U sklopu književne tribine održane 6.6.2017. u Veleposlanstvu RH u Becu, svoj pjesnicki, dramski i prozni opus je predstavila jedna od najpoznatijih gradišcansko-hrvatskih književnica Ana šoretic.
šoretic je rodena u gradišcanskom selu Cogrštofu, u kojem i danas živi i koji je stalni izvor njezine inspiracije. Uz književnu aktivnost (pjesme, drame, eseji, kratka proza na hrvatskom i njemackom), šoretic je aktivna na novinarskom planu, u prvom redu kao slobodna suradnica ORF-a, studija Gradišce, ali i na prevoditeljskom polju. Ana šoretic od 1993. djeluje kao samostalna umjetnica tj. kao clanica PEN kluba, i to kao jedina gradišcansko-hrvatska književnica u tom statusu.
Nekoliko tematskih cjelina je obilježilo pjesnicki opus Ane šoretic. Mnogo pjesama je posvetila obitelji, u prvom redu roditeljima i suprugu, ali i rodnom selu, prelazeci od idilicne do kriticne faze. šoretic je u nekoliko pjesama igrom rijeci vješto tematizirala tipicne manjinske probleme, naglašavajuci kako se u manjinskim slucajevima radi o manje ljudi i manje mogucnosti ali cesto i manje vrijednosti, manje samosvijesti i manje poštovanja. Posebnu važnost u njezinom opusu predstavlja zbirka „Zadnji hrvatski Mohikanac“, u kojoj na šaljiv i ironican nacin donosi svakodnevnicu Gradišcanskih Hrvata, što joj okolina, kako je i sama naglasila na tribini, nije uzela za zlo. U svojim pjesmama tematizira i odnos politicara prema malom covjeku, u prvom redu prema zaštiti hrvatske manjine u Gradišcu, ali i društvene dogadaje oko sebe, npr. rat u Bosni i Hercegovini.
Ana šoretic je zapamcena i kao sakupljacica gradišcansko-hrvatskoga jezika. Objavila je dvije zbirke izreka i poslovica – „Prvo speci pa reci„ iz 2005. i „Sram za tram“ iz 2009. Radi se o dvojezicnim zbirkama izreka, u kojima šoretic donosi i njemacke prijevode gradišcanskih izreka. Izreke predstavljaju sažetu narodnu mudrost iz niza podrucja, u prvom redu odnosa prema vlastitom domu tj. odnosa prema svojim bližnjima - posebno po pitanju obiteljskih i dobrosusjedskih odnosa.
šoretic je i autorica brojnih igrokaza, koje je pisala uglavnom za kazališnu grupu Cogrštof, i to u periodu od 1970. do 2009. Brojne njezine igrokaze izdao je Hrvatski kulturni i dokumentarni centar u seriji „Gradišcanskohrvatska pozornica“, a medu najpoznatije spadaju: „Tutorica“, „Orao i mackica“, „Gladni“, „Dvojšcina“, „Bosanac“, „Lutke“ i „Stari vuk“.
Uz literarni dio programa, posebnu vrijednost je predstavljao i glazbeni dio, za kojeg je bila zadužena mlada flautistica Iva Kovac, studentica završne godine beckog Sveucilišta za glazbu i scensku umjetnost, koja je na flauti solo izvela Bachovu Partitu u a-molu.
Priopćenja
