Što je važnije: gospodarski
pojas ili dobri odnosi sa Slovencima?
- Jedno ne isključuje drugo. Ako vam domaće i međunarodno pravo uz povoljne
okolnosti omogućavaju da nešto okončate, onda u to treba ući, ali pritom
treba strpljivo sanirati nesporazume sa susjedima koji misle drukčije.
Najavljujete li to da će Hrvatska proglasiti gospodarski pojas?
- Ne isključujem tu mogućnost. Odbor za vanjsku politiku Sabora u ponedjeljak
je raspravljao o hodogramu i sadržaju predstojećih poteza. To može podrazumijevati
i proglašenje isključivog gospodarskog pojasa. No, to vezujem uz rezultate
skupa u Bruxellesu na kojem će se od 22. do 24. rujna pripremati buduća
zajednička europska ribarska politika. Prvi takav skup održan je u Ateni.
Poslije toga imat ćemo naznake sustava koji bi trebao spriječiti ovu
uistinu kolosalnu devastaciju Sredozemlja i Jadrana. Nakon toga, Saboru
ćemo predložiti mjere, pri čemu su moguće različite opcije, ali i timing.
Za početak treba ispraviti paradokse
S druge strane, odnosi sa Slovenijom previše su se pogoršali, iako
tvrdite da dobrosusjedstvo ne isključuje proširenje nadležnosti na moru.
Kako ćete smiriti tenzije?
- Dnevno nastojim vratiti stvari u normalnu diplomatsku proceduru. Za
to je potrebno da i partneri iz Ljubljane shvate da se ne može ozbiljno
razgovarati uz redukciju razine diplomatskog predstavljanja u Zagrebu.
Očekujem, dakle, da se slovenski veleposlanik vrati u Zagreb kako bi
se nastavila komunikacija kakva priliči zemljama koje mnogo više toga
spaja nego razdvaja. Očekujem, također, da se korigira pritužba Slovenije
kako se s njom ne razgovara dovoljno, jer očekujemo da se susret zakazan
za 16. rujna u Ljubljani održi na razini izaslanstava koja će moći razgovarati
o meritumu problema. Prema tome, za početak treba ispraviti paradokse,
pa se nadam da ćemo uskoro naći i zajednički jezik.
Hoće li Slovenci pristati na višu razinu izaslanstava?
- Ne znam što može diskreditirati našu želju da razgovaramo što prije
i što temeljitije. To je valjda i u interesu slovenske strane: ona barem
tvrdi da joj je to presudno, gotovo pitanje političkog identiteta. Ako
jest, zašto bježati od razgovora na što višoj razini? Ono što zasigurno
treba zaustaviti, jest sumnjičenje i tužakanje, jer to je politika kratkog
daha. Ako imate problem sa susjedom, s njim ga i rješavajte. Nimalo
mi se nije dopalo stvaranje ambijenta u kojemu bi Hrvatska morala biti
u defenzivi jer navodno destabilizira europski jugoistok. Na takvu smo
kritiku osobito osjetljivi i mi u Hrvatskoj, ali i Europa, jer smo i
jedni i drugi jako puno učinili kako bi to područje postalo stabilnije
i perspektivnije. Uistinu je ridikulozno nabacivati se takvim optužbama,
jer bi takvo postupanje bilo protivno hrvatskom nacionalnom interesu.
S tim tipom objeda treba prestati.
Zaustaviti devastaciju mora
Znači li to da će hrvatski pregovarači, nakon što su vidjeli da
Rupel nije dobio potporu u EU, od Bruxellesa na predstojećem sastanku
pokušati dobiti potporu za hrvatska stajališta?
- Ne vodimo politiku ni protiv koga, nego za nešto. Utoliko i naš non-paper
koji smo podijelili u EU objašnjava gdje vidimo hrvatski doprinos zajedničkoj
europskoj ribarskoj politici, jer smo kao pomorska zemlja izrazito zainteresirani
da se zaustavi devastacija mora. S takvom ćemo politikom i nastaviti.
Što će Hrvatska učiniti kao gestu dobre volje
da se slovenski veleposlanik vrati u Zagreb?
