Novi je moto Ministarstva
vanjskih poslova, čini se, gospodarska diplomacija. Prema novoj organizacijskoj
strukturi, isključivo za to područje ubuduće će biti zadužen pomoćnik
ministra vanjskih poslova, kojega ministar vanjskih poslova Tonino Picula
još traži. O dosadašnjem nezadovoljstvu gospodarstvenika uslugama hrvatske
diplomacije i promjenama koje planira razgovarali smo s ministrom Toninom
Piculom nakon njegova povratka sa summita EU u Solunu.
-Je li summit EU u Solunu bio uspjeh za Hrvatsku i ostale
države zapadnog Balkana ili je poruka EU bila negativna?
=Solun je uspjeh iako su ga opterećivala u pripremama i nerealna očekivanja.
S jedne strane postojalo je očekivanje EU da se u Solunu dade jasnija
perspektiva europskoga članstva zemljama jugoistoka Europe, ali s time
da se vodi računa o tome da su te zemlje prilično daleko od ulaska u
EU. Naravno, nakon Kopenhagena i zasićenja pričama o proširenju, Europa
je bila skeptična koje se mjere trebaju otvoriti prostoru jugoistočne
Europe. S druge strane Solun je bio ugrožen visokim ambicijama određenoga
broja zemalja jugoistočne Europe koje su se ponadale da će EU u svojoj
darežljivosti ignorirati njihove probleme i ponuditi ozbiljan prečac
ka kandidaturi tako da neće inzistirati na kriterijima koji su potrebni
da biste došli u poziciju da razgovarate o kandidaturi. Netko je zgodno
primjetio kako Hrvatsku Solun dolazi prekasno, a za druge prerano. Mi
smo posao obavili prije sastanka u Solunu: od 2000. godine, kada nismo
imali nikakav institucionalni oblik povezanosti s EU, preko zagrebačkoga
summita do potpisivanja SSP-a, 2003. uspješno smo lobirajući privoljeli
EU da prihvati našu kandidaturu.
-Jedna od kontroverznijih tema o kojoj se raspravljalo bilo
je uspostavljanje prihvatnih centara za imigrante u EU na području Hrvatske.
Kako je završila ta ideja?
=Ne posredno prije početka solunskoga summita Velika Britanija objavila
je da odustaje od toga projekta. To je koincidiralo s mojim stavom,
javno izrečenim u hrvatskim novinama, da ne želimo biti sabirni centar
na periferiji EU, nego sebe percipiramo kao dio EU, u skorom razdoblju.
-Je li na solunskom summitu bilo riječi o suradnji Hrvatske
s Haaškim sudom i aktualiziranom slučaju generala Ante Gotovine?
=Na samom solunskom summitu o suradnji s Haaškim tribunalom nije bilo
puno više riječi negoli na sličnim skupovima, nego čak i manje. Tome
je sigurno pridonijela suradnja Hrvatske s tribunalom koja je verificirana
zadnjim istupima Carle del Ponte. O slučaju Gotovina nije bilo ni riječi.
Za odnos svijeta prema tome slučaju karakteristična je jedna vrsta kibiciranja.
Mnogi strani diplomati imaju osjećaj isključenosti iz cijeloga procesa
i jednostavno nagađaju ili petpostavljaju što znače medijsko-političke
špekulacije vezane uz slučaj Gotovina. No, u lipnju 2003. suradnja Hrvatske
s Haagom nije krucijalna prepreka naše integracije u EU. Da ilustriram
koliko su se vremena promijenila: svakih nekoliko mjeseci običavam ručati
s veleposlanicima država EU i država izvan EU. Prvi put tijekom zadnjih
ručkova “zimzeleni” problemi kao što su Haaški tribunal ili povratak
izbjeglica u Hrvatsku odjednom su potisnuti na marginu interesa velepslanika,
što ne znači da ne postoje. Dominantno vrijeme bilo je posvećeno gospodarskim
temama poput nastavka privatizacije u RH.
-Je li i to bilo jedan od razloga zbog kojih ste nedavno
uspostavili posebnu upravu za gospodarsku diplomaciju?
=Upostava uprave za gospodarsku diplomaciju dio je napora da se ozbiljnom
rekonstrukcijom organizacijski približimo ostvarivanju naših prioritetnih
vanjskopolitičkih ciljeva. Oni su svakako EU, NATO pakt, harmonizacija
odnosa sa susjedima, ali veća hrvatska prisutnost u izvaneuropskom političkom
i gopodarskom prostoru. Analiza je pokazala kako bez takve uprave vrlo
teško možemo realizirati i promovirati naše političke ciljeve. Uprava
za gospodarsku diplomaciju na temelju svih dobrih, ali i loših iskustava
prethodnih projekata državne uprave ima cilj, ovaj put izbjegavajući
ta nešto slabija rješenja, iskoristiti ono što se pokazalo dobrim. A
to znači da koncentrira sposobnost i svojevrsnu senzibilnost i stavi
ih u službu promocije Hrvatske kao pouzdana gospodarskog partnera, ali
i Hrvatske kao odredišta stranog kapitala. Ipak ne treba brkati stvari.
