Tonci Stanicic: Ulazak Hrvatske u EU nece dovesti do iseljavanja Hrvata iz Bosne i Hercegovine
Veleposlanik RH u BiH je nakon posjeta predsjednika Ive Josipovica, oko cijih se izjava podijelila hrvatska i javnost u BiH, iskazao zadovoljstvo svim porukama i cjelinom posjeta. Iskusni diplomat Stanicic, za razliku od uvriježenih stajališta, ipak istice da hrvatska vlast nikada nije bila jedinstvenija u pogledu BiH, njezina buduceg uredenja i položaja triju naroda, napose Hrvata.
Tonci Stanicic: Ulazak Hrvatske u EU nece dovesti do iseljavanja Hrvata iz Bosne i Hercegovine
Veleposlanik RH u BiH je nakon posjeta predsjednika Ive Josipovica, oko cijih se izjava podijelila hrvatska i javnost u BiH, iskazao zadovoljstvo svim porukama i cjelinom posjeta. Iskusni diplomat Stanicic, za razliku od uvriježenih stajališta, ipak istice da hrvatska vlast nikada nije bila jedinstvenija u pogledu BiH, njezina buduceg uredenja i položaja triju naroda, napose Hrvata.
Oprostite, no vec u prvome pitanju bit cu nediplomatican i pitati Vas za komentar istupa hrvatskog predsjednika u Parlamentu koji je podijelio javnost kako u Hrvatskoj, tako i u BiH te ukupan dojam prvog posjeta ovoj zemlji?
Ja, za razliku od Vas, moram biti „diplomatican“, to mi je i u opisu radnog mjesta. Naravno da kao predstavnik države ne mogu komentirati govor predsjednika, kao ni reakcije na njega. A što se ukupnog dojma tice, on je više nego povoljan. Vrlo je povoljno primljena cinjenica da hrvatski predsjednik dolazi u službeni posjetu BiH na samom pocetku svoga mandata, a vrlo su povoljno primljeni svi dijelovi programa posjeta – sadržajni razgovori s Predsjedništvom BiH, posjet Parlamentu, susret s prvim ljudima Katolicke crkve i Medureligijskim vijecem, polaganje vijenca stradaloj djeci Sarajeva, odavanje pocasti žrtvama u Ahmicima i Križancevu Selu, susret s hrvatskim celnicima iz središnje Bosne i Republike Srpske, kao i svi dijelovi predsjednikova posjeta Mostaru – susret s gradonacelnikom Bešlicem i clanovima Gradskog vijeca, razgovor s predstavnicima stranaka u Generalnom konzulatu, sudjelovanje u svecanosti otvaranja Mostarskog proljeca… Mnogo toga se tijekom ovoga posjeta dogodilo prvi put ili prvi put nakon 13 godina…
Vi ste službeni predstavnik RH u BiH, a hrvatska se Vlada i predsjednik sada razilaze oko tema ‘podjela BiH'. Koliko Vam ta cinjenica sada otežava rad ili pak to izlazi iz domene veleposlanikovih poslova?
Pa, ja tumacim stvari bitno drukcije od medija i mogu reci nešto sasvim drugo. Nikada predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske nisu bili jedinstveniji kada je rijec o bilo kojem pitanju koje se tice odnosa s Bosnom i Hercegovinom. Uostalom, predsjednik je tijekom posjeta višekratno ukazivao na napore koje premijerka, gospoda Kosor, i Vlada poduzimaju u odnosu na BiH, ali i na cinjenicu da, kako je rekao, nema relevantnog politickog cimbenika u Hrvatskoj koji bi o Bosni i Hercegovini razmišljao drugacije od Vlade i predsjednika. Usporedite to s porukama koje je predsjednica Vlade RH upucivala prije toga, tijekom nedavnog službenog posjeta predsjedatelja Vijeca ministara BiH gospodina Nikole špirica Hrvatskoj i razumjet cete o cemu govorim. Naravno da je i veleposlaniku kod takvog strategijskog suglasja lako raditi njegov posao.
Poruke prijateljstva
I u Pecuhu, a prije toga u Opatiji predsjednici Hrvatske i Srbije su razgovarali i o stanju u BiH. što to znaci, trebaju li bošnjacke vlasti u BiH zbog toga biti nervozne?
Ne, naravno. Upravo suprotno. To znaci da predsjednici, zajedno s vladama, poduzimaju napore kako bi unaprijedili razinu odnosa. Prvo, naravno, bilateralnih, jer je zastoj trajao predugo, a onda i odnose sa susjedima. Jasno je da odnosi Hrvatske i Srbije utjecu i na odnose u regiji, a na poseban nacin na BiH. Zajednicka, bezrezervna potpora Bosni i Hercegovini mogla bi se pokazati izuzetno znacajnom za stabilizaciju prilika u zemlji i napredak na putu euroatlantskih integracija.
