hrvatskoj kandidaturi, ali to što sam prije rekao je
gotovo jednoglasno mišljenje o Hrvatskoj. Zaboga, i na izborima pobjeđuje
onaj tko dobije najviše glasova! Tako i raspoloženje o Hrvatskoj u Europi
kreira određena većina. Ovoga trenutka imamo tu većinu.
No moram tu biti čist. Kada govorimo o našoj perspektivi, govorimo odmah
o problemima, neka nas drugi hvale. Listaotvorenih pitanja koja je,
kako se govorilo, opterećivala odnose između EU i Hrvatske, svedena
je na samo nekoliko stvari, što ne umanjuje njihovu ozbiljnost.
-Koje je najvažnije otvoreno pitanje?
=Haag. Suradnja s Haaškim sudom nije umjetno pitanje kroz koje
se nešto pokušava nametnuti Hrvatskoj. To je stvar autentične uvjerljivosti
naše državne politike. dobro zvuče podaci da smo islunili praktički
97 posto zahtjeva Haaškoh suda, ali još su otvoreni slučajevi generala
Gotovine i generala Bobetka za kojii čekamo konačan stav Haaškog suda.
-Kako u EU komentiraju situaciju s Gotovinom?
=Slučaj generala Gotovine intrigira sve one koji razmišljaju
o Hrvatskoj u Europi. Ja tvrdim da ako netko ima dokaze da se general
Gotovina nalazi u Hrvatskoj, neka nam ih i predoči, ali ako se on, prema
nekim informacijama, ne nalazi u Hrvatskoj, onda to nije samo obaveza
Hrvatske nego i Interpola i zemalja na čijem se teritoriju nalazi.
-Kako ćete se liste političkih pitanja skinuti povratak izbjeglica?
=Potpuno je jasno da sedam-osam godina nakon prestanka
ratnih operacija proces povratka logično gubi na dinamici. Onaj tko
se htio vratiti taj se vjerojatno vratio usprkos mnogim teškoćama s
kojima su se izbjeglice suočavale. ova vlada je u zadnje tri godine
doista učinila sve da izbaci iz zakonodavstva diskriminirajuće odredbe
ili one koje bi mogle biti shvaćene kao diskriminirajuće. Samo ove godine
izdvojili smo više od 300 milijuna eura na različite programe koji bi
trebali ubrzati i zaključiti povratak izbjeglica.
-Čim je Hrvatska prestala biti percipirana kao dio paketa zapadnog
Balkana, počelo je njezino predstavljanje kao mosta između zapadne i
jugoistočne Europe.
=Zemlja s ovakvim geopolitičkim položajem i s političkim ambicijama
da uđe u EU i stvarno se ne može oglušiti o vitalni interes da sa svojim
neposrednim okruženjem uredi odnose tako da nema političkih problema,
a da ima sve prednosti, od gospodarske suradnje. Hrvatskoj je interes
da naše okruženje što prije dođe na razinu na kojoj može biti prepoznato
kao prostor koji će se integrirati u EU. S boljom situacijom na našem
jugoistoku imamo direktne gospodarske, političke, materijalne koristi.
Ponavljam još jedanput kao mantru: suradnja, izuzetna, bilateralna ili
kroz određene multilateralne mehanizme sa susjedstvom da, ali integriranje
dolazi u obzor samo s Europskom unijom.
Dubinske promjene zbog Iraka
-Hrvatska je dobro iskoristila grčko predsjedništvo u Uniji. Grčku
nasljeđuje Italija s kojom imamo otvorenih teških pitanja, a ključne
odluke o kandidaturi donosit će se za irskog predsjedništva.
=Razmišljajući prije dvije godine o mogućem razvoju događaja
predložio sam Vladi da otvori veleposlanstvo u jedinoj zemlji EU gdje
ga nismo imali. To je bila Irska. Sad imamo veleposlanstvo u Irskoj
i vjerujem da će ga premijer službeno otvoriti tijekom prvog idućeg
boravka u Dublinu. Osnovni zadatak veleposlanstva bit će da pripremi
pozitivne reakcije Irske na našu kandidaturu za EU.
