Zasluge za eventualni
uspjeh u krajnje kritičnom nadmetanju s Haagom i Londonom prebacit će
se, pak, na premijera Račana, koji u stvarnosti vodi vanjsku politiku
(kas mu to mesić dopusti), dok će Picula, kao jedan od dvojice Račanovih
glavnih operativaca (drugi je Goran Granić) ostati po strani.
Toninu Piculi status sporednoga glumca zapravo ne smeta, jer on, barem
tako sam tvrdi, nije političar po vokaciji; još me je relativno nedavno
uvjeravao kako nipošto ne namjerava provesti cijeli život u politici,
nego mu je, naprosto, u interesu da što uspješnije može sudjelovati
u svršetku posla koji je započeo 1990. godine i zbog kojeg je sadašnji
ministar prije desetak godina krenuo u rat. Picula svršetkom posla smatra
ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Baš zbog očiglednog manjka velikih
političkih ambicija, Tonino Picula, koji je pratio premijera Račana
na njegovu iznimno važnom sastanku s Tonyjem Blairom, razmjerno je hladan
i neutralan, ali i posve autentičan svjedok najdramatičnijih dana posttuđmanovske
hrvatske državne politike.
-Što će dakle, biti s nama? Englezi su, koliko
god to premijer Račan nastojao ublažiti, ipak negativno reagirali na
naš pokušaj da dobijemo ratifikaciju Sporazuma s EU mimo rješavanja
slučaja Gotovina. Iz Haaga su hrvatskoj vladi prekjučer poručili da
ima još točno pet dana da uhiti odbjegloga generala, što, očito, ne
možemo očekivati. Što će se, dakle, dogoditi s Hrvatskom idućeg tjedna,
u svjetlu posjeta Carle Del Ponte, izvješća koje će ona podnijeti Ujedinjenim
narodima te definitivnog odbijanja Engleske i Nizozemske da ratificiraju
Sporazum bude li izvješće nepovoljno za Hrvatsku, kao što se sada čini?
=Realno je ocijeniti da smo sada u vrlo zaoštrenim uvjetima. Nema smisla
frizirati stvarno stanje stvari. Doista se čini da suradnja s Haaškim
sudom, koju hrvatska vlada tumači na svoj način, a glavna haaška tužiteljica
na svoj, stvara realne prepreke za ostvarenje najvažnije hrvatske vanjskopolitičke
ambicije, dakle za naš ulazak u Europsku uniju. Činjenica je da su Velika
Britanija i Nizozemska, zbog uvjerenja da Hrvatska nedovoljno surađuje
sa Sudom, zaustavile procese ratifikacije Sporazuma. Međutim, siguran
sam da nema razloga da se naš boravak u Britaniji ovoga tjedna ocjenjuje
neuspješnim. Nadam se da će mi vrijeme dati za pravo. Prije svega, želio
bih istaknuti samu spremnost premijera Blaira i trojice njegovih vodećih
ministara da nas prime, usprkos krajnje zaoštrenim uvjetima na njihovoj
političkoj sceni gdje, kao što znate, Blairu već danima ispisuju političke
osmrtnice. Stekao sam dojam da je Tony Blair otvorio sve moguće kanale
prema Hrvatskoj i da je želio čuti autentičnu poruku o međunarodnom
statusu naše zemlje. Poruka koju smo čuli od svih naših sugovornika
u Engleskoj glasi, otprilike, ovako: "Nemojte trošiti mnogo vremena
da nam opisujete što ste sve napravili u ove tri i pol godine. To mi
znamo. Nas, međutim, zanima, možete li vi nastaviti s reformama".
Blaira je, dakle, zanimalo, može li Hrvatska nastaviti ovim putom, u
uvjetima izbora u Hrvatskoj. To je nešto što se ne mora glasno izgovoriti,
ali što se uzima u obzir. Mi smo, pak, od Blaira i njegovih ministara
tražili da još jednom saslušaju sve naše argumente zašto ne možemo uhititi
generala Gotovinu. Rekli smo, također, da ćemo učiniti sve da Carlu
Del Ponte uvjerimo kako ne može Hrvatsku držati taocem jedne nedokazane
hipoteze, da se odbjegli general nalazi u Hrvatskoj. Ovdje još želim
reći da je jedan od argumenata, kojim Haag opravdava svoj tvrdi stav
prema nama, tvrdnja da Hrvatska ne kontrolira svoje obavještajne službe.
