U srijedu, 5. svibnja 2010. godine u 11 sati u Vijecnici grada Bruxellesa, dvorana Maximilliene, održat ce se ceremonija predaje prve hrvatske narodne nošnje Maneken Pisu.
Potom ce u 11:45 biti otkriven Maneken Pis obucen u djecju narodnu nošnju iz okolice Vinkovaca.
Ceremonija predaje prve hrvatske narodne nošnje nacinjene za Manekena Pisa, održat ce se u srijedu, 5. svibnja 2010. godine u 11 sati, u Vijecnici grada Bruxellesa, a u 11:45 biti ce otkrivanje Maneken Pisa obucenog u djecju narodnu nošnju iz okolice Vinkovaca.
Narodna nošnja koju darujemo je djecja i nosila se u okolici Vinkovaca. Nazvali smo je "mali becar", jer pripada djecaku koji je u narodnoj tradiciji uvijek raspoložen za šalu, ples i glazbu, posebno sviranje tradicionalnog instrumenta – tamburice. Izradena je od domaceg tkanog pamuka, uz detalje veza i kukicane cipke, te tkane trobojnice, koja se nosi umjesto pojasa. Izradile su je polaznice tecaja hrvatskog narodnog veza, ostvarivanog u Centru za hrvatsku tradicijsku kulturu Narodnog sveucilišta Dubrava u Zagrebu.
Povijest Manekena Pisa
Glavni simbol Bruxellesa i najveca turisticka atrakcija je Maneken Pis – kip djecacica koji mokri. Iako je Maneken Pis oduvijek bio samo obican kipic na vrhu fontane, cak i takav bio je vrlo cijenjen i voljen, pa su ga žitelji Bruxellesa neumorno štitili i skrivali za ratnih razaranja, a nekoliko su ga puta cak i ukrali u pljackaškim pohodima neprijateljski vojnici ili ljubomorni sunarodnjaci – gradana Geraardsbergena. Zanimljiv je i po tome što ga još od 1698. godine vrlo cesto oblace u razlicite kostime. Tako posjeduje zavidnu garderobu koja broji više od 600 najrazlicitijih kostima koji se cuvaju u Kraljevoj kuci i Gradskom muzeju na Grand Place/Grote Marktu.
Manneken Pis broncana je fontana koja se nalazi kod ulice Rue de l'Étuve, nekih sto metara iza Gradske vijecnice, i glavni je simbol grada Bruxellesa, a nekoliko legendi kazuje kako je taj djecak postao popularan.
Prva kaže da je u 14. stoljecu grad bio pod opsadom. Ne mogavši ga brzo osvojiti, neprijatelji odluce eksplozivom raznijeti gradske zidine. Dok su provodili svoj plan u djelo, djecak Juliaanske iz Bruxellesa vidio je što rade i cim su napadaci pobjegli da ih ne ozlijedi ekploziv, on se pomokrio po gorucem fitilju i spasio grad.
Druga legenda pak govori da je neki bogati trgovac izgubio svog malog sina, pa je zamolio druge ljude da mu ga pomognu naci. Potraga je brzo urodila plodom i pronašli su ga kako u obližnjem vrtu bezbrižno urinira. U znak zahvalnosti, svima onima koji su mu pomogli, trgovac je izgradio doticnu fontanu.
Dokazi potvrduju kako je fontana naziva Manneken Pis postojala još u 15. stoljecu, a iz 1619. godine datira pisani zahtjev kiparu Jeromeu Duquesnoyu da staru statuu zamijeni novom, nacinjenom od bronce.
Bilo kako bilo, gradani su toliko zavoljeli svoju maskotu da su je poceli odijevati u posebnim prigodama. Prvi joj je kostimic sašiven i odjeven još 1698. godine, a do danas ih posjeduje više od 650. Svi se cuvaju u povijesnom gradskom muzeju na glavnom trgu.
S vremenom je nastala i tradicija presvlacenja te statue. Do danas se ocuvalo nekoliko stotina kostima koji su pospremljeni u obližnjem muzeju. Prije nekoliko desetljeca, tocnije od 1987. godine, u gradu se nalazi i ženska varijanta fontane – Jeanneke Pis.
Priopćenja
