(Hina) - Odnosi Hrvatske i Srbije su vrlo dobri i na jednoj novoj razini, a današnjim susretom udahnut je novi život suradnji koju su dvije zemlje zapocele prije dvije godine, izjavila je u srijedu prva potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusic nakon razgovora sa srbijanskim kolegom Ivicom Dacicem. "Naša je ocjena da su odnosi vrlo dobri i na jednoj novoj razini (...) mi smo danas obnovili, ili udahnuli novi život suradnji koju smo zapoceli prije dvije godine", rekla je ministrica Pusic i istaknula da bez obzira na postojece probleme i otvorene teme koje postoje, izmedu Srbije i Hrvatske u svakom trenutku postoji otvoreni kanal komunikacije i može se razgovarati o bilo kojem problemu, što je preduvjet za njihovo rješavanje.
Ministar Dacic je kazao da je unaprijedenje odnosa izmedu dvije zemlje od prioritetne važnosti za njegovu vladu i izrazio spremnost Srbije za "konstruktivni politicki dijalog". "Jasno isticem stav Srbije da je unaprijedenje naših odnosa od prioritetne važnosti te znacajno za cijelu regiju. Spremni smo za konstruktivni politicki dijalog", rekao je ministar Dacic.
Prema rijecima ministrice Pusic, na sastanku s kolegom Dacicem je konkretno dogovoreno da se popisi nestalih, koji se sada razlikuju, ujednace u skladu s medunarodnim kriterijima. Ministrica je takoder istaknula da je vecina nestalih u ratu 90-ih iz Hrvatske. "Vecina nestalih je iz Hrvatske", kazala je ministrica Pusic, dodajuci da sada, kada je pred Medunarodnim sudom pravde donesena presuda o medusobnim tužbama za genocid i nema više nikakve stvarne opasnosti da bi se liste koristile u tužbama, taj problem treba riješiti "u što je mogucem kracem roku". "Danas se pokazalo da postoji racionalni interes da se taj problem riješi. Nema prostora za etnicko dijeljenje", istaknula je ministrica Pusic.
Ministrica je potvrdila predvidanja da se konkretno razgovaralo i o Veljku Maricu, osudenom u Srbiji za ratne zlocine, navodeci da ne postoji regionalna jurisdikcija, onako kako to predvida srbijanski zakon. "Ne postoji regionalna jurisdikcija", kazala je ministrica i dodala da "možemo ocekivati da ce se taj problem skoro riješiti", što je nedavno najavio i srbijanski premijer Aleksandar Vucic. "Taj zakon nije pravno poznat i nije uskladen s europskim standardima", izjavila je ministrica Pusic, isticuci da zakon predstavlja presedan. Kazala je da nema razloga da Maric kaznu ne služi u Hrvatskoj ili da Hrvatska potpuno preuzme taj slucaj.
Ministar Dacic je naglasio da se osim Hrvatske nitko iz medunarodne zajednice dosad nije bunio na taj zakon, ali da ce biti promijenjen ukoliko se pokaže da je suprotan europskoj pravnoj stecevini. "Naravno da ce biti promijenjen ako se pokaže da nije u skladu s europskom stecevinom, ali to nitko nije kazao", rekao je šef srbijanske diplomacije i dodao da je taj zakon dobio najvece moguce ocjene onih koji se bave pitanjem ratnih zlocina, isticuci da je omogucio kažnjavanje 170 osudenih za ratne zlocine, od kojih su svi, osim dvojice, Srbi. "Da nije bilo tog zakon o jurisdikciji, oni ne bi bili osudeni", izjavio je ministar Dacic i dodao da postoji volja da se slucaj hrvatskog državljana Veljka Marica, kako je to vec prije najavio sam premijer, što prije riješi iz "humanitarnih razloga".
Ministrica Pusic je kazala da osim Hrvatske, primjedbe na taj zakon namjerava uložiti i Danska, pojašnjavajuci da je "Srbija vec pocela pregovore s EU-om i danas su novi standardi na dnevnom redu".
Govoreci o temama iz prošlosti, tj. rata 90-ih, oboje ministara se složilo da se o njima treba govoriti i poceti ih rješavati, a da istovremeno ne budu uteg u odnosima Hrvatske i Srbije. "Mi naše odnose ne trebamo graditi na iracionalnom pristupu, vec moramo prepoznati zajednicke interese. To mora biti stup naših odnosa. I EU je interesna zajednica", rekao je ministar Dacic i porucio da odnosi Srbije i Hrvatske "ne smiju biti žrtva unutarnjih previranja". "Nema tabu tema izmedu Hrvatske i Srbije", istaknuo je ministar Dacic, navodeci, primjerice, problem 32.000 izbjeglica iz Hrvatske u Srbiji te njihova statusna pitanja, povrat kulturnog blaga te granicni spor na Dunavu. Glede tog posljednjeg pitanja, rekao je ministar, Srbija zagovara povlacenje crte sredinom Dunava, dok se Hrvatska poziva na katastarske karte. U slucaju da se to ne riješi bilateralno, ministar Dacic smatra da se tom problemu može pristupiti kao u slucaju spora Hrvatske sa Slovenijom ili Crnom Gorom, tj. arbitražom.
