Ministarstvo vanjskih i europskih poslova

Hrvatska spremna priznati Kososvo

U svezi s aktualnim dogadajima u Republici Srbiji, a posebno u kontekstu najave priznanja neovisnosti Kosova od strane Republike Hrvatske, veleposlanik Republike Hrvatske u Beogradu Tonci Stanicic dao je 17. ožujka 2008. beogradskom dnevnom listu „Politika“ intervju u kojemu se osvrnuo na te najave i, opcenito, govorio o stanju i razvoju bilateralnih odnosa izmedu dviju zemalja.

„Hrvatska spremna da prizna Kosovo“ „Službeni Zagreb je u više prilika rekao da ce taj korak poduzeti u trenutku kada isto uradi velika vecina clanica EU. Toga cemo se sasvim sigurno pridržavati. Da li ce doci do porasta tenzija, ne znam, ali bih volio da ne dode“, objašnjava hrvatski ambasador u Beogradu INTERVJU: TONCI STANICIC „Ambasador Republike Hrvatske u Srbiji Tonci Stanicic kaže da je izuzetno zadovoljan napretkom odnosa dviju zemalja i pored serije incidenata koji su se desili ovih dana i u kojima je, izmedu ostalog, stradala i zgrada ambasade u centru Beograda. „Nismo stradali previše, na svu srecu, i nadam se da više necemo”, kaže Stanicic, objašnjavajuci da su zaposleni u ambasadi – navikli na slicne ispade proteklih godina – bili obazriviji od kolega iz nekih zapadnih zemalja. Ovih dana u Zagrebu se ocekuje jedna odluka koja bi mogla dodatno da poveca tenziju. Nije više pitanje da li ce Hrvatska priznati Kosovo, vec kada ce to uraditi. Da li ce se to dogoditi do kraja ovog tjedna? To vam ne mogu reci, jer ja ne donosim tu odluku niti sam sa njom upoznat. Kada je rijec o eventualnom hrvatskom priznanju Kosova svima je poznato, pa i Srbiji, koja je medunarodnopravna pozicija Hrvatske. Ona je kandidat za clanstvo u Evropskoj uniji i obavezala se da sledi politiku EU. Tu su stvari definirane i mi nemamo previše izbora. Ali, ne postoji jedinstvena politika Evropske unije u vezi sa nezavisnošcu Kosova. U pravu ste, ali je Hrvatska u više prilika rekla da ce taj korak poduzeti u trenutku kada velika vecina clanica EU to uradi. Toga cemo se sasvim sigurno pridržavati. Da li ce doci do porasta tenzija, ne znam, ali bih volio da ne dode. Ja bih voljo da podsjetim na nešto što se ovdje ponekad zaboravlja. Do pre dvije ili tri godine Hrvatska je bila jedina zemlja, ne u Evropi, nego na svetu, koja je javno govorila da bez Beograda ne može biti rešenja kosovskog pitanja. Govorili smo o nužnosti dijaloga Prištine i Beograda. Mogu reci da mi je ponekad žao kad se sjetim koliko je u stvari malo uvažavana ta hrvatska pozicija, vjerojatno i zbog toga što u tom trenutku kosovski problem nije eskalirao do granica do kojih je eskalirao prošle i ove godine. Ali i hrvatski premijer i predsjednik vrlo su jasno govorili da bez Beograda nema rešenja. Posle jedne takve Sanaderove izjave moje zapadne kolege, ambasadori najvažnijih zapadnih zemalja, pitali su me da li je on zaista rekao to što je rekao. Zašto onda Hrvatska razmišlja o priznavanju Kosova? Taj odgovor treba tražiti ne samo u cinjenici da smo buduca clanica EU, vec i u svoj složenosti tog pitanja. Mnoge velike greške su napravljene i od strane Srbije, u prvom redu, ali i od strane medunarodne zajednice u prošlosti. Mnogima, ukljucujuci i Srbiju i Hrvatsku, vezane su ruke time što se desilo u osamdesetim i u devedesetim godinama. Kako reagirate na izjavu Tomislava Nikolica da ako Hrvatska ne