(...)
-Slovenska je vlada i u četvrtak ponovno potvrdila stav da "proglašenje
bilo kakvoga gospodarskog pojasa u Jadranskome moru nije moguće bez
dogovora svih zainteresiranih država". Što se uopće može očekivati
od razgovora najavljenih za 16. rujna s obzirom na tako tvrdo stajalište
Slovenije?
=Za uspjeh tih razgovora odgovorne su obje strane. Hrvatska
vrlo lako može politički i stručno osporiti tu radikalnu tvrdu poziciju
koju često čujemo sa slovenske strane. Mi imamo pravo na isključivi
gospodarski pojas, ne samo po Konvenciji o pravu mora iz 1982., ni samo
po našem Pomorskom zakoniku, nego i na temelju neotuđivoga suverenog
prava svake obalne države da na taj način proširi jurisdikciju na moru.
-Zašto to pravo Hrvatska i do sada nije iskoristila, nego je baš u ovome
razdoblju lansirala to pitanje?
=To smo mogli napraviti i prije godinu ili deset godina.
Za razliku od prošlih vremena, gospodarski je pojas danas sukladan zahtjevu
Europske komisije da se konačno stane na kraj izraženoj devastaciji
bioresursa Jadrana i Sredozemlja. Jadran je poluzatvoreno more u kojem
se efekti izlovljavanja osjete brže nego u Sredozemlju, pa je došlo
vrijeme da se sve zemlje koje izlaze na Jadran konačno i dogovore kako
zaštititi riblji fond i ekosustav ovog mora. Ako se to ne napravi, na
kraju ćemo se svađati oko prave slane pustinje. EK je zato počeo stimulirati
projekte proširenja jurisdikcije nad morem, a do venecijanske konferencije
EU-a u studenome formulirat će se i usvojiti Zajednička ribarska politika.
-Ako Slovenci ne odstupe od svojih rigidnih stavova, hoće li Hrvatska
ići na kompromis ili će se gospodarski pojas bezuvjetno proglasiti?
=I dalje ćemo, naravno, nastaviti s pripremama svih mehanizama
za zaštitu naših interesa na moru. Uvjereni smo da na to imamo pravo.
Htjeli bismo da slovenski partneri odustanu od radikalne politike osporavanja
hrvatskog prava na proglašenje isključivog gospodarskog pojasa. To nije
produktivna pozicija i vjerujem da će kolege iz Ljubljane to isto čuti
i kada budu kontaktirali s članicama EU-a, pa i s drugim zemljama koje
oplakuje Jadransko more.
-Neki su se hrvatski dužnosnici na samom početku čvrsto pozivali na
Italiju i njezinu naklonost proglašenju hrvatskoga gospodarskog pojasa,
no, sudeći po posljednjim reakcijama, ta su pozivanja na Italiju bez
ozbiljnog uporišta?
=Prije svega, nije dobro podizati letvicu previsoko. To
možda daje neke kratkoročne efekte u domaćemu političkom prostoru, ali
s takvim istupima ne možete privoljeti partnersku stranu da automatski
usvoji vaše stavove. Radi se o vrlo osjetljivoj materiji i, svjesni
toga, vrlo smo odgovorno pristupili talijanskoj strani i pokrenuli razgovore
i konzultacije o ovom pitanju.
-Nije li ipak loše tempirana ova ideja o gospodarskom pojasu, usred
tako delikatne faze približavanja Hrvatske Uniji? Italija nije nimalo
ravnodušna, a k tome nam je susjedna zemlja i trenutačno predsjeda Europskom
unijom.
=Ja sam prvi brifing o tome kako se postaviti prema Zajedničkoj
ribarskoj politici EU-a imao u Bruxellesu u veljači ove godine. Tada
smo zaključili da je potrebno formirati jedno radno tijelo koje bi imalo
mandat da razgovara ne samo unutar zemlje, nego i s partnerima koji
su zainteresirani za to i da se, naravno, Hrvatska u interakciji s tim
državama afirmira kao zemlja s punim pravom da proglasi isključivi gospodarski
pojas ili bar zaštićenu ribarsku zonu ili ekološki pojas. Na žalost,
to je na loš način komunicirano, postavši prijevremeno temom oko koje
se vode ne samo opravdani stručni i politički razgovori nego i jedna
vrsta medijskog prepucavanja.