Otvorena pitanja, medutim, jednoglasni su ministri Pusic i Dacic, ne smiju biti prepreka gospodarskoj suradnji izmedu dvije zemlje i suradnji na podrucju europskih integracija. Ministar Dacic je pritom, osvrnuvši se na neke ocjene iz Bruxellesa da je "Srbiji u srcu Rusija", jasno dao do znanja da nema dileme oko europskog puta svoje zemlje. "Za nas je to strateško pitanje", zakljucio je Dacic.
Izjave prve potpredsjednice Vlade i ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusic i prvog potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Srbije Ivice Dacica:
Vaš preglednik ne podržava audio elemente.
Preuzimanje
Transkript izjava prve potpredsjednice Vlade i ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusic i prvog potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova Ivice Dacica
Ministrica Pusic: Hvala lijepa, dobar dan i hvala vam lijepa što ste došli. Zadovoljstvo mi je da mogu poželjeti dobrodošlicu u Zagrebu potpredsjedniku vlade i ministru vanjskih poslova Srbije i svojem kolegi Ivici Dacicu. Mi smo danas, ja bih rekla, obnovili ili udahnuli novi život našoj suradnji koju smo definirali i zapoceli pred nešto više od dvije godine izmedu Hrvatske i Srbije, kad smo definirali tri grupacije tema ili tri košare tema o kojima cemo razgovarati i na kojima cemo raditi izmedu naše dvije zemlje.
Te tri grupacije tema su bilateralni odnosi s posebnim naglaskom na gospodarstvu i na olakšavanju života ljudima koji žive uz granicu i naprosto žive u susjednim zemljama. Druga grupacija tema su teme vezane za probleme i otvorena pitanja preostala iz 90-ih, dakle iz vremena rata, i treca grupa tema su teme vezane za Europsku uniju i buduce clanstvo Srbije u Europskoj uniji, ali i opcenito europsku buducnost cijele regije i ulogu naših zemalja u toj suradnji i mogucnosti korištenja europskog puta za unaprjedivanje i naših bilateralnih odnosa.
U sve tri grupe smo ucinili pomake i neke od problema razriješili ili poceli rješavati, a neki nam još predstoje. Suradivat cemo naravno na svim tim temama i u vremenu koje je pred nama i danas smo o tome razgovarali. Naša ocjena je da su odnosi izmedu Hrvatske i Srbije vrlo dobri, da su na jednoj novoj razini, odnosno da danas izmedu Hrvatske i Srbije bez obzira na razlicite probleme i teme koje su otvorene i koje postoje u svakom trenutku postoji i otvoreni kanal komunikacije i da možemo razgovarati o bilo kojem problemu, što je preduvjet za rješavanje tih problema. U tom pogledu ocekuje se od zemalja koji su susjedi da ce uvijek imati neke otvorene teme, ali da ce uvijek moci komunicirati tako da ih mogu riješiti.
Da spomenem nekoliko konkretnih stvari o kojima smo razgovarali. Kao prvo, iz one grupacije tema preostalih iz vremena rata i 90-ih tu je pitanje nestalih i tu je jedno sasvim konkretno pitanje Veljka Marica koji je osuden u Srbiji i u ovom trenutku je u zatvoru u Srbiji.
što se nestalih tice, to je tema o kojoj smo mnogo razgovarali i do sada. Postoje i odredene nesuglasice oko lista – dakle službenih lista, operativnih lista. Dogovoreno je da u suradnji hrvatska i srpska strana dogovore jedinstvenu listu po medunarodnim kriterijima. Vecina nestalih su iz Hrvatske, samo što je jedan broj nestalih iz Hrvatske etnicki Hrvati, a jedan broj nestalih iz Hrvatske su etnicki Srbi. Jedan manji broj nestalih su ljudi iz Srbije. Razlicite stvari su se dogadale u prošlosti, po mojoj procjeni neke vezane na cinjenicu da su postojale uzajamne tužbe za genocid.
