Privođenje generala Ante Gotovine ostaje naša obveza, ako je on u zemlji

Koje su najvažnije značajke političkog dijaloga koji je prošlog tjedna vodio u Bruxellesu, pitali smo hrvatskog ministra vanjskih poslova Tonina Piculu.
- Ovaj politički dijalog bio je održan do sada u najpozitivnijem ozračju - odgovorio je Picula. - Tome je svakako pridonijela i netom podnesena kandidatura za članstvo u EU, ali smo razgovarali i o pitanjima koja su prestala biti problem u odnosima Hrvatske i EU-a, poput Ustavnog zakona o pravima manjina ili Zakona o HRT-u, pa i određeni napredak u povratku izbjeglica. Važno je da se promijenio kontekst razgovora, jer hrvatska kandidatura, htjeli to neki priznati ili ne, mijenja agregatno stanje u kojem se Hrvatska doživljava u EU. Razgovarali smo o odnosima Hrvatske i EU-a, o stanju u regiji, ali i prvi put o stanju u Iraku. To je dokaz ne samo važnosti iračke krize nego i potrebe da EU jedno takvo pitanje otvori sa zemljom koja je aplicirala za punopravno članstvo.
Utoliko su Georgius Pappandreu, Chris Patten i Roberto Antonione, u ime Italije, koja nakon Grčke preuzima predsjedanje EU-om, ohrabrili Hrvatsku da čim prije riješi probleme koji su je udaljavali od EU-a. Kandidatura se može uistinu podnijeti, ali je važno da ona ima perspektivu. U ovom političkom dijalogu radilo se uistinu o supstanci. Grčki ministar vanjskih poslova je jasno rekao da se Hrvatska doživljava kao ključna točka suradnje i stabilnosti.

Tu ocjenu treba i opravdati, zar ne?
- Naravno da je treba opravdati. Hrvatska mora pružiti dodatne dokaze da potpuno surađuje s Haaškim sudom, i to je posebno važno upravo sada, jer želimo da nas percipiraju kao zemlju čija kandidatura za EU ima relevantnost. To svakako znači održavanje jedne dobre radne temperature i senzibiliziranje pozitivne hrvatske javnosti o važnosti te suradnje. Osim toga, svakako je potrebno dovršiti priču o povratku izbjeglica i njihove imovine. To pitanje važno je zato da se Hrvatka percipira kao normalna europska i demokratska zemlja koja ni na koji način ne uvodi podjele među svojim građanima.

Prva faza lobiranja je završila. Što će sljedećih mjeseci raditi diplomacija?
- Dijalog s EU-om se intenzivno nastavlja. Uskoro, u posjet Zagrebu dolazi Chris Patten, pripremamo se za Europsku konferenciju u travnju u Ateni, a u svibnju imamo niz aktivnost u vezi s proslavom Dana Europe. Summit u Solunu bit će doista prilika da EU još jednom rekapitulira svoju politiku, koja ima svoju početnu točku u rezultatima Zagrebačkog summita iz 2000. godine. Grčko predsjedništvo vrlo ambiciozno priprema Solunski summit, a kao prioritet je stavilo bolje integriranje zemalja jugoistočne Europe, Balkana. Tu grčku ambiciju, međutim, svaka zemlja mora ponaosob obraniti i učiniti je vjerodostojnom vlastitom politikom.
Ono što mogu najaviti čitateljima Vjesnika jest da nećemo sjediti skrštenih ruku. Za nas, lobiranje ide dalje. Osim sastanka premijera Ivice Račana s britanskim premijerom Tonyjem Blairom, mi ćemo se okrenuti i regiji. Ovog tjedna idemo u službeni posjet Sarajevu. Tom ćemo prigodom BiH ponuditi pomoć i podršku na putu, koji nam je zajednički - prema Bruxellesu. Važno je ovog trenutka poslati poruku našim susjedima da se Hrvatska svojom aplikacijom za EU ne izdvaja od svojeg susjedstva, već uistinu želi da to bude shvaćeno kao izraz podrške i njihovim euroatlantskim ambicijama.
Treba reći da će moj gost ovog mjeseca biti i ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore Goran Svilanović. U Dubrovniku ćemo također s ministrima vanjskih poslova Makedonije i Albanije razgovarati o zajedničkom nastupu prema članstvu u NATO- u, jer vjerujem da ćemo do tada imati završen rad na Jadranskoj povelji, koju bi trebali supotpisati sa SAD-om. Hrvatska je ovog trenutka izdvojena u regiji ne samo činom apliciranja za članstvo u EU nego i uspješnošću i brzinom reformi, ali tu se ne smijemo zaustaviti i uljuljkati, jer se radi o procesima koji mogu i izgubiti na dinamici. Moramo paziti da se to ne dogodi.