-Vratimo se temeljnom pitanju: ako, dakle, izvještaj
Carle Del Ponte bude negativno intoniran i ako London i Haag definitivno
odustanu od ratifikacije, znači li to da Hrvatska nema nikakve šanse
da uđe u EU s Bugarskom i Rumunjskom, dakle u idućem krugu proširenja
Unije?
=Uvijek više volim analizirati gora rješenja. Dakle, neću se izvlačiti
na tezu da tehnički uopće nije potrebno da se Sporazum ratificira kako
bi neka zemlja ušla u Europsku uniju. Primjerice, Slovenija i Estonija
nisu ratificirale svoje sporazume s EU, a sad su postale punopravne
članice. No, mi moramo biti svjesni da se naše političke okolnosti bitno
razlikuju od uvjeta u kojima su se Slovenija i Estonija pridruživale
Uniji te da ne trebamo računati na takve iznimke. Ne želim prihvatiti
mogućnost da dvije ili tri zemlje neće ratificirati Sporazum. Za nas
je u idućih nekoliko dana presudno da budemo uvjerljivi pred Carlom
Del Ponte, da je uvjerimo kako smo učinili sve što smo mogli da bismo
došli do Gotovine te da je uvjerimo da general nije u Hrvatskoj. Veliku
Britaniju moramo opskrbiti istim argumentima i dokazima kao i Carlu
Del Ponte, kako bismo pojačali naše tvrdnje koje smo iznijeli u razgovoru
s Tonyjem Blairom i njegovim ministrima.
-Carla Del Ponte u Zagreb dolazi 6. listopada,
a izvještaj o suradnji s Haaškim sudom predstavit će UN-u 9. listopada,
što znači da nakon zagrebačkih sastanaka s hrvatskim državnim vrhom
Del Ponte više neće moći dodatno raditi na izvještaju. Što će hrvatska
strana, na zagrebačkom sastanku na kojem se, dakle, odlučuje o sadržaju
izvještaja Carle Del Ponte, reći glavnoj haaškoj tužiteljici, a što
dosad već nismo čuli?
=Upravo radimo na velikom, cjelovitom materijalu koji ćemo u ponedjeljak
prezentirati Carli Del Ponte, a koji se sastoji od niza činjenica, postupaka,
dosjea o svemu što je hrvatska vlada poduzela da bi privela generala
Gotovinu. Sadašnje insistiranje na problemu generala Gotovine jednim
je dijelom i pitanje percepcije, koju je teško promijeniti, pogotovo
ako se pretvorila u predrasudu, da general jest u Hrvatskoj a da ga
mi ne želimo uhititi, što naprosto nije točno. Učinit ćemo sve što znamo
i možemo da promijenimo tu percepciju. Vjerujem da naša pozicija, u
jednom ozbiljnom razgovoru s Carlom Del Ponte, nije besperspektivna
te da će materijali koje kanimo predstaviti haaškoj tužiteljici imati
značajan utjecaj na njezin konačni stav. Mislim, također, da će te iste
materijale uzeti u obzir i britanska vlada kada bude odlučivala o ratifikaciji
Sporazuma s EU.
-Što će sve obuhvatiti materijali koje ćete predati
Carli Del Ponte i britanskoj vladi?
=Taj se dokument sastoji od pravosudnih, policijskih, obavještajnih
i političkih elemenata relevantnih za slučaj Gotovina. Tim dokumentom
želimo postići dvije stvari: prvo, dokazati da u potpunosti surađujemo
s Haaškim sudom, i drugo: još jednom reći kako ne možemo jamčiti da
će se Gotovina za šest ili deset ili petnaest dana naći u Haagu, naprosto
zato što on nama nije dostupan.
-Je li točno da se Vlada obvezala kako će, dođu
li nove optužnice protiv državljana RH, odmah postupiti prema zahtjevima
Haaškog tužiteljstva?
=Nije uopće sporno da će Hrvatska odmah ispuniti sve svoje međunarodnopravne
obveze. Dođu li nove optužnice, mi ćemo doista odmah postupiti i prema
našem i prema međunarodnom zakonodavstvu. Nije korektno sumnjičiti Hrvatsku
da će opstruirati međunarodno pravo, kao što nije korektno cijeli jedan
reformski proces u našoj zemlji dovoditi u pitanje zbog pogrešne predrasude
da je Ante Gotovina u Hrvatskoj i da ga hrvatske vlasti ne žele privesti.
-Slažete li se vi s procjenama koje dolaze iz
hrvatskih vladajućih krugova da je Carla Del Ponte pod velikim utjecajem
stranih obavještajnih službi, koje su je uvjerile da je Gotovina u Hrvatskoj?
