U organizaciji Austrijskog društva za kroatistiku i Veleposlanstva RH u Becu, u Veleposlanstvu RH u Becu je 9.3.2017. održano predavanje pod nazivom Becka škola povijesti umjetnosti i hrvatska znanost o umjetnosti. Predavanje je održao direktor zagrebackog Instituta za povijest umjetnosti dr. sc. Milan Pelc, uvaženi hrvatski povjesnicar umjetnosti, koji je strucnjak za znanstvenike i predstavnike Becke škole povijesti umjetnosti koji su u drugoj polovini 19. i prvoj polovini 20. stoljeca istraživali hrvatsku umjetnicku baštinu. Dr. Pelc je magistrirao 1988., a doktorirao 1992. godine, a u svojoj bogatoj karijeri bilježi sudjelovanje na simpozijima i studijske boravke u nizu europskih zemalja. Do sada je objavio 16 knjiga i preko 100 znanstvenih clanaka.
Utjecaj Becke škole povijesti umjetnosti na hrvatsku znanost o umjetnosti predstavlja važno poglavlje u znanstvenim dodirima Austrije i Hrvatske, naglasio je uvodno dr. Pelc, podsjecajuci da je još prije dvadeset godina Radovan Ivancevic poceo pisati o navedenoj temi, o cemu se u zadnjih dvadesetak godina dosta pisalo. Utjecaj Beca na hrvatsku umjetnost i znanost opcenito, pa i znanost o umjetnosti u razdoblju prijelaza 19. na 20. stoljece može se usporediti s ulogom Firence u 16. i Rima u 17. i 18. st. na svjetskoj razini. Becka škola povijesti umjetnosti doživjela je procvat nakon Prvog svjetskog rata, posebno u zemljama bivše Monarhije, ciji su studenti studirali u Becu na prijelazu stoljeca. Kao temeljne postavke Becke škole cesto se naglašavaju ideologija monarhijskog pluricentrizma i metodološko istraživanje, koje je do tada bilo nepoznato hrvatskih istraživacima povijesti umjetnosti.
Pocetak hrvatske povijesti umjetnosti obilježilo je djelovanje Ivana Kukuljevica Sakcinskog, koji slovi i kao središnja licnost hrvatske kulturne povijesti 2. polovice 19. stoljeca, naglasio je dr. Pelc. Kukuljevic Sakcinski je 1850. u Zagrebu utemeljio društvo za južnoslavensku povijest, a prvi je sustavno popisao hrvatske umjetnike u leksikonu objavljenom 1858. U leksikonu napisanom u ilirskom duhu Kukuljevic Sakcinski je hrvatsko citateljstvo upoznao nizom do tada nepoznatih ili manje poznatih imena, npr. s Andreom Meldonom tj. Andrijom Medulicem. U isto vrijeme se Becka škola povijesti umjetnosti pocela snažnije interesirati za dalmatinske spomenike, posebno nakon Austrougarske nagodbe 1867. Na tom tragu je djelo Rudolfa Eitelbergera o srednjovjekovnim umjetnickim spomenicima Dalmacije, u kojem iznosi tvrdnju o narodima koji nisu sposobni razviti vlastitu umjetnost, pogrešno opisujuci npr. dubrovacku umjetnost kao lošu kopiju venecijanske gotike. Prvi zagrebacki profesor povijesti umjetnosti bio je Isidor Kršnjavi, kojeg je hrvatska kulturna povijest zapamtila kao utemeljitelja najvažnijih kulturnih institucija, kao što je Muzej za umjetnost i obrt. Glavni predstavnik becke škole povijesti umjetnosti u Hrvatskoj je Ljubo Karaman cije je glavno djelo „O djelovanju domace sredine u umjetnosti hrvatskih krajeva“. Becka škola povijesti umjetnosti prva je znanstvena škola koja je snažno oblikovala hrvatsku znanost o umjetnosti i time izvršila velik utjecaj na povijest umjetnosti 20. stoljeca u Hrvatskoj, naglasio je zakljucno dr. Pelc.
Priopćenja