Medutim, to je sada iza nas i o tome smo, ja bih rekla, nekako dosta odlucno razgovarali danas – sad kad nema više nikakve ni stvarne ni teoretske opasnosti da bi se bilo što od toga moglo koristiti u procesima vezanim za tužbe za genocid, treba rašcistiti i sve podatke iznijeti na vidjelo i sve što se da riješiti riješiti u najkracem mogucem roku. Mi imamo naravno suradnju i na tim temama. U Hrvatskoj to vodi gospodin Grujic, a u Srbiji to vodi gospodin Odalovic. Moja je ocjena da se bez sumnje danas pokazalo da postoji racionalni interes da se taj problem riješi što prije i da tu nema nikakvog prostora za etnicko dijeljenje nestalih. Nestali su nestali i sve obitelji zaslužuju znati što se s tim ljudima dogodilo, odnosno u onoj mjeri u kojoj je moguce to identificirati to što prije razriješiti.
što se tice slucaja Veljka Marica, to je slucaj koji je rezultat regionalne jurisdikcije koju je Srbija proglasila. Ta regionalna jurisdikcija je jedan oblik jurisdikcije koji nije poznat pravno. Poznata je nacionalna ili univerzalna, ali ne i regionalna i kao takva nije uskladena s europskim standardima. U okviru pregovora, ako ne i ranije, trebat ce se uskladiti s europskim standardima. Medutim, konkretno u slucaju Veljka Marica postoje i humanitarni razlozi da on nastavi izdržavanje kazne u Hrvatskoj ili da se cijeli postupak prepusti hrvatskom pravosudu. Mislim da ce kolega Dacic nešto detaljnije o toj temi reci pa cu to prepustiti njemu.
Razgovarali smo o izrazito važnoj temi – gospodarskoj suradnji i odnosima izmedu naše dvije zemlje. Tu u podrucju energetike želim naglasiti da je od 15 prioritetnih energetskih projekata Europske unije pet u Hrvatskoj, a od toga je jedan plinski interkonektor izmedu Hrvatske i Srbije. Za obje naše zemlje to je vrlo važan projekt i na tome trebamo suradivati.
Do sada smo suradivali na nekim prekogranicnim projektima financiranim iz europskih sredstava. Smatramo narocito važnim projekte koji su orijentirani na suradnju društava, tzv. „Gradani gradanima”. U prošloj godini realiziran je jedan takav projekt izmedu Vinkovaca i Novog Sada, filmski festival. Smatramo da treba takve projekte unaprjedivati, financirati i raspisati javni natjecaj da bi se takvi prekogranicni projekti mogli razvijati i financirati.
Takoder, Hrvatska je pokrenula pred Komisijom projekt koji bi se kandidirao za financiranje iz europskih sredstava i na tome smo takoder dogovorili suradnju – Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, prevencija poplava. Pouceni onime što se dogodilo prošle godine, mi smo dosta aktivno se za mogucnost takvog projekta zalagali u europskim institucijama i tu su nam otvorene mogucnosti.
Konacno da spomenem da smo dogovorili da ce moj zamjenik i državna sekretarka u ministarstvu vanjskih poslova Srbije obnoviti mješovitu komisiju za rješavanje otvorenih pitanja te moj zamjenik i zamjenik u ministarstvu vanjske trgovine obnoviti suradnju na pitanju gospodarskih projekata, odnosno ekonomske suradnje izmedu dvije zemlje. Hvala lijepa.
Ministar Dacic: Zahvaljujem. Ovo su naši redovni sastanci i posete, tako da ne mislite da su ovo sada neki vanredni razlozi za naše susretanje. Pošto je Vesna bila u zvanicnoj poseti Srbiji, ja sam sada ovde u poseti, a inace smo razgovarali o tome da je veoma važno, pošto su naša ministarstva zadužena izmedu ostalog za koordinaciju rešavanja svih ovih pitanja iz te tzv. korpe br. 1, da stalno postoji komunikacija izmedu nas i narocito na nivou ovih komisija i grupa koje se bave otvorenim pitanjima. Tako da cemo u narednom periodu se sretati još cešce i imati redovnu i operativnu komunikaciju jer ovo su sve konkretna pitanja. Ovde nije rec o teoriji i filozofiji. Rec je o rešavanju konkretnih pitanja i saradnja izmedu Hrvatske i Srbije bi trebalo da se pre svega zasniva na tome – na prakticnom nacinu rešavanja problema i na traženju zajednickih interesa.