Sveti Otac je nedavno priupitao hrvatsku premijerku o odnosu prema Hrvatima i stanju u ovoj državi. Cini li Zagreb dovoljno diplomatskih napora kako bi podržao najmalobrojniju zajednicu u njihovim politickim zahtjevima?
Sveti Otac i vatikanska diplomacija posvecuju veliku pozornost stanju u BiH, a prirodno je da posebno brinu za katolike, tj. Hrvate u BiH. Razgovor predsjednice Vlade RH gospode Kosor sa Svetim Ocem, izmedu ostalog, o Hrvatima BiH tumacimo i kao izraz priznanja za velike i raznovrsne napore koje hrvatske vlasti poduzimaju kako bi se unaprijedio položaj Hrvata u BiH. Sa Svetom Stolicom Hrvatska o tome podrobno razmjenjuje informacije na svim razinama ukljucivo, naravno, i diplomatske predstavnike u BiH. Hrvatska cini mnogo napora, ne samo diplomatskih, kako bi Hrvati zadržali svoja prava zajamcena Ustavom i sacuvali svoj položaj jednakopravnog politickog cimbenika u BiH. Mnogo toga nije i nece biti u medijima, a o mnogo cemu možda mogu bolje svjedociti drugi, medu ostalima i vatikanska diplomacija.
Kako gledate na odnose Mostara i Zagreba koji su pocesto ‘toplo-hladno' i ovise u znacajnoj mjeri o stanju politicke ‘prisnosti' vladajucih hrvatskih stranaka?
Nisam siguran da Vaše pitanje dobro odražava stvarnost. Možda je neprimjerena usporedba, ali to mi zvuci kao da pokušavamo jednoznacno vrednovati politicke odnose Europe i Azije. Moje protupitanje je – na koje ili cije odnose mislite - koga u Mostaru s kim u Zagrebu? I – možda je dio problema u tome što se o Hrvatima u BiH zna razmišljati kroz prizmu Mostara. A Hrvata, naravno, ima i izvan Mostara, i to mnogo, s potrebama i problemima koji nisu uvijek identicni Hrvatima Hercegovine. Od ostvarivanja neovisnosti Hrvatske i BiH bilo je tu vrlo razlicitih odnosa, a nisam siguran da za zatopljenja ili zahladenja treba tražiti razloge samo u odnosima hrvatskih politickih stranaka i/ili cimbenika. Uostalom, za današnjicu je to pitanje irelevantno, jer celnici Republike Hrvatske, i države i stranaka, o odnosu s BiH i Hrvatima u BiH misle jednako.
Ali Hrvatska je potpisnica Daytona i u odnosima prema Hrvatima u BiH imali smo jedno vrijeme snažnu intervenciju prema politici Hrvata, a onda drastican zaokret. Kako u tome svjetlu gledate na ulogu predsjednika Ive Josipovica?
Nema – ali. Ako je to i bilo tako kako kažete, za komentar cete morati pitati tada aktivne sudionike politicke scene u BiH i u Hrvatskoj. A kao netko tko može prilicno objektivno gledati na ta vremena, jer nisam bio niti jesam stranacki angažiran, mislim da je moguce naci razloge, pa i razumjeti mijenjanje politike ili zaokrete, kako ih nazivate. Hrvatskoj i hrvatskim politicarima Hrvati u BiH su vrlo važni, ali i obratno. Taj je odnos pun interesa, ukljucivo i nacionalne interese, višestrukih i raznolikih veza, ali i emocija. Jednostavno receno, u tom odnosu se i za jednu i za drugu stranu može reci da joj je stalo, i to jako stalo. A kada je to tako, rezultat može biti i višak ljubavi, ali i višak ljutnje. I na ovom mjestu cu ponoviti kako se ne mogu složiti da za „odnose Zagreba i Mostara“, kako Vi kažete, valja tražiti „odgovornost“ samo u Zagrebu.
Zagreb uporno upozorava da ne postoji jasan dogovor hrvatskih stranaka u BiH koji bi zagovarali na medunarodnoj sceni. Ako je to tako, bi li, primjerice, službeni Zagreb podržao takve ustavne promjene s cetiri federalne republike od kojih bi jedna bila vecinska hrvatska, kada bi se kreševska šestorka i drugi cimbenici oko toga usuglasili?
Kontraproduktivno je spekulirati o ovakvom ili onakvom obliku ustavnog uredenja. Mnogo puta je receno da ce Zagreb poduprijeti svaki konstruktivan dogovor hrvatskih politickih cimbenika u BiH, ako on polazi od principa konstitutivnosti i jednakopravnosti pripadnika hrvatskog naroda na cijelom teritoriju BiH.
