U organizaciji Hrvatskog instituta za povijest i Veleposlanstva RH u Becu dana 29.10.2018. je u prostorijama Veleposlanstva održan skup pod nazivom „29.10.1918. – pogled unatrag“. Povod skupa bila je cinjenica da je 29.10.1918. Hrvatski sabor donio povijesnu odluku o raskidu svih državnopravnih veza kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Austro-Ugarskom Monarhijom, a na skupu je izlagalo troje uglednih povjesnicara s Hrvatskog instituta za povijest: dr.sc. Stjepan Matkovic („Hrvatska politika i propast Austro-Ugarske Monarhije“), dr.sc. Zdravka Jelaska-Marijan („Uloga dalmatinskih politicara u formiranju i djelovanju Narodnog vijeca Slovenaca, Hrvata i Srba“) i dr.sc. Hrvoje Capo („Wilsonijanizam i raspad Austro-Ugarske. Oblikovanje americke diplomacije prema južnoslavenskom pitanju u Austro-Ugarskoj“). Uvodno se prisutnima obratila veleposlanica Cvjetkovic, koja je posebno istaknula ulogu dr.sc. Ivana Bulica, generalnog konzula RH u Düsseldorfu i jednog od inicijatora skupa, koji zbog sprijecenosti nije mogao održati svoje izlaganje.
Kao prvi izlagac se dr.sc. Matkovic osvrnuo na složenu politicku sliku Dvojne Monarhije i Europe na kraju Prvog svjetskog rata. Obljetnicku 2018. godinu u pravilu obilježavaju narodi koji su u državama nakon 1918. ostvarili prosperitet ili koji su Versajskim mirom dobili velike teritorije, kao što su Italija ili Rumunjska. S druge se strane Madari smatraju najvecim gubitnicima rata, jer su izgubili dvije trecine teritorija koje je zauzimao madarski dio nakon Austro-ugarske nagodbe 1868. godine. Hrvatska je situacija nakon 1918. složena, i usko je vezana uz ideju jugoslavenstva, koje je ispocetka bilo zamišljeno kao kulturno, a ne politicko jedinstvo južnoslavenskih naroda. U tom kontekstu, kako je naglasio dr. Matkovic, ni danas ne postoji jedinstveno mišljenje oko prednosti i mana raspada Austro-Ugarske i ujedinjenja kratkotrajne Države SHS s Kraljevinom Srbijom, niti medu povjesnicarskim krugovima, niti u široj javnosti. Dr. Matkovic se posebno osvrnuo na velike gubitke s hrvatske strane u Prvom svjetskom ratu – Hrvatska je imala oko 200.000 vojnih i civilnih žrtava.
U izlaganju pod nazivom „Uloga dalmatinskih politicara u formiranju i djelovanju Narodnog vijeca Slovenaca, Hrvata i Srba“ se dr.sc. Zdravka Jelaska-Marijan osvrnula na dalmatinske politicare i njihove aktivnosti oko jugoslavenske ideje. Položaj Dalmacije u Monarhiji bio je izrazito loš: granica izmedu austrijskog i ugarskog dijela je izuzetno nepovoljno djelovala na Dalmaciju, koja je zbog razjedinjenosti od ostatka Hrvatske bila jedna od najmanje razvijenih pokrajina Monarhije. Sjedinjenje s Hrvatskom u postojecem dualizmu nije bilo moguce, a nikakav napredak nije donijela ni okupacija ni kasnije aneksija BiH. U izlaganju je posebno istaknuta uloga Supila i Trumbica, kasnijeg ministra vanjskih poslova Kraljevine SHS, koji je nakon sklapanja Rapallskog sporazuma završio svoju karijeru.
Zakljucno je predavanje pod nazivom „Wilsonijanizam i raspad Austro-Ugarske. Oblikovanje americke diplomacije prema južnoslavenskom pitanju u Austro-Ugarskoj“ održao dr.sc. Hrvoje Capo. Americki predsjednik Wilson je održavao kontakte i s hrvatskim politicarima: Stjepan Radic mu je 1919. upucivao brzojave. Ipak, za razumijevanje njegove uloge važno je imati dobar uvid u americko-austrijske odnose za vrijeme Prvog svjetskog rata. Dvije su zemlje ušle u rat tek krajem 1917., do kada su održavale diplomatske odnose. Tako je u arhivskoj gradi sacuvan brzojav sucuti austrijskom veleposlaniku u SAD-u nakon ubojstva Franje Ferdinanda i nakon smrti Franje Josipa. Odnosi Austro-Ugarske i SAD-a poceli su se kvariti nakon što su americke službe došle u posjed spornog telegrama, nakon cega je posljednji akreditirani veleposlanik Austro-Ugarske pri SAD-u Konstantin Dumba dobio izgon iz države. Dr. Capo je posebno naglasio ulogu cara i kralja Karla, posljednjeg Habsburgovca na celu dvoje monarhije, koji se protivio sklapanju separatnog mira medu zemljama na razlicitim stranama i težio globalnom miru i okoncanju rata, kojim je konacno prestala postojati i Dvojna Monarhija.
Nakon tri izlaganja je uslijedila zanimljiva rasprava izmedu brojne publike i izlagaca, koja je dodatno potvrdila da je organizacija skupa u suradnji Veleposlanstva RH u Becu i Hrvatskog instituta za povijest bio uspješan projekt.
Priopćenja