=Vjerujem u profesionalnost glavne haaške tužiteljice. Siguran sam da
se informacije koje dolaze do gospođe Del Ponte na različite načine
filtriraju. Točno je, nadalje, da Haaški sud nema svoju obavještajnu
službu. Ona, dakle, ovisi i o informacijama koje dobavljaju druge službe.
A te službe o istome govore iz različitih kutova.
-Mislim da se temeljno pitanje, na koje vaša vlada
ne može dati odgovor, svodi na sljedeće: prije dvije i pol godine svi
smo - i vi, i ja, i vaši kolege iz Vlade, i redoviti čitatelji političkih
novina, svi smo, dakle, znali da će Gotovina biti optužen. Zašto ga
Vlada nije spriječila da pobjegne prije nego što je optužnica formalno
stigla u Zagreb?
=Zato što smo izabrali političko-pravni pristup cijelom kompleksu problema
suradnje s Haagom. mi smo u to vrijeme pokušavali definirati trajna
načela suradnje s Haagom, tražeći od Haaga da prema Hrvatskoj prestane
primjenjivati selektivnu suradnju i selektivne zahtjeve. osim toga,
bilo je to vrijeme stalnog licitiranja s imenima koja su se mogla naći
na haaškim optužnicama, pri čemu se nije govorilo samo o Gotovini.
-Ali, za Gotovinu ste definitivno znali, što je
ovih dana potvrdio i potpredsjednik Vlade Goran Granić rekavši da je
Francuska Gotovini izdala putovnicu dva mjeseca prije optužnice, kada
su Francuzi već morali znati da će general biti optužen. Ako je, dakle,
Francuska dva mjeseca prije znala za optužnicu protiv Gotovine, morala
je to znati i Hrvatska.
=Svatko od nas mora snositi odgovornost za ono što govori, zna ili misli
da zna. Ja sam i dalje siguran da mi prije dvije i pol godine nismo
mogli drukčije postupiti, ako smo željeli sačuvati principe funkcioniranja
pravne države. Osim toga, ja ovdje ponovno moram naglasiti da su optužnice
koje su stigle početkom ljeta 2001. godine, dakle optužnice protiv generala
Gotovine i Ademija, za nas sadržavale neke posve neprihvatljive elemente,
koje smo morali nastojati ispraviti. Dalje, u ljeto 2001. godine zbog
tih smo se optužnica suočili s krizom Vlade. Glasovalo se o povjerenju
Vladi, zamalo se srušila koalicija. Cilj Vlade bio je da se optužnice
proslijede, da se, dakle, ispune, zbog čega smo imali goleme unutarpolitičke
probleme. Usprkos svim tim problemima, ova je vlada stalno tražila najefikasniji
način komuniciranja s Haaškim sudom. Suradnja s Haagom naša je trajna
orijentacija. A sada, za vrijeme naše kandidature za članstvo u EU,
mi moramo otkloniti bilo kakvu sumnju u naše dobre namjere prema Haagu.
prva postaja u otklanjanju takvih sumnji bit će sastanak s Carlom Del
Ponte u Zagrebu, u ponedjeljak. Mi ćemo, naravno, i dalje tvrditi da
general Gotovina nije u Hrvatskoj. Ako smo u krivu, očekujemo da nam
se to dokaže s čvrstim argumentima.
-Oprostite, ali nije li hrvatska vlada u proteklih
godinu dana iz međunarodnih izvora dobila barem deset dojava o navodnim
boravištima generala Gotovine u Hrvatskoj ili u pograničnim zonama Hrvatske
i Bosne i Hercegovine?
=Točno je, dobili smo niz dojava. Naša policija provjerila je sve moguće
dojave, uključujući i neke koje su otpočetka zvučale posve besmisleno.
Katkad smo provjeravali i poneke bizarne dojave, zato što smo procijenili
da je riječ o test-upozorenjima. To znači da je netko međunarodno relevantan
želio procijeniti kvalitetu naše suradnje s Haagom, pa je pokušao testirati
naše obavijesti o lokacijama gdje se Gotovina navodno skrivao. Mi smo
odmah reagirali. Gledajte, hrvatske sigurnosne službe pokazale su u
slučaju uhićenja Ivice Rajića da su kadre izvoditi takve zadatke. No,
ni jedna dojava o navodnom boravištu generala Gotovine u Hrvatskoj nije
se pokazala točnom. Koliko mi znamo, taj čovjek doista nije ovdje.
-Što će se dogoditi s međunarodnim statusom Hrvatske
ako izvještaj Carle Del Ponte, usprkos svim naporima hrvatske vlade,
ipak bude negativan?