Poslovima komercijalne djelatnosti trebaju se baviti neka druga Vladina
tijela, gospodarske komore ili same tvrtke. Oni moraju izravno stupati
u odnose sa zainteresiranim investitorima ili poslovnim partnerima i
sklapati poslove. Gospodarska diplomacija ima nešto drugačiji zadatak:
ona mora konceptualizirati opću politiku države prema tom problemu i
održavati kontakte s određenim institucijama u kojima imamo otvorena
diplomatsko-konzularna predstavništva.
-Kako će biti organizirana nova uprava za gospodarsku diplomaciju
koliko će ljudi zapošljavati?
=Vlada je 12. lipnja ove godine donijela uredbu o novome ustrojstvu
Ministarstva vanjskih poslova, kojom se osniva uprava za gospodarsku
diplomaciju. Ona će biti podijeljena na dva odjela: za bilateralne i
za multilateralne odnose. Analiza je pokazala a su resursi već znatni:
imamo više od 55 gospodarskih savjetnika rasutih diljem planeta i to
treba prilagoditi ovim ambicijama. igurno ćemo u novoj upravi angažirati
profesionalne diplomate kojima je obrazovni “background” ekonomija.
No, pozvat ćemo u pomoć i profesionalce iz drugih ministarstava, nevladinih
i poluvladinih ustanova poput HGK ili HUP-a, a neću se libiti i pokušati
animirati ljude iz gospodarstva koji su se dokazali u dnevnom poslovanju
s inozemstvom. Teško je sada govoriti o broju ljudi jer nas čekaju donošenje
pravilnika i sistematizacija radnih mjesta. Nećemo odmah zapošljavati
ljude koje možemo jer je sada bitno inzistirati na kriterijima.
-Hoće li čelni čovjek gospodarske diplomacije postati Darko
Bekić?
=To nije točno. Riječ je o vrsti špekulacije koja prati svaku reformu
i preustroj. Gospodina Bekića nekorektno se uvlači u kontekst tih promjena.
On je pomoćnik ministra vanjskih poslova za analitiku i siguran sam
da ima posla preko glave.
-Zna li se onda tko će biti na čelu Uprave za gospodarsku
diplomaciju?
=Razgovara se s nekoliko ljudi, sve odreda vrhunskim profesionalcima.
Dio njih nije iz Ministarstva vanjskih poslova. Dobiti kvalitetna čovjeka
za poziciju pomoćnika ministra u izbornoj godini traži dodatnu motivaciju
od onog tko će biti izabran na tu poziciju. No, ne odustajem od želje
da to bude prava osoba na pravome mjestu u najpotrebnije vrijeme. Jer
ne želim čekati da prođu izbori da počnem rekonstrukciju Ministarstva.
-Kako će nova uprava pomagati hrvatskim tvrtkama i poduzetnicima?
=Trenutačno supstituiramo prisutnost HGK i drugih gospodarskih
asocijacija u mnogim zemljama svijeta gdje ta predstavništva ne postoje.
U zemljama Azije, Latinske Amerike i Afrike imamo diplomatska predstavništva
koja svojim radom nadilaze formalne kontakte s institucijama zemlje
u kojima djeluju. Često pomažu i konkretnim tvrtkama da sklope poslove
i uspostave kontakt s određenim partnerima u ovim dijelovima svijeta.
Naravno da uspjeh ove uprave ovisi i o tome koliko će druga tijela prihvatiti
taj izazov. S Ministarstvom gospodarstva u srpnju ćemo potpisati neku
vrstu sporazuma kojim ćemo pokušati Agenciju za promicanje izvoza učiniti
što operativnijom, uz neke dokumente koje će Vlada prihvatiti naknadno.
-Što konkretno želite postići osnivanjem uprave za gospodarsku
diplomaciju recimo do izbora?
=Uprava za gospodarsku diplomaciju uklanja himerične, mitske naslage
s tog pojma i doista se koncentrira na posao. Da olakša kontakte između
institucija zaduženih za gospodarsku suradnju u 80-ak zemalja svijeta
i naših izvoznika, odnosno poslovnih ljudi koji vide tržište izvan skučena
hrvatskog. Ako to nije dovoljno za uspostavu jedne takve uprave, onda
doista ne znam što jest.