Ustavna reforma i izbori
Cini se da u medunarodnoj zajednici sada postoji malo zainteresiranosti da se ozbiljnije posveti rješenju ustrojstva zemlje, što je kljucni problem BiH. Mislite li da ima unutarnjih snaga koje bi bile u stanju pokrenuti ovo pitanje nakon izbora?
Siguran sam da postoje i unutarnje snage, ali i da medunarodna zajednica nece odustati od BiH. Iako se i na ovom mjestu može postaviti pitanje – na što se misli kada se kaže „medunarodna zajednica“, uvjeren sam da svi najvažniji cimbenici znaju da postoji potreba ulaganja dodatnih napora, posebice oko ustavnih promjena. Nadam se da postoji svijest o tome da ti napori mogu biti konstruktivni jedino ako budu uravnoteženi. Uravnoteženi ce biti ako polaze od temeljnog principa jednakopravnosti konstitutivnih naroda i ako se na njemu gradi cijeli sustav. Ako to ne bude slucaj, zadire se u definiciju Bosne i Hercegovine, kao zajednice triju ravnopravnih naroda. Takva je BiH bila stoljecima, a danas se tako definirana BiH brani upravo na položaju hrvatskoga naroda, kao najugroženijeg.
Sada je gotovo izvjesno da ce više hrvatskih stranaka na izborima imati kandidate za Predsjedništvo. Mislite li da ipak postoji prostor za dogovor o jednome kandidatu, i kolike su u suprotnom šanse da se voljom hrvatskih biraca izabere clan kolektivnog šefa države?
Uvijek postoji prostor za dogovor. Ili, bolje receno, postoji prostor za dogovor, ako se dogovor želi. Želim vjerovati da nema onih kojima bi jedini cilj bio onemoguciti dogovor. Odgovor na drugi dio Vašeg pitanja je, u tom slucaju, jasan. Ne postoji šansa da Hrvati izaberu clana Predsjedništva.
Nedavno je hrvatska premijerka urucila prijevod pravne stecevine EU-a zemljama regije, uz ostalo i BiH. No, unatoc ‘dobrim' odnosima pocesto su aktualne provokacije poput nedavne zabrane uvoza mesa, sporenja oko granica, mostova. Mogu li se dvije države konacno okrenuti suradnji, što ste i nedavno naglasili oko izgradnje autoceste na koridoru Vc?
I mogu i moraju. Iako, moram to istaknuti, provokacija, kako ih nazivate, sigurno nije bilo, niti oko uvoza ili izvoza hrane, a pogotovo ne oko drugih pitanja. Ako ponekad ima problema na granicama oko trgovine prehrambenim proizvodima, onda oni sasvim sigurno nisu dio sustavne državne politike, jer je ona usmjerena potpuno drukcije, u smislu suradnje. Ni oko drugih pitanja, granice primjerice, nema sporenja. Ne možemo govoriti o sporenjima samo na temelju medijskih istupa. Kada se nadležna povjerenstva Hrvatske i BiH nadu, a to ce biti uskoro, bit ce jasno, uvjeren sam, da tzv. otvorena pitanja nece ostati takvima. Ogromne su mogucnosti suradnje oko izgradnje autoceste, ali i svih ostalih infrastrukturnih i pratecih sadržaja na koridoru Vc. Dvije države imaju zajednicke interese – povezivanje sjevera i juga, i u RH i u BiH, ali i iskorištavanje velikih potencijala koji proistjecu iz cinjenice da se nalazimo na završnom dijelu izuzetno važnog medunarodnog prometnog koridora.
Može li ubrzano približavanje Hrvatske prema EU-u i skora schengenska granica biti razlog da veci broj Hrvata zbog toga iseli iz BiH?
Do iseljavanja može doci, ljudi su slobodni birati gdje ce živjeti. Medutim, znacajnije iseljavanje znacilo bi, po meni, da nismo uspjeli, vlasti u Hrvatskoj, ali i hrvatski politicari u BiH, ostvariti jedan važan strategijski cilj – da Hrvati ostanu ovdje. Naime, svi Hrvati u BiH, i to ne samo u podrucjima uz hrvatsku granicu, a preko njih i drugi gradani BiH, imat ce itekako koristi nakon ulaska RH u EU. Oni ce biti spona s Hrvatskom, a to znaci – spona s Europom. Neizmjerne su koristi, gospodarske, kulturne, pa i politicke, koje iz takvog položaja proizlaze. Ne bi se iznenadio da, upravo radi toga, dode i do obratnog procesa, povratka i naseljavanja Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Priopćenja