poštuje granice Srbije, onda ni Srbija nece poštovati granice Hrvatske? Po pravilu, ne reagiram. Mi smo od odredenih dijelova srbijanske politicke scene culi dosta takvih izjava i ne mogu reci da ih ne cujemo i ne evidentiramo u podsvijesti, ali je najbolje ne reagirati na njih. Uostalom, ne smatram prirodnim da Hrvatska na bilo koji nacin bude unutrašnjopoliticka tema u Srbiji. Hrvatska pocetkom aprila ocekuje poziv za clanstvo u NATO-u. Da li je priznavanje Kosmeta jedan od uvjeta za taj poziv? Ne, to nema nikakve veze jedno sa drugim. Niti se priznanje Kosova uopce spominjalo u trenutku kada je Hrvatska napravila prve korake ka NATO-u, niti se tada pretpostavljalo da ce kosovsko pitanje doci u ovu fazu. što vam ovih dana govore predstavnici hrvatskih firmi koje ulažu u Srbiju? Oni jesu zabrinuti, bilo bi smiješno reci da nisu, ali ja licno ne vjerujem da bi oni mogli imati posebnih problema. Hrvatske firme su možda bile medu najkorektnijima medu stranim investitorima u Srbiji, socijalni programi su poštovani, nikada se nije desilo da se prilikom privatizacije, na primjer, ne isplate zaostale plate. A da li ima politickih prepreka za srpska ulaganja u Hrvatskoj? Ne. Kada me neko pita zašto nema srpskih ulaganja u Hrvatskoj i zašto nisu moguca, ja odgovaram protupitanjem: „Spomenite mi nekoga ko je pokušao”. Vjerujem da je psihološka prepreka mnogo veca od bilo koje druge. Ne postoje nikakve politicke ili druge prepreke. Upravo suprotno – priželjkujemo srpske investicije u Hrvatskoj, jer bi to bio veliki poticaj još bržem razvoju privredne suradnje na obje strane. Nedavno su u Zadru potrošaci burno reagirali kada su se u prodavaonici pojavile etikete na srpskom jeziku, dok ovdje ljudi i ne obracaju pažnju na etikete na hrvatskom. Morate imati malo senzibiliteta. Kada govorite o Zadru, osim gradana Vukovara i Dubrovnika, Zadrani su bili možda najugroženiji u ratu, ljudi su proveli po dvije-tri godine po podrumima. Puno vremena treba proci, puno se toga promijeniti, da bi oni normalno prihvatili jednu ovakvu cinjenicu. Uostalom, obrnutih primjera ima mnogo više. Ali u Srbiji ima toliko izbjeglica iz Hrvatske, pa one nikad nisu napravile tako nešto. Tako nešto ne, ali su neki napravili neke druge stvari. Odgovorno kažem da je sve to normalno, to su sporadicne pojave u jednom dugom procesu normalizacije odnosa koje treba razumjeti. Ako su te pojave incidenti, onda treba reagirati. Ne kažem da ih treba opravdati, ali treba reagirati kako pravna država reagira na takve slucajeve. Sporadicni incidenti: Kakve su vaše informacije o napadu na pet državljana Srbije kod Ogulina? Nemam, zaista, informacije, samo površno znam o tome. Ali tih napada je bilo i zna ih biti i u Hrvatskoj i u Srbiji. Pre desetak dana polupani su svi prozori na Hrvatskom domu u Slankamenu. Naša je politika bila, i tu se u velikoj mjeri slažemo sa našim kolegama iz Ministarstva vanjskih poslova Srbije, da se što manje podiže tenzija oko takvih incidenata i da se oni nazovu pravim imenom – kriminal. Od rata je prošlo tek desetak godina, pa cak i uz sporadicne incidente, bez obzira na njihovu težimo, možemo biti zadovoljni razvojem odnosa. Pogledajte koliko srpskih turista ima na Jadranu, svako trece vozilo na autoputu ima srpske tablice. Policija treba da reagira i da kazni pocinioce krivicnih djela, i to brzo i odlucno.“

Priopćenja