Dame i gospodo,
poštovani organizatori i gosti,
Izuzetno mi je drago što imam priliku svojim sudjelovanjem doprinijeti radu konferencije o integraciji manjina na prostorima jugoistočne Europe i Baltika. Osjećam zadovoljstvo i zbog činjenice da je ova inicijativa Misije OESS-a u Hrvatskoj i hrvatskog Instituta za međunarodne odnose naišla na takav odaziv. To samo dodatno potvrđuje aktualnost i značaj odabrane teme.
I
jugoistočna Europa i Baltik obilježeni su brojnim migracijama koje su
tijekom povijesti značajno mijenjale etničku sliku tih prostora. Danas
tu činjenicu prihvaćamo svjesni vrijednosti koje nacionalne manjine
predstavljaju- poveznicu unutar regije, jačanje međusobnih odnosa i
suradnje sa susjedstvom, te obogaćivanje političkog i kulturnog, te
ukupnog društvenog života unutar pojedine države.
Međutim, manjinska su pitanja sve do devedesetih godina bila u znatnoj mjeri potisnuta, a prava često nepriznata. Tranzicijski ih procesi izvlače u prvi plan. Pojedina iskustva s naših dvaju prostora moguće je ocijeniti kao kompatibilna. Moguće je i usporediti pojedina rješenja. Međutim, hrvatska tranzicija, i uopće tranzicija u jugoistočnoj Europi, uvelike su uvjetovane ratom. Rat je usporio mnoge započete reformske procese, stavio težište na borbu za neovisnost, prisilio nas na suočavanje s problemima s kojima se ostale zemlje u tranziciji, uglavnom, nisu imale potrebu nositi.
Premda treba imati u vidu našu sasvim nedavnu traumatičnu prošlost, Hrvatska je danas, ipak, prvenstveno okrenuta budućnosti. Stoga mi je drago da održavanje ove konferencije dolazi u vrijeme kada je Hrvatska, ponošenjem zahtjeva za članstvo, snažnije potakla proces pristupanja Europskoj uniji. Dio tog sveobuhvatnog projekta koji zahvaća sve segmente hrvatskog društva predstavlja i standardizacija manjinskih prava.
Hrvatska je većinski prihvatila odgovornost u odnosu na nacionalne manjine pružajući im moralno i zakonsko pravo na identifikaciju vlastitih interesa te djelovanje u skladu s njima. Zakonodavni okvir, kao preduvjet za takvo djelovanje, ojačan je u prosincu prošle godine donošenjem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Uz već postojeći Zakon o jeziku i pismu, te Zakon o obrazovanju na nacionalnom jeziku, Ustavni je zakon definirao zastupljenost manjina u Hrvatskom saboru te na lokalnim razinama kroz pravo na uspostavu manjinske samouprave.
Podrške usvojenom zakonodavstvu, upućene od strane Europske unije, OESS-a i drugih međunarodnih organizacija, ne smiju nas učiniti pasivnima. Svjesni smo da je i najbolje napisan zakon beskoristan ukoliko nije osigurana njegova provedba. Upravo je stoga hrvatska Vlada raspisala izbore za manjinska vijeća.
Takva je odluka bila motivirana, prije svega, željom da dobre zakonske odredbe napokon zažive i u praksi. Manjinskim je zajednicama time dana prilika da sudjeluju u oblikovanju sustava zaštite i promocije vlastitih prava i interesa. Pružene mogućnosti nose sa sobom i odgovornost, osobito u odnosu na pripadnike vlastite nacionalne zajednice. Vjerujem da će izabrani predstavnici znati doprinijeti i širem uključivanju ostalih građana u proces ostvarivanja svojih zakonskih prava.
Činjenica da se radi o prvim manjinskim izborima vjerojatno je utjecala na slab odaziv birača. To je ujedno i jedna od rijetkih ozbiljnih zamjerki ovim izborima. Hrvatska Vlada je, kao organizator izbora, izvukla određene pouke primjenjive u budućnosti. Mogu vas izvijestiti da se unutar Vlade u ovom trenutku raspravlja o dodatnim izborima. Prilika za njihovo raspisivanje mogli bi biti sljedeći parlamentarni ili lokalni izbori. Time bi ujedno ojačao legitimitet izabranih vijeća za nacionalne manjine, te se uvelike olakšalo njihovo buduće djelovanje.
Podsjećanje na rezultate Vlade i hrvatskog društva u cjelini na integraciji manjinskih zajednica, nema naravno namjeru da se stvarnost deformira optimizmom bez pokrića. Svjestan sam da postoje još mnoga pitanja na koja trebamo odgovoriti. Svjestan sam i da, kao i uvijek, postoji mogućnost za poboljšanje nekih rješenja. No, to nas vraća na početak- na reformsku orijentaciju i program ove Vlade.
Iako su hrvatske polazne pozicije, uslijed ratnih i poslijeratnih zbivanja, u odnosu na zemlje bivšeg europskog istoka, a buduće članice Europske unije, te osobito u odnosu na samu Europsku uniju, bile nesrazmjerne, mi sada govorimo istim jezikom. Stoga smatram da je usporedna tematika o kojoj se ovdje razgovara ne samo poticajna, već, prije svega, predstavlja priliku da Hrvatska, izlažući vlastita rješenja i modele, nastupi kao ravnopravan partner.
Potrebe hrvatskog društva obvezuju ovu Vladu da ne izgubi reformski korak. Široka podrška javnosti europskim integracijama i vjera u vlastite sposobnosti, te prije svega konkretna postignuća, rezultirali su zahtjevom za članstvo u Europskoj uniji kojeg smo podnijeli u veljači ove godine.
Sadašnja razina odnosa unutar europskog jugoistoka, spremnost za rješavanje još uvijek otvorenih pitanja, te međusobna podrška u procesu približavanja Europskoj uniji, potvrđuju da hrvatski napredak u institucionalnim odnosima s EU ne prijeti stvaranjem nekakvog umjetnog jaza unutar regije. Tim više što naši susjedi, kao i ostale zemlje procesa stabilizacije i pridruživanja, taj potez Hrvatske pretežno percipiraju na pozitivan način kao dodatnu potvrdu europske perspektive čitave regije, individualnog pristupa i prednosti ispunjavanja preuzetih obveza.
Hrvatska, kao zemlja koja se odlikuje raznolikošću i teži integriranosti vlastitih nacionalnih manjina, njeguje odnose i sa svojim sunarodnjacima u susjedstvu. Međusobna suradnja unutar regije, a time i skrb za boljitak pripadnika vlastitog naroda- državljana susjednih zemalja, unutar europskog integracijskog okvira bit će samo dodatno naglašena.
Ponekad je potrebno određeno vrijeme da društvo prihvati i preuzme različite vidove odgovornosti na putu sazrijevanja. Činjenica je da ne postoji univerzalno primjenjiva receptura koju treba samo primijeniti. Osluškivanje vlastitog ritma, koji se ponekad iz perspektive promatrača čini presporim, ključno je za postizanje trajnih rješenja. Također, nužno je imati na umu i činjenicu da su najtrajnija i najdjelotvornija rješenja za društvo u cjelini ona do kojih se dolazi otvorenim raspravama u okviru nacionalnih demokratskih institucija. Naravno da su pri tome pomoć i savjeti prijatelja i partnera uvijek dobrodošli.
Cijenjene dame i gospodo,
dragi prijatelji,
želeći vam uspješan rad,
vjerujem da ćete se u Zagrebu osjećati kao u svom domu.
Hvala.