Svakako da mi je drago da sam danas ovde i da sam imao prilike da razgovaram i sa predsednikom Sabora i sa predsednikom Vlade. Imat cu sastanak i sa predsednicom Republike. Naravno, sa svojim domacinom, potpredsednicom i mojom koleginicom Vesnom Pusic želim jasno da istaknem stav Srbije da je unapredenje odnosa i saradnja s Hrvatskom i rešavanje svih otvorenih pitanja od prioritetne važnosti. Istovremeno je i od posebnog znacaja i za stabilnost citavog regiona. Srbija želi da gradi bolje odnose sa Hrvatskom i viši stepen medusobnog uvažavanja i poverenja. Mi smo spremni za konstruktivni politicki dijalog, za stvaranje uslova za rešavanje svih otvorenih pitanja, kao i za razvoj saradnje u svim oblastima, posebno u oblasti evropskih integracija, ekonomske saradnje i povezivanja naših zemalja i naših gradana.
U tom smislu ocekujemo da intenziviramo rad na rešavanju otvorenih pitanja iz prošlosti i ocekujemo nastavak saradnje u koordinaciji rada postojecih mešovitih komisija, odnosno ekspertskih grupa za otvorena bilateralna pitanja. Podseticu da je tokom 2013. godine dogovoreno da koordinatori rada tih komisija, odnosno grupa budu državni sekretari, odnosno zamenici ministara spoljnih poslova Hrvatske i Srbije, da mi vec imamo formirane komisije koje se ticu nestalih lica, koje se ticu manjina, koje se ticu popisa lica optuženih ili osudenih za ratne zlocine, zatim za pitanje granica, za povracaj kulturnih dobara i za pitanje dospelih a neisplacenih penzija hrvatskim državljanima koji su izbegli u Srbiju.
Mi se apsolutno slažemo i to je veoma važna cinjenica da smo mi naša pitanja podelili u tri grupe. Jedna su pitanja iz prošlosti, otvorena pitanja, ali sa druge strane svesni da ta pitanja ne treba da opterecuju našu sadašnjost i buducnost, imamo i drugu i trecu korpu tih pitanja koja se ticu bilateralnih odnosa, odnosno ekonomske saradnje i, trece, pitanja saradnje u oblasti evropskih integracija, odnosno eventualno zajednickih projekata u oblasti infrastrukture, energetike i u raznim drugim medusobnim relacijama koje su veoma znacajne.
Mi naše odnose ne treba da gradimo na iracionalnim kategorijama (one su bilo pozitivne ili negativne prepreke za racionalan pristup), vec treba da pocnemo da prepoznajemo zajednicke interese i dozvolimo im da ti zajednicki interesi budu glavni stub naših odnosa, kao civilizovani ljudi koji dele isti prostor i koji jedni drugima u tom prostoru mogu i da pomognu. Uostalom, Evropa je interesna zajednica. Neke zemlje u Evropi su posle teškog ratovanja više godina i mnogo vecih žrtava nego što su bile hrvatske ili srpske desetak godina posle kraja Drugog svetskog rata formirale prve zacetke Evropske unije, odnosno tadašnje Zajednice, cini mi se, za celik ili za ugalj. A mi se dan-danas krecemo i osciliramo izmedu ljubavi i mržnje. Naši odnosi, odnosi Srbije i Hrvatske ne treba da budu žrtve unutrašnjih politickih prilika bilo u Srbiji, bilo u Hrvatskoj.
Ono što treba da ucinimo jeste da nije potrebno da nekoga mrziš da bi dobio više glasova na izborima. Treba da pokažemo biracima da imamo sposobnost da nešto uradimo za našu zemlju, da napravimo neki boljitak za ljude, za gradane. I ta promena je važna da pokažemo da možemo da rešavamo probleme. U prošlosti smo ih dosta stvarali.
Zato mislim da je osnovna poruka iz svih ovih susreta i susreta koje je imao premijer Vucic kad je bio na inauguraciji nove hrvatske predsednice upravo ta da pokušamo da, ne bežeci od otvorenih tema i pitanja (jer nema tabu tema u odnosima Srbije i Hrvatske – sva ta pitanja treba da budu raspravljena), i ta pitanja koja je pominjala Vesna, i kad je rec o nestalim licima, naravno, treba da se uporede podaci, da se utvrde jasne cinjenice i naravno da je interes i Srbije i Hrvatske da se reši pitanje, odnosno da se sazna sudbina i pronadu, ukoliko je rec o tragicnom kraju, i posmrtni ostaci.
Uostalom, i predsednici naših država su potpisali jedan regionalni sporazum i dogovor u Mostaru, cini mi se, da cemo svi zajedno raditi, znaci ne samo Hrvatska i Srbija, nego i sve ostale zemlje Zapadnog Balkana, odnosno Balkana kako se sad moderno zove Zapadni Balkan.