-Možete li nabrojiti neke primjere u kojima se Vi i hrvatska
diplomacija dosad pomogli hrvatskim kompanijama i gospodarstvu?
=Nismo resorno ministarstvo koje treba voditi brigu o vanjskotrgovinskoj
razmjeni Hrvatske, ali upravo zbog napora koji je prethodio osnivanju
uprave za gospodarsku diplomaciju moguće je dokumentirati nešto od onoga
što smo napravili. U studenome 2002. bio sam u Japanu i tom sam prilikom
ponudio 30-tak projekta različitim japanskim institucijama koje vode
računa o japanskome izvozu i plasmanu investicija. Ovih je dana do nas
došla informacija da imamo odaziv japanskih banaka koje su spremne sudjelovati
u tri projekta gradnje infrastrukture u Hrvatskoj. Riječ je o lokalnoj
željezničkoj liniji, obnovi luke Vukovar, prometnome koridoru Budimpešta-Ploče
i hidroelektrani Podsused. Japanci su pozitivno reagirali i na naš prijedlog
da sudjeluju na Zagrebačkom velesajmu kao zemlja partner. Japanska tvrtka
Nippon Co. dobila je posao konzultanta u izradi projekta preseljenja
dijela luke Rijeka. U pripremi odlaska u Japan tražio sam podatke o
našoj robnoj razmjeni s Japanom iz kojih je bilo vidljivo da je naš
izvoz u Japan skočio s četiri na 40 milijuna dolara. Bilo je jasno zašto:
izvoz tuna. Pokušao sam istražiti ideju da se tijekom mojega posjeta
Japanu ponudi još nešto iz naše marikulture što bi Japancima bilo zanimljivo.
Moja je potraga u Hrvatskoj trajala 25 dana i samo je jedan riboprerađivač
iz Dalmacije pokazao zanimanje koje je poslije zamrlo. Čak su i ugledni
znanstveni instituti od kojih sam tražio da mi konceptualiziraju naš
nastup u tom području poslali dva A4 papirića. To pokazuje što drugi
moraju napraviti da bi ova iniicijativa MVP-a dala rezultate. Evo još
jedan primjer. Često se platni promet s izvaneuropskim zemljama odvija
preko trećih, što poskupljuje cijeli posao. Rezultat je rada naših gospodarskih
savjetnika povezivanje HBOR-a s garancijskim tvrtkama i EXIM bankama
u zemljama kao što su Indija, Indonezija, Iran, čime se postiž izravno
odvijanje platnoga prometa. Naše je djelovanje posebno važno u prostorima
koji su izvan dosega naših tvrtki koje nemaju dovoljnu platnu moć da
imaju stalna predstavništva.
-Što je sa zemljama bivše Jugoslavije u koje su kompanije
došle prije diplomata. Nekad je, naprotiv, politika kočila gospodarske
odnose poput problema s vizama ili, primjerice, Vašeg otkazivanja putovanja
u Crnu Goru, gdje se trebao usuglašavati sporazum o slobodnoj trgovini.
=Zbog odnosa opterećenih ratom i agresije na Hrvatsku koja je došla
s prostora SR Jugoslavije, ali i ratnog naslijeđa u kojem Hrvatska snosi
određenu krivnju u BiH, političko je otvaranje prema tim zemljama traumatičnije
nego što je, primjerice, otvaranje diplomatskoga predstavništva u Dublinu.
Jasno je da smo u takvim odnosima počinjali s gospodarstvom, kulturom
i sportom, a tek poslije mogla se razvijati politička komunikacija.
Kad sam postao ministar, nisam želio poslati veleposlanika u Beograd
dok god je Milošević bio na vlasti. Kad je Milošević otišao, htio sam
se uvjeriti u stvarne namjere nove, demokratske Srbije. To je potrajalo
neko vrijeme dok nismo izbaždarili diplomatske instrumente i politički
se prepoznali. Potom smo u dvije godine riješili neke od najdelikatnijih
problema, poput granične problematike, i sklopili sporazum o slobodnoj
trgovini. Što se tiče odgode mojega posjeta Crnoj Gori, ako jedna zemlja
nije u stanju predvidjeti probleme i primjereno zaštititi diplomatsko
predstavništvo svojega prvog susjeda, pitanje je kiliko je pogodan ambijent
za sklapanje poslova.
-Kad ste već spomenuli imenovanje veleposlanika, gospodarstvenici
zamjeraju da u zemljama koje su Hrvatskoj važno tržište, poput Njemačke,
nekada i mjesecima nismo imali veleposlanika.