Što je s konkretnim problemima u odnosima s Haagom? Hrvatska još nije predala potrebnu dokumentaciju?
- Odnosi s Haagom uvijek imaju svoje oscilacije. No, neka netko opovrgne činjenicu da hrvatska Vlada nije više od 90 posto dokumenata, koje je Haag tražio, predala. Neka netko opovrgne da nismo desetak tisuća stranica arhivskog materijala također ustupili haaškim istražiteljima. Neka netko opovrgne da ova Vlada nije osigurala razgovore haaških istražitelja sa svjedocima i osumnjičenicima. Sve to apsolutno jesmo. Ono što doista i dalje ostaje kao otvoren problem, na čemu se percipira sva suradnja, slučaj je generala Ante Gotovine. Privođenje generala Gotovine ostaje naša obveza, ako je on u zemlji. Ako nije u zemlji, tada, naravno, očekujemo da svoj doprinos rješavanju tog pitanja daju i drugi. Što se tiče generala Janka Bobetka, čekamo da Sud donese svoje konačno očitovanje o tome smatra li taj slučaj zaključenim ili će njegovo procjenjivanje ostaviti za neka druga vremena.
Razumijem osjetljivost jednog dijela međunarodne zajednice, koja možda u ovom trenutku kad se Europa širi na 10 novih članica može pokazivati određenu nervozu što, evo ga, odjednom na poprište dolazi još jedan kandidat. Možda će Hrvatskoj biti teže, nego svim zemljama prije. Činjenica je da prilazimo EU, koji ima jedinstvenu valutu i vrlo brzo 25 članica. Tu se pojavljuje jedna Hrvatska sa svojom nedovršenom tranzicijskom pričom, opterećenom određenim problemima iznutra i hoće preskočiti jedan cijeli niz zadanih elemenata i postati članica EU-a. To možda izaziva određenu nelagodu i skepsu, koju je moguće razumjeti. Mi se tom skepsom nećemo dati obeshrabriti. Nećemo gurati probleme pod tepih, a skepsu ćemo odagnati rješevanjem tih problema.

Bez obzira na to što ste rekli, i dalje postoji velika sumnja u predanost Vlade da uhiti Gotovinu?
- Tu sumnju je lako izreći, a teško ju je dokumentirati. Ona će postojati dok slučaj Gotovina postoji. Interes je hrvatske Vlade da on bude riješen čim prije. Netko bi morao dokazati da ova Vlada svjesno opstruira rješavanje slučaja generala Gotovine, jer to apsolutno nije točno. Svaki dokaz koji bi potkrijepio tu sumnju mi bismo uzeli s najvećom ozbiljnošću. Haaško pitanje će vjerojatno ostati zadnji kritičan element na sve kraćem popisu problema na hrvatskom putu prema EU. Siguran sam da ćemo u idućih nekoliko mjeseci nizom primjera dokazati da tu suradnju ova Vlada smatra i te kako relevantnom.

Ne vjerujem da je moguće ne surađivati s Haagom

Cijelo vrijeme govorite o napretku i reformama. No, činjenica je da međunarodne institucije i dalje kritiziraju Hrvatsku u vezi s Haaškim sudom i povratkom izbjeglica i njihove imovine. Gotovina još nije uhićen, a povrat imovine i dalje ne ide kako bi trebalo. Hrvatska šepa u provedbi?
- Nisam siguran da su baš sve te ocjene korektne. One u jednom dijelu sasvim sigurno stoje i ne bježim od točnosti pojedinih kritika. To bi bilo doista neozbiljno. Stvarati, međutim, jednu opću sliku o hrvatskoj volji na temelju određenog broja primjera, naprosto je neozbiljno. Da hrvatska Vlada uistinu odbija ispuniti dio svojih ne samo međunardno preuzetih obveza nego i realizacije svog programa, Atena ne bi bila moguća. Problema, naravno, ima i od njih nitko ne bježi. Ako se u nekom razdoblju od šest mjeseci ne bi ništa dogodilo ili bi se čak nazadovalo u nekom od tih područja, bilo da je riječ o povratku izbjeglica ili o suradnji s Haagom, tada bi te ocjene imale dodatno utemeljenje.
Jednostavo ne vjerujem da je moguće ne surađivati s Haagom šest mjeseci ili ne učiniti ništa na programu povrata izbjelica i njihove imovine. Možda donošenje nekih dokumenata traje duže, nego što bismo to željeli, ali ne radi se o jednostavnim problemima. Koji put je bolje pričekati izradu jednog dokumenta duže, nego loše improvozirati. Siguran sam da taj ozbiljan posao, koji se radi u Ministarstvu obnove i graditeljstva i u samoj Vladi, nije zabašurivanje i izbjegavanje obveza, već realizacija u tempu jedinom koji Hrvatska može slijediti.

Nama trebaju i SAD i EU

U javnosti se mnogo govori o tome da je Hrvatska u iračkoj krizi izabrala američku stranu. Jesu li Vam u Bruxellesu zamjerili zbog vilniuskog potpisa?
- O tome smo razgovarali, međutim, činjenica da je Hrvatska zajedno s drugih devet europskih zemalja usuglasila jednu političku izjavu ni na koji način nije inhibirala naš put prema EU i izazvala neke dodatne komentare, koji bi opteretili odnose Zagreba i Bruxellesa. Hrvatska je dugo zaostajala u procesima integracija u EU i NATO. Kad je došla u priliku da političkom voljom građana dobije vladu, koja doista iskreno želi integraciju Hrvatske u obje institucije, nije bilo dovoljno hodati. Čak nije bilo dovoljno ni trčati. Morali smo početi letjeti. No, za let su vam potrebna dva krila, jedno nije dovoljno. Prema tome, nama trebaju i SAD i EU da bismo doletjeli do naših ciljeva.