Osim toga, pitanje rešavanja pitanja izbeglica: mi želimo zajedno sa Hrvatskom da rešimo pitanje izbeglica. U Srbiji još ima 32 000 ljudi koji imaju status izbeglica iz Hrvatske. Postoji regionalni program stambenog zbrinjavanja. To je prilika. Tu ce novac dobiti i Srbija i Hrvatska i prilika je da rešimo konacno na Balkanu pitanje izbeglica posle 20 godina.
Tu su i ta statusna pitanja kao što je pitanje penzija, radnog staža, stanarskih prava, povratak kulturnog blaga koje je pre svega kulturno blago Srpske pravoslavne crkve, ali povratak u Hrvatsku. Zatim, pitanje nacionalne manjine, srpske u Hrvatskoj i hrvatske u Srbiji. To su sve teme o kojima treba otvoreno da se razgovara. šta možemo da uradimo da se taj položaj poboljša i šta možemo da uradimo da se izbegne jezik mržnje koji nije dobar ni na jednoj strani i koji jednostavno ne prilici 21. veku i vrednostima Evropske unije u koju Srbija želi da ude, a Hrvatska je vec clan.
Pitanje granice – o tome smo takoder razgovarali. Kako cemo – da li cemo se dogovoriti ili necemo se dogovoriti? Srbija smatra da granica treba da ide sredinom Dunava. Hrvatska ima drugaciji stav – da su katastarske opštine u pitanju. Podseticu da, ako su katastarske opštine u pitanju, onda Hrvatska i Srbija malo prelaze s jedne strane reke na drugu, a ovako bi se išlo sredinom reke. Ali ko ce sad to da odredi ko je sada više u pravu? Zato i treba sada pokušati to pitanje sada da se reši. Inace smo opredeljenja da naša pitanja treba da rešavamo sami, a ukoliko ne možemo, videcemo kakav ce biti možda na neki nacin slican kao što su rešavana i ta pitanja vaših granica i granicnih pitanja sa Crnom Gorom ili Slovenijom. Ja ne znam detaljno sve te forme, ali verovatno je u pitanju arbitriranje neke trece strane.
Ali to su sve teme za razgovor u narednom periodu. Kad je rec o zakonu koji ste spominjali, znate, i Srbija i Hrvatska su dugo godina bile pod, da tako kažem, lupom medunarodnih institucija, izmedu ostalog i po pitanju procesuiranja ratnih zlocina. Ovaj zakon je dobio najviše moguce ocene od strane onih koji su se bavili istraživanjima, istragom vezano za ratni zlocin. Ovaj zakon je omogucio da se optuži 170 osoba za zlocine na teritoriji Hrvatske, Bosne i Hercegovine, od tih 170 osoba svega su dva Hrvata, ostalo su sve Srbi. Da nije bilo te jurizdikcije, oni ne bi mogli da budu osudeni, ali kako ste i sami rekli, u procesu sva ta pitanja, bilo da je rec o hrvatskim ili srpskim zakonima ili odredbama uvek mogu da budu predmet rasprva i traženja najboljih mogucih rešenja. Kad je rec o konkretnim slucajevima, premijer Aleksandar Vucic je o tome vec razgovarao kada je bio u poseti, razgovarao je sa i svojim kolegom, premijerom Milanovicem, i sigurno da ce on mi je i potvrdio da ce se raditi na tome da se ovakva pitanja rešavaju pre svega u nekom humanitarnom interesu.
Inace pre nekoliko godina, Vesna je tu u pravu, bilo je velikih ideja i raznih, cak smo o tome razgovarali i sa Medunarodnim sudom u Haagu, ali to tada s njihove strane nije bilo prihvaceno da se sudi i odslužuju kazne prakticno u zemljama odakle ste. Tako da uvek kada, znate kada s jedne strane cujete argumente u Hrvatskoj i argumente u Srbiji, uvek imate argumente i za i protiv i zato sva ta pitanja ne treba izbegavati, treba ih rešavati, mi cemo to ciniti u narednom periodu sa željom da naši odnosi budu naravno što bolji, da bude što više nivoa politickog dijaloga, netko ce možda reci da naši odnosi nisu dobri, znate mi razgovaramo, vodimo dijalog, ne bih to uporedivao sa nekim drugim vremenima. Da li cemo se oko svega složiti, verovatno necemo, da li možda mislimo isto o nekim temama, verovatno ne mislimo o svim temama isto, ali mi živimo zajedno na ovom prostoru, mi smo susedi vekovima i na nama je da biramo, hocemo li da živimo u svadi, izolaciji i mržnji ili cemo da zajedno artikulišemo naše interese da bi svima nama zajedno bilo bolje. Ako postavimo to pitanje siguran sam da ce i Hrvatska i Srbija da odgovore da žele saradnju. I ja sam zato ovde. Hvala.