Na tome neki pokušavaju prikupljati i dnevnopolitičke poene. Puno više
odgovornosti treba pokazati u komunikaciji unutar Hrvatske u vezi s
tim pitanjem, kako bismo bili uvjerljivi u razgovorima s našim partnerima.
-Kako razviti dijalog i partnerstvo, primjerice, sa Slovencima ako oni
ne odstupaju od tvrdog osporavanja suverenog prava Hrvatske na gospodarski
pojas?
=Vjerujem da je slovenska pozicija tvrda ovoga trenutka
jer oni vezuju pitanje isključivoga gospodarskog pojasa s nepotpisanim
sporazumom o državnoj granici, a o čemu često govore slovenski dužnosnici.
No, mi smo se politički već odavno odredili prema nevaženju toga parafiranog
sporazuma, znamo da on nije zaživio i da ne proizvodi nikakve pravne
učinke. Bilo kako bilo, hrvatsko teritorijalno more se dodiruje sa slovenskim
i mi, kao uostalom i slovenska stručna javnost, ne priznajemo da Slovenija
ima doticaj s otvorenim morem. Kako god se razgraničili sa Slovenijom,
pitanje otvorenog mora treba gledati odvojeno.
-Slučaj Bobetko, slučaj Gotovina, gospodarski pojas — sve su to ponajprije
unutarnjopolitička ili pravosudna pitanja Hrvatske, ali se reflektiraju
kao ključni vanjskopolitički problemi. Nije li hrvatska vanjska politika
svojevrsni talac unutarnjih prilika u državi?
=Danas praktički više nema granice između unutarnje i vanjske
politike, to su više nego sijamski blizanci. Pogotovo je to točno u
slučaju Hrvatske, zemlje čija je politika do 3. siječnja 2000. bila
sankcionirana od demokratskog svijeta; ta je politika Hrvatsku osamila
u regiji te je bila izložena vrlo ozbiljnim kritikama EU-a i SAD-a kao
najutjecajnijih faktora današnjeg svijeta. Primjerice, put jedne Češke
prema članstvu u NATO-u i EU-u bio je puno manje trnovit i traumatičan
nego što je slučaj s Hrvatskom. Za Hrvatsku je važno da smanji napetosti
oko pitanja možemo li u dogledno vrijeme postati članicom EU-a. Nalazimo
se u situaciji da zbog slučaja generala Gotovine može lako ovisiti brzina
i uopće mogućnost ratifikacije našeg SSP-a u britanskom parlamentu.
Ako ga Britanci ne ratificiraju, doista ćemo se suočiti s vremenskim
zaostajanjem, a iza toga su otvorene sve moguće spekulacije.
-Oko upitnika Europske komisije i hrvatskih odgovora nadvila se neka
tajnovitost. Jeste li i Vi protiv toga da javnost bude upoznata sa svim
odgovorima hrvatske Vlade?
=Najlakše je demagoški podilaziti nečemu što se zove široka
demokratska rasprava i kazati da je trebalo objaviti sva pitanja i odgovarati
na njih pod stalnom paskom domaće javnosti. Onog trenutka kad bude zaokružen
cijeli posao, javnost će, naravno, dobiti pravo da vidi što smo mi to
odgovarali i koja je kvaliteta naših odgovora. I ovaj "time out"
je u interesu javnosti jer oni koji odgovaraju na pitanja EK-a moraju
imati mogućnost da budu usredotočeni na taj posao i da za njega preuzmu
punu odgovornost. Mislim da je Hrvatska jedina zemlja u povijesti EU-a
koja na upitnik odgovara i predaje ga u vrijeme koje će biti obilježeno
predizbornom kampanjom. To je, po mojemu mišljenju, razlog više da se
izbjegne da bilo čiji predizborni apetiti utječu na kvalitetu odgovora.
-Hoće li se usporiti predviđena dinamika približavanja Hrvatske EU-u
do 2007. nakon posljednje rezolucije UN-a?