=Bude li izvještaj Carle Del Ponte negativan, naš je glavni problem,
kao što smo se složili na početku ovog razgovora, kako će se engleska
vlada ponijeti prema ratifikaciji Sporazuma Hrvatske i EU. Nadam se
da London neće apsolutizirati samo jednu dimenziju trenutačne krize
u odnosima Zagreba i Haaga. Na temelju naših razgovora u Londonu stekao
sam dojam da oni, naravno, drže kako je uhićenje generala Gotovine u
hrvatskoj preduvjet za naše daljnje poteze prema EU, ako je on u Hrvatskoj.
Međutim, ako ih uvjerimo da on nije u Hrvatskoj te da ga mi doista ne
možemo uhititi, slučaj Gotovina više ne mora biti preduvjet za ratifikaciju.
u idućih nekoliko dana vidjet ćemo jesmo li mi, kao najodgovorniji hrvatski
državni dužnosnici, kadri uvjeriti Engleze da smo u dobroj vjeri učinili
sve što se moglo učiniti. Osim toga, mislim da je od upravo strateškog
značaja pitanje vrijedi li zaustaviti ili ugroziti reformske procese
u jednoj zemlji zbog slučaja jedne haaške optužnice, pri čemu vlasti
naše zemlje ne mogu učiniti više od onoga što su dosad učinile.
Talijani i ribarska zona
-Kako komentirate recentni sukob s Italijom, koja sada također prijeti
odbijanjem ratifikacije Sporazuma s EU zato što je Hrvatska najavila
proglašenje ribolovne zone u Jadranu?
=Vlada je u četvrtak donijela odluku o proglašenju ribolovne zone, koja
se, među ostalim, temelji na načelima nove europske ribarske politike.
Kad se principijelno govori o europskoj ribarskoj politici, svi vas
podržavaju. Međutim, kad jedna zemlja pokuša učiniti da u njezinoj zoni
odgovornosti, a to je hrvatski Jadran, stvari krenu nabolje, to može
izazvati sukob s nacionalnim interesima drugih zemalja. U slučaju Slovenije,
bila je to nepotrebna reakcija njihove diplomacije, koja je povlačenjem
veleposlanika iz Zagreba zapravo ponovno htjela pokrenuti neriješeno
pitanje granica. Nakon nekog vremena i Italija nam je dala do znanja
da je zainteresirana za status quo u Jadranu, barem do konferencije
u Veneciji.
Mi smo to možda i mogli prihvatiti da se na pripremnom sastanku za Veneciju,
koji je održan u Bruxellesu, nije počela artikulirati pozicija koja
je za nas neprihvatljiva. Riječ je o tome da bi se u Veneciji mogla
donijeti odluka koja će bitno limitirati konzumiranje prava međunarodnih
voda za zemlje kao što je Hrvatska. Mi smo, dakle, ušli u određenu trku
s vremenom.
Ovdje želim naglasiti da Vlada predlaže da mi, proglašavajući zaštićenu
ekološko-ribolovnu zonu, primjenu te odluke odgodimo na godinu dana,
da dakle pričekamo rezultate konferencije u Veneciji. Bez obzira na
to, naša odluka izaziva otpore. Jednostavno govoreći, mi imamo ribu,
mi imamo ekološki zaštićeni dio Jadrana, a Talijani imaju veliku ribarsku
flotu. I tu se stvara konflikt interesa. Moramo razmišljati o našem
sutra i sigurni smo da naša odluka, pogotovo dugoročno gledajući, ne
može ugroziti naše susjede, s kojima želimo imati što bolje odnose.
Hrvatska diplomacija mora odluku o ribolovnoj zoni uspješno iskomunicirati
prema zemljama Europske unije. Nipošto nije dobro da se proces širenja
hrvatske jurisdikcije na Jadranu, koji se odvija već dulje vrijeme,
pretvara u unutarnji politički spektakl. To šteti državnim interesima.
-Nije li politički apsurdno da u vrijeme krize
u odnosima s Haaškim sudom, koja je povezana s našom kandidaturom za
EU, otvaramo još jednu frontu prema Italiji, koja sada prijeti da ni
ona neće ratificirati Sporazum?
=Potpuno se slažem s vašom ocjenom. No, u ovom je trenutku prevladalo
očekivanje velikog dijela javnosti i politike da Hrvatska odmah nešto
napravi kako bi zaštitila svoj potpuno legalan interes na Jadranu. Vjerujem
da trenutačna kriza u odnosima s Italijom ipak neće dovesti do njihova
odbijanja ratifikacije Sporazuma Hrvatske i EU.