S ministrom vanjskih
poslova Toninom Piculom razgovarali smo neposredno pred summit u Solunu
gdje će se čelnici zemalja Europske unije sastati s liderima zemalja
članica obuhvaćenih procesom Stabilizacije i pridruživanja (Albanija,
BiH, Hrvatska, Makedonija, SiCG).
-Summit u Solunu je pred nama. Što Hrvatska može očekivati
od sastanka?
=To je svakako jedan od najvažnijih političkih skupova
koji će se ove godine održati. Njegova važnost je u tome što će tamo
osim zemalja članica Unije biti prisutni i predstavnici novih članica
EU, zatim tri zemlje koje nakon Kopenhagena nisu dobile pozivnicu kao
i predsjednici Vlada i država pet zemalja obuhvaćenih procesom stabilizacije
i pridruživanja. Riječ je o tome da Grčka kao predsjedavajuća na summitu
želi zaokružiti, u političkom smislu, onaj napor koji je ulagala u proteklih
šest mjeseci. Prioritet njezinog predsjedanja Unijom bio je da doista
osigura europsku perspektivu zemljama jugoistoka Europe, a u slučaju
Hrvatske vidljivo je da taj proces već daje rezultate. Zemlje koje su
do prije tri-četiri godine zbog rata na području bivše Jugoslavije bile
isključene iz ozbiljnijih oblika integracije sada Solunom dobivaju jednu
jasniju perspektivu integriranja u korpus EU.
Hrvatska kao zemlja aplikant očekuje da ritam integriranja nakon Soluna
ne oslabi. Vjerojatno ćemo koncem lipnja dobiti upitnik Europske komisije
na koji moramo odgovoriti u nekoliko sljedećih mjeseci, a sve sa srednjoročnim
ciljem da izborimo zeleno svjetlo za početak pregovora s Unijom u kasno
proljeće 2004. pod irskim predsjedavanjem.
Prednost individualnom uspjehu
-Hoće li solunski summit konačno ukloniti i sve sumnje da
se procesom SSP-a pokušava stvoriti nekakva nova vrsta državne zajednice
na jugoistoku Europe?
=Sada je potpuno jasno da proces stabilizacije i pridruživanja nije
neka improvizirana receptura za uvezivanje balkanskih zemlja, koje bi
između sebe trebale surađivati izolirano od procesa integracije u EU.
Tu će zabludu Solun konačno otkloniti preko dva temeljna dokumenta.
To je deklaracija koja će se usvojiti, ali i tzv. agenda EU kao interni
dokument Unije iz kojeg je vidljivo da će svaka zemlja napredovati onoliko
brzo koliko bude uspješna u ispunjavanju reformi. Pri tome se ne zanemaruje
regionalna suradnja no naglasak je na individualnom uspjehu odnosno
neuspjehu. Na put u EU Hrvatsku je osobito ohrabrivala Grčka, balkanska
zemlja, što također doprinosi promijeni imidža i regije, a i jača povjerenje
naših građana u ključne vrijednosti EU.
-Možemo li očekivati da se na neki način istakne poseban
položaj Hrvatske u regiji?
=Mi smo zainteresirani da se svakako potvrdi individualni
pristup. Važno je naglasiti da deklaracija i agenda donose novi instrumentarij
predviđen za zemlje obuhvaćene procesom SSP-a. EU će razviti posebnu
strategiju za svaku od tih zemalja. Postoje opći kriteriji koji se moraju
zadovoljiti kao što su i sve zemlje, koje će sljedeće godine pristupiti
EU, morale proći kroz takve pregovore. Pored toga, će se izraditi posebna
strategija za svaku od zemalja, pri čemu će se voditi računa i o njihovim
individualnim problemima.
Simitisovu izjavu potpisujem
Za Hrvatsku je važno da Vijeće ministara EU konstatira da je Hrvatska
aplikant za članstvo u Uniji i ako je moguće da dobijemo jamstvo da
će se naša kandidatura tretirati kao i svaka druga kandidatura tijekom
'90-ih. Za nas je bitno da Zagrebački proces u Solunu dobije svoju nadgradnju.
Prema nama proces Stabilizacije i pridruživanja je konačno pronađeni
mehanizam jačanja veza između Jugoistočne Europe i EU i taj proces u
Solunu mora dobiti nove sadržaje, a oni su već zajamčeni spomenutim
dokumentima.
-Kako tumačite izjavu grčkog premijera Kostasa Simitisa
da će Hrvatska završiti pregovore s EU 2008. ili 2009., a znamo da ste
vi i premijer Račan u više navrata tvrdili da će Hrvatska svoje obveze
ispuniti do 2007?
=Točno i ostajem pri tome. Jedan sam od onih koji je govorio da će Hrvatska
ući u EU svakako prije konca desetljeća. Mi moramo do 1. siječnja 2007.
napraviti sve kako bi se kvalificirali za članstvo u EU. Poslije toga
ne ovisi toliko o Hrvatskoj već o jednoj općoj politici daljnjeg proširenja
koja mora biti dogovorena između članica. Izjavu Kostatsa Simitisa,
koju je on dao u Beču, odmah potpisujem. Kada bi doista to bilo tako
znači da ćemo ispuniti ono što smo obećali hrvatskim građanima, a to
je da će u obećanom razdoblju Hrvatska postati članica EU. To znači
da ne postoji samo dobra volja i entuzijazam da vidimo našu zemlju u
EU već da postoji i evidentna spremnost EU da sve ozbiljnije računa
s Hrvatskom kao članicom u nekoliko idućih godina.
