U Veleposlanstvu RH u Becu održano je u cetvrtak 14.2.2019. izlaganje prof. Branislave Zaradic pod naslovom „Sestra Marija od Presvetoga Srca (Anka Petricevic) – pjesnikinja religiozne i domoljubne inspiracije“, u sklopu kojega je predstavljena hrvatska pjesnikinja i redovnica Anka Petricevic. Izlaganje je okupilo veliki broj posjetitelja koji su sa zanimanjem pratili pregled pjesnickog opusa Anke Petricevic kojeg je predstavila njezina sestra prof. Branislava Zaradic, dugogodišnja djelatnica katedre za slavistiku Sveucilišta u Becu. Kako je istaknula prof. Zaradic, Anka Petricevic je rodena 2.1.1930. godine u Lovrecu, a nakon osnovne i srednje škole je upisala Filozofski fakultet u Zagrebu, koji je završila 1955. g., nakon cega je diplomirala i na zagrebackom Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove. Njezin životni ali i pjesnicki put je obilježila cinjenica da je od 1956. redovnica klarisa, koja od svog zaredenja živi i djeluje u samostanu sv. Klare u Splitu. Ipak, pjesništvom se pocela baviti prije zaredenja, i vec je kao djevojka i studentica bila prepoznata medu pjesnickim krugovima, a prijateljevala je i s Tinom Ujevicem, koji je medu prvima prepoznao njezin talent.
U vrlo intimnom izlaganju prof. Zaradic je podijelila s publikom osobno iskustvo zaredenja njezine sestre, koja svoj život nije posvetila samo pjesništvu i redovništvu, nego i izdavackom radu – Sestra Marija od Presvetoga Srca je 1975. g. utemeljila biblioteku asketsko-misticnih djela „Symposion“, koju je i uredivala. Pjesme Anke Petricevic su u prvom redu duhovno-religijskog karaktera, ali veliki dio njezinog opusa obraduje zavicajnu i domoljubnu tematiku. Do sada je objavila niz pjesnickih zbirki: „Stazama ljubavi“ (1961.), „Nedopjevana pjesma“ (1964.), „Sagni se, majko“ (1967.), „U noci“ (1970.), „Alvernija“ (1982.), „More sjaja“ (1983.), „Otkupiteljeva ljubav“ (1986.), „Tužaljke“ (1989.), „Molitve srca“ (1993.), „Dosegnuh svoj sjaj“ (1994.), „Moj vjecni izvor“ (1996.), „Sveta žrtva“ (2000.), „Zov vjecnih vrhunaca“ (2001.), „Hrvatska, zemljo moja“ (2001.), „Estera“ (2004.), „Vjecni izvor života“ (2006.) i dr. Kako je naglasila prof. Zaradic, Anka Petricevic je autorica i meditativnih i autobiografskih proznih djela („Tornju bjelokosni“ iz 1988. i „Žeda za vjecnom ljubavlju“ iz 1990.), kao i nekoliko drama povijesne tematike („Juriš na sinjsku tvrdavu“ iz 1971. i „Pokrštenje Ilira i Hrvata“ iz 1976.) Ukupno je iza Anke Petricevic do sada ostalo 75 knjiga poezije, eseja i proze, a uredila je 135 knjiga.
Poseban dodatak veceri cinio je glazbeni doprinos kantautora Josipa Cenica, clana hrvatske zajednice u Austriji i necaka velike pjesnikinje, koji je uglazbio nekoliko pjesama Anke Petricevic.
Priopćenja