Ivana Petrovic, Nova TV: Dosta se govori ovih dana pa i u samom Europskom parlamentu o zakonu o regionalnoj jurizdikciji kojeg ste g. Dacic upravo i Vi sada spomenuli u svom uvodnom govoru. Recite mi na koji nacin, a gospoda ministrica je i sama rekla da taj zakon nije u skladu sa europskom pravnom stecevinom, a Srbija je zemlja pregovarac, na koji nacin mislite rješiti taj zakon, jel ga povuci ili ga prilagoditi ili ga na neki drugi nacin prilagoditi zajednickoj pravnoj stecevini Unije, s obzirom na to da Srbija jednoga dana kada ude u Europsku uniju ce imati na raspolaganju sve pravne mehanizme koje predvida zajednicka pravna stecevina i jedan takav zakon naprosto nije potreban. A i gospoda ministrica Pusic, a i naši zastupnici u Europskom parlamentu su rekli da je rijec o zakonu koji je svojevrstan presedan, mi ovdje u Hrvatskoj inace kolokvijalno zovemo mini Haag, jer s obzirom da je Medunarodni sud za bivšu Jugoslaviju osnovan od Ujedinjenih naroda najpozvaniji sudit za ratne zlocine pcinjene na podrucju bivše Jugoslavije, znaci, hocete li povuci taj zakon ili što cete s njim uciniti.
Ministar Dacic: Pa znate šta, Srbija se prvi put u posljednjih nekoliko meseci susrela sa ovakvom tvrdnjom, niko do sada nikada nije tvrdio to, da je ovaj zakon prepreka i smetnja, naprotiv bile su pohvale iz Haaga i na bilo kojim drugima skupovima. Vec sam rekao, zašto bi Hrvatska bila protiv da budu osudeni Srbi koji su pocinili zlocine u Hrvatskoj. Treba da udete u suštinu zakona i zašto je taj zakon donet. Verovatno nije u skladu s europskom praksom ni odluke neke vašeg Parlamenta koje je doneo da je proglasila ništavnom sve zakone i dokumente iz perioda SFRJ i tako dalje, ali to nama ne rešava problem, mi ovde treba, znate kako funkcioniše europski pregovori, ne funkcionišu tako što izade jedan poslanik u Europskom parlamentu i kaže to i to, postoje screeninzi, za ovo poglavlje se obavljaju screeninzi, o tome ce se razgovarati, do sada nije bilo primedbi na ovaj zakon osim Hrvatske. Ali to ne znaci da ne treba o tome razgovarati, nema tabu tema, zašto ne bi o tome razgovarali.
Ivana Petrovic, Nova TV: Gospodine Dacicu mi vrlo dobro znamo što su screeninzi, pregovori osobito u poglavlja pravosuda, osam godina je to trajalo, ali me zanima s obzirom na to da Srbija ima Specijalni sud za ratne zlocine koji je vrlo kompetentan usput receno, Hrvatska takoder ima poseban odjel pri Državnom odvjetništvu i odjele na sudovima za procesuiranje ratnih zlocina, ovdje mi ne govorimo o medusobnoj želji, znamo da je Hrvatskoj u interesu da se osude svi koji su inace optuženi za ratne zlocine, nego govorimo o zakonu koji ovoga trenutka obuhvaca prema vašim zakonima domacim i državljane Republike Hrvatske, koju su i državljani Europske unije.
Ministar Dacic: Ako to nije u skladu sa europskim standardima naravno da ce biti promenjeno, ali to do sada još nitko nije utvrdio.
Antonio Zabada s N1 televizije: U posljednje vrijeme se spominje u slucaju konkretno baš Veljka Marica mogucnost razmjene zatvorenika je li to uopce realna opcija, da li to kao opcija postoji uopce?
Ministar Dacic: Mi smo za spoljne poslove nismo za pravdu, ali treba utvrditi i videti pravno kako je.
Ministrica Pusic: Jesmo i za pravdu, možda nismo za pravoude, ali za pravdu jesmo. Ali u ovom slucaju dakle cijeli niz ljudi koji su osudeni u Hrvatskoj je otišlo na izdržavanje kazne u Srbiju ranije vec, ne u razmjeni nikakvoj, nego naprosto je bio takav zahtjev i to se ucinilo i u ovom slucaju je predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vucic, kad je bio na inauguraciji nove hrvatske Predsjednice je izrijekom rekao da je u slucaju Veljka Marica to jedan problem na kojem ce on raditi i riješiti ga u suradnji sa hrvatskim Premijerom. I ocekujem da ce se pronaci nacin, ne znam da li treba biti razmjena jer su neki ljudi otišli odslužiti kaznu u Srbiju ne kao dio razmjene nego naprosto se donijela takva odluka i mislim da se takva odluka može donijeti i u slucaju Veljka Marica, a inace što se ovog zakona tice, dakle mi smo 2012. zapoceli taj razgovor izmedu državnog tužilaštva, odnosno državnog odvjetništva Srbije i Hrvatske, da svatko procesuira svoje državljane koji su osumnjiceni za ratne zlocine i nastaviti tu vrstu razgovora i tu postici dogovor, mislim da bi bilo najefikasnije.