SEFTA – himerična stvar
-Kako gledate na stvaranje nove vrste zone slobodne trgovine
na području jugoistočne Europe što se u posljednje vrijeme sve češće
spominje?
=Hrvatskoj je u interesu da se režim slobodne trgovine širi i da naša
privreda paralelno s tim mogućnostima bude transferirana iz tipično
uvozne u pretežno izvoznu privredu. Ovoga trenutka mi imamo deficit
u robnoj razmjeni s većinom zemalja, ali imamo suficit s BiH i SiCG,
a vjerujem da ćemo uskoro imati suficit i u robnoj razmjeni s Makedonijom
kao i s drugim zemljama u neposrednom okruženju. Što se pak tiče zamjene
CEFTE SEFTOM to je projekt za kojeg nije realno očekivati da se ostvari
u kratkom vremenskom razdoblju. Problem je u tome što neke od zemalja
jugoistočne Europe nisu članice Svjetske trgovačke organizacije, a neke
imaju i ozbiljne probleme da osiguraju slobodnu trgovinu i unutar vlastitih
granica. Primjerice Srbija i Crna Gora, između kojih postoje i ozbiljne
carinske barijere jer nemaju identičan gospodarski sustav pa čak niti
jedinstven monetarni sustav. Prema tome ovoga trenutka SEFTA je pomalo
himerična stvar iako je motivacija za njezinu uspostavu razumljiva.
Ono što Hrvatskoj ne odgovara su nekakve monetarne i carinske unije
koje bi ekskluzivno važile samo na prostoru Jugoistočne Europe.
-Imate li kakve informacije o izgradnji prihvatnih centara
u Hrvatskoj za strance koji traže azil u Velikoj Britaniji?
=Nitko nikada o tome sa mnom nije razgovarao, ni u zemlji niti u inozemstvu.
Ta je ideja prvi put lansirana prošle godine. Nije naišla na plodno
tlo i brzo je bila zaboravljena. Sigurno je da postoje mnogi interesi,
ne nužno samo britanski, da se problem pritiska ilegalnih imigranata
na EU rješava i na takav način. No Hrvatska sebe vidi u skorijoj budućnosti
kao dio EU, a ne kao sabirni centar na periferiji EU.
Eksces u Beogradu nadilazi diplomatski incident
-Hrvatska je privremeno ukinula vize za građane SiCG, a
potom je potpredsjednik srbijanske Vlade istaknuo kako će SiCG ubrzo
započeti s procesom uklanjanja vojske na državnoj granici na Dunavu.
Naznaku stvaranja dobrosusjedskih odnosa prekinuo je incident u Beogradu.
Smatrate li da se radi o manjem incidentu ili će pak do daljnjeg zaustaviti
započeto stvaranje dobrosusjedskih odnosa?
=U svakom slučaju ovo što se dogodilo u Beogradu izrazito nadilazi okvire
običnog diplomatskog incidenta. Narušavanje integriteta veleposlanstva
svake zemlje otvara ozbiljna pitanja. Ne samo zbog Bečke konvencije
koja štiti takve objekte nego zbog toga što to može narušiti ukupne
bilateralne odnose između dviju zemalja. Ni jednoj zemlji nije svejedno
kada dođe do događaja ovakve vrste jer sigurno se radi o ugrožavanju
dostojanstva zemlje. Sigurnost diplomata i njihove imovine je svakako
nešto što svaka zemlja treba posebno štititi. U Beogradu je došlo do
ozbiljnog propusta, podcijenjene su sigurnosne i političke okolnosti
i nije napravljeno dovoljno da se zaštiti veleposlanstvo i ljudi koji
u njemu rade. Utoliko je to indikacija i ukupnog stanja u jednom prostoru
i sada je pitanje koliku mjeru ozbiljnosti dati tom događaju.
Točno je da je i ovaj vrlo ružan i krupan eksces pao u vrijeme kada
smo cijelim nizom poteza, i to ne zbog Soluna kako neki pokušavaju komentirati
nego zato što nam je stalo do dobrosusjedskih odnosa, htjeli potvrditi
našu politiku otvaranja prema susjedstvu pa i pomoći susjedstvu da i
preko Hrvatske neki procesi idu brže.
-Možete li navesti te poteze?
=Radi se o privremenom ukidanju viznog režima, programu stambenog zbrinjavanja
jednog dijela ljudi u Hrvatskoj koji su do ovoga trenutka bili lišeni
mogućnosti da osiguraju stanovanje u Hrvatskoj, a tu je na kraju krajeva
i snažna poruka premijera Ivice Račan koji je pozvao naše građane koji
to žele da se vrate u Hrvatsku i zaključe jedan dramatičan dio ratnog
i poratnog razdoblja. U pripremi je bilo još nekoliko projekata o kojima
smo razgovarali sa srpskim dužnosnicima, međutim, ovo što se dogodilo
u Beogradu svakako će utjecati na naše odnose. Sigurno je da ne možemo
preko toga tek tako preći. Riječ je o materijalnoj i političkoj šteti.
Od beogradskih vlasti tražit ćemo jamstva da se to više neće dogoditi.
Bez obzira na ozbiljnost ovog ekscesa neka i on na neki način bude upozorenje
da se požuri s rješavanjem preostalih otvorenih pitanja.