- I sada pozivam slovensku vladu i Ministarstvo vanjskih poslova da
vrati veleposlanika kako bismo komunikaciju vratili u uobičajene diplomatske okvire.
Je li Hrvatska spremna razgovarati sa Slovenijom
o dopuštenju pristupa otvorenom moru?
- Ne možemo mi Sloveniji dati ono što ona već ima. Treba ozbiljno lučiti
dvije osnovne stvari: neškodljiv pristup otvorenom moru, koji Slovenija
ima, od dodira teritorijalnog mora s otvorenim morem, koji nema. Slovenski
i strani brodovi slobodno ulaze i izlaze iz slovenskih luka na otvoreno more.
Slovensko teritorijalno more zatvoreno
Tako će se i nastaviti nakon proširenja hrvatske jurisdikcije na Jadranu?
- Naravno. To je sustav neškodljivog prolaza, koji se Sloveniji ne može
oduzeti. Druga je stvar teritorijalni dodir s otvorenim morem: smatramo
da to Slovenija nema, jer je njezino teritorijalno more zatvoreno teritorijalnim
morima Italije i Hrvatske. Naslijedili smo manjak Ugovora o granici,
pa je Hrvatska u jednom času ponudila rješenje pregovorima, odnosno
sporazum Račan-Drnovšek. To rješenje u Hrvatskoj međutim nije dobilo
podršku. Sada je najsvrsishodnije planirati arbitražni postupak.
Hrvatska, dakle, Slovencima jamči slobodan prolaz
kroz svoje teritorijalne vode?
- Mi to ne moramo jamčiti, jer je to slovensko međunarodno pravo. Dapače:
u slučaju proširenja jurisdikcije, prema međunarodnom pravu, zemlje
susjedi, naročito ako su u nepovoljnom zemljopisnom položaju kao Slovenija,
imaju pravo prvoizlova viška kvota koje treba dogovoriti. Slovenija,
prema tome, ni na koji način neće biti diskriminirana.
Je li Hrvatska o tome obavijestila Sloveniju?
To su elementi postojećeg međunarodnog prava, a mi ih možemo ponoviti
čim se obnove razgovori.
Arbitraža znači dosegnutu zrelost
U čemu je onda problem?
- Svoje neprimjereno žestoke reakcije slovenski bi političari morali
objasniti svojoj i hrvatskoj javnosti, ali i međunarodnoj zajednici.
Za njih nema stvarnog povoda. Očito se radi o pomno pripremanim potezima,
kojima je slovenska politika željela stvoriti kontekst za radikalno
drugačije poimanje ovog pitanja od tumačenja koje nudi međunarodno pravo.
Kakav kontekst i zašto?
- To treba pitati službenu Ljubljanu.
Koje je vaše objašnjenje?
- Ne radi se o ponašanju koje bih nazvao temeljenim na činjenicama.
Hrvatska diplomacija se za rasprave na tu temu sprema još od veljače,
kada su počeli prvi razgovori o budućoj zajedničkoj ribarskoj politici.
Da je granica riješena, spora oko gospodarskog
pojasa možda ne bi ni bilo. Mislite li da se granični sporazum Račan-Drnovšek
može reaktualizirati?
- Ne. O njemu je svoje rekla ukupna hrvatska javnost. Bio je to priličan
napor, osobito s hrvatske strane, da se riješi ne samo pitanje granice,
nego dade zamah i rješavanju ostalih problema. Ponavljam: ako ne ide
bilateralno, odlučimo se za arbitražu. Nije to neuspjeh, dapače. Kažu
da bi to značilo manjak zrelosti. Ne; ja tvrdim da bi u ovome času arbitraža
značila dosegnutu zrelost, jer je najgore ako se problemi ne rješavaju.
Nismo prestali tražiti odbjeglog generala
Kako ćete riješiti 'slučaj Gotovina' i uvjeriti Veliku Britaniju
da ratificira Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju?