Adelina Marini, euinside: Sinoc u Europskom parlamentu je bila rasprava o izvješcu o napretku Srbije pa jedno od najbitinijih pitanja je bilo o odnosima Srbije s Rusijom, neki zastupnici su rekli da nije moguce da Srbija ude u Europsku uniju s Rusijom u srcu jer Europska unija je prostor s odredenim vrijednostima, dok je Rusija autoritarna država, kako bi Vi to komentirali. I još jedno pitanje koje se postavlja svake godine kada ce Srbija otvoriti arhive UDBA-e i KOS-a i da sve to vrati svim ostalim zemalja bivše Jugoslavije?
Ministar Dacic: Pa za ove arhive stvarno ne znam to, to bi trebalo da bude verovatno deo razgovora koji se vode oko sukcesije i to smo se zajednicki ovde dogovorili i zajednicki konstatovali da smatramo da te stvari treba brže da se rešavaju, zato što i mi samo imamo odredene ekonomske štete zbog zastoja u svemu tome, veliki broj objekata koje imamo se nalazi u jednoj fazi prakticno neupotrebljivosti, a mi placamo dadžbine. Jedan primer jeste, šta je to bila rezidencija ili stan neki u New Yorku.
Ministrica Pusic: Rezidencija, a i misija.
Ministar Dacic: Jednostavno te se stvari ne rješavaju godinama i zato je važno da se sva ta pitanja što pre reše izmedu ostalog nemamo ništa, stvarno Srbija nema ništa protiv da se i ta pitanja nadu na dnevnom redu.
Kad je rec o Rusiji, pa znate šta, mislim sada teško je utvrditi ko koga nosi u srcu i to nije sigurno bio kriterij za clanstvo u Europskoj uniji jer Europska unija nije emotivna kategorija, ona je pre svega pitanje ispunjavanja odredenih standarda od strane zemlje koja je kandidat i politicke odluke, odnosno rešenosti država clanica Europske unije hoce li da prime tu zemlju ili ne. što se nas tice mi ne nosimo nikoga drugoga u srcu osim Srbiju i mi nemamo razloga da se bilo kome pravdamo za naše odnose sa Rusijom. Srbija i Rusija imaju tradicionalno prijateljske odnose, kao što postoje mnoge druge zemlje koje imaju medusobne prijateljske odnose, a znate šta, Srbija ima mnogo manju ekonomsku saradnju sa Rusijom nego mnoge zemlje koje su clanice Europske unije. Izmedu ostalog, po svim podacima koje imate, robna razmena SAD i Rusije se povecala u prošloj godini 30%, pa kako sad onda Srbija treba da izbaci Rusiju iz srca. Ovde je rec o necem drugom. Oni koji o tome pricaju pojma nemaju o Srbiji, niti o Balkanu, niti o bivšoj Jugoslaviji. Pa bivša Jugoslavija je bila jedina zemlja istocnog bloka koja je rekla ne Rusima i Staljinu 48. godine, pa mi smo bili jedina, Srbija ne može da bude isto niti bilo koja druga zemlja ni Bosna i Hercegovina, ni Hrvatska, ni bilo koja kao Litvanija, Letonija, Moldavija i ostale koje su, Poljska ili bilo ko drugi gde je bilo središte Varšavskog pakta do 90-tih godina. Mi ne razgovaramo i nemamo dilemu idemo li u Europsku uniju ili ne, to je za nas strateško opredeljenje, a to nije prepreka, nije suprotno tome voleti neku zemlju kao što je Rusija. Ja moram da kažem da ko koga nosi u srcu je veoma relativno pitanje i siguran sam da se Europska unija po tome ne opredeljuje. Srbija je kao predsedavajuca OEBS-a igra veoma znacajnu ulogu u ovom trenutku i pokazuje kako može jedna mala zemlja da bude objektivna. I to da bude objektivna upravo u situaciji kada imate i Rusiju na jednoj strani i Europsku uniju na drugoj strani i Ukrajinu koja je takoder u prijateljskim odnosima sa nama i mi radimo na tome. Sutra bi trebalo da bude doneta odluka o produženju misije OEBS-a u Ukrajini, na 12 meseci, to je naša delegacija izdejstvovala, naše predsedavanje i na sednici Saveta bezbednosti UN-a svih 15 država clanica je odalo priznanje Srbiji za predsedavanje OEBS-om. Tako da to je za mene najvažnije, a ne što kaže neki poslanik u Europskom parlamentu ili bilo kom drugom parlamentu. Svako ima pravo da kaže šta hoce.