=Hrvatska je u situaciji da vrlo odgovorno i uvjerljivo
mora dokazati međunarodnoj zajednici da ne izbjegava ni jednu svoju
međunarodnu obvezu. EU vrlo dobro percipira napredak koji je Hrvatska
postigla u svim ključnim pitanjima. Svi su prigovori nestali, ostalo
je otvoreno pitanje suradnje s Haagom. Nije korektno reducirati našu
suradnju s Haagom samo na slučaj Gotovina, zato što postoji mnogo dokaza
i slučajeva naše pune i nikad prekinute suradnje. I u slučaju Bobetko
mi smo samo koristili instrumente koji su nam bili dostupni, legalni,
kako bismo izborili drukčiju poziciju.
-Da, ali smo zbog tog slučaja "zaradili" obustavu ratifikacije
našeg SSP-a u britanskom parlamentu i obustavu notifikacije istog u
Nizozemskoj?
=Točno.
-Hoće li na kraju jedan general koji je u bijegu doista utjecati na
ostvarenje europskih ambicija zemlje i njezinih 4,5 milijuna stanovnika?
=Povijest je puna paradoksa, primjera u kojima su se veliki
procesi saželi u odnose oko jednog imena ili su ovisili o postupcima
vrlo malog broja ljudi. Činjenica je da je naš dosadašnji uspješan hod
prema Bruxellesu, Rezolucija 1503 nekako stavila na marginu, stvarajući
opet percepciju da hrvatska Vlada u slučaju Gotovine nešto skriva ispod
stola. To je potpuno nekorektno.
-Međutim, kako objasniti na primjer jednom Britancu da do generala Gotovine
već godinama ne može doći ozbiljna država sa svim svojim instrumentima,
a da se s njim sastaje i razgovara urednik jednoga tjednika?
=U politici su percepcije često važnije od realnosti, no
bojim se da takva percepcija ne preraste u predrasudu. Problem je puno
širi. Taj Britanac ima pravo pitati Sfor kako to da već sedam godina
ne mogu uloviti Radovana Karadžića. Jesu li krive samo neefikasne institucije
države BiH ili su i neke važne ustanove međunarodne zajednice, koja
je uložila desetak milijardi dolara u postdaytonsku Bosnu, također nesposobne
uhititi notorne ratne zločince. Mi, dakako, prihvaćamo našu odgovornost,
ali da znamo gdje je general Gotovina, pravna država bi već djelovala.
Ako pak netko smatra da mi znamo gdje je on, a ne reagiramo, mora to
najprije dokazati.
-U rujnu se očekuje izvještaj glavne tužiteljice Carle del Ponte. Hoće
li hrvatska diplomacija do tada pokušati uvjeriti tužiteljicu da Hrvatska
u potpunosti ostvaruje suradnju s Haagom?
=Ove godine, možda kao nikad prije, izvješće Carle del Ponte
može odrediti odnose ne samo EU-a kao cjeline prema Hrvatskoj, nego
ponajprije Velike Britanije. Velika Britanija je više puta potvrdila
da jedino o nama ovisi kada će i kako obnoviti postupak ratifikacije
našeg SSP-a, a uvjet svih uvjeta je pozitivno mišljenje haaške tužiteljice
o suradnji Hrvatske. Dakle, pred nama je razdoblje pojačane nazočnosti
i kontakata sa Sudom u Haagu.
S Amerikancima pregovaramo od srpnja
-U rujnu se nastavljaju pregovori i s Amerikancima glede njihova zahtjeva
o neizručenju Međunarodnome kaznenom sudu. Što ćete im ponuditi?
=Amerikanci tom bilateralnom sporazumu o neizručenju njihovih
državljana pridaju golemu pozornost, gotovo jednaku kao pitanju angažmana
u Iraku. Mi od srpnja prošle godine tražimo načina da to pitanje skinemo
s dnevnog reda. Pokušat ćemo biti međunarodnopravno kreativni i ponuditi
jedan dokument koji bi uvažavao američke interese, ali koji ne bi smio
ni na koji način odstupiti od duha i slova Rimskog statuta koji je Hrvatska
među prvima potpisala. Vjerojatno početkom rujna, sjest ćemo s Amerikancima
u Zagrebu i prezentirati jedan dokument koji intenzivno pripremamo u
MVP-u. Hoće li taj dokument riješiti naše dvojbe, nisam siguran, ali
pasivnost bi bila još gora od papira koji neće zadovoljiti Amerikance.