- Ovoga mjeseca bit će nekoliko susreta hrvatskih i britanskih dužnosnika,
a Carla del Ponte u listopadu će Vijeću sigurnosti UN-a podnijeti godišnji
izvještaj. Moramo podastrijeti niz argumenata i pokazati da smo učinili
sve kako bi se taj slučaj riješio.
Navedite tri glavna argumenta?
- Vlada nijednog trenutka nije prestala tražiti generala Gotovinu. Raspisala
je tjeralicu, i obratila se međunarodnim institucijama da joj pomognu
izvršiti pravdu. Sigurno postoji procjena da je vlada mogla i više,
ali nju treba uistinu dobro opravdati.
Je li to strategija za uvjeravanje Britanaca?
- Moramo predstavljanjem činjeničnog stanja pokazati da ova vlada uistinu
surađuje s Haagom. Postoji cijeli katalog razloga da nam se vjeruje.
Imate li rješenje u slučaju da vam se ne vjeruje,
kao što vam se očito i ne vjeruje?
- Skepsa bez pokrića također neće biti oblik neprincipijelnog političkog pritiska.
U EU u prvom slijedećem krugu proširenja
Stvar je vremena: 2007. gubimo, to je sad već gotovo izvjesno?
- Vrijeme je neobnovljiv resurs. Unatoč tome, mora biti jasno da reformna
odlučnost ove vlade nije tek politička taktika, nego dubinsko, strateško
opredjeljenje. Ali u svemu nismo bili uspješni! Treba reći da je slučaj
generala Gotovine otvoren problem. Ali želimo ga riješiti! A za to je
potrebna suradnja s vladom. A surađuje li se s njom u tolikoj mjeri
da je se onda može optužiti da ona sama ne surađuje? Javno pozivam kritičare
da iznesu dokaze o opstrukciji suradnje. Ako ne mogu, tada ipak treba
priznati da je suradnja s Haagom jedan od vitalnijih dijelova našega
i unutarnjopolitičkog i vanjskopolitičkog identiteta.
Unatoč tome, čini se da je vlada sama odustala
od 2007. kao mogućega datuma ulaska Hrvatske u EU. Sami ste o tome govorili?
- Daleko od toga da smatram da smo izgubili 2007. Treba vidjeti kako
će teći stvari s novim proširenjem. Mnogo toga može se dogoditi i mimo
Hrvatske. Priključivanje deset novih članica velik je posao, i trebat
će nekoliko godina da unija postigne novi balans. S naše strane, kao
ozbiljan kandidat računamo na mjesto u prvom sljedećem krugu proširenja.
Premijer Srbije Zoran Živković tvrdi da će Srbija
i Hrvatska ući zajedno u EU.
- Ta izjava očito ide u smjeru obnove optimizma u Srbiji.
Ne krivim HSS, ali za vanjsku
politiku treba više osjećaja
Unatoč tvrdnjama da Hrvatska već dugo priprema proširenje jurisdikcije
na moru, stvar je eskalirala ovoga ljeta nakon što je HSS reaktualizirao
problem. U tom času ni vi ni premijer Račan niste bili osobito oduševljeni
načinom na koji je to učinjeno. Osjećate li se katkad zatočenikom koalicijskih
partnera koji nemaju osjećaja za finese vanjske politike?
- U vanjskoj politici posebno treba imati osjećaj za »timing« i diskreciju.
Ali da se razumijemo: s ovim projektom trebali smo izaći, ovako ili
onako. Je li sretno pogođeno vrijeme i način, to neka ocjenjuje javnost.
Osobno, uvijek sam pristalica da se stvari najprije dogovore, a potom objavljuju.
Stanje ste sami ocijenili »žalosnim«?
- Točno. Ovo ne zaslužuju ni Slovenija ni Hrvatska. Mislim da je sazrelo
vrijeme da obje zemlje priznaju kako neke probleme ne mogu riješiti,
nego se treba obratiti ustanovama međunarodnog posredovanja.
Ali za ovu konkretnu eskalaciju smatrate odgovornim HSS?
- Ponavljam da ovako delikatne procese treba znati komunicirati pa ih
postupno uobličiti u rješenja, a ne otvarati probleme. U ovom se slučaju to nije dogodilo.