Što se Italije tiče, ovoga trenutka teško je dati konačni dogovor kad
ćemo zaključiti razgovore s Rimom. Krenuli smo dobro, od rujna prošle
godine smo puno napredovali. Nakon talijanskog prijedloga dali smo svoj
i sada čekamo očitovanje . Ali generalno te pregovore prati dobra atmosfera.
-Pred europskim think-tankom European Policy Center rekli ste da
Hrvatska treba i SAD i EU kao partnere.
=U European Policy Centeru pitali su me je li Hrvatska dio “stare”
ili “nove” Europe. Rekao sam da zbog povijesnog zaostajanja hrvatske
i drugih tranzicijskih zemalja, nametnutog rata, mnogih kontroerzi koje
je donijela i domaća politika, i poslijeratnog razdoblja opterećenog
problemima, sada nam nije dovoljno trčati, nego moramo letjeti. A da
bismo mogli letjeti, moramo imati oba krila. Pritom mislim na članstvo
u EU i NATO-u. Kolokvijalno se uvriježilo da je za članstvo u EU potrebno
imati na svojoj strani isključivo članice EU, a za NATO Ameriku, što
naravno nije točno. Ono što stoji jest da zbog naših povijesnih deficita
ne možemo ulaziti u kontroverze koje se ovoga trenutka otvaraju u odnosima
SAD-a i EU. Riječ je doista o dubinskim promjenama u međunarodnim odnosima
koje je iračko pitanje samo učinilo nešto vidljivijim.
-Na osnovi čega se 2006. najavljuje kao godina hrvatskog ulaska
u NATO?
=To je matematika održavanja NATO-ovih summita. Nakon Praga
2002. govori se da će prvo iduće proširenje biti na idućem velikom skupu.
Predviđa se da bi ona mogao biti 2005. ili 2006. Smatram vrlo važnim
da se sada, evo, potvrđuje da politika otvorenih vrata nije krivotvorina
i da se NATO, kao ni EU, nije zacementirao na sadašnjem broju članica.
-NATO 2006., EU 2007. u pitanju su četiri godine. Čime argumentirate
uvjerenje da Hrvatska može zadovoljiti kriterije u kratkim rokovima?
=Praksom i rezultatima. Godine 2000. nismo bili nigdje. Nigdje!
No u Partnerstvu za mir, a znamo što je EU mislio o hrvatskoj. Na početku
2003., znači tri godine kasnije, mi smo podnijeli kandidaturu za članstvo
u EU i o nama se govori kao o relevantnom članu NATO-a 2006. Ako je
bilo moguće prevaliti takav put u tri godine, od minus pozicije do onoga
što je sada, ja vjerujem da je moguće u sljedeće tri godine napraviti
to što se najavljuje.
Promjena vlasti
-Što ako se na izborima promijeni vlast?
=Nitko mi se nije službeno očitovao o budućnosti hrvatske kandidature
na taj način.
Tvrdim da jamstva nema. Hrvatski će se građani odazvati na izbore i
izabrati one za koje vjeruju da će najbolje zastupati njihove interese
u tom trenutku.
Agenda daljnjeg lobiranja
RH
-Imate li razrađenu daljnju strategiju lobiranja? Što vam je sljedeći
cilj u EU?
=Sljedeći nam je cilj da utječemo, mada bi to trebalo raditi
diskretno, jer mi ipak nismo u klubu petnaestorice, ni u klubu dvadesetpetorice,
ali da ipak stimuliramo Vijeće ministara da u travnju ili svibnju uputi
našu kandidaturu Komisiji na procjenu. To je etapni, ali praktični strateški
zadatak hrvatske diplomacije. Kada naša kandidatura dođe u Komisiju,
trebat će učiniti puno toga u zemlji u zemlji, zadržati svojevrsnu političku
uvjerljivost, da bi Komisija u razumnom vremenu, otprilike godinu dana,
pozitivno odgovorila na našu kandidaturu i o tome obavijestila vijeće
ministara, koje onda povratno zadužuje Komisiju da otvori pregovore
s Hrvatskom. Ako bismo u tome uspjeli do kraja proljeća 2004., bio bi
to stvarno golem trijumf i hrvatske diplomacije i svih onih u zemlji
koji su to učinili mogućim.