Ivana Brkic, Al Jazeera: Gospodine Dacic molim Vas samo konkretno. Govorili ste da cete se voditi humanitarnim interesima u ovom slucaju oko Veljka Marica rijec je recimo i o tome. Je li izgledno ocekivati Veljka Marica u dogledno vrijeme negdje natrag u Hrvatsku.
I za Vas gospodo Pusic oko ovog zakona, je li moguce zapravo kao što je i premijer govorio da ce ne izmijenili li taj zakon Srbija u dogledno vrijeme, Hrvatska blokirati njezin put prema Europskoj uniji.
Ministar Dacic: Pa mislim da je Vesna najbolje odgovorila na to Vaše pitanje, citao sam neku njenu izjavu, a to je i zvanican stav Hrvatske, a da Vas podsetim u Saboru ste doneli takvu deklaraciju da bilateralna pitanja nece biti važna za odnos Hrvatske ili Srbije, medusobno jedne prema drugima kada je rec o našoj buducnosti. Ali da je ovde rec o europskim standardima, a ne sada da li to Hrvatska traži ili ne traži, znaci ovde je rec o tome i apsolutno se slažem sa tim, mi treba da raspravimo o svemu tome, da li tu postoje neki nesporazumi oko tog zakona. Jer taj zakon je donet uz konsultaciju i suglasnost sa medunarodnom zajednicom, nije on donet zato što je Srbija to sada baš volela, jer svi smo mi bili na neki nacin pritiskani svih ovih godina da na tome radimo, s druge strane kao ce biti rešeno pitanje Marica, ja mislim da sada ne treba ulaziti u detalje i ne znam na koja pravna formulacija, i na koji nacin ce se sve to završiti, ali mislim da je Premijer Srbije rekao da ce se licno založiti za jedno zajednicko prihvatljivo rešenje ovog problema, pre svega iz humanitarnih razloga.
Ministrica Pusic: Mogu odgovoriti na oba pitanja iz naše perspektive, što se tice Veljka Marica, obzirom na stav predsjednika Vlade Srbije koji je i kad je bio ovdje i meni rekao, mislim da možemo ocekivati da se taj problem skoro riješi. A što se tice zakona o regionalnoj jurisdikciji, ponavljam dakle to ce biti predmet i Danske primjedbe, a ne samo Hrvatske primjedbe. Radi se o zakonu koji je presedan utoliko što postoji nacionalna i univerzalna jurisdikcija ili nadležnost pravna, ali ne regionalna. Ja ne dvojim u ono što kolega Dacic kaže, a to je da je medunarodna zajednica u trenutku kad se to donosilo podržavala donošenje takvog zakona jer se tada smatralo, svi su bili koncentrirani na progon ratnih zlocina, medutim u meduvremenu i komunikacija izmedu Hrvatske i Srbije nije postojala na ovoj razini na kojoj postoji danas, nije postojala inicijativa za suradnju državnih odvjetništava, odnosno tužilaštva gdje bi svatko procesuirao svoje državljane i Srbija nije bila ni blizu kandidature za clanstvo u Europskoj uniji. U meduvremenu Srbija ne samo da je postala kandidat za clanstvo u Europskoj uniji, nego je zapocela formalno i pregovore, nije još otvorila poglavlja, ali formalno je zapocela pred godinu dana pregovore o clanstvu, kao što je kolega Dacic rekao to je i strateški interes Srbije i danas su drugi kriteriji naprosto na dnevnom redu kao što znamo mi iz vlastitog iskustva Europa izmedu ostalog ima i europski uhidbeni nalog, dakle ima razlicite institute koji omogucavaju pravosudnu suradnju, a imamo i ovu bilateralnu inicijativu o suradnji na tu temu. Ponavljam još jedanput da Hrvatska bilateralne teme ce rješavati bilateralno, primjerice pitanje granica, naš je stav treba rješavati na Medunarodnom sudu pravde u Haagu, medutim sve teme vezane za uskladivanje sa europskim standardima, a ako neko zna koliko toga ima i kako je to komplicirano onda smo to sigurno mi, dakle 35 poglavlja sa vrlo detaljnim zahtjevima i zato recimo Hrvatska smatra da bi bilo dobro da Srbija otvori pregovore u poglavlju 23. jer onda možemo poceti rješavat sve teme iz poglavlja 23.
Priopćenja