=Postupak imenovanja prvih ljudi naših diplomatskih predstavnika drukčiji
je nego prije 2000. godine, dulji je. Među ostalim, zato što imamo jednu
komponentu više, saslušanje pred saborskim Odborom za vanjsku politiku.
Uveli smo i instituciju supotpisivanja. Dakle, cijeli je postupak formalno
dulji nego što je bio prije, kada je jedan čovjek preko noći donosio
odluke tko će biti hrvatski veleposlanik. Sada cijela procedura može
potrajati i zbog potrebe za političkim konsezusom jer je često potrebno
postići i dogovor između koalicijskih partnera. Sada, međutim, imamo
posljednji veći val promjena na čelu veleposlanstava i konzulata jer
je tim ljudima istekao četverogodišnji mandat. Moj je prijedlog novih
ljudi otišao iz Ministartva prije dva mjeseca. No, čak i kada veleposlanstvo
ili konzulat nema čelnog čovjeka, u funkcioniranju ne dolazi ni do kakvih
težih poremećaja jer su tu otpravnici poslova. To su profesionalni diplomati
koji su dorasli ovom poslu. Nitko tko želi poslovati s nekom zemljom,
a treba mu podrška veleposlanstva, ne može se opravdavati činjenicom
da trenutačno nije imenovan veleposlanik.
-Jesu li ti profesionalni diplomati dovoljno ekonomski obrazovani
za nov strategiju gospodarske diplomacije?
=Ministarstvo vanjskih poslova nije resorno ministarstvo za našu vanjskotrgovinsku
razmjenu, koja ionako ovisi o općim gospodarskim prilikama u Hrvatskoj.
Bilo bi, međutim, loše da ovaj projekt ne rezultira poboljšanjem. A
hoće li ljudi koje ćemo angažirati biti na razini onog što očekujemo,
treba vidjeti. Ne tražimo alibi za neuspjeh, ali nećemo opterećivati
projekt nečim što nije realno. Trebat će mnogo vremena da svijet Hrvatsku
počne gledati i kao gospodarskog partnera, ne samo političkog. Naravno,
kada uočimo da neko rješenje nije dobro, pristupit ćemo reviziji i kada
je riječ o pojedincu, povući ćemo ga i zamijeniti novim.
-S obzirom na dosadašnja iskustva i gospodarsku situaciju,
treba li nam diplomatska mreža od 55 gospodarskih savjetnika?
=Da, mi smo država koja je realizirala najvažnije vanjskopolitičke prioritete,
ta bi primjedba bila na mjestu. No, pitam se je li državi koja mora
nadoknaditi toliko toga i ,ako ništa drugo, pokazati ambiciju da odstrani
deficite i pridruži se modernome gospodarskom i političkom svijetu,
55 savjetnika dovoljno. Još je bolje pitanje je li tih 55 savjetnika,
a sutra možda 10, umreženo u projekt koje će osigurati veći priljev
investicija u Hrvatsku i omogućiti raznovrsnije poslovanje hrvatskim
tvrtkama.
Kritike našega rada paušalne
su i neargumentirane
-Imidž hrvatske diplomacije u domaćim gospodarskim krugovima
nije baš sjajan. Primjerice, ravnatelj HUP-a jedan je od oštrijih kritičara
rada gospodarskih diplomata. Kako ćete steći povjerenje domaćega gospodarstva?
=Često slušam sasvim paušalne teze. Bili smo suočeni s takvim kritikama
i spremni smo ih čuti, ali iza tako jarosne teze često ne stoje argumenti.
Ministarstvo vanjskih poslova u prošle tri pol godine imalo je posla
preko glave da Hrvatsku dovede iz negativne međunarodne pozicije u ravnotežu.
Mi smo, prije svega, morali politički reafirmirati Hrvatsku da bismo
onda pruili priliku domaćem gospodarstvu da se razvije u takvome ambijentu.
Dio napora u stvaranju brandinga Hrvatske jest posjet Europskoj komisiji
u listopadu ove godine. Na pripremnom sastanku u MVP-u okupilo se desetak
vodećih hrvatskih privreda i dogovorili smo se pripremiti prezentaciju
hrvatskih gospodarskih mogućnosti pred decision-makerima iz Europske
komisije. Seminar za gospodarske savjetnike organiziramo i ove godine,
nakon prošlogodišnjeg, na kojem se okupilo 47 gospodarskih savjetnika
iz 44 zemlje, niz ministarstava i ustanova. Drugi dan savjetovanja ići
ćemo u posjet Podravki, jednoj od tvrtki koje sebe vide ka kompaniju
čiste izvozne